Ako ćemo pravo, živo se fućka milijunskoj armiji penzića na rubu gladi, socijalno potpuno zanemarenoj sirotinji na kojekakvim jednokratnim, je li, crkavica-naknadama za puko preživljavanje izvan pučke kuhinje ili pak potplaćenim radnicima u javnim/državnim službama, odnosno onim pod stranim gazdama i domaćim tzv. tajkunima uvijek pupčano u dosluhu s vlastima, gdje će i kako HDZ-Plenkovićeva vlada zgrnuti šaku dodatnih proračunskih mrvica za posuti ih po najnižim u EU mirovinama, plaćama, dječjim dodacima, socijalnim naknadama eda bi „prezadovoljne“ biračke mase bez razmišljanja te nedjelje zaokružile političku ZNA SE opciju i preferencijalno njezina odavna već znana imena i prezimena. Uvijek uoči izbora – naprasno svjesna svoga političkog poslanja „služenja narodu“, „preuzete odgovornosti“, „nedjeljivih zasluga“ i natprosječne „socijalne osjetljivosti“ (sic transit), koja se opet demonstrira rebalansom državnog proračuna za 2024. godinu. I, ako ćemo pravo, općinstvu na aparatima za preživljavanje živo se fućka je li to helikopterski novac za nešto veće plaće, mirovine, socijalu…, odnosno HDZ-ova ruka u džepu budućih CRO naraštaja. I, ako ćemo pravo, živo se fućka svima sa zericu većim plaćama, mirovinama… – koje i takve tragično gube korak s dnevnim troškovima života – što se EU upravo obrušio na Hrvatsku, Francusku, Belgiju i Finsku, jer da većim proračunskim izdacima od ekonomski opravdanih krše europska pravila, pa Bruxelles traži od četiriju nediscipliniranih država da to isprave.

Glede&unatoč kritike/opomene iz EU-a zbog prorčunske politikantske gimnastike i nedomaćinskog ponašanja vladajućih, što će se manje-više izigrati budući da i Uniji predstoje izbori u kojima i Plenković/HDZ imaju stanovite europučanske zadaće, rečeni helikopterski novac neće biti u pitanju. Može i oporba, ironiziraju iz HDZ-a, hodati na trepavicama ili po vodi, ali HDZ-ova tzv. stabilna saborska većina nepokolebljivo diže ruku za Plenkovićev „osmi proračun što ga predlaže naša vlada, prepoznajući potrebe gospodarstva i građana i koji sadrži bitne političke ciljeve i prioritete koje vlada želi ostvariti. Taj je proračun socijalno osjetljiv, odražava načelo društvene solidarnosti, ali je i ambiciozan“. Problem je  pak što vlada nema taj novac, nije ga „zaradila“ pametnim vođenjem države, nego posuđuje (čak i od građana gotovo milijardu eura tzv. trezorskim zapisima) razliku od svote što je zbog enormne inflacije uzela građanima. Proračunski prihodi su na toj osnovici rasli najmanje dvaput brže od plaća, mirovina, socijale, investicija… Benderovština tipa ideje naše, benzin vaš? Genijalno: uzmeš građanima 10 eura, a vratiš im jedan u plaćama, miroinama… i kažeš da si – socijalno osjetljiv. Zašto tek sada uoči izbora, a ne prije godinu-dvije kad je erumpirala kriza? Ako je ovaj rebalans socijalno osjetljiv (sic transit), značili to da prethodnih HDZ-Plenkovićevih sedam nisu bili socijalno osjetljivi?

Ostaje mutan talog

Budući da je odnos snaga u tzv. Visokom domu, najvišem predstavničko-zakonodavnom tijelu u zemlji, kakav jest – troje zastupnika političkih Srba u RH (SDSS Milorada Pupovca) drže HDZ-Plenkovićevoj vladi glavu iznad vode, time i ključ prijevremenih/izvanrednih parlamentarnih izbora – uopće nije upitno da je rebalans državnog proračuna glatko prolazi te da politička oporba to nije kadra spriječiti nikakvim, pa čak ni neprirodnim jedinstvom radikalnije parlamentarne tzv. desnice i ljevice. I, ako ćemo pravo, rekosmo, svima s nedovoljnim za život plaćama, mirovinama i inim primanjima važno je najprije to da im u novčanike kapne koji euro više, a koga briga kakvo mu je porijeklo i što će biti posljedice po životni standard netom pošto izbori završe kako završe. Iako taj podebljani euro nema osobitu težinu na rastućoj skupoći i javnom zelenašenju same te države u kojoj se HDZ-Plenkovićeva sedmogodišnja vlast deklarirala nesposobnošću očuvanja životnog standarda, socijalnom neosjetljivošću i nesuverenističkom ovisnošću o Bruxellesu. Ako HDZ tim rebalansom, kako tvrde oporba i neki neovisni ekonomisti, za 11 posto povećava javni dug države (1,9 posto BDP-a) eda bi kupovao glasove birača, a sljedeći rebalans ostavlja kao kukavičje jaje u gnijezdo novoj vladi, onda ta igra tzv. socijalne osjetljivosti, je li, „prepoznavanja potreba gospodarstva i građana, društvene solidarnosti…“ apriorno smrdi politikantstvom.

Ostaje mutan talog moralno/razvojno neprihvatljivih „bitnih političkih ciljeva i prioriteta koje vlada želi ostvariti“. Stvar se banalizira time da je stranci na vlasti „bitan politički cilj i prioritet“ što ga „vlada želi ostvariti“, a to je: po svaku cijenu ostati na vlasti još četiri godine? Zajedno sa SDSS-om i inima manjinskim tzv. žetončićima, odreda političkim autsajderima, koji se zadovoljavaju malim povlasticama svojim vođama i materijalnim mrvicama biračkom tijelu iz XII. izborne jedinice. I ne pada im na pamet udariti Plenkoviću šakom o stol kada to itekako zaslužuje, npr. u odnosu na ponižavajući tretman Srba i Roma u dnevnom životu, protivan Ustavu RH i Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina, jednom od uvjeta međunarodnog priznanja tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene. HDZ-ov rebalans državnog proračuna – koliko je god neophodan rast mirovina,  plaća, socijalnih davanja i investicija, što već znatno ranije ne bi mogla ni smjela izbjeći bilo koja druga CRO vlada – jest ambiciozan, je li, njegovim arhitektima i politikantima uz HDZ-ove skute radi mazanja očiju javnosti u predizborne svrhe.

To potvrđuju i tajming i „socijalni“ sadržaj: rast prihoda se u 2024. godini predviđa povećati na 28,5 milijardâ eura, a rashoda na 32,6 milijardâ u odnosu na plan za 2023. godinu, što je tri posto više prihoda i 11,2 posto više rashoda. Budući da ta HDZ-ova proračunska gimnastika podliježe i  bruxelleskoj financijskoj ekspertizi, a ne samo Plenkovićevu daljinskom upravljaču uperenom u saborsku mu tzv. stabilnu većinu, problem je složeniji (tzv. maastrichtski kriteriji su i dalje na snazi), nego što se čini i no što je HDZ-Plenkovićev „socijalno osjetljiv“ proračun za 2024. godinu u stanju nositi se s inflacijom i galopirajućom ovisnošću RH o milostinji iz Unije. Koju premijer i ministri glorificiraju više no što je normalno (realno) u okolnostima kad su gospodarstvo i osobito poljoprivreda na koljenima.  S tzv. socijalnom osjetljivošću se nije neodgovorno igrati ni u predizborne svrhe budući da su, zahtjevom EU-a, i proračuni drugih zemalja članica za 2024. godinu morali predvidjeti stavke za povećanje mirovina, plaća, socijale te obrane i sigurnosti, pa… HDZ si uzima pravo – samo zato što je već sedam godina na vlasti, pa aroganciji i bahaćenju nema kraja? – na alkemijsko pretapanje upravljačkog olova u zlato, što predizborno, je li, možda prolazi kod njegove standardne vojske birača, ali ne puno šire.

Ako je suditi po CRO Demoskopovom rejtingu u studenom 2023. godine, može računati na 25,3 posto potpore onih nešto više od 50 posto birača koji izlaze na izbore, ali uz neveselu činjenicu da je premijer/stranački šef Andrej Plenković mjesecima i godinama uvjerljivo najnegativniji političar u zemlji, pa… HDZ, doduše, jest uvjerljivo prva stranka u zemlji, ali u njoj već vidljivo raste i nervoza u odnosu na proljetne izbore. Neizvjesnost, je li, tko će s kim pred/postizborno koalirati radi osvajanja ili participacije u novoj vlasti. Netom po završetku sjednice šireg Predsjedništva HDZ-a, Andrej je Plenković znakovito poručio: „Što se tiče bilo koje političke opcije koja ucjenjivački pristupi HDZ-u, uključujući osobito Domovinski pokret, kao što je to 2015. godine radio Most, nema ni teoretske šanse biti naš partner. Bez obzira tko je što rekao da ti ljudi budu partneri HDZ-a“. Rebalans državnog proračuna za 2024. godinu nedvojbeno je jedan od strateških predizbornih poteza ciljanih prodobiti u HDZ-Plenkovićev tabor što je moguće veći broj birača. Na vlasti je, pa može činiti što čini, a biračima je na dušu hoće li se uhvatiti na mamac izvjesnog povećanja plaća, mirovina, socijalnih davanja, pa držanja pod kontrolom cijena devet najnužnijih prehrambenih artikala, struje, plina, goriva, itsl.

Proustaški izborni glas

Drž’ vodu dok majstori odu? Važno je uvjeriti ljude da upravo „uspješna vlada premijera Plenkovića, najuspješnija od svih prethodnih zajedno“ (sic transit) – unatoč globalnoj prehrambenoj, energetskoj i sigurnosnoj krizi što ju je „skrivila ruska ničim izazvana agresija na Ukrajinu“ (sic transit) – dnevno skrbi za tzv. obične/male CRO ljude, pa… I nikako se na biralištu, je li, ne smije zaboraviti tko je i rebalansom državne blagajne povećao plaće, mirovine, socijalu, prikliještio cijene režija… E sad, kada izborni ishod pokaže who is who u novom političkom oktogonu – jamačno opet HDZ kao pobjednik, ali i ne mora, unatoč oporbenoj nesposobnosti za kvalitetnu međustranačku suradnju zbog „prejakih liderskih ambicija“ – dakle, netom što Državno izborno povjerenstvo objavi konačne rezultate, vrijedit će posve drukčija, čak i sasvim suprotna dioptrija glede&unatoč proračunskih tzv. socijalnih osjetljivosti. Recimo, razvikani bez pokrića polit-umirovljenički disident na „vječnoj“ i nadasve vrlo unosnoj saborskoj apanaži Silvano Hrelja, prebjeg u HDZ-ovu tzv. stabilnu većinu, sad tvrdi da „država nema novca za najavljenu penzićima 13. mirovinu“. I ne samo za mirovinu nego i za neka druga socijalna obećanja, pa…   

I, da, sugeriraju Plenković i HDZ-ovi viđeniji likovi, nikako se te svečane nedjelje „građanskog prava i dužnosti“ ne smije smetnuti s uma to tko je uveo euro u RH i RH u Schengen, tko se svaki drugi dan grli i ljubi s „dragom Ursulom“ i „dragim Charlesom“, tko se predsjedniku RH Zoranu Milanoviću usudi skresati u bebu da je rusofil, jer ne želi da se RH upliće u ukrajinski rat, da je CRO-štetočina jer ne plješče izraelskom geocidu nad Palestincima u zemlji pradjedova, Netanyahuovu masakriranju tek rođene djece, žena, staraca i inih ljudi u Pojasu Gaze koji nemaju ama baš nikakve veze ni s Hamasom niti s terorizmom u Izraelu… I nikako, je li, previdjeti krucijalnu polit-ideološku činjenicu kako CRO premijer Andrej Plenković ponosno korača 18. studenoga 2023. u Koloni sjećanja na žrtvu Vukovara koju vodi „drug Ante Pavelić“ (vidio Žarko Puhovski) dok oko njega proustaše pokazuju visinu kukuruza, odjekuje ustaški „Za dom spremni“, leprša crnilo genocida nad Srbima, Romima, židovima, pa i  Hrvatima i inima „nepoćudnim“ tzv. NDH).

HDZ-Plenkoviću je dobrodošao i svaki proustaški glas na izborima, pa ga je valjda zato i bilo vidjeti kako se predstavlja tom dijelu biračkog tijela pred spomenikom žrtvama na Memorijalnu groblju: u krupnom tv-kadru, pod golemom HOS-ovom „Za dom spremni“ zastavom. Pod parolom koju je zabranilo njegovo tzv. povjerenstvo za bolju prošlost posebnog mu savjetnika akademika nuklearne medicine Zvonka Kusića. Sic transit. A, ruku na srce, nijedan „za dom spreman“ domovinskopokretni birač, čak ni totalno pijan, neće glasati ni za HDZ niti za Plenkovića. Da hoće, ne bi taj ucrnjeni birački zbor upravo njemu, Gordanu Jandrokoviću, „vitezu“ Reda čuvara groba jeruzalemskog (sic transit) Željku Reineru i inima iz stranačke svite priredio gromoglasan koncert zvižduka i pogrda. Godine 2013. su na istomu mjestu isti ljudi, ali u HDZ-ovoj „braniteljskoj“ režiji (sic transit) zviždali i spominjali najbližu rodbinu SDP-ovu premijeru Zoranu Milanoviću, predsjedniku RH Ivi Josipoviću i diplomatskom zboru u njihovoj pratnji. Fizički ih spriječili odati počast žrtvi Vukovara, pa je to državno izaslanstvo obavilo na Ovčari. S divljacima se nije šaketati. Ove je godine pametno postupio i saborski zastupnik Milorad Pupovac, kojeg je na čelu izaslanstva političkih Srba u RH (SDSS) stotinjak „domoljuba“ iz Domovinskog pokreta čekalo na obali Dunava ne bi li ih fizičkom silom spriječili baciti vijenac u rijeku u počast vukovarskim žrtvama.

I taj Pupovac, koji s troje SDSS-ovih zastupničkih ruku može kad mu se sprdne srušiti HDZ s vlasti i Andreja Plenkovića detronizirati u Banskim dvorima destabilizira li im saborsku tzv. stabilnu većinu, je li, kukavički odustaje od počasti žrtvama vijencem u Dunavu i prvi put sudjelovanjem u Koloni sjećanja, a vladajući ga koalicijski partner čak nije ni pokušao zaštititi, nije ni pokušao ukloniti „druga Antu Pavelića“ s čela Kolone sjećanja niti se pokušao izmaknuti iz proustaške sjene „Za dom spremni“ zastave pred spomenikom na Memorijalnom groblju. Sic transit. Eeee, je li, što ti je ta ruzinava CRO politika u kojoj su „jaki“ predizborni aduti: biti dobar s crnim proustašlukom na javnoj sceni i manipulirati dijeljenjem građanima zanemarive količine od velike svote oduzetog im novca. Kad su novinari na presici upozorili Plenkovića na tu manipulativnu činjenicu, lakonski je odgovorio da to, „istina, nije vladin novac, ali je naša vlada političkom odlukom omogućila da ga građani dobiju u većim mirovinama, plaćama, socijali, investicijama…“ No, bio Pupovac u Koloni sjećanja ili ne bio, bio na obljetnicama VRA Bljeska i Oluje ili ne bio, manje je važno od činjenice da će opet biti uz Plenkovića i HDZ pobijede li na izborima.

Međutim, nikakvi rebalansi državnog proračuna, plaće, mirovine, socijala i ina predizborna gimnastika radi trenutno novčanog uveseljavanja šire biračke publike neće pomoći HDZ-u u Slavoniji. Osobito u istočnom dijelu, gdje suvereno vlada Domovinski pokret Ivana Penave, bivšega unutarstranačkog ZNA SE luzera koji se, je li, na rigidnom protusrpstvu već godinama drži fotelja vukovarskoga gradonačelnika. Slavonija je manje-više politički izgubljena za HDZ  ma kako Plenković mijenjao proračun, dizao Slavoncima plaće i mirovine, žmirio na protuustaštvo. Samo par dana ranije navodno zbog afričke svinjske kuge – via ministrica Marija Vučković – dao im je  pobiti 46.000 i bolesnih izdravih svinja, a  potom, nalogom „drage Ursule“, šalje eutanazere ubiti još 50.000 mahom zdravih svinja. Tisuće obitelji su potezom birokratskog pera ostale bez kruha, obećana državna odšteta nije isplaćena svima, a još godinama se  svinje ne smiju pojaviti u nastambama za čiju gradnju vlasnici moraju i dalje vraćati kredite.

Politika dolazi na naplatu

Gledajući samo HDZ-Plenkovićevu poljoprivrednu politiku, koja je dovela do toga da tzv. Samostalna, Neovisna i Suverena (sic transit), resursima  kadra hraniti 20-25 milijuna ljudi, uvozi više od 60 posto hrane za cca četiri milijarde eura, dovoljan je argument za maknuti te ljude miljama daleko i od rudimentarne participacije u vlasti u mjesnom odboru negdje bogu iza nogu. U općoj svađi pak u sabornici o rebalansu tzv. socijalnog proračuna, HDZ-ovi zastupnici se slažu s oporbom da „jest predizborni, ali samo zato što se donosi u predizborno vrijeme“. Dakle, nikako zbog kupnje glasova na proljetnim izborima? A može li amortizirati inflaciju? Naravno da ne može i neće dok god – uza svu državnu kontrolu životnih troškova – npr. prosječan penzić dobije pedesetak eura više, a samo jedan posjet trgovačkom lancu radi kupnje osnovnih namirnica i kojega higijenskog artikla stoji stotinu i više eura. Plenković ne kaže ništa o tom što će biti s cijenama energenata nakon 31. ožujka 2024. kada prestaje državna intervencija. Vlada je već neko vrijeme pod pritiskom Bruxellesa da ukine još za pandemije virusa SARS-CoV-2 državne subvencije za energente, prehrambene proizvode i slične tzv. komunitičke mjere i pusti tržište funkcionirati slobodno.

To će reći: grubo kapitalističko zelenašenje zapadnih megakorporacija u samonedostatnoj u svakom smislu CRO zemlji. U kojoj je sve što iole vrijedi, od banaka, trgovine, prometne infrastrukture, turizma i restlova nekad – za tzv. socijalističkog mraka, sic transit –  treće srednjerazvijene europske industrije u stranim rukama. Od Njemačke i Austrije do Italije, Francuske, čak Španjolske i inih zemalja tzv. prve i druge EU brzine, što izvlače enormne ekstraprofite, a HDZ-Plenkovićeva im se vlada ne usudi odrapiti odgovarajuće poreze. Boji se „drage Ursule“ i „dragog Charlesa“ eda se CRO premijeru ne bi ugrozilo izglede za bruxellesku karijeru!? A harač vlastitim sugrađanima premijeru „nije tema“, pa ne mari što žitelji RH, recimo hranu, usluge, injsl. paćaju i više no dvostruko skuplje, nego ljudi u matičnim zemljama stranih korporacija u RH. Hoće li ta politika na proljetnim izborima doći HDZ-u i Plenkoviću na naplatu?

Jamačno neće. Kao što mu rejtinški ne dolaze na naplatu skoro dnevne kriminalne afere i skandali milijardâ eura vrijedni (vjetroelektrane, Ina, HEP, Agrokor, etc.), smjene ministara, uhićenja i zatvaranja ljudi od povjerenja vladajućih, što se izravno ili posredno odnosi na još dublje guranje HDZ-ove ruke u džepove budućih naraštaja. Pa, ako ćemo pravo, milijunskoj se armiji penzića na rubu gladi i socijalno potpuno zanemarenoj inoj sirotinji živo se fućka za to što će im se svaliti na glave djeci, unucima, praunucima…, odakle vladi novac i je li im na mjesečnu crkavicu pada nekakav helikopterski novac kada je dobri, skroman tzv. običan/mali čovo već tri desetljeća tzv. Samostalne, Neovisne i Suveren politikantski zločesto drilan uvjerenjem „malo,je, zaista je malo, ali svaki euro itekako nam dobro dođe“. I na tomu lovci u mutnom profitiraju, široke ruke prodajući hlebincima muda pod bubrege. Sic transit.

Marijan Vogrinec

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav Uredništva portala sabh.hr