Tko o čemu, izvjesna Zorica Gregurić, „vječna“ predsjednica Udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara i progoniteljica svih i svačega što po njezinu privatnom kriteriju nije tzv. hrvatsko domoljublje u javnom životu, politici, filmu, na estradi, etc., nego „miriše na SFR Jugoslaviju ili komunizam i Josipa Broza“ zahtijeva od vlasti RH da istjera iz zemlje njezina državljanina sa zagrebačkom adresom, poznatog pjevača legendarnog sastava „Bijelog dugmeta“ Alena Islamovića, jer je neki dan na koncertu „Dugmeta“ u Splitu oduševljenoj publici otpjevao „Pljuni i zapjevaj, moja Jugoslavijo“. Štoviše, ne budi lijena, Gregurić je u ime svoje udruge podnijela kaznenu prijavu protiv organizatora splitskog koncerta jednog od ponajboljih rock bendova na zapadnom Balkanu, koji je od sredine 1970-ih i u 1980-im godinama žario i palio svom estradnom scenom na ovim prostorima i šire, a njegov vođa Goran Bregović, jedan od najpoznatijih skladatelja te vrsti glazbe na Balkanu i šire, za splitski je koncert okupio manje-više stari sastav „Bijelog dugmeta“.

Kad je Alen Islamović zapjevao nekadašnji hit „Pljuni i zapjevaj, moja Jugoslavijo“, na video zidu iza njega je, ilustrativno, prikazana zastava bivše SFR Jugoslavije, 24-milijunske bivše države tzv. bratskih jugoslavenskih naroda i narodnosti. Je li to bio krimen nad krimenima, zakonom nedopustiv ili politički provokativan? Nije ni prvo niti drugo. Kojim je to zakonskim propisom zabranjena službena zastava države u kojoj je Hrvatska razvojno/perspektivno proživjela punih 45 godina u miru te baštineći tekovine vlastite i antinacifašističke borbe slobodarske, je li, protuhitlerovske koalicije u Drugomu svjetskom ratu? Nijednim. Kojim je to zakonom ili moralnom osnovom tzv. demokratske društvene zajednice zabranjena „Dugmetova“ pjesma „Pljuni i zapjevaj, moja Jugoslavijo“, pa i javno izraziti nostalgičan osjećaj prema međunarodno uglednoj državi, koju su nacionalističke/šovinističke politike – uz međunarodno sljepilo – bile zatukle u krvi 1991.-1995. godine? Nijednim.

Oduzimanje državljanstva

Otkud onda to pravo građanki Zorici Gregurić, državljanki RH, ali i istomišljenicima joj iz Domovinskog pokreta (DP) – koji participira u vladajućoj HDZ-Plenkovićevoj tzv. neprincipijelnoj koaliciji – istjerivati iz vlastite domovine građanina Alena Islamovića, državljanina RH!? Samo zato što je s jugoslavenskom zastavom i crvenom zvijezdom petokrakom iza leđa otpjevao „Dugmetov“ davnašnji hit „Pljuni i zapjvaj, moja Jugoslavijo“ treba ga proglasiti nepoželjnim u RH (persona non grata)!? Zoricu Gregurić i zadrte DP-ovce – čiji je vođa Ivan Penava izgradio cijelu političku karijeru na radikalnom protusrpstvu, protujugoslavenstvu i nekritičkoj glorifikaciji Domovinskog rata i tzv. žrtve hrvatskih branitelja – nije bilo za čuti nedavno kada se u Imotskom masovno pod crnima „Za dom spremni“ i zastavama s ustaškom šahovnicom pjevalo u počast ustaškim krvolocima Juri Francetiću i Rafaelu „vitezu“ (sic transit) Bobanu, kada su „hrvatski domoljubi“ (sic transit) odjenuli spomenik pjesničkom velikanu Tinu Ujeviću u zastavu nacifašističkoga tzv. NDH.

Zahtjev za izgonom popularnoga estradnog pjevača Alena Islamovića iz vlastite domovine RH i kažnjavanje organizatora splitskog koncerta „bijelog dugmeta“, koji je pobudio nezapamćeno zanimanje publike, ne samo da ne pripada civiliziranom, uljuđenomu ili tzv. demokratskom društvu, tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj koja se prsi svojim tzv. europejstvom i zapadnim demokratskim vrijednostima, nego je notorna politikantska budalaština buljka ljudi koji si umišljaju da im tzv. braniteljski status automatski jamči suvlasništvo nad Hrvatskom i pravo diktiranja koliko-toliko demokratski izabranim vlastima što im je činiti, kada, kako i prema komu. Ne ide to tako.

Tim više, jer današnja Hrvatska, tzv. Samostalna, Neovisna i Suverena,  samonedostatna fenjerašica u Uniji, najskupljega, a bijedna životnog standarda svih koji ne spadaju u kategoriju šačice tzv. građana prvog reda (političari, dio režimskih vođa cca 1300 braniteljskih/stradalničkih udruga i katolički kler) – za koju dobar dio branitelja javno tvrdi da nije ostvarenje sna zbog kojega su pošli u Domovinski rat – dakle, današnja Hrvatska u tri poslijeratna desetljeća nije ostvarila pet posto napretka, zadovoljstva i optimizma svojih žitelja od onoga što je u istom razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata, posljedicama neusporedivo strašnijeg od Domovinskoga (1991.-1995.), postigla SR Hrvatska za tzv. socijalističkog mraka. Prije koju godinu je u BiH i RH provedena anketa među 2200 ljudi starijih od 45 godina, s iskustvom života u SFRJ, o tomu je li se živjelo bolje i sigurnije tada ili danas u tzv. samostalnim državama. Čak se 82 posto anketiranih izjasnilo u korist bivše SFR Jugoslavije, pa…

Islamovićeva izvedba pjesme „Pljuni i zapjevaj, moja Jugoslavijo“ i plavo-bijelo-crvena trobojnica s crvenom zvijezdom petokrakom – jednakom onoj na Heinekenovim bocama piva iz Karlovačke pivovare i nebrojenim širom svijeta na državnim insignijama, grbovima, proizvodima, itsl., pa žutima, bijelim i inobojnim petokrakama od zastave SAD-a do EU-a – nema baš nikakve veze ni s tzv. jugonostalgijom, kamoli s političkom provokacijom ili „veličanjem bivše komunističke države“, ali itekako ima veze s podsjećanjem na jedno prohujalo vrijeme, trendove, ljude, život i sve čemu su se žitelji tada radovali… Što izvjesne gregurićke, depeovci i takvi imaju protiv ljudi, pa i najvećeg broja mladeži, koji nemaju razloga mrziti tzv. bratstvo i jedinstvo jugoslavenskih naroda i narodnosti!?

Niti pak izvjesne gregurićke, depeovci i takve pitaju zašto drukaju za veleizdajničko proustaštvo kao „izvorno hrvatstvo“, ne osuđuju ga, prešućuju ili revizionistički suprotstavljaju „partizanstvu, komunizmu, jugoslavenstvu i udbaštvu“, jer da su 1991. godine „izveli jugosrpsku, velikosrpsku agresiju na Hrvatsku pod jugoslavenskom zastavom i crvenom zvijezdom petokrakom na tenkovima“. Sic transit. Istina o Domovinskom ratu tek treba biti povijesno utvrđena s vremenskom distancom, znanstveno egzaktno i nepristrano u čemu, naravno, pobjednik ne smije imati konačnu riječ. Pobjednici samo privremeno pišu povijest. Za razliku od Domovinskog, Drugi je svjetski rat na hrvatskom i na tlu bivše Jugoslavije dobio znanstven povijesni pravorijek s, je li, vjerodostojnom međunarodnom valorizacijom. Tu je povijesnu istinu tzv. prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman dao zapisati već 1990. godine u Izvorišne osnove Ustava RH, zajedno sa zastavom i petokrakom pod kojima su AVNOJ/ZAVNOH omogućili sve što je kao samostalnost RH, teritorijalna cjelovitost i sloboda potvrđeno u Domovinskom ratu.

Koncert „Bijelog dugmeta“ – sveden na jednu sasvim nedužnu pjesmu i zastavu države koje više nema niti je u predvidivo vrijeme moguća njezina reinkarnacija, kamoli da je nekomu opasna 34 godine nakon što je u Domovinskom ratu zabijen zadnji čavao u njezin lijes – isplivao je tek kao vrh sante polit-ideološkog razdora u Lijepoj Našoj bez kakvoga tzv. hrvatski domoljubi ne bi imali „krvne neprijatelje“, ne bi mogli izmišljati ove ili one „nacionalne ugroze“, opravdati enormne apanaže iz javnih jasala, zataškati dugoprstiće u svojim redovima, glumatati „čuvare naroda i države“ bez kojih se ništa ne smije, etc. U protivnom, uvijek u ime „hrvatskog naroda“ – koji ih, sic transit, nikad ni za što nije ovlastio! – spremno „prosvjedom ogorčenih hrvatskih branitelja“ prijete ne samo vlastima, straše građane („a gdje si bio/la 1991.!?“), tužikaju pravosuđu i ucjenjuju.

Branitelji za sva vremena

Tzv. domoljubi s braniteljskim statusom „uvijek su u pravu“. Nema veze je li im status uistinu ratnički ili iz šank/münchenske bojne (registrirano je više od 510.000 branitelja, a Tuđman ih je 1995. godine spomenuo samo cca 250.000), odnosno mase od cca 10.000 „junaka“ što i danas čame u redu za priznanje braniteljskog/RVI statusa, jer su se tek nedavno, je li, tri desetljeća kasnije, sjetili da su bili u Domovinskom ratu. Radi mira u kući, vladajući je HDZ ozakonio ukidanje roka za podnošenje zahtjeva za braniteljskim i starusom ratnoga vojnog invalida, pa je moguće da će se netko i za sto godina sjetiti domovinsko-braniteljske apanaže i podnijeti zahtjev odgovarajućem povjerenstvu. To je nama naša borba dala… Pa i bezvezno tužikanje „našem pravosuđu“ zbog „promoviranja osuđene komunističk ideologije i njezinih simbola te propale tvorevine čije politike su odgovorne za stravične zločine počinjene tijekom srosko-crnogorske i JNA agresije na Hrvatsku.

Tražimo da se organizatori ovog koncerta kazne sukladno pozitivnom zakonodavstvu Republike Hrvatske, a Alen Islamović proglasi nepoželjnom osobom u Hrvatskoj. Promovirati propalu i sada već 34 godine nepostojeću komunističku tvorevinu te simbol kojim se razarala Hrvatska, protjerivala i ubijala djeca, žene i nemoćni ne zaslužuje samo javnu osudu nego i zakonsku odgovornost zbog promoviranja nečega čega se svaka poštena osoba srami, a što je osudilo najviše hrvatsko zakonodavno tijelo Hrvatski sabor te Vijeće Europe“. Dakako, radi se o rezolucijama o osudi totalitarnih režima nacizma, fašizma i komunizma, o dokumentima načelnog značenja i snage, ne pravnim aktima na temelju kojih se uhićuje, sudi i kažnjava.

Tzv. Visoki dom je samo papagajski prepisao duh i slovo europskog dokumenta, međutim, nijedan od njih ne daje za pravo Zorici Gregurić, kojoj je na umu ona svojedobno Šeksova o Anti Gotovini: locirati, identificirati, uhititi i transferirati. Organizatore splitskog koncerta u zatvorsku ćeliju, a pjevača Islamovića preko granice. Jamačno u BiH, gdje je rodno mjesto „Bijelog dugmeta“ (Sarajevo, 1974.), ili još dalje – u Tursku? No, tzv. domoljubima je itekako jasno da se vladajući ne samo neće usuditi dirnuti u globalni kult „Bijelodugme“/Goran Bregović, ma što im zamjerila Zorica Gregurić, jer bi time riskirali europsku blamažu svoje tzv. demokracije. Goran Bregović je sa svojim Orkestrom za svadbe i sahrane, ali i skladateljskim angažmanom u inozemstvu osoba prema kojoj su „vječna“ šefica jedne od cca 1300 braniteljskih/stradalničkih udruga (među njima i braniteljske unučadi, sic transit) te lokalni DP samo dosadne muhe na politikantskoj sceni. Ali muhe koje se ne libe prijetiti fizičkom likvidacijom tih što im projugoslavenstvom na javnoj sceni idu na „domoljubne“ živce.

Jer, kažu, s potpisom Zorice Gregurić – kojoj je svojedobno sjeo na jetra i film „Ministarstvo ljubavi“ (2016.) Pave Marinkovića o udovicama palih branitelja koje ubiru njihove mirovine, a žive u divljim vezama s drugim partnerima – „komunizam je zločinački režim odgovoran za patnje, masovna mučenja i ubojstva milijuna ljudi, a njegov zločinački simbol krvava petokraka koju su bezočno promovirali i ‘častili’ usred Splita Alen Islamović i drugovi. Sukladno svemu gore navedenom tražimo pokretanje istrage i kažnjavanje svih odgovornih“. Prvo, komunizam nije režim, već (višeznačna) politička ideologija besklasnog društva jednakih ljudi, a deformirana u praksi nije ništa više zločinačka od nacizma i fašizma, odnosno nije ubila/unesrećila više ljudi no što je to, je li, u istom razdoblju (u)činio, npr. (pro)američki „slobodni svijet“ tzv. zapadnih demokratskih vrijednosti i našeg načina života. Što čini i dan-danas.

Drugo, crvena zvijezda petokraka, prisutna i danas u cijelom svijetu, pod kojom su 1945. godine u Hrvatskoj, Jugoslaviji i cijeloj Europi poražene najgore ideologije u povijesti čovječanstva – genocidni nacizam i fašizam – nije ni krvava niti zločinački simbol zločinačkog režima tako da „Alen Islamović i drugovi“ nemaju blage veze s „domoljubnom“ objedom o tomu da su ju „bezočno promovirali i ‘častili’ usred Splita“. Osim, je li,  nekolicine ciljano dovedenih „domoljubnih“ provokatora, najveći dio publike na koncertu nije imao ništa ni protiv jugoslavenskog rock-hita „Pljuni i zapjevaj, moja Jugoslavijo“, ni protiv zastave bivše države, ni protiv crvene zvijezde petokrake niti je tu simboliku povezivao ili pak imao razloga dovoditi u bilo kakvu vezu s nečijom „odgovornošću za patnje, masovna mučenja i ubojstva milijuna ljudi“. Glupost na entu.

Ništa od toga što se čulo i vidjelo na koncertu legendarnoga „Bijelog dugmeta“ u Splitu nije bilo protuzakonito, provocirajuće, politikantsko, neljudsko… Redali su se hit za hitom, a oni koji ne vole „Bijelo dugme“, Gorana Bregovića, Alena Islamovića i njihovu glazbu, jer su „nehrvatski“ i „veličaju mrsku nam SFR Jugoslaviju“, nisu ni trebali doći na koncert. U zemlji podijeljenoj na milijun načina, razvojno nezbrojenoj i politikantski „ratujućoj“ protiv duhova prošlosti i aktualnih predrasuda, zapravo, protiv vlastite sretnije budućnosti, nema sreće ni za koga. Vladajući kukavički šute o izmišljenom ekscesu, dok DP-ovi „domoljubi“ proustaških gena otvoreno prijete prolijevanjem krvi: „Bilo bi bolje da ovaj slučaj ne bude zataškan, jer se bojimo da će građani sljedeći put uzeti pravdu u svoje ruke te počistiti binu, organizatora i pjevača“.

Naravno, nisu mislili na estradnu ikonu proustaške tzv. desnice Marka Perkovića-Thompsona, na „Bojnu Čavoglave“, HOS-ov crni „Za dom spremni“, neslužbene hrvatske trobojnice s ustaškom šahovnicom, pa ni na rasističke zastave u Građanskom ratu pobijeđene Konfederacije, što se nekažnjeno vijore na nogometnim stadionima. Notorni je (pro)ustašluk in, dobrodošao je i službeno je slavljeno „hrvatsko domoljublje“, a  svaka, pojavnost antinacifašizma ili spomen države tzv. bratskih jugoslavenskih naroda i narodnosti i partizanske tradicije se proglašavaju nepoželjnim i nehrvatskim. Ljude se smatra neprijateljima i na svaki način želi izopćiti iz društva, koje ipak, većinski, nije ni proustaško niti protujugoslavensko.

„Dosta je bilo tih vaših s*anja!“

SDP-ov saborski zastupnik iz Splita Ranko Ostojić ocijenio je DP-ovu objavu o „čišćenju, sljedeći put, bine, organizatora i pjevača“ otvorenom prijetnjom, jer „ništa na tom koncertu nije bilo protuzakonito. Za razliku od ustaških derneka u njihovoj režiji. Dosta je bilo tih vaših s*anja!“ Tako je reagirao i velik dio šire javnosti, ali nije izostala ni žestoka potpora tima koji traže kažnjavanje „odgovornih za provokaciju pjesmom i zastavom“, pa se i sâm Alen Islamović našao pozvanim oglasiti budući da je zasut ozbiljnim prijetnjama svom te životima i zdravlju članova obitelji. To samo po sebi dovoljno govori u kako trulom, netolerantnom i iskompleksiranom društvu živimo. „Nije nam bila namjera nekoga provocirati“, ustvrdio je pjevač „Bijelog dugmeta“ portalu Klix.ba, „međutim, napali su pogrešnu kuću i prijete sa svih strana, a ja sam samo radnik pjevač u firmi ‘Bijelo dugme’ kojoj je vlasnik gospodin Goran Bregović. Ja uzimam posao ili odbijam 50 koncerata i pjevanje pjesama ‘Bijelog dugmeta’.

Što iza mene vijori i kakve aplikacije se događaju ne znam, to je slagala firma iz Zagreba, a repertoar smo svirali po Hrvatskoj s Orkestrom za svadbe i sahrane i to 7-9 koncerata prije šest ili sedam godina. Čak je i Pulska arena bila u tom opusu, pa i ta pjesma ‘Pljuni i zapjevaj, moja Jugoslavijo’. Danas, po meni, to je rock parodija na stara vremena. Prijetnje koje dobivam prelaze svaki ukus ljudskosti, unose nemire u moju obitelj. Prava adresa da tražite objašnjenje je Goran Bregović i normalno svi oni koji su bili u Splitu, njih 12-15.000 na koncertu. Prijetnje i psovke i nacionalne i šovinističke, preko portala nisu put, ali ih skupljam, neka se nađu, ne dao Bog ako se što dogodi.“ Kolumnist pak Slobodne Dalmacije Jurica Pavičić je zapisao da „nije Bregovićeva muzika potpirivala jugonostalgiju“, jer su „mladi pjevali ushićeno“, a „kad su se na displeju pojavile zastave, iz publike se začulo nešto zvižduka: s obzirom na deset tisuća ljudi, njih jako malo“.

Marijan Vogrinec

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav Uredništva portala sabh.hr