„U potpunosti se potvrdila moja teza o dvije Hrvatske“, kazao je premijer Andrej Plenković na presici neposredno nakon što je je politička oporba u Hrvatskom saboru zaglušujućim lupanjem po klupama, komešanjem, okretanjem glava i napadnim/uvredljivim ignoriranjem govornika sasvim  zasjenila njegovo posljednje u mandatu izvješće o uspješnom radu vlade RH i planiranim sljedećim aktivnostima. „Jedna je Hrvatskoj (njegove vlade i HDZ-a, op. a.) koja radi i rješava probleme i druga Hrvatska u kojoj je sada nastao potpuni amalgam ljevice, krajnje ljevice i krajnje desnice, vrlo rubnih i radikalnih političkih opcija i zastupnika koji su se stopili u jedno. Vode ih mržnja, destrukcija i isključivost. To su ljudi mlađi desetak godina od mene i oni znaju da su politički mrtvaci ostanu li treći put u oporbi. Hrvatska javnost je prvi put vidjela manifestaciju destrukcije i opstrukcije, rekao bih više nego jasan primitivizam kojije manifestirala oporba. Više od sata su lupali palicama za traženje replike. Nadam se da saborski inventar nije pretrpio neku veću štetu. Hrvatska javnost je mogla plastično vidjeti kako ih vode mržnja, destrukcija i isključivost.

Ne mislim da je to nešto zabrinjavajuće za hrvatsku demokraciju, ali je u svakom slučaju crta razdjelnica između ozbiljnih i odgovornih zastupnika i jednog dijela izrazito agresivnih, destruktivnih i mrziteljskih nastupa dijela govornika. To je hrvatska realnost danas, to govorimo dugo i osjećamo danas. S tim se nosimo, ali to je za nas (HDZ, op. a.) politički gledano jako dobro.“ Predsjednik SDP-a Peđa Grbin je nakon još jedne sramote i blamaže tzv. parlamentarne demokracije u Lijepoj Našoj bio posprdno nazvao Plenkovića „frajerom“ koji je pokazao javnosti tko je i što je prekorednim iskakanjem za govornicu i uzurpacijim poslovničkih pravila, pa je oporba lupanjem po klupama i neposluhom „metaforički pokazala srednji prst“ njegovoj neutemeljenoj samohvali i prepotenciji. A cijeli je taj cirkus u parlamentarnom kokošinjcu, zapravo, zakuhao HDZ-ov u tom trenutku predsjedavajući Željko Reiner – globalno znani „vitez Reda čuvara groba jeruzalemskog“ (sic transit) – potpredsjednik tzv. Visokog doma, jer je nedemokratski, neparlamentarno, protivno pravilima preskočio suverenističkog zastupnika Marijana Pavličeka koji je bio na redu za dobiti riječ (što se lijepo vidjelo na saborskom displeju) i pustio za govornicu svoga stranačkog šefa i premijera Plenkovića podnijeti godišnje izvješće o radu vlade RH. I, iskra je raspalila oporvenu buktinju.

Poruka oporbi i javnosti

„Kolega Pavliček je zakasnio“, neuvjerljivo se „vitez“ (sic transit) vadio iz živog blata i mahom oporbenim zastupnicima dijelio i po tri opomene  zbog navodno (ne)prekršenog članka saborskog poslovnika što ga je nepoštivanjem redoslijeda govornika osobno grubo prekršio. „Znam da ste htjeli izvesti show, ali ste zakasnili (što nije istina, displej nije lagao ni neko vrijeme nakon što je Plenković već redao svoje/vladine „povijesne uspjehe“, op. a.), pa sam dao riječ premijeru. Ponašajmo se demokratično. Vaša opstrukcije nema smisla, lupanjem po klupma nećete ništa postići.“ Tu je mantru gotovo istim riječima bio ponovio i premijer u naknadnim izjavama medijima te trbuhozborili odreda i svi ministri i zastupnici HDZ-ove saborske tzv. stabilne većine. Jest da je politička oporba uzastopnim zahtjevima za stankom, prekidom na neko vrijeme saborskog zasjedanja, nastojala gurnuti premijerovo Godišnje izvješće o radu vlade RH u kasnije, po mogućnosti noćne sate kada se bitno smanjuje gledanost izravnih tv-prijenosa zasjedanja tzv. Visokog doma, što je pak stalna praksa, teror HDZ-ove saborske tzv. stabilne većine nad osjetljivijim oporbenim prijedlozima i inicijativama, ali Reiner nije smio postupiti kako je postupio. Čitljivom porukom oporbi i javnosti: mi smo vlast, možemo što hoćemo, kada i kako hoćemo, a komu to nije pravo može se slikati – u boji!

Plenković je nešto slično svojedobno rekao pokojnomu Mislavu Bagi na odlasku s presice. Arogantno. Onako von oben. Javnost to pamti. Baš kao što će pamtiti kako je trenutni CRO premijer – ignorirajući buku iz saborskih klupa i nerazgovjetnost toga što je govorio tako da je i službena tv-prevoditeljica na znakovni jezik odustala od ćorava posla – tvrdoglavo nastavio verglati s unaprijed napisanog teksta, ironizirati i prostački vrijeđati oponente u saborskom cirkusu. Dakako da mu, je li, nije padalo na um upozoriti „viteza“ na redoslijed govornika kako bi ipak, demokratski uredno i primjereno saborskom poslovniku, Pavliček odradio što je naumio, pa makar – što zapravo jest naumio – zatražio stanku. Je li stanka plus-minus vrijedna oporbenoga „metaforičkog srednjg prsta“ premijerovoj nevjerojatnoj samohvali i prepotenciji, „vitezovu“ nasilju nad parlamentarnom demokracijom i nekritičkoj stranačkoj pristranosti HDZ-ove tzv. stabilne saborske većine, pa makar Plenkovićevo izvješće o radu vlade RH“ došlo na red u gluho doba noći? Nije. Oporbenom je pak  lupanju i galami kontrirao gromoglasan pljesak HDZ-ovih zastupnika i tzv. žetončića te Plenkovićevo dizanje uvis tuđmanovski stisnutih šaka i pljeskanje samomu sebi, sic transit. Takav se lupajuće-lupetački cirkus u politikantskom kokošinjcu na Markovu dogodio prvi put u tri desetljeća, što je ipak puno bezazlenije i posljedično nevinije od šakačkih instalacija u neusporedivo „razvijenijih“ europskih tzv. parlamentarnih demokracija.

Međutim, jesu li mogući takvi ekscesi među navodno zrelim i koliko-toliko školovanim ljudima nakon sada agresivne demonstracije političke volje, ali i prisjećanja na Plenkovićev navodni pokušaj još 2019. godine fizičkog obračuna s mostovim zastupnikom Nikolom Grmojem u saborskoj stanci: „Krenuo je na mene, spasili su me Milorad Pupovac i Miro Bulj, jedva su ga zaustavili“. Političkoj je oporbi u opisu posla – čak i bez obzira na argumente – napadati HDZ, premijera, vladu, ministre, njihove politike, minorizirati i ismijavati upravljanje zemljom, sve što vladajući obznanjuju biračkoj javnosti kao svoje uspjehe i neprijeporne zasluge, ali poziciji nije u opisu posla, jer to izravno šteti cijelom društvu te ruinira demokraciju, temeljito ignorirati oporbu, njezine prijedloge i inicijative budući da HDZ nije Pale sâm na svijetu. Politička oporba je ustavna kategorija kojoj je temeljna zadaća biti aktivnom sukreatoricom društvenog razvoja, ali i dobronamjernom korektoricom vladajućih politika. Više ljudi više znâ, a bez obzira na to koliko je oporba stranački razmrvljena te ideološki i na ine načine šarena, iza nje stoje tisuće i tisuće građana razne dobi, rodne, vjerske i ine pripadnosti, čija se volja ne smije ignorirati.

U svojoj stalnoj anketi među gledateljima o dnevno najaktualnijoj temi, središnji je Dnevnik Nove TV pitao građane koga u (ne) podržavaju u nastalom saborskom lupetajućem cirkusu, tko (ni)je u pravu: oporba ili premijer Plenković sa svojom tzv. stabilnom saborskom većinom? Je li se rezultat mogao očekivati ili nije, tek: 71 posto izravno anketiranih u središnjem Dnevniku Nove TV podržalo je oporbu, a 29 posto premijera, što je otprilike i omjer ne samo javnog mnijenja o pogrešnom i dobrom smjeru kojim HDZ-Plenkovićeva vlada vodi zemlju nego i biračke potpore političkoj ZNA E opciji. Otprilike je trećina tih što glasaju za HDZ, jer im uglavnom o toj članskoj iskaznici/simpatizerstvu ovisi egzistencija, ali ta se trećina bitno pretvara u nerznatnu manjinu od ukupnog broja birača od kojih cca 50 posto ne izlazi na birališta, jer im se gade i politika i ljudi koji ju vode. Uglavnom uvijek isti debelokošci, rođeni kao kameleoni bez savjesti, sposobnosti i želje, je li – služiti narodu i općem dobru. „Nikad prije nisam doživio takvu potporu javnosti nakon divljačke opstrukcije u sabornici“, hvalio se premijer medijima. „Nikad me više ljudi nije zvalo i nikad me više nisu uvjeravali o tomu koliko sam u pravu, jer nikad prije Hrvatska nije doživjela veće razvojne uspjehe, postigla strateške ciljeve i ostvarila povoljniji međunarodni položaj kao za mandata naše vlade.“

E sad, koliko je istine u toj premijerovoj izjavi, dramatično drukčijoj od rezultata rečene tv-ankete među tzv. običnima/malim građanima RH i potencijalnim biračima, a koliko samodopadnih predizbornih izmišljotina, znâ sâm Plenković, pa će neposredna politička budućnost pokazati tko (ni)je u pravu. Kao što godinama biva na ovima u svakom smislu CRO  trknutim prostorima, gdje premijer Plenković i predsjednik Republike Zoran Milanović u niskom startu samo čekaju što će onaj bubnuti da bi ga ovaj smjesta uvredljivo poklopio, Milanović sada nije na nož reagirao  na Plenkovićevu opetovanu optužbu za komplot oporbe s Milanovićem: „Oni koji ne podržavaju vladu su izabrali tu metodu (lupanje i ometanje, op. a.) kao pokušaj političke borbe. Dok sam ja vodio opoziciju, nisam se služio takvim metodama. Bio sam vrlo neugodan i zahtjevan protivnik. Iz toga se izrodila velika izborna pobjeda. Pobijedili smo protivnike, maknuli s vlasti, dobili ogromnu većinu i to bez ovakvih metoda. Ove oporbene metode nisu nelegalne, ali su neobične. Ja nisam tu da mentoriram bilo koga, da kažem da to valja ili ne valja. Dok nema fizičkog nasilja i poziva na mržnju, posebno u današnje vrijeme, na neki način sve ide. Ali, za krajnji rezultat sâm snosiš odgovornost“. Ta će odgovornost – najmanje zbog zbornoga oporbenog lupanja tablicama tadi zaglušenja Godišnjeg izvješća o radu vlade RH, a najviše zbog biračkog honoriranja, ma kakvo bude, HDZ-Plenkovićevoga dvomandatnog kormilarenja zemljom – doći na naplatu 2024. godine na tzv. velikim izborima (od lokalnih/regionalnih, parlamentarnih, europarlamentarnih i predsjedničkih koncem godine), pa kom’ pita, kom’ tepsija.

Predizborno vađenje crijeva

U međuvremenu slijedi odvratnije od mesarskoga predizborno vađenje crijeva i cijelih utroba suprotstavljenih politika, međusobno vješanje, je li, najprljavijeg rublja oponentima, laži pred kojima bi se teško posramio i jedan barun Münchhausen, polit-moralna kameleonština od koje padaju u nesvijest i chameleo calyptratusi što u manje od šest sekundi izmijene boju od neutralne do borbene. Dobro, nećemo reći da im tima ozbiljno konkuriraju znani već godinama masno javnim novcem plaćeni saborski dizači/ce uvijek većinskih ruku, zastupnici/ce koji/e valjda ni sami/e nisu kadri/e nabrojiti na prste obiju ruku koliko su promijenili polit-ideoloških i stranačkih boja u tzv. realnom vremenu. Nije potrebno pitati ih zašto ni u kojem formalinu obnoć drže obraz, to znaju i vrapci na oluku. A uvijek, je li – i sada će opet! – prvi sunu iz niskog starta prije sučeva pucnja, a nitko ih takve niti želi niti može vratiti natrag? Aktualni rusvaj u Hrvatskom je saboru razotkrio i to da dio te kameleonštine već juriša naprijed, pa i prije no što je odjeknuo pucanj za početak službene utrke s preponama dijele ministarske fotelje, šefovska mjesta u agencijama, držanim poduzećima, nadzornim odborima, čak i premijerska (Peđa Grbin, Sandra Benčić)… I zato po svaku cijenu treba srušiti HDZ s tzv. žetončićima. Makar zajedno s crnim vragom, u koalicijama što se ne mogu održati ni pet minuta?

Iako pametni ljudi ne viču hop dok nisu skočili, pametni ljudi se ne busaju u prsi junačke ni postignućima za koja su izborno preuzeli odgovornost i natprosječno podmazani boli glava kešovinom i povlasticama. Kao HDZ-ovi zupčanici u Plenkovićevoj upravljačkoj urici. Koji se, je li, zajedno sa svojim gazdom, vole sada busati u prsi slabašne čak i fatamorganama, koje pucaju kao mjehuri od sapunice već na pragu trgovačkog centra, na tekućima radničkim i računima penzić, na blagajni za plaćanje režija, na benzinskoj crpki, a o tržnici sa „zdravom hranom“ s OPG-ova da se i ne govori… Kaže Plenković da uvođenje eura nije utjecalo na tako drastičan porast inflacije, jer je ona porasla i u EU-zemljama izvan eurozone. Je li to utjeha!? Fućka se nama i za Uniju i za eurozonu kad tzv. običan/mali CRO čovo osjeti na vlastitoj koži – ne treba mu Plenkovićeva godišnja hvalospjevka – da su mu neposredno po uvođenju eura i odlaska kune u naftalin poskupjeli ključni troškovi života i za više pod 100 posto. Plaće i mirovine ne pokrivaju 50 posto inflacije, a „zaokruživanja“ cijena na više, neizvraćanje kusura u eurocentima na raznim prodajnim mjestima, ali i europrijevare i pljačka svake vrsti postale su dnevna pojava.

Inflacija u Uniji što ju Plenković uzima kao smokvin list za činjenicu da je životni standard žitelja RH sramotno nizak, znatno ispod prosjeka EU-a, tek dlaku viši od fenjeraškoga Rumunjske i Bugarske. „Dostići ćemo ga za 10 godina“, tvrdi premijer. Sic transit. Lijepa će ga Naša, pogotovo pod HDZ-Plenkovićevom vlašću, dostići kada na vrbi bude grožđe raslo, jer će za 10 godina i EU-standard biti 10 godina viši no sada. Taman će razvijenija Europa čekati RH da ju sustigne i u međuvremenu samilosno ubacivati milijune zajedničkog europskog novca u Plenkovićev prosjački šešir. Mo’š mislit’! CRO premijer, međutim, kukavički prešućuje notornu istinu: inflaciju s kolateralnom krizom hrane i energije, da se ne ide dalje, prouzročila je proamerička podanička politika Bruxellesa u 11 paketa tzv. sankcija Rusiji, čime su gospodarstvu nasilno uskraćeni jeftina energija, hrana i prirodni resursi, a Eurounjanima nametnuti enormni troškovi za tuđi (SAD/NATO) rat u Ukrajini što ih vuku u sve dublje siromaštvo. To je istina, a Plenkovićevo pak karijerno (!?) podaništvo najnesposobnijem do sada činovništvu u bruxelleskom EU-staklenjaku nacionalna je tragedija. O tzv. pravoj strani povijesti odlučit će povijest možebitno već dogodine na tzv. velikim izborima u EU, SAD-u i Rusiji, ne Andrej Plenković.

Lupajuća je i nerijetko – baš kao premijer Plenković i HDZ – lupetajuća oporba već uoči podnošenja Godišnjeg izvješća o radu vlade RH, što ga nisu uspjeli gurnuti u kasnije noćne sate, je li, u termine minimalne tv-gledanosti, „proročanski“ opandrčila po predstojećoj navodno dijareji vladinih i ZNA SE „povijesnih uspjeha“ tako da se na saborskoj sjednici mogao očekivati negatorski baraž. Ali baš ne orkestrirana lupačina od koje se, uza svo Plenkovićevo napinjanje glasnica i pojačavanje slušnih aparata HDZ-ovih većinara u desnim saborskim klupama, nije puno čulo. „Premijer će pričati o zemlji šarenih fasada, mirisnih livada, poduzetnih gradova, sretnih sela i zadovoljnih ljudi, o zemlji blagostanja koju je napustilo skoro pola milijuna ljudi i u kojoj je 750.000 ljudi dovedeno na rub siromaštva“, izjavila je u tzv. slobodnom govoru o Godišnjem izvjšću o vladi RH i, pokazalo se, pogodila usridu SDP-ova Baba Vanga Sabina Glasovac. „Pričat će o blagostanju ulaska RH u Schengen, ali nam neće reći da su po standardu gore od nas samo Bugarska i Rumunjska, da nam je standard za četvrtinu niži od prosjeka EU-a, prešutjet će i realni pad plaća i mirovina, kao i to da su cijene u njegovu mandatu rasle u prosjeku 42 posto.“ Premijera nije štedjela ni zastupnica Anka Mrak-Taritaš (Klub Centra, GLAS-a i Stranke s imenom i prezimenom):

„Posebno se nema čime hvaliti u resoru zdravstva. Umirenja od raka je kao nigdje u Europi, duge liste čekanja za osnovne dijagnostičke preglede, lijekove za rijetke bolesti mora se moliti mjesecima, sve je više pacijenata koji ostaju bez liječnika obiteljske medicine, izmjene zakona ostavljaju stotine tisuća ljudi bez prava na zdravstveno osiguranje… To su ti uspjesi. Plenković će ego-manijakalno nabrajati velebne uspjehe uz uobičajenu dozu paranoidnog prozivanja svih koji ne priznaju te uspjehe, a nedajbože da imaju što kritizirati“. Oporba se okomila i na loš nadzor granica, na katastrofalno zatiranje svinjskog fonda zbog afričke svinjske kuge (EU zahtijeva od RH dodatnu eutanaziju još 50.000 svinja, uz već ubijenih 46.000), pa izvoznici svinjetine u RH – Njemačka, Nizozemska, Danska i Španjolska – zadovoljno trljaju ruke. Ali i ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić-Radman (HDZ), suvlasnik obiteljske Agroproteinke, koji je upravo bio na meti tražitelja ostavke zato što je „zaboravio“ upisati u imovinsku karticu dva milijuna eura dividende na osnovi suvlasništva. Agroproteinka ima državni monopol za zbrinjavanje životinjskih lešina, pa…

„Dio enormne zarade na tom poslu ide ministru, dio njegovoj obitelji, bratu sestri i ostalima“, tvrdi Mostov zastupnik Nikola Grmoja. „Agroproteinka će u ovoj godini dobiti od države za taj posao osam milijuna eura. Zgrću milijune na muci Slavonaca, i to je politika ove vlade, koja je željela prikriti koliko novca uopće dodjeljuje Agroproteinki. Stavka u rebalansu državnog proračuna glasi ‘Koncesionar usluga skupljanja i uklanjanjaje nusproizvoda’ kako bi se sakrilo da je tvrtka dobila dodatnih dva milijuna eura za zbrinjavanje eutanaziranih svinja.“ Po riječima pak  zastupnice Sandre Benčić (Možemo!), „brojke i slika Plenkovićevog ‘look at the numbers’ („pogledajte brojke“) su dijametralno suprotni od onih što ih on prikazuje. Od 2016. godine smo (kada je došao za premijera, op. a.) pali za tri mjesta na ljestvici EU-a po prosječnoj plaći, tada smo bili na sedmom mjestu od dna, a nakon šest godina pretekle su nas Latvija, Litva i Poljska. Iza nas su ostale samo Mađarska, Rumunjska i Bugarska. Mirovine su pale za četiri mjesta. Godine 2016. smo bili deseti od dna, danas smo šesti od dna. Godine 2016. smo imali četvrtu najnižu inflaciju u EU, danas smo među devet zemalja s najvišom stopom. Najviše su rasle cijene hrane, za 43,4 posto, cijene prijevoza 28,2 posto. Svaki peti građanin živi u riziku od siromaštva, što je strašan neuspjeh. Četvorni metar stana je 68,8 posto skuplji no 2016. godine – čime smo na vrhu EU-a – jer je s prosječnih 1314 eura poskupio na 2212 eura danas“.

Drugi rastu, Hrvatska pada

Na crnu listu HDZ-Plenkovićevih „uspjega“ svakako spada i porazna činjenica o tomu da je prosječna dob odlaska djece iz roditeljskog doma 33,4 godine, što je sedam godina više nego u ostatku EU-a, a roditelji im žive tri godine kraće od prosjeka u Uniji. RH je drugi po smrtnosti od malignih bolesti, a žitelji plaćaju 11 posto više za liječenje. Iz Hrvatske se u sedam Plenkovićevih godina, tvrdi saborska zastupnica Ivana Kekin iz tzv. zeleno-lijeve koalicije, iselilo 252.000 mahom mlađih, radno i fertilno najpotentnijih ljudi, „cijeli Split i Rijeka, izgubili smo 6281 prvašića, a vladu je napustilo 28 ministara od kojih su četiri optužena za kaznena nedjela na dužnosti. Sumnja se na to da su bivši ministri Tolušić, Žalac, Horvat i Kuščević počinili 313 milijuna eura malverzacija zbog kojih je Europsko tužiteljstvo otvorilo 23 optužna predmeta“. Taj je saldo HDZ-Plenkovićevih „uspjeha“ od 2016. godine sažela zastupnica Benčić: „Dok su drugi u Uniji rasli, Hrvatska je ili stagnirala ili padala“.

Sve drugo su priče za malu djecu. Premijer ih lakira do nevjerojatnosti te predizborno nabacuje s javnog stola poreznih obveznika novčane mrvice zakinutima na plaćama i mirovinama ne bi li ljuštenje slike Doriana Graya zasjenio svojom navodno osobito izraženom socijalnom sviješću u nikad kritičnijim okolnostima za životni standard otkad postoji tzv. Samostalna, Neovisna i Suverena. Nije loše podebljati katastrofalno loše obiteljske proračune, dobro dođe svaki eurocent, ali – prekasno je i nedovoljno. Pa i krajnje nepošteno i licemjerno taj javni novac, muku hrvatskih građana – ne Plenkovićevu, vladinu i HDZ-ovu – prikazivati kao samaritanski uspjeh vladajuće kaste. To je laž na entu, pa oporbeni „metaforički srednji prst“ Plenkovićevu Godišnjem izvješću o radu vlade RH možebitno ima nekog predizbornog smisla i simbolike, ali zaglušno lupanje tablicama za repliku niti će donijeti oporbi izbornu prevagu niti će HDZ-Plenkovićeva „osveta“ optužbama i prostaklukom jamčiti trenutno vladajućima ostanak u sedlu.

À propos Plenkovićve lakirovke trulog stanja u zemlji i oporbenog drvlja i kamenja na taj predizborni nitrolak, novi Crobarometar – najpopularnije istraživanje javnog mnijenja u zemlji – potvrđuje Andreja Plenkovića, je li, nakon Milorada Pupovca (77 posto), kao najnepopularnijeg političara u RH (62 posto; s 46 posto je stalno najpopularniji predsjednik RH Zoran Milanović), koji „vodi zemlju u pogrešnom smjeru“ (73 posto anketiranih),  vladu što jedva zaslužuje prolaznu dvojku baš kao i Hrvatski sabor s HDZ-ovom tzv. stabilnom većinom. Hrvatski Eldorado iz premijerova Godišnjeg izvješća o radu vlade RH jamačno je prebogat zlatom koje ne postoji niti će ikad postojati s tako „odgovornim“ čuvarima „bogatstva“. Pouka za izbore? Itekakva. No, veiko je pitanje je li se napokon stekla u biračkom tijelu kritična masa tih iz kategorije pametnima dosta, što će te nedjelje  izaći pred glasačke kutije?    

Marijan Vogrinec

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav Uredništva portala sabh.hr