Ni dva i pol mjeseca nakon krvavoga kolovoškog obračuna Dinamovih huligana u Ateni – ne navijača, kakvima ih tretira režimska medijska tzv. javna kuća HRT: „Hrvatski navijači se sukobili s huliganima AEK-a“, ali i još neki domaći mediji – s grčkom huliganskom braćom u kojem je ubijen 29-godišnji AEK-ov fan Michalis Katsouris nema vjerodostojne službene naznake o daljnjoj sudbini ne samo 102 hrvatskih građana u 16 grčkih zatvora nego i desetak osumnjičenih za koje je grčko pravosuđe traži od RH izručenje radi istrage i suđenja u zemlji u kojoj su navodno počinili kažnjive nepodopštine. U dva i pol mjeseca, međutim, grčka policija i pravosuđe nisu uspjeli (!?) ne samo na temelju navodnog ubojičina DNK nedvojbeno pronaći Katsourisovog ubojicu među uhićenim hrvatskim ili AEK-ovim huliganima batinaško-mrzilačkih gena nego ni razdvojiti žito od kukolja među zatvorenim Hrvatima. Iz druge je galaksije vidljivo kako nisu svi jednako krivi za nerede i posljedice. Neki možebitno uopće nisu krivi ili su zgriješili tek za novčanu kaznu, zabranu, izgon, opomenu, etc., pa su već odavno trebali biti kod kuće, a nisu niti se znâ hoće li i kada biti. Hrvatski predsjednik Zoran Milanović opetuje žestoku kritiku grčkom pravosuđu, jer da „tretira hrvatske državljane kao ratne zarobljenike, što je nedopustivo i po međunarodnom pravu“, a premijer Andrej Plenković sâm sebi po medijima diže rep, je li, „prijateljstvom“ s grčkim premijerom Kyriakosom Mitsotakisom“ od čega uhićenici nisu imali niti će imati ikakve koristi.

Netom po uhićenju više od stotine CRO huligana, premijer je Plenković uputio Mitsotakisu „četiri zaključka“ s prijedlogom za pravno korektno rješenje njihove sudbine, inzistirao na njihovoj sigurnosti u zatvoru te brzom i pravednom suđenju i deportaciji u RH koji ne podliježu kaznenoj odgovornosti. Ministri pak pravosuđa te vanjskih i europskih poslova Ivan Malenica i Gordan Grlić-Radman također su glede&unatoč kontaktirali svoje grčke kolege, ali rezultat je i nakon dva i polmjeseca – nula bodova. Nakon što je hrvatsko pravosuđe – povodeći se za grčkim ili iz nekih inih razloga državne (ne)odgovornosti? – primjetno zakočilo, iskompliciralo i razvuklo odluku o izručenju traženih u Grčkoj desetak CRO huligana, koji su uspjeli pobjeći nakon makljaže (jednoga je, sina člana Dinamove Skupštine, klupsko vodstvo prošvercalo u službenom avionu iz Atene u Zagreb, sic transit), Plenković se opet oglasio neki dan time da „kolega Mitsotakis i ja ne možemo utjecati na pravosudne postupke i odluke“, ali se „nadam da će se problem uhićenih hrvatskih građana riješiti u iduća dva-tri tjedna“.

Kazne za proustaštvo

Ako je suditi po prošla već dva i pol mjeseca, ali i po rezolutnom u Grčkoj medijskom tretmanu Dinamovih navijača Bad Blue Boysa (BBB) kao neonacista, premijerova se predizborna samohvalna lakirovka može, je li, svesti pod onu: što se babi snilo, to se babi zbilo. U međuvremenu je dugo već stasajući u Lijepoja Našoj proustaški neonacizam grubo skinuo krinku na dvjema utakmicama „vatrenih“: na riječkoj Rujevici u srazu s Latvijom (uhićena su trojica s ustaškom zastavom) te na osječkoj Opus Areni u ogledu s nogometašima Turske, gdje je velika skupina kretena pjevala ustašku budnicu i izvikivala krvave ustaške slogane mržnje. Je li to bio nabildani inat zbog hitna policijsko-pravosudnog reagiranja na riječki eksces – što je UEFA honorirala sa samo 10.000 eura kazne HNS-u, ali ne i praznom Opus Arenom – trebalo bi utvrditi istragom što se vodi protiv dvadesetak stadionskih „pjevača/izvikivača“, mahom iz Vinkovaca.

Fenomen huliganizma nije od jučer niti je samo hrvatska pojava, ali jest uvelike dosad ozbiljno nesankcionirana zloporaba najpopularnijeg u RH sporta u degenerične polit-ideološke svrhe. U Osijeku je velik dio Opus Arene prosvjedovao protiv ustaškog neonacizma u gledalištu, što uopće ne znači da je ta pojava u društvu zanemariva i beznačajna, da se na nju smije reagirati samo protokolarnim političkim „osudama“ čelnika političkih i sportskih struktura. Kad je o hrvatskim „junacima“ uhićenim u Grčkoj riječ, tamošnji ih mediji nazivaju dijelom svojevrsne „vojske, falange u crnom i organiziranim neonacistima“, što nije nikakvo otkriće Amerike, jer su se slične kvalifikacije godinama mogle čuti/pročitati i po inoj Europi za gostovanja „vatrenih“, Dinama i još nekih klubova iz RH. Jest da mediji vole pretjerivati, iz buhe praviti slona, prsiti se navodnom ekskluzivnošću, ali video materijali s atenskog poprišta, dijelom sudski dokazi, potvrđuju hrvatsku proustašku/neonacističku sramotu što su je sa svojih balkona i prozora bili snimili grčki građani. Ako laže koza, je li, ne laže rog, pa…

„Video koji se pojavio na internetu pokazuje kako je započeo napad hrvatskih huligana na navijače AEK-a u Ateni, a rezultat je bilo ubojstvo 29-godišnjeg Michalisa Katsourisa“, napisao je grčki portal News Bomb. „Kako se vidi iz videa, hrvatski hligani su djelovali organizirano, bili su naoružani i odlučni poput vojske (tko je iz RH zapovijedao tom vojskom, nikad nitko nije ni spomenuo, a oni koji trebaju znati – znaju, i šute, op. a.). Muškarci u crnom s kapuljačama marširaju poput organizirane vojske, držeći lance i palice u rukama. Viču i psuju mašući oružjem kao da idu u rat. Iz snimki se čini da su huligani tu došli ubijati. Indikativna je video snimka do koje je došao Star Channel, gdje se može vidjeti ispaljena raketa. U crno odjeveni počinitelji navijačkog napada pobjegli su nakon pomutnje koju su izazvali. Nekoliko sekundi kasnije, kamera ih prikazuje kako hodaju u koloni nakon što su se riješili oružja, slijedeći plan bijega što su ga izradili. Čim se pojavila policija, počela je nova potjera, a policija ih je progonila sve dok ih nije uhvatila.“ Ipak, ne sve, ali mnogi su od uhićenih propjevali u istrazi, pa zahtjevi o izručenju Grčkoj imaju neku podlogu o kojoj hrvatsko pravosuđe ne bi smjelo politizirati.

Valjda Grci, gdje se dogodilo krvoproliće, bolje znaju od predsjednika Milanovića, premijera Plenkovića i ministra Malenice zašto poimence traže izručenje i desetak BBB-a što su zaobilazno, brodskim linijama prema Italiji, izbjegli uhićenje, ali i zašto već dva i pol mjeseca uhićene ne izvode na sud. Teško je vjerovati i to da  Milanović, Plenković i Malenica bolje znaju od grčkih istražitelja, je li, što je to tzv. presumpcija nedužnosti, koji je institut i Grčkoj i RH zajednička eurounijska pravna stečevina. Vladajući HDZ-Plenkovićev tzv. grijeh struktura (svojedobno ga je kardinal Josip Bozanić zamjerio režimu Franje Tuđmana) rodno je mjesto svemu što proustaški/neonacistički eskalira u posljednje vrijeme u ionako moralno i svjetonazorski trknutom društvu. Umjesto da korov iskorjenjuje ognjem i mačem, gradi atmosferu političke, nacionalne, vjerske i ine uključivosti, njeguje bogatstvo razlika (Mao Zedong: „Neka cvjeta sto cvjetova, neka se natječe sto škola mišljenja“), vladajući HDZ-Plenkovićev režim iz kukavičkih rejtinških razloga uporno prihranjuje ucrnjenoga „kućnog ljubimca“ Tamagotchija, koji ni ne krije ušato U na čelu ni „Za dom spremni“ (ZDS) na usnama.

Poremećene vrijednosti

Ali taj pak ucrnjeni Tamagotchi kao vrag od tamjana zazire od slavne epopeje antinacifašizma bez koje danas ne bi bilo ni tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene niti HDZ-a, Plenkovića-premijera, branitelja, Crkve u partnerskoj simbiozi s režimom… Tri je desetljeća, preokretno, HDZ-ovo koaliranje s toksičnim revizionizmom novije hrvatske prošlosti i promiskuitetnim odnosom prema veleizdajničkom ustaštvu genocidnih namjera/prakse stvorilo opasno trulu društvenu klimu u kojoj je normalno da neuka, šovinistički preparirana mladež nema pojma o NOB-u i Titu, partizanima i državotvornim temeljima današnjeg RH – ta se povijest više ne uči u školama ili se prikazuje krivotvorno – a ustaški se nacifašizam predstavlja kao „pravedna, povijesna borba Hrvata za svoju samostalnu državu protiv komunista, Srba i svake Jugoslavije“. U toj je i takvoj klimi poremećenih društvenih vrijednosti rodno mjesto svemu što se negtivno događalo, događa i događat će se: od grčkih uhićenja ucrnjenih huligana s CRO putovnicama, „navijačkog“ ustašovanja 1200 Hrvata u Milanu, krvave zastave na Rujevici do masovne ustaške budnice i protusrpskog prostačenja u Opus Areni, gdje su sigurnosne kamere noć prije utakmice uhvatile zakrabuljenoga kako pričvršćuje na stadionski stup veliki plakat s ušatim U, snima ga mobitelom i mirno se udaljava, a dvojica zaštitara prolaze i ne trzaju ni malim nožnim prstom. Urnjeni proustaša do danas nije otkriven niti ga tko uopće traži.

U društvenoj klimi poremećenih moralnih i demokratskih vrijednosti – koju samo HDZ-Plenkovićeva vlast propagandno imenuje europejskom, a 76 posto građana (anketa središnjeg Dnevnika Nove TV) smatra da pod njom lošije živi no prije sedam godina – dopušten je kulturocid nad „partizanskim/komunističkim/jugoslavenskim“ umjetninama u galerijama,  knjižnicama, kazalištima, na otvorenom, u nazivima ulica, trgova, škola… À propos, zašto general HV-a Miljenko Crnjac i naredbodavci mu nisu odgovarali za trodnevno miniranje/rušenje spomenika Vojina Bakića u Kamenskoj, najveće apstraktne plastike u svijetu? Zato što je spomenik posvećen antinacifašističkom ustanku/otporu naroda Slavonije i zato što mu je autor Srbin, čija su četiri brat ustaše uhitile 1941. godine, odveli u konc-logor Danicu, a potom pogubili na velebitskom stratištu Jadovno na Velebitu? Netom po dolasku HDZ-a na vlast, puštanja ustaške emigracije u zemlju, vojsku, sudjelovanje u vlasti i ustoličenja tzv. prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, režim je drastično smanjim mirovine i ina davanja partizanskim veteranima i članovima njihovih obitelji, masovno su poskidane u selima i gradovima ploče s popisima civilnih žrtava terora u tzv. NDH, a Domovinski je rat neodgovorno iskorišten za širenje iste genocidne protusrpske mržnje što su je instalirali ustaše.

To je društvena klima u kojoj HDZ-ov gradonačelnik u Vinkovcima (baš u gradu iz kojega je sada najviše uhićenih proustaaša s Opus Arene!?) bez imalo srama zabranjuje koncert Rade Šerbedžije, rođenog Vinkovčanina, umjetnika svjetskoga glasa, u kojoj trknuti šef komunalnog poduzeća u zadarskom zaleđu „Vrsi infrastruktura“ Zdravko Kojić ultimativno traži od jedne obitelji da u roku dva tjedna ukloni s groblja nadgrobni spomenik s ćiriličnim pismom, jer je to „provokacija što vrijeđa hrvatske nacionalne osjećaje mještana“, sic transit. Taj Kojić nije baš toliko nepismen da ne znâ ili nije čuo za Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina po kojem i Srbi u Hrvatskoj imaju isto zakonsko pravo na svoj jezik i pismo u javnoj uporabi kao i Hrvati, ali smije i može biti itekako nepismen glede&unatoč činjenice da je ćirilica i povijesno hrvatsko pismo, uz glagoljicu i latinicu. A kako bi, je li, neki tamo „Hrvat s dna sedmostoljetne kace“, sic transit, Zdravko Kojić znao za hrvacko pismo (Dmine Papalić), rvasko pismo, arvaticu, arvatsko pismo (Povljanska listina s Brača 1250. godine) kad o tomu pojma nije imao onaj militantan buljuk „domoljubnih“ hrvatskih branitelja što je po Vukovaru (za SDP-ove vlasti) bjesomučno čekićao tu istu ćirilicu na dvojezičnim pločama s nazivima državnih ustanova!?

Država ne samo dopušta već i potiče arčenje javna novca na proustašku kulturu sjećanja, npr. izdanje revizionističke knjige Igora Vukića „Radni logor Jasenovac“, krivotvorni filmovi Jakova Sedlara o ustaškom konc-logoru Jasenovcu, najstrašnijem na europskom Jugoistoku stratištu za Srbe, Rome, židove i ine „neprijatelje“ tzv. NDH, te izručenju kvislinga s Bleiburškog polja Titovoj Jugoslaviji, saborsko financiranje tzv. Počasnog bleiburškog voda, etc. Time šalje poruku najširoj javnosti da je ustaštvo i proustaštvo, eto, globalno nepopularno, formalno čak i kažnjivo u nas da se „antinacifašistički Turci“ po europama i šire ne dosjete, ali praktično „HDZ-Plenkovićeva“ država nema ništa protiv toga da se javno mrzi Srbe, premlaćuje srpsku mladež na utaknici u kafiću u Uzdolu, Vukovaru i drugdje, jer su „izveli agresiju na Hrvatsku“. Srpski narod „četnički“, kao da su četnici prema Hrvatima  bili išta gori od ustaša prema Srbima. Iako se te dvije bagre nacionalnih veleizdajnika nikad nisu međusobno tukle niti borile protiv okupatora, njemačkih nacista i talijanskih fašista, ali jesu zajedno protiv partizana. Npr. na Sutjesci i drugdje, a na Neretvi su im Titovi partizani došli glave neočekivanim manevrom, probojem iz obruča.

Ljuta rana i ljuta trava

Društvena klima kakvu su instalirale promiskuitetne vladajuće ideologije u Bijednoj Našoj loša je poruka mladim naraštajima i plodno mjesto sve novim i novim ekstremno desničarskim ekscesima što prizivaju mržnju i krv, obračune s neistomišljenicima, inate na inate… Čemu ili komu, je li, služe arsenali svakovrsnog oružja i streljiva što ih je policija pronašla u domovima uhićenih proustaša s osječke Opus Arene? Kakva je poruka o europejskoj Hrvatskoj, dakle antinacifašističkoj, ili o Plenkovićevom tzv. light HDZ-u kada na desnoj strani saborskih klupa, HDZ-ovoj, sjede rame uz rame bivši Plenkovićev ministar vanjskih poslova – tihi unuk ustaškoga  ratnog zločinca, pripadnika ustaške Crne legije i intimusa zapovjednika konc-logora u Jasenovcu Vjekoslava Maksa Luburića u emigraciji – te visoko pozicionirana sestra (proustaškoga) međunarodnog terorista Zvonka Bušića-Taika, koji je odrobijao 32 godine u američkom zatvoru zbog otmice putničkog aviona na liniji New York – Chicago i ubojstva policajca. Godine 2013. si je u Rovanjskoj prosvirao glavu, jer više nije želio „živjeti u Platonovoj pećini“, razočaran nejedinstvom tzv. desnice. U sabornici nedaleko od tih dvoje sjedi i grlati bivši komunist u radikalnomu tzv. suverenističkom odijelu Željko Sačić, honoriran sudskom zastarom zapovjedne odgovornosti za pokolj šestero srpskih civila pozne dobi 26. kolovoza 1995. u zaseoku Gruborima nedaleko od Plaškog. Zločin su počinili Markačevi/Sačićevi specijalci ATJ Lučko, a otkrili pripadnici UN-ove kanadske postrojbe.

Društvena klima u Bijednoj Našoj iz temelja – ne valja. Novija se prošlost otvoreno krivotvori, žitelje se RH politički i medijski hipnotizira izmišljenim nacionalnim mitovima, lažnim domoljubljem, hiperboliziraju herojska djela hrvatskih branitelja („moramo im vječno biti zahvalni za slobodu koju imamo“, sic transit), djecu i mladež se od jaslica do fakulteta sustavno ideološki i vjerski indoktrinira kao „nacionalno svjesne Hrvate“, ne kao građane Europe i svijeta, demokrate, mirotvorne i uključive, koji poštuju druge i drukčije od sebe… Kakva je to i komu poruka/pouka kada ti što su gromoglasno ustašovali u gledalištu Opus Arene nepravomoćno fasuju mjesec dana zatvora i godinu dana zabrane dolaska na utakmice „vatrenih“ u RH i inozemstvu kad će već na sljedećoj provaliti istovrstan ili još gori inat? Ne vrijedi tu kažiprst: „No-no, dečki, dajte se saberite, činite štetu Hrvatskoj pred svijetom!“ Na ljutu ranu, kaže mudar pûk, ide ljuta trava, pa… Može li to ova ideološki promiskuitetna država? Mogla bi, ali neće, jer interesno ne želi izvaditi figu iz džepa, pa makar ubila i istinu i povijest.

Marijan Vogrinec

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav Uredništva portala sabh.hr