Tko je humanist taj ne pozdravlja sa „Za dom spremni“.
Taj pozdrav je negacija ljudskog dostojanstva pa i svakog osjećaja ljudskosti i humanizma. Isticanje „Za dom spremni“ veličanje je smrti i ruganje životu, a posebice životu različitosti.
Stoga, kada sam čuo kako dubrovački gradonačelnik Mato Franković ponosno i bez imalo stida završava svoj govor nedavno u Cisti Velikoj sa „Za dom spremni“, znao sam da o tome moram nešto napisati.
„Pa jesi li ti poludio, tražim posao a ti ćeš pisati o „Za dom spremni“ – pobunila se i na samu pomisao da o tome nešto napišem. Ona, inače potpuno apolitična, sada iznosi i ocjenjuje – „Imaš li ti oči i uši, zar ne vidiš i ne čuješ kako ljudi tome pozdravu „Za dom spremni“ fanatično plješću, zar ne vidiš kako su ushićeni i oduševljeni i Medved i Boban i drugi dužnosnici. Zapamti, oni su Hrvatska, a ne ti“, reči će mi supruga.
Istina je. Gledaš li danas u Hrvatskoj „krivo“ na pozdrav „Za dom spremni“ možeš imati samo probleme, bez obzira što je Ustav RH na tvojoj strani. Ako pak taj pozdrav uzdižeš i slaviš, dobiješ promociju i pljesak. Hrvatska je stvarnost u odnosu na proklamirane ustavne vrednote duboko izokrenuta i izobličena, što u društvu stvara nenormalno stanje i permanentnu društvenu napetost.
Taj nesklad vrednota i stvarnosti najveći je poraz Republike Hrvatske od njena osamostaljenja. Riječ je o potpunom debaklu pravne i Ustavne Republike Hrvatske. Živimo li mi uopće u Hrvatskoj kakva je proklamirana Ustavom RH?
Još od čuvenog Šuškovog veličanja NDH na Alci u Sinju nacističkim pozdravom dizanjem desnice, tamo davnih devedesetih, nitko nije toliko snažno uzdigao, rehabilitirao i afirmirao pozdrav „Za dom spremni“ kao ovih dana dubrovački gradonačelnik Mato Franković. On je to učinio svjesno premda mu je poznato da Ustav RH prepoznaje „Zavnohovsku Hrvatsku nasuprot NDH“ i premda su mu dostupne odluke Ustavnog suda koje obvezuju sve građane pa tako i njega. Stoga istup Mata Frankovića nije kako on kaže samo puko izgovaranje jedne rečenice, već njegov govor predstavlja „manifestaciju rasističke ideologije“, te kako Ustavni sud naglašava taj pozdrav podrazumijeva i „prijezir prema drugim ljudima zbog njihove vjerske i etničke pripadnosti“. To je Frankoviću značenje pozdrava „ZDS“.
Na sva ta teška kršenja zakona i agresije Mate Frankovića na Ustav RH, sa krajnjim ciljem rušenja postojećeg Ustavnog poretka brisanjem preambule Ustava RH, što je cilj svih ustašonostalgičara, Državno odvjetništvo RH šuti i okreće glavu odmahujući rukom. Danas, nakon više od 30 godina samostalnosti, Ustav RH nema tko zaštititi.
Po običaju, izjava predsjednika Vlade Plenkovića je relativizirajuća, a predsjednik RH Milanović se nije niti oglasio. Istina je da Milanović i nema izvršnih ovlasti ali je mogao da je htio poslati primjerice poruku – „Dok je na čelu Dubrovnika gradonačelnik Mato Franković koji veliča režim NDH, predsjednik RH Zoran Milanović neće službeno posjećivati grad Dubrovnik“. To bi bila jasna i razumljiva politička poruka, posebice biračima u Gradu Dubrovniku.
Isto tako Andrej Plenković da misli ozbiljno kada kaže kako govor Mata Frankovića nije i stav HDZ-a, bio bi puno jasniji da je nedvosmisleno istakao „HDZ nije proustaška stranka i oni koji pozdravljaju ustaškim pozdravom nemaju što tražiti u HDZ-u. Mato Franković neka potraži stranku sebi bliskih stavova, za njega u europskom HDZ-u nema mjesta“.
Očito je da niti Milanović, niti Plenković nisu u stanju ispuniti jednu od svojih osnovnih zadaća – poštivanje, sprovođenje i zaštita Ustava RH.
Sva su ova događanja logična posljedica 30-godišnjeg nastojanja mijenjanja naše prošlosti. Dok cijeli demokratski svijet slavi pobjedu nad zlom fašizma i nacizma u 2. svjetskom ratu, kličući svojim herojima i odajući im zaslužene počasti, u Hrvatskoj koja je imala jedan od najmasovnijih antifašističkih pokreta u Europi nad grobovima pobjednika iz 2. svjetskog rata vlada šutnja, ovdje ih pače ne zovu ni pobjednicima ni herojima. I Milanović, a pogotovo Plenković i Jandroković ih ruže i poistovjećuju sa zlom fašizma. Ovdje se 30 godina partizanske pobjednike krsti zločincima, a poraženu vojsku NDH se oplakuje. Ustaše se proglašava borcima za Hrvatsku, a časnim partizanskim borcima se ruše spomenici i brišu njihova imena sa ulica i trgova, škola i instituta, po Crkvama se služe mise ustaškim generalima i Anti Paveliću….
Hrvatska je rušeći spomenik Stjepanu Filipoviću a uzdižući Mira Barešića kao rezultat dobila Marka Skeju sa čuvenim Hitlerovim brčićima i spomenikom Rafaelu vitezu Bobanu u Splitu. Taj proces koji traje ima samo jedno ime – Ustašizacija Hrvatske.
Mato Franković je svojim istupom u Cisti Velikoj procesu ustašizacije Hrvatske dao značajan i nemjerljiv doprinos.
Vedran Sršen
Ploče, 26.7.2024.
