Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

Medijske CRO slobode na koruptivni pogon

(Foto: Wikipedia) Ilustracija

Hrvatska je politička i šira društvena javnost upravo zaprepaštena još jednom HDZ-ovom koruptivnom aferom, koja je izazvala snažan potres u vladi Andreja Plenkovića te je munjevito smijenio i inače nesposobnog ministra gospodarstva Davora Filipovića i njegova posebnog savjetnika Juricu Lovrinčevića. U sedam dvomandatnih HDZ-Plenkovićevih godina za kormilom i „europejskoga“ tzv. light HDZ-a i vlade, Filipović, luzer i prošlih gradonačelničkih izbora u Zagrebu, već je 30. među smijenjenim ministrima zbog (su)krivnje u kojekakvim kriminalnim nedjelima, što su ih mediji otkrivali puno prije državnih revizora, nadležnih agencija, policije, PNUSKOKA, DORH-a… te žestoko pritisnuli premijera Plenkovića. „Vi govorite o broju od 30 smijenjenih ministara“, pametovao je novinarima ministar Gordan Grlić-Radman koji se, povlašteno, enormno obogatio na eutanaziji slavonskih svinja. „A što znači taj broj? Idemo pogledati postignuća.“ Taj broj je najbolji dokaz da vlada ne valja i da premijer nije sposoban – i da jest sposoban, ne može – uredno voditi državu s takvim  buljukom „domoljubnih“ lopina i moralnih ništica što ih je osobno navukao oko sebe, pa bi prvi po zapovjednoj odgovornosti i savjestan nacionalni premijer dao ostavku već nakon pet-šest, ako ne i manje smjena.

Brojem od 30 smijenjenih ministara u sedam godina – je li, fenomenom globalno povijesnih razmjera – ne mogu se „pohvaliti“ niti su ikad mogli ni najrigidnije tzv. autokracije, diktatorski, injsl. režimi bilo gdje na Kugli. Za razliku od prethodnih ministarskih i inih državnodužnosničkih smjena, kojima se premijer u inat oporbenim političkim jastrebovima protivio i odugovlačio dok ga medijska sila nije prikliještila uza zid unatoč njegovoj samohvali o posjedovanju „vrlo istančanih kadrovskih senzora“ (sic transit), Lovrinčević i gazda mu Filipović su odletjeli s dužnosti dok kažeš keks. Unatoč neusporedivo manjoj svoti navodno koruptivnog novca sada u aferi Mreža TV, ili „pola-pola“, ili „nova Fimi media“ ili kako se već javno kvalificira no što su bile svote u gotovo svim prethodnim HDZ-ovim koruptivnim skandalima.

Novinarski je istraživački ešalon zagrebačkog tjednika Nacionala raspalio ekskluzivu o tomu kako je Jurica Lovrinčević obrađivao novinara Mreže TV Marina Vlahovića unosnim poslom oglašavanja ne samo Ministarstva gospodarstva već i niza državnih institucija, uz uvjet da mu se privatno isplati 50 posto od naplaćene svote. „Ja sam ove godine izvukao 140 hiljada eura, mogu i iduće“, potajno je snimljeno kako Lovrinčević vabi Vlahovića. „Barem do sam tu u ministarstvu. Tu ti pada lova!“ Budući da je afera „pola-pola“ samo vrh sante leda u širokom i dubokom krimi-koruptivnom ‘rvackom oceanu, javnost „ne želi znati“ kako, gdje i u čije privatne džepove i bruxelleske „darovnice“ odlaze milijarde eura njihove porezne muke. Afera „pola-pola“ je samo još jedna u HDZ-ovoj nečasnoj redaljci zbog koje nešto manje od 3,9 milijuna tzv. običnih/malih i još neiseljenih CRO žitelja loše žive, tonu u depresiju i beznađe, ne osjećaju se svojima na svomu niti vlast ocjenjuju više od nategnute dvojke budući da ih tri četvrtine već sedam godina u svim ispitivanjima javnog mnijenja drži da „vlada vodi zemlju u pogrešnom smjeru“.

Pola pije, pola šarcu daje

O kakvim to „postignućima“ što ih ljudi ne primjećuju na svom padajućem životnom standardu javno sanja prebogati suvlasnik sesvetske kafilerije ne bi li se dublje uvukao Plenkoviću – „ministri su promjenjivi“, kaže, „a premijer ima pravo promijeniti koga želi“ – koji ponizniku do bljutavosti tolerira smiješnu vanjskopoloitičku impotenciju? Na štetu kakve-takve državne vjerodostojnosti, tzv. samostalnosti, neovisnosti i suverenosti. DORH-ova će istraga utvrditi je li Davor Filipović kriv i za nešto više od zapovjedne odgovornosti za izbor svoga posebnog savjetnika, koji je navodno dilao i povjerljive informacije Mostu nezavisnih lista radi rušenja HDZ-Plenkovićeve vlade. Bivši ministar je na presici netom po smjeni bio kazao da „ništa nije znao“ o navodnom krimenu svog savjetnika i da ne vjeruje kako je „vrlo imućan Lovrinčević takvo što počinio“. Kao, taj lik je pun kao brod i što će mu još – krađom javnog novca. Sic transit. Davor Filipović, ekonomist sa znanstvenom titulom, istrčava se kao psihološki analfabet. U tomu i jest genetska pogreška u ljudskom umu: nakon, je li, prvog milijuna nečega grozničavo želi drugi, pa treći, pa… A Kraljevstvo nebesko (sic transit) je rezervirano za puku sirotinju, hlebince, moralne mazohiste – ne samo za siromašne duhom – koji „ne vide dalje od nosa“. 

Pokušaj koruptivnog deala „pola-pola“ – što je  domino efektom zapalio sve važnije medije i osobito najvidljivije jurišnike svih oporbenih stranaka bez iznimke – već drugi dan medijski potkrijepljen objavom znatno širih transkripata Lovrinčevićevih kompromitirajućih razgovora s novinarom Marinom Vlahovićem iz kojih je nedvosmisleno kako je i zašto zahtijevao za sebe povrat 50 posto javnog novca za oglašavanje. S tim da će obilno zaraditi i „partnerski dvojac“ u Mreži TV, jer „u ministarstvu pada novac“. Pa pali ona Kraljevića Marka: pola pije, pola šarcu daje. Dok se premijer predizborno rastrčao po Lijepoj Našoj, obećavajući ljudima vile i kule, bildajući svoje „eurounijske“ zasluge, grozeći se svima vladinom tzv. nultom tolerancijom na korupciju i sipajući šakom i kapom socijalne mrvice među iseljavajući pûk koji zbog preskupog života bježi iz domovine glavom bez obzira, u skandaloznom kriminalnom potresu opet pod HDZ-ovim krovom pada i 30. premijerov osobni izbor. Sramotno. Iz Banskih dvora se grmi o komplotu protiv HDZ-a, vlade i Plenkovića, vuče mostovce za uši, igra ping-pong objedama tko je komu što tajno dojavio, tko je koga i zašto cinkario, a jeziva koruptivna hobotnica ostaje mirovati pod državnim kamenom, čekajući  novi povoljan trenutak za napasti.

Kakva je to država u kojoj se sramota događa kao na pokretnoj traci? Gdje god se čovjek okrene, nešto ne valja, netko je opljačkan, ubijen, ne može do pravde, liječnika, dovoljno hrane, tzv. truli Zapad mentalno i materijalno frankensteinizira ljude, droga, alkohol i kocka na svakom koraku, čak u školama, puca se i bacaju bombe po ulicama, svako malo i policajci na optuženičkoj klupi, političari maloumno svađaju narod, etc. Toga u bivšoj 24-milijunskoj državi tzv. bratskih jugoslavenskih naroda i narodnosti nije bilo ni u natruhama, ali „domoljubna“ je ideologija uvjerila Hrvate u to da će prihvaćanjem kapitalističkog sustava 1990-ih godina zaspati kao Jugoslaveni, a probuditi se kao bogati Amerikanci, Švicarci, Nijemci, Francuzi… Kad ono! Po svojedobnoj anketi među 2200 građana RH i BiH starijih od 45 godina, s iskustvom života u ex-Jugoslaviji, 82 ih se posto izjasnilo da se u „Titovoj državi“ živjelo bolje, zadovoljnije, ali i sigurnije, pa… To otprilike sugerira i novi tv-serijal „Moderna vramena“ Mateja i Dubravka Merlića, što ga u sedam nastavaka od 6. prosinca 2023. prikazuje HTV.

Život tzv. običnih/malih ljudi, društveni, ekonomski, kulturni, sportski i ini razvoj tada Socijalističke Republike Hrvatske (SRH) ne dâ se mjeriti s današnjim stanjem RH u bilo kojem pogledu. Čak ni u odnosu na ljudska prava i slobode tada i danas, na zadovoljstvo ljudi državom tada i danas. U 30 godina razvitka/napretka, tzv. Samostalna, Neovisna i Suverena nije postigla ni 10 posto toga što je u istom razdoblju kod kuće i u svijetu postigla tzv. komunistička/socijalistička Hrvatska unutar SFR Jugoslavije. S tim da je hrvatski komunizam naslijedio neusporedivo veća ljudska i materijalna stradanja u Drugomu svjetskom ratu no što ih je naslijedio hrvatski kapitalizam u Domovinskom ratu, čije posljedice – međuetnička mržnja, ratno profiterstvo, pretvorbeni kriminal i vjersko prenemaganje – obilno ne samo hrane već i daju „alibi“ koruptivnoj hobotnici u RH. Čiji krakovi pijavično zahvaćaju sve društveno-političke niše od samog vrha državne piramide do bijednog ureda lokalnog šerifa. Bogu iza nogu.  

I kakav je to premijer, čije aktivne ministre (npr. Darko Horvat) policija u praskozorje izvlači iz kreveta i transportira izravno iza rešetaka? Kakva je to „europejska“ HDZ-ova politika zbog koje se tzv. običnima/malim ljudima, ne dâ pristojno živjeti kao svojima na svomu, ne svojima na tuđem (kako sada jest, jer je sve tzv. obiteljsko zlato i srebro u stranom vlasništvu, sic transit)? Zbog koje marljivi Slavonci moraju ići u Bruxelles moliti dopuštenje za zaklati vlastitu svinju za obiteljske potrebe? Kakva je to država u kojoj europski tužitelj obavlja posao CRO policije i pravosuđa u progonu HDZ-ovih lopova, je li, opsjednutih sjajem europskog novca (npr. Gabrijela Žalac, koju je Plenković uzdizao u nebesa, a sad ju više ne poznaje, nikad čuo – sic transit)? Afere i skandali dugoprstih vlasnika denver plave ZNA SE iskaznice i njihovih mecena sustižu jedni druge na „domoljubnoj“ pokretnoj traci uništavanja zemlje gramzljivim pljačkanjem javnog novca i impotentnom politikantskom larpurlartologijom nemoralnih  i politički nezrelih ljudi što se javno busaju u „domoljubna“ prsa ili mašu nekim „braniteljskim zaslugama“ zbog kojih im suci opraštaju kriminal, pa i bagateliziraju najgore zločine protiv života i tijela.

HDZ je svojedobno polit-medijski figurirao kao stranka organiziranog kriminala od čega se ZNA SE opcija nije i nikad neće oprati. Objektivno, HDZ je jedina politička stranka – među 156 aktivnih te 398 registriranih u RH – pravomoćno osuđena (u tzv. aferi Fimi media) za pljačku vlastitih građana. I čiji je svojedobno predsjednik i premijer Ivo Sanader – znatno veći miljenik tada  europskih lidera zemalja tzv. prve brzine, osobito njemačke kancelarke Angele Merkel, no Andrej Plenković danas – bio fasovao dugogodišnju zatvorsku kaznu i konfiskaciju milijune eura  vrijedne pokretne i nepokretne imovine. Stečene korupcijom, trženjem osobne i stranačke političke moći i utjecaja te politički uvjetovanom ucjenom javnih tvrtki. Na kakvu se sada sumnja u aferi „pola-pola“, pa ju politička oporba zajedljivo uspoređuje s kriminalom u aferi Fimi Media, a premijeru Plenkoviću se diže kosa na glavi. Ako afera „pola-pola“ baš i  nije nova Fimi media, je li samo nastavak HDZ-ove koruptivne hobotnice, prakse koja nikad nije prestala? Premijer se svojedobno javno posipao pepelom po glavi, jer da je HDZ po konačnoj presudi Vrhovnog suda RH „vratio državi“ više od 18 milijuna bivših kuna počinjene štete i kazne za Sanaderove koruptivne grijehe.

O tomu bi puno više mogao reći i tada visokopozicionirani HDZ-ov lik Branko „crna torba“ Bačić, koji je nakon par mjeseci domunđavanja s tek oktroiranom šeficom HDZ-a i vlade Jadrankom Kosor napokon bio odnio u DORH crnu torbu s cca 300.000 bivših kuna kešovine, je li, nepoznata podrijetla, pronađenih u stranačkom sefu. „Jadranka“, navodno je kazao nasljednici što ju je samovlasno postavio na oba vladajuća fotelja prije nego je dao petama vjetra prema Austriji, „zapamti, izbori se dobivaju s trećinom novca na stolu i dvije trećine ispod stola“. Da ima zdrave polit-moralne odgovornosti zericu više od karijerne ovisnosti o političkoj podobnosti svakom šefu/ici HDZ-a – à la Gordan Jandroković, pa zato   „prijateljskog“ i u stranci nadimka Njonjo i Pudlica, ili Željko „vitez“ Reda čuvara groba jeruzalemskog Reiner, injsl. – možebitno bi krimi-povijest u političkoj interpretaciji bila bogatija za niz činjenica koje u tom smislu nisu još u stanju otkriti ni Interpol, CIA, Mossad, MI6 te SVR i FSB zajedno.

Europski bankomat Gabrijele Žalac

Jer, ako je vjerovati da je proustaški emigrant Bruno Bušić to uistinu rekao: „Hrvatsku su i Hrvate stoljećima pljačkali i Beč, i Pešta, i Rim, i Beograd i toliki još, ali kad jednom Hrvatska bude slobodna država, tek će se tada vidjeti što je uistinu pljačka: kad Hrvat navali pljačkati Hrvata!“ Ironijom sudbine i uistinu traljave društvene, političke, ekonomske i moralne zbílje – za što je Andrej Plenković kriv sedam svojih premijerskih godina, a HDZ više od 20 na vlasti u državi – korupcija je pustila doboko korijenje u svim područjima, ali je najiritantnija u politici, gdje se pijavično drži javnog novca, državne blagajne u kojoj su muka, znoj i žuljevi svih poreznih obveznika strogo namijenjeni općem dobru, nikako privatnim džepovima. Jest da se sada premijer Plenković našao u gadnoj stisci, jer ga predizborno granatiraju sa svih strana, pa zapravo – zbunjen i crven u licu – viče: „Drž’te lopova!“ Opet su mu drugi krivi, a najviše neki mediji. Pa se baš sada, kad HDZ-u predizborno najmanje odgovara, europski tužitelj opet dohvatio bivše mu ljubimice iz slavonskih kukuruzišta Gabrijele Žalac zbog trošenja europskog novca na svoje rođendane i kojekakve privatne terevenke, a još joj nije okončan tzv. slučaj software s također zamračenim euromilijunima… Pa skupocjeni Mercedes E-klase. Pa vožnja bez vozačke dozvole u kojoj je pogazila djevojčicu, ali i puste  euromilijune vrijedan vjetroelektrane-kriminal u kojemu se u transkriptima tajnog domunđavanja s bivšom HDZ-ovom državnom tajnicom Josipom Rimac (nakon razvoda braka Čulina, pa onda Pleslić udajom za bivšeg SOA-inog agenta Josipa Pleslića) spominje tajnoviti AP-boss… Gabrijela Žalac bahato na europskom bankomatu: „Tko mi što može, Plenković mi čuva stražu!“

Dakako, tu je i vrlo nezgodna afera/skandal HEP-ovog čelnika Frane Barbarića, zamjenika šefa zagrebačkog HDZ-a i bespravnoga graditelja luksuzne vile s bazenom na pomorskom dobru na Hvaru, zbog također milijunske štete kupnjom plina po 47 eura javnog novca za MWh i preprodaje privatnom tajkunu Pavlu Vujnovcu, vlasniku PPD-a i većinskom sada Fortenova grupe – za jedan eurocent. Sic transit. Ima toga još. Itekoliko. No, vrlo eksplozivan Lovrinčević-Filipovićev koruptivni skandal u samom vrhu izvršne vlasti pao je kao šlag na polit-kriminalnu tortu aktualne CRO vlasti. Pa još, je li, povezan s navodnim plaćanjem novcem poreznih obveznika „ljepše Plenkovićeve slike u javnosti“ i dilanjem s najvišeg mjesta informacija radi rušenja HDZ-ove i vlasti premijera Plenkovića. Šef SDP-a Peđa Grbin uzeo je koruptivni potres u vladi razlogom za stavljanjem u hitni postupak prijedloga za „raspuštanje ovog saziva Hrvatskog sabora, jer Plenković mora otići“. Budući da HDZ ima u tzv. Visokom domu svoju tzv. slabilnu većinu, Grbinov prijedlog nema nikakve šanse, kao što nisu imale ni sve slične, je li, utemeljene oporbene inicijative za smjenama pojedinih ministara.

To pak da je Mostov saborski zastupnik Nikola Grmoja ljubitelj krimića u kojima pozitivac superiornih fizičkih i intelektualnih sposobnosti poručuje glavnom negativcu kako sada dolazi i po njega dokazao je odglumljenim kaubojskim gegom izvučenog kažiprsta, kao iz korica, uperenog u tv-oko: „Plenkoviću, sada dolazimo po tebe!“ Kao, mostovci su otkrili neke od ključnih HDZ-ovih kriminala i iznudili kadrovske smjene Plenkovićevih ljudi od povjerenja, pa – sada dolaze i po njega! I vode sa sobom grlatu Mariju Selak-Raspudić, unaprijed, na neviđeno određenu za premijerku. A taj je „dolazak po Plenkovića“ – s obzirom na Mostove kapacitete, ali i  aktualne stranačke rejtinge, lošu izbornu izlaznost i unatoč HDZ-ovim odvratnim aferama – više na vrbi svirala no realnost. HDZ ima solidnu, čvrstu trećinsku potporu birača koji neće propustiti izbore, a ne manjka mu ni tzv. zvončića tipa SDSS-a Milorada Pupovca, HSLS-a Darija Hrebaka, romsko-jedanaestomanjinske vojske Veljka Kajtazija, pa političkih predstavnika hrvatskih Čeha, Mađara, Albanaca, Hrvata iz BiH i globalne dijaspore, pa… Takvima nije ni u snu pad aktualne vlasti. Bez obzira na to, je li, tko, koliko, kako i zašto krade javni novac.  

Nije nikakvo otkriće Amerike ili tople vode da je Andrej Plenković odavno trebao otići s vlasti, što bi se dogodilo u svakoj iole demokratskoj zemlji. Ako zbog ičega, trebao se ostaviti premijerskog fotelja već i zato što je javnim pritiskom bio prisiljen promijeniti 30 ministara u tek sedam godina premijerske vlasti. To je svjetski fenomen, koji sugerira samo jedno: da premijer Plenković ne znâ, ne želi ili nije sposoban izabrati odgovorne i kompetentne ljude za ministre, a ovi pak najbliže suradnike. Da nema produktivnu, jasnu i nacionalno neovisnu – da se ne kaže orbanovski suverenističku? – razvojnu politiku koja ne prosjači po bruxelleskim hodnicima i ne stavlja SAD, Uniju, NATO, Ukrajinu i Izrael ispred ključnih životnih potreba CRO življa. Nikakve unije, partneri/saveznici i tzv. prave strane povijesti (sic transit) – još manje privatne međunarodne karijere zbog kojih treba glumatati poslušnog fificu pred „dragom Ursulom“ i „dragim Charlesom“ – nisu i ne smiju biti preči od svoje zemlje i ljudi. To je condicio sine qua non svakomu ozbiljnom državnom lideru.

Osim, je li, Andreju Plenkoviću? Zato što je u sedam godina u Banskim dvorima bio srozao tzv. samostalnost, neovisnost i suverenost RH na neokolonijalnu samonedostatnost/samoneodrživost, prepustio najnesposobnijem ikad bruxelleskom (europučanskom) činovništvu da suvereno odlučuje o svim ključnim, pa i sasvim nevažnim pojedinostima života hrvatskih žitelja. A to je nedopustivo. Ako je istinita navodno Bušićeva emigrantska vizija o crnoj budućnosti države kada „jednog dana“ dospije u „domoljubne“ CRO ruke, piši kući propalo je. A reklo bi se da podizvođač europučanskih radova u Uniji, kako neki u političkoj oporbi posprdno vide Andreja Plenkovića, sustavno ostvaruje tu viziju: na sva javna zvona udara svoju/vladinu tzv. nultu toleranciju na korupciju, a mijenja ministre kao košulje i operativno ne želi hobotnicu ni dirnuti. Tko mu ne dâ, koga se boji kod kuće ili u Bruxellesu kad raspolaže ostima i inim hvatačkim alatima? Neće biti da je, što se također tu i tamo čuje u političkom oktogonu, da ga hobotnica čvrsto drži za nježnik, pa…!?

Tomo Medved ni trc niti mrc

Ako je pak istina tvrdnja/iskustvo novinara Marina Vlahovića u HTV-ovu „Otvorenom“, onda nema dvojbe o totalnoj pomrčini medijskih sloboda, demokracije i ljudskih prava u etatu pod HDZ-Plenkovićevim vodstvom ni o tomu tko je najodgovorniji i mora izborno položiti račun naciji. „Usudio bih se reći“, ustvrdio je Vlahović pred cjelokupnom javnošću, „da je cijela ova vlada Andreja Plenkovića u tom smislu, u odnosu prema medijima, izrazito koruptivna. Moji prvi kontakti su bili preko gospodina Marka Ljubića (voditelj na Mreži TV, koji je držao štangu Davoru Filipoviću, op. a.) s potpredsjednikom vlade Tomislavom Medvedom, koji je molio, de facto, da prestanem komentirati njega u nekim svojim poslovima i nudio  neki način suradnje. Tada se radilo o nekim financijskim aranžmanima i trenutno nisam pisao, nisam radio ni na Mreži TV. To je bilo nakon potresa na Banovini. I tada, pošto sam istraživao tamošnje malverzacije, koje su dovele do toga da je gradonačelnik Petrinje Darinko Dumbović optužen, inicirane su neke istrage. Nažalost, to je tek mali dio kriminala koji se tamo dogodio. Dio povezujem i s krugom ljudi oko gospodina Tomislava Medveda, potpredsjednika vlade.

Ukazao sam mu na neke apsurdne kriminalne stvari tamo, a on nije ništa poduzeo. Kasnije sam saznao da Ministarstvo branitelja financira neke opskurne medijske projekte, tiskovine koje nemaju puno veze. Vraaća li se nekomu dio tog novca, ne znam. Situacija s Mrežom TV je model funkcioniranja. To nije eksces, to nije incident. To nije jedini takav model, to je model koji se dogaađa u drugim tvrtkama, drugim televizijama i u odnosu drugih ministarstava prema medijima. Spominje se Nova TV, odnos Lovrinčevića i Davora Filipovića s Novom TV. Može se vrlo jasno matematičkom analizom vidjeti što je tržišna vrijednost koja promovira određenu državnu tvrtku, a što promovira određene pojedince ili osobe. Tu se vidi da postoje neki sukobi interesa i pogodovanja nekomu. Jedno je Mreža TV, ali što je s velikim televizijama? Ako su velike televizije u toj mjeri ulazile u poslove s Lovrinčevićem, kako onda možemo govoriti o slobodnom novinarstvu?“

Nikako. Nešto smrdi u državi Danskoj, pardon korupcija odvratno smrdi u državi Hrvatskoj. Od HDZ-Plenkovićeve se demokratski ruzinave vlasti ne može ni u snu očekivati tzv. nulta tolerancija na korupciju. To je farsa.

Naravno da su po Vlahovićevu koruptivnom otkrića tjedniku Nacionalu svi prozvani smjesta poskakali na zadnje noge – od Plenkovića, Tome Medveda, Davora Filipovića i Jurice Lovrinčevića do čelnika Nove TV i Mreže TV – energično demantirajući bilo kakvu svoju vezu s korupcijom u aferi/skandalu „pola-pola“. Nova TV čak prijeti sudskim progonom onima (i u medijima) koji joj time „nanose štetu“. Pa ti vidi čija mati crnu vunu prede? Unatoč svim ograđivanjima od skandaloznog reketarenja medija od strane vlasti, tzv. nulta tolerancija na korupciju odvratno smrdi u državi Hrvatskoj. Jesu li hitni izbori najučinkovitiji deterdžent za suzbiti taj smrad ili se samo radi o klasičnoj balkanskoj predstavi – sjaši Kurta da uzjaši Murta?

Marijan Vogrinec

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav Uredništva portala sabh.hr

Facebook
E-mail