Nikako nije u redu da CRO premijer i šef „europejskoga“ tzv. light HDZ-a Andrej Plenković već iksti put, čim se nađe u nekoj stisci, plaši hrvatske žitelje nekim „ekstremističkim skupinama, koje rade na rušenju ustavnog poretka RH“, ali i o glavi i njemu samomu. Pa već tri godine drži Markov trg okovan željeznom ogradom, zabranjen slobodnom kretanju građana i turista prostorom između Banskih dvora i zgrade Hrvatskog sabora, drži ga pod specijalnim policijskim okom, jer je listopada 2020. godine zadrti proustaša Danijel Bezuk iz okolice Kutine prosvjedno bio kalašnjikovom izrešetao vladinu fasadu i ranio policajca na ulazu. Tada je premijer bio pustio glas kako u Lijepoj Našoj djeluju ekstremističke skupine, koje se navodno radi rušenja državnog poretka tajno/subverzivno organiziraju, naoružavaju, novače istomišljenike i šire utjecaj na mase radi rušenje državnog poretka. Drugi put je opet medijski glasno ponovio tu tezu o postojanju neprijateljskih, ekstremističkih snaga u povodu uhićenja nekog 17-godišnjeg balavca, koji je na prosvjedni skup na Trgu žrtava fašizma, pred samom HDZ-ovom tzv. središnjicom, donio ruksak s Molotovljevim koktelima i ručno izrađenom eksplozivnom napravom.

Ali ni tada, kao ni u povodu Bezukova atentata na Banske dvore, nije bio  objasnio tko su ti „subverzivci opasnih namjera“ niti zašto institucije reda i zakona ne rade svoj posao, ako raspolažu rezultatima uvida i izvještaja sigurnosnih službâ. Jer, valjda je jasno svakom laiku, rušenje državnog poretka nije zabavna videoigrica u kojoj se apstraktno kefaju dobri i loši, nego pitanje mira i sigurnosti svih građana. Državni i politički vođe – kojima je općinstvo, je li, izborno povjerilo odgovornost za zakonito čuvanje ustavnog poretka – nisu niti smiju biti kibici kotrljajućeg zla, pa filipikama bez argumenata unositi smutnju među tzv. obične/male ljude. Neprijateljske, ekstremističke skupine u RH – navodno jako opasne – ili postoje ili ne postoje. Ako postoje i ako je Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) procijenila da su uistinu opasne, pa se to premijer RH ne libi kazati javnosti, građanima se mora podastrijeti dokaze, a onda pitati ministre Davora Božinovića i Ivana Malenicu zašto policija i pravosuđe čekaju Godota. I, dakako, samog Plenkovića – kao kapetana/kormilara ruzinava državnog broda, sic transit – otkud mu pravo govoriti, a ne činiti.

Prvi silogizam

CRO premijer je neki dan opet istrčao s bombastičnom izjavom o tomu kako je SOA otkrila da su se u prosvjede svinjogojaca protiv EU-vladinih mjera za borbu protiv afričke svinjske kuge „uključili i članovi jedne od dviju ekstremističkih skupina što su ih identificirale sigurnosne službe. Ključni predstavnici tih ekstremističkih skupina dobivaju prostor u eteru nekoliko televizija s nacionalnom koncesijom ili onih koji djeluju kao da jesu javni, a nisu“. E sad, budući da nema druge no vjerovati već prvom silogizmu iz Organona starog Aristotela (ako je A jednako B, a B jednako C, onda je i A jednako C), istiniti starijoj i od dva i pol milenija, nešto jako škripi u Plenkovićevoj logici koju nudi arogancijom tipa one svojedobno novinaru Nove TV Mislavu Bagi: „Mogu što hoću, itekako mogu!“ A niti znâ niti može? Glavna premisa: u RH postoje opasne ekstremističke skupine; sporedna premisa: Andrej Plenković i institucije RH ne suzbijaju ekstremizam; zaključak: u RH ne postoje opasne ekstremističke skupine.

Itekako postoje, naravno da postoje, tvrdi CRO premijer i sada prstom  upire u ubačene ekstremiste među slavonskim svinjogojcima koji prsima, traktorima, barikadama na prometnicama i zaglušnom medijskom bukom brane svoje svinjce od EU-Plenkovićevih eutanazera. Ljudi u CRO vladi i pogotovo u bruxelleskom staklenjaku nisu nikad ni čuli za dugostoljetnu tradiciju slavonske svinjokolje upravo u ovo doba, je li, s početkom na prijelazu studenoga u prosinac i nemaju pojma što tim obiteljima znači pobiti im navodno zbog afričke svinjske kuge 50.000 svinja. Pa nalogom iz Bruxellesa osuditi na smrt još 46.000 također mahom zdravih svinja.

To je najveći stočni pogrom u tako kratkom vremenu u hrvatskoj povijesti pa premijer Andrej Plenković – među prosvjednicima posprdno nazvan podizvođačem nečasnih/štetnih radova Europske pučke stranke (EPP), čiji je član HDZ i koja vlada EU-om – u nedostatku ozbiljnih argumenata poseže za ekstremističkim dirigentima što navodno ravnaju prosvjedima. A u tri godine od Bezukova rešetanja fasade Banskih dvora, kojekakvih u međuvremenu proustaških javnih performansa (uvijek „u ime hrvatskog naroda“, sic transit), itsl. parada tigra od papira, nije razbio, kad ih već „ima“, nijednu ekstremističku, terorističku ili sestrinsku ćeliju. Osim što se njegova represivna vlast neuvjerljivo, čak i pravno vrlo suspektno, bavila uhićenjima, optužbama za „javno poticanje na terorizam“, pritvaranjem, pa oslobađanjem izvjesnoga megafon-buntovnika Marka Franciškovića. A istodobno gledala kroz prste otvorenom proustašluku u dijelu medija, na nogometnim stadionima i međusobnim „navijačkim“ obračunima, čak za saborskom govornicom, na obljetnicama VRA Bljeska i Oluje, pa u vukovarskim sramoćenjima žrtve svakog 18. studenoga, itsl.

„Uvijek se uz takve događaje malo oportunistički lijepe određeni karakteri, ali ja bih tu stao, jer bih mogao reći otkud Plenkoviću ti podaci da su se u prosvjed svinjogojaca uključili pripadnici ekstremističke skupine“, komentirao je predsjednik RH Zoran Milanović premijerovu tvrdnju o subverzivnim ekstremistima u slavonskim svinjcima, sic transit. „Ne znam, vjerojatno iz dokumenata koje ja prvi dobivam na uvid, a nikad niste čuli da sam ih komentirao izvan krugova unutar kojih se komentiraju. Plenković to stalno radi i stalno nas pokušava uvesti u tu polemiku. Jučer predsjednika saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost (SDP-ov Siniša Hajdaš-Dončić, op. a.), kojemu spočitava da nije sazvao press konferenciju. Zašto? Zato što se ljudi svađaju oko mjera koje je vlada poduzela ili nije poduzela radi suzbijanja afričke svinjske kuge? To nije dovoljan razlog da se privatiziraju neki podaci pod uvjetom da uopće postoje. Vratit ću se u 2014. godinu kada sam bio predsjednik vlade, a Plenković sitni oportunistički političar, korisnik tuđeg političkog kapitala u Europarlamentu i kada je razdragano došao pozdraviti dečke u onom šatoru (tzv. braniteljski prosvjed na Savskoj cesti 66 u Zagrebu notornim, je li, primitivizmom i proustašlukom protiv SDP-ove predsjedničke/premijerske vlasti, koji je zgrozio javnost  postavljanjem plinskih boca Zagrepčanima pod prozore te pokušajem državnog udara na Markovom trgu, op. a.).

Dvije godine bez smjernica

Tamo je isto bilo svakakvih likova koji su imali različite backgrounde, svašta se govorilo i pjevalo,  svačim se prijetilo… Možete biti sigurni da je tamo bilo ljudi od interesa za službe koje se bave zaštitom nacionalnih interesa. Niste čuli ni mene niti Josipovića (Ivo, predsjednik RH, op. a.) da smo ikad komentirali tko se tamo okuplja. Nikada. Ali Plenković je bio tamo, možda je i on bio osoba od interesa za službe? Jesam li ja tada ljude nazivao riječima kojima on naziva nekolicinu tipova koji se moraju u takviom ambijentima? I što ćemo sad? Je li to razlog da se javnosti daju podaci koji bi trebali biti diskrecija državnog vrha? Plenković već dvije godine izbjegava sazvati sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost, iako je bilo mogo tema za raspraviti. Oni dvije godine rade bez smjernica. Ako to ne želi, u redu, ali onda šuti i ne komentiraj dokumente koje dobiva svaka vlast. Sada neka sjedne i razgovara s ljudima, kao što sam ja sa šatorašima, braniteljima i ćiriličarima. Sve sam to radio s neistomišljenicima, ali ih nisam optuživao da su agenti stranih službi i rušitelji ustavnog poretka, mada možda neki sanjare o tomu. Plenković već godinama cmizdri da je baš njega netko došao upucati (pa ne dâ ukloniti željeznu ogradu na Markovom trgu, op. a.) i da je to samo zato, jer sam ja nešto komentirao.“

Svaka ozbiljna država s ozbiljnom, svjesnom i savjesnom vlašću, ako znâ da neke unutarnje ili vanjske snage rade protiv ustavnog poretka, ne čekaju da se dogodi zlo. Odmah učinkovito reagiraju. HDZ-Plenkovićeva ne reagira, nego pušta premijera – kako kaže predsjednik RH – „cmizdriti da ga netko želi upucati“ i da „ekstremisti“ iz slavonskih svinjaca miniraju njegovu vlast. Preventiva je puno bolja i važnija od saniranja posljedica. No, premijer RH i šef „europejskoga“ tzv. light HDZ-a, posprdno prozvan međuprosvjednicima „podizvođačem radova EPP-a“ i bruxelleske kaste, dopustit će Slavoncima svinjokolje njihovih zdravih svinja kada dobije mig „drage Ursule“. Do tada, ostaje srca kamenoga. Makar propala cijela Panonska ravnica. Na globalnu sramotu – neviđeno u hrvatskoj povijesti – nudi do 600 eura seljacima – kojima su pogubne EU-vladine mjere pobile svinje – za kupnju svinjskih polovica što ih uvozni lobi na tisuće tona i po skupim cijenama doprema iz Njemačke, Nizozemske, Španjolske, etc. Da nije ludo i blesavo, bilo bi smiješno. Svinjogojska je obitelj potrošila  malo bogatstvo na uzgoj i prehranu svinja za svoje potrebe, ali i prodaju mesa i prerađevina, ljudi od toga žive, a EU-Plenković im to uskraćuje  navodno mjerama struke za navodno suzbijanje afričke svinjske kuge.

I ne libi se uzeti milijune eura iz džepa svih poreznih obveznika za platiti svinjske polovice iz uvoza upravo iz Njemačke, domovine predsjednice Europske komisije, mesa injektiranog vodom radi veće težine, koje pršti za termičke obrade, naočigled se smanjuje, nema poznati okus i boju te je žilavo poput traktorske gume. Neusporedivo je lošije od svinjetine iz domaćeg uzgoja, što jednako vrijedi za junetinu, teletinu i ine vrste mesa iz uvoza o čijem roku trajanja ni sam bog niti vrag nemaju pojma.

Naravno da premijer Plenković, valjda genetski alergičan i na Milanovića i na gotovo sve novinare koji nisu iz medijske tzv. javne kuće HRT-a, nije mogao progutati ama baš ni kap jezikove juhe s Pantovčaka. Ego je ego, a dirnuti u ego CRO premijera je opasnije no gurnuti ruku stršljenima u gnijezdo. „Ma, doviđenja, Milanoviću! Najprije se ispričaj za sve uvrede svima kojima su upućene kako bi se ostvarili eventualni politički pregovori za bilo kakav sastanak (pa i Vijeća za nacionalnu sigurnost, op. a.). To je apsolutni uvjet (a ne nacionalna potreba i ustavna obaveza o sukreiranju upravljanja državom unutra i prema inozemstvu? – op. a.) i dok toga nema, nema sastanka. Nema ni potrebe da se sastajemo, jer se u svim ključnim političkim pitanjima razilazimo. Ima li proruske stavove dvije godine? Ima. Zastupamo li stavove podrške Ukrajini? Ima li on antiNATO stavove? Ima. Vrijeđa li visoke predstavnike iz susjedstva s kojima surađujemo? Da. O čem da onda razgovaramo? Vidim da je opet Milanović danas svašta nadrobio. Govori o mentalnom poremećaju? Mi smo već četiri godine podvrgnuti njegovim poremećajima.“

Premijer Plenković, jamačno s razlogom, nije prešutio ni Milanovićevo podsjećanje na njegovo šurovanje sa šatorašima koji su mjesecima bili izvodili kojekakve neukusne performanse uz logorsku vatru par metara ispred osnovne i srednje škole te Pedagoškog fakulteta u srcu Zagreba, bančili pod šatrom i svako malo šačica uvijek istih redikula à la splitska Riva 2001. godine na gotovo dnevni je presicama prijetila SDP-ovoj koalicijskoj vlasti. Na Rivi s invalidom u kolicima Mirkom Čondićem, a pod šatrom 2013./2014. godine s invalid u kolicima Đurom Glogoškim. Obje su „braniteljske“ maskote dolaskom HDZ-a na vlast namirene do mile volje, pa odbačene u zaborav. Svi viđeniji „braniteljski“ buntovnici su  honorirani vrlo  unosnim pozicijama u novoj HDZ-ovoj vlasti (npr. Tomo Medved, Ante Deur, injsl.) te u tzv. poduzetništvu (npr. Josip Klemm na ljetnom divljalištu svjetske mladeži na Zrću u Novalji na otoku Pagu, injsl.). Što je Plenković tražio pod tzv. braniteljskom šatrom, koja sada trune u vukovarskom zapećku? Ekstremiste sigurno nije ili tada, zapravo,  nije imao pojma što to ekstremizam jest.

Dociranje mačku o rep

„Što se tiče Milanovićeve opaske o mom posjetu šatoru na Savskoj cesti, tamo sam bio 19. prosinca 2014.“ – ustvrdio je Plenković. „Došli smo kao zastupnici susresti se s braniteljima koji su prosvjedovali jer ih nadležni ministar tadašnji Matić nije primao (laž na entu: čak im je dao struju za njihovu šatru i dopustio korištenje WC-a u Ministarstvu branitelja, iako su ga pri dolasku na posao i odlasku fizički napadali, kao i pomoćnicu mu Vesnu Nađ, op. a.). Za razliku od pustih teza da je oporba na vlasti, a da je HDZ oporba i sad bi mi bili kao ovi što vode prosvjede u vezi sa svinjskom kugom, još je jedna laž. Sa SDP-om se borimo političkim sredstvima. To je velika razlika između njih i nas, pogotovo Milanovića. Docirati meni s kim ću se sastajati, to si on može objesiti mačku o rep. Objasnili smo kakvi su ovo prosvjednici. Eutanazirano je samo tri posto svinja u Hrvatskoj. SOA postoji da procjenjuje neke sigurnosne ugroze. Jedna od njezinih zadaća je vidjeti ima li u RH ljudi s aktivnostima koje bi mogle ugroziti ustavni poredak u zemlji. Što se tiče dviju ekstremističkih skupina, nisam ih identificirao ja, nego SOA. Poanta je kvaziprosvjed, toliko apsurdan da su se u njega ukrcali i oni koji s njim veze nemaju, a imaju drugu agendu. To je politički prosvjed što strančica, što grupacija koje bi mogle nasilnim metodama ugroziti ustavnopravni poredak RH.“

Pa, ako je stvar uistinu toliko ozbiljna da je Plenković našao potrebnim obratiti se javnosti alarmom o ekstremistički skupinama što rade držvi o glavi, što čeka? Ima sve alate i najveću operativnu odgovornost za, je li, hitno djelovati. Čeka Godota!? A budući da ga neće dočekati, jer taj niti postoji niti je nadležan obavljati premijerov posao, puste birokratske, je li, filipike o SOA-inim otkrićima – za koja, à propos, jednako po službenoj dužnosti moraju znati i predsjednik RH Zoran Milanović, ali i HDZ-ov šef tzv. Visokog doma Gordan Jandroković, a nisu zabrinuti i šute, sic transit – djeluju, alkarski rečeno, kao „promašio“. Čak ne kao „uništa“. Ozbiljnom premijeru ozbiljne/uljuđene demokratske države – što nisu ni premijer niti država u kojoj takvi navodno „preuzimaju odgovornost“ – neće bravarsko zanimanje šefa Stožera za obranu hrvatskog sela Tomislava Pokrovca, vođe svinjogojskih, ali i sve širih, poljodjelskih prosvjeda, biti „argument“ za diskriminaciju na osnovi stupnja obrazovanja. Ni to što nema farmu od barem 1000 svinja upisanih u registar ministrice Marije Vučković (HDZ) za diskriminaciju na osnovi svinjogojske nekompetencije.

Jest da je Pokrovac, po zanimanju uistinu bravar, godinama poznat kao vidljivi sudionik kojekakvih „seljačkih buna“ protiv kojekakvih vladajućih CRO koalicija što su odreda tretirale poljoprivredu kao nacionalno 13. prase, pa zemlja sposobna hraniti 20-25 milijuna ljudi uvozi više od 60 posto osnovne hrane za prehraniti manje od 3,9 milijuna gladnih usta. Međutim, nije stvar u tomu vodi li prosvjede netko s titulom akademika ili barem strukovnog fakulteta, nego u tomu postoji li problem zbog kojega se masovno diže kuka i motika protiv loše/podaničke vladine politike. A itekako postoji. No, Plenkovića ne zanima problem. Dopustio g je, znâ se zašto, „rješavati“ Europskoj komisiji. Predizborni su mu balvani u oku, je li, bravar Pokrovac i politički mu mecene Domovinski pokret, Most i Hrvatski suverenisti, pa se aktualni slavonski Matija Gubec našao na presici p(r)ozvnim vratiti Plenkoviću i glavnicu i zelenaške kamate zbog vrijeđanja bravarskim zanatom i infiltriranim ekstremistima i teroristima.

„Poručujem gospodinu Plenkoviću: ja jesam bravar, ali strojobravar je bio i Josip Broz Tito koji je imao Jugoslaviju s 24 milijuna stanovnika i držao ju 50 godina“, kazao je Pokrovac. „Tito je izgradio toliko toga da vi, kada ste preuzeli Hrvatsku nakon rata, niste to mogli ni održavati, a kamoli napraviti nešto novo. Niste korektni i mislim da će to ljudi prepoznati. Mi želimo zaustaviti propadanje hrvatskog sela i riješiti probleme koji muče hrvatske seljake. Od svinjske kuge, preko otkupa žitarica, pa do dodjele zemlje koja se daje korporacijama, a ne hrvatskim poljoprivrednicima. Ovdje je ugrožen nacionalni interes, ugrožena su temeljna prava ovih ljudi. Održan je sastanak u Ministarstvu poljoprivrede koji je bio obični kokošinjac, kakvima sam već nazočio.“ Mediji su među Plenkovićevim navodno „ekstremistima“ prepoznali i izvjesnog branitelja Josipa Juretića koji je došao na prosvjed u vojnoj odori i zaštitnom prsluku te Gordana Šebalja koji se pojavio na traktorskoj barikadi u Kutini. Juretić se bio predstavio novinarima kao „predstavnik svinjogojaca i jedan od organizatora prosvjeda“.

Laži ili zvona na uzbunu

Zbog dovođenja u vezu s ekstremizmom je najavio tužiti „određene državne dužnosnike“ i dio medija te pozvao predsjednika RH, koji je i vrhovni zapovjednik OSRH, da u skladu s čl. 94. Ustava RH izvede vojsku na ulice i „spriječi organizirani krimnal i teror koji se provodi nad žiteljima RH“. Plenkovićevu tvrdnju o ekstremistima među prosvjednicima „moram nazvati perverznom laži, što je njegova uobičajena metoda difamiranja neistomišljenika“, komentirao je Juretić Novoj TV. „Sramotno je da čovjek bez karaktera i bez obraza, dezerter kada je trebalo braniti Hrvatsku, proziva časne ljude koji su krvlju stvarali državu.“ I Šebalj je odbacio tvrdnje o svom ekstremizmu, jer „sam kao „hrvatski branitelj potpuno transparentan“. No, premijer je na presici malo stao na loptu: „Jesam li ja spominjao neka imena? Nisam“. No, plašiti ljude time da je „SOA otkrila ekstremiste i teroriste u dvjema skupinama u RH“ nije čak ni šala u okolnostima kada (vidi bilo koju anketu nakon nedavno sramotnog CRO glasanja u Općoj skupštini UN-a o izraelskom genocidu u Pojasu Gaze) RH uistinu može biti meta terorista, ne samo s Bliskog istoka. A sve zbog HDZ-Plenkovićeva globalnog iskakanja pred rudo tzv. prave strane povijesti. Ne’š ti balkanskog kiflića! Hrusti se šaka mala…?    

„Nije baš uobičajeno da premijer na ovaj način komentira rad tajnih službi o situaciji koja je u tijeku“, kazao je kriminalist Tonći Prodan Novoj TV. „SOA djeluje preventivno. Smisao je registrirati neke aktivnosti koje bi mogle biti devijantne. Premijer i predsjednik države surukovode radom obavještajnih službi i oni imaju te informacije. Ne znam koje informacije imaju konkretno u ovom slučaju. Prema prošlogodišnjem izvještaju SOA-e koji je objavljen, ne postoji snaga bilo koje skupine u RH koja bi mogla naštetiti nacionalnoj sigurnosti. Ako se nešto promijenilo, to znaju svi nadležni.“ Budući da pojam „svi nadležni“ zahvaća duboko, iako ne baš previše široko, a nitko od „svih nadležnih“ ne zvoni na uzbunu, osim, je li, CRO premijera, i to u povodu predizborno vrlo neugodnog prosvjeda svinjogojaca, zapitati se je: što Andrej Plenković zapravo želi!?

„Ekstremiste“ i potencijalne „teroriste“ voajerski gleda sa strane, ništa ne poduzima za zaštititi nacionalnu sigurnost, a jalovo viče iz svega glasa: „Drž’te lopova!“ Baš i nije ljudski, kamoli – premijerski. A „podizvođački“ na europučanskom predizbornom radilištu? Vrlo moguće. Tim više, jer se neki dan izlanuo medijima: „Gledajte, danas je na prosvjedima bilo samo 18 ljudi! Osamnaest. Slovom i brojkom. Dakle, što to govori o ozbiljnosti tih provjeda!?“ Pa valjda samo to da je tek 18 „opasnih ekstremista i terorista“ spremno svakog trena rušiti HDZ-Plenkovićevu utvrdu vlasti traktorskim jurišem na Markov trg? Je li to ozbiljno? Nije. Je li to razlog da si premijer Andrej Plenković dopušta protuzakonito mahati javno  SOA-inim tajnim podacima? Nije niti bi smio biti. I što sada kad je šačica tih „opasnih ekstremista i terorista“ napokon okrenula traktore i vratila se svojim svinjcima. Prekunula blokade. Ništa, dalje se fućka. Do, je li, opet nekoga novog predizbornog Plenkovićeva javnog alarma: „Ekstremisti i teroristi ante portas! Birači, ako ne glasate za HDZ…“

Marijan Vogrinec

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav Uredništva portala sabh.hr