Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

Nema zore, nema dana uz Juru i Bogdana!

(Foto: tacno.net) Marijan Vogrinec

Niti je bilo prvi niti će biti posljednji put da notorni proustašluk – kao neki dan u Imotskom na stadionu Gospin dolac na još jednom Thompsonovu koncertu (navodno 25.000 ljudi) u počast tzv. NDH i četverogodišnjem nacifašističkom genocidu nad Srbima, Romima, židovima, nepoćudnim Hrvatima i inim “nearijevcima“ 1941.-1945. godine –  provokativno poručuje urbi et orbi: „Mi smo i dalje tu i ostat ćemo tu, a komu to nije pravo, neka se seli iz Hrvatske!“ (Ne)izravno, to je HDZ-Plenkovićev srednji prst zdravom razumu. „Nekažnjiva“, je li, sabotaža demokracije i proklamiranih slobodarskih vrednota tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene, kojima se izvan granica zemlje hvali kako pripada civiliziranoj tzv. međunarodnoj zajednici, a izrijekom su navedene u Izvorišnim osnovama Ustava RH kad je riječ o  novijoj nacionalnoj prošlosti. Veleizdajnička tada tzv. endehazia je out, a  slobodarski, pobjedički u Drugomu svjetskom ratu antinacifašistički, partizanski pokret in. Tako je povijest odredila za sva vremena i tako mora ostati, sviđalo se to Marku Perkoviću Thompsonu i istomišljenicima ili ne.

I tu nema bi ili ne bi, da ili ne, može ili ne može, i tako to. Ustaški tzv. NDH, ustaška simbolika i proustaštvo nemaju mjesta niti imaju što tražiti u suvremenoj Republici Hrvatskoj, ma koliko to trenutni Andrej Plenković tolerirao i ma koliko to rastući proustaški mentalitet agresivno nametao.

Zašto HDZ-Plenkovićev srednji prst hrvatskomu zdravom razumu? Zato što je – nakon HDZ-ova suosnivača i tzv. prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, koji je (pro)ustašama iz emigracije već 1990-ih širom otvorio vrata RH i dopustio nacifašistička proseravanja u javnom prostoru eda bi honorirao njihovo sufinanciranje Domovinskog rata – Plenković, je li, osnovao tzv. povjerenstvo za bolju prošloste pod dirigentskom palicom svoga posebnog savjetnika akademika Zvonka Kusića, inače specijalista onkologije i nuklearne medicine, koje je zaključilo da HOS-ov ustašluk tipa „Za dom spremni!, doduše, jest zabranjen u javnom prostoru i kažnjiv po zakonu, ali dopušten u svečanim prigodama budući da se ta HSP-ova paravojska pod tim sloganom borila, navodno, ne za tzv. NDH-2, nego za „Tuđman-HDZ-ovu slobodnu Hrvatsku“.

Hrvatska tradicija iz 1945.

Kojoj su danas, najviše Plenković-HDZ-ovom krivnjom do neba, ostali od  tzv. samostalnosti, neovisnosti i suverenosti još samo zastava, grb i himna (note joj je darovao u Glini Srbin Josif Runjanin!), pa onda – zašto ne, reći će rastućimotski proustašluk neki dan – i Thompsonova „Bojna Čavoglave“ počinje okrvavkjenim ustaškim „Za dom spremni“ i nafutrana k tomu notornom ustaškom „Evo zore, evo dana“. Za inato tima koje taj proustaški mentalitet tjera iz Hrvatske, domovine u kojoj su njihovi očevi, djedovi, rodbina i prijatelji 1945. godine pobijedili nacifašizam, najgore zlo u ljudskoj povijesti!? Pa, ako se netko ima pokloniti ili ukloniti kako ne bi ukaljao svijetle, slobodarske hrvatske tradicije iz 1945., to su imotski crnokošuljaši s Thompsonovih koncerata što razjedinjuju naciju i oni što ih takvima čine. Hrvatska sloboda nije utemeljena na ustaškom crnilu i genocidu, ali jest na crvenoj zvijezdi petokraci, onoj šaci komunista iz šume Brezovice 22. lipnja 1941. nedaleko od Siska i tada svenarodnom antinacifašističkom oslobodilačkom pokretu na kojoj je čvrstoj osnovici 1995. godine bilo moguće pobjednički okončati Domovinski rat.

I, što je još važnije, postići međunarodno priznanje države u njezinim avnojskim granicama (Badinterova komisija), ne tzv. endehazijskim, o čemu je zborila paravojna „Za dom spremna“ HOS-ova družba i danas još sanja tzv. trećeentitetski/velikohrvatski mentalitet pravomoćno, je li,  osuđen u Haagu na više od 100 godina pod inkriminacijom tzv. udruženoga zločinačkog pothvata. A Plenkovi-HDZ-ov politikantski kružok – predan o(p)stanku na vlasti po svaku pa i po cijenu rasprodaje za kikiriki vlastitoga debelog mesa – podboltan proustaškim hijavatama iz Domovinskog pokreta iza kojih ne stoji ni djelo niti ime, brani „Za dom spremni“, Thompsona i HDZ-ove imotske organizatore proustaškog derneka napadom na predsjednika RH Zorana Milanovića (balvan u HDZ-ovu oku zbog kandidature za drugi mandat) i istomišljenike, jer da se nisu oglasili kada se u javnosti „mahalo jugoslavenskim zastavama s crvenom zvijezdom petokrakom“.

A zašto bi? Tko je, gdje i kada zabranio trobojnicu s crvenom zvijezdom petokrakom bez kojih današnje hrvatske slobode nikad ne bi bilo? „Za dom spremni“, „Evo zore, evo dana“, crne kape ustaškog dizajna i majice s HOS-ovim asocijacijama na zločinački tzv. NDH i Francetić-Bobanovu koljačku Crnu legiju nije, ne smije i nikad neće biti isto. Koliko god vlasti trenutno tolerirale nacifašističke ispade u javnosti i žmirile na oba oka kada HDZ-ov dubrovački gradonačelnik Mato Francisković uzvikuje pred „proustaškim“ skupom „Bog i Hrvati“ i „Za dom spremni“, a braniteljski mu ministar i čak vladin potpredjsednik Tomo Medved oduševljenio plješće na čelu HDZ-ovih župana. Je li policija zakonski postupala na licu mjesta? Nije. Je li nadležni sud poveo postupak protiv visokorangiranih hadezenjara!? Nije. A zašto nije ni policija niti sudska vlast, a morali su!? Zato što je proustaški mentalitet već tri desetljeća nešto „novo normalno“ u RH i zato što je preduboko prodro u aktualni politički oktogon od centra udesno. A kronične su bolesti najčešće neizlječive. I s njima se umire.

Pitanje je samo kada će nakon pobijeđenoga 1945. godine ustašluka umrijeti i proustašluk, a ne hoće li ili neće. Hoće, jer moderan svijet ne ide podruku s krvavom prošlošću, no do tada će – pogotovo s vlastima kakva je u Lijepoj Našoj HDZ-Plenkovićeva, podboltana s ideološki vrlo kvatnim Domovinskim pokretom – još mora proteći puno savske vode ispod Hendrixova zelenog mosta.

„Ustaški pozdravi, obilježja i pjesme koje nedvojbeno slave režim tzv. NDH, što se moglo vidjeti i čuti u Imotskom (inače, gradu koji je za tzv. endehazije bio leglo ustaških jurišnika svake vrsti, op. a.), prije i tijekom jednog koncerta, nemaju i ne smiju imati mjesta u današnjoj, demokratskoj Republici Hrvatskoj“, poručio je predsjednik RH Milanović na Facebooku u povodu imotskog skandala prije, za vrijeme i nakon koncerta Marka Perkovića Thompsona, Mate Bulića i Dražena Zečića. „Ne smiju dobiti pravo javnosti bez sankcija, pogotovo ne smiju ostati bez reagiranja državnih institucija zaduženih za javni red i mir, za poštivanje zakona. Zahvaljujući vladi Andreja Plenkovića, ustaškije pozdrav dobio dvostruke konotacije, a zapravo su tako otvorena vrata svima koji žele zloupotrijebiti uspomenu na hrvatske branitelje iz Domovinskog rata.

Umjesto osude, muljaža

U danima ponosa i slave, kada obilježavamo veličanstvenu pobjedu u Oluji i slobodu koju su nam donijeli hrvatski branitelji, žalosno je gledati kako pojedinci i grupe nepromišljeno i za Hrvatsku štetno (1945. godine su pobijedili partizani, saveznička vojska antihitlerovske koalicije, ne ustaše, podguzne muhe Trećeg Reicha, op. a.) opet bacaju u sjenu junake Domovinskog rata kojima se divimo, a promoviraju prodavače hrvatske zemlje iz daleke prošlosti kojih se moramo sramiti. Tzv. NDH nema veze s modernom i suvremenom Republikom Hrvatskom. Naša je dužnost svima koji to ne razumiju ponavljati istinu o prošlosti, u interesu hrvatske budućnosti.“ Pučka pak pravobraniteljica Tena Šimonović-Einwalter je bila još žešća: „Ustaške pjesme su pjevali mladi i to treba javno osuditi, a izostanak dužnosničkih reagiranja otvara prostor još otvorenijim iskazima neprpeljivosti i mržnje“.

Umjesto nedvosmislenog odgovora na to, na ustaški „Za dom spremni“ i Thompsona, imotski gradonačelnik, električar Ivan Budalić šalje kamilica  priopćenje o miru, ljubavi i turističkim rezultatima. Sic transit. Pamet da ti razum otkaže!? Umjesto domoljubne zabave, proustaški crni dernek uz bakljadu i ikonografiju nekog luzerskog vremena kojega se srami svaki Hrvat s makar dva zrna soli u glavi i ponešto pročitanoga povijesnog štiva. U Imotskom je pun gradski stadion zborno pjevao Juru (Francetića) i Bobana (Rafaela). Mahom su to bili djevojaka i mladića u dvadesetim godinama, koji nemaju pojma tko su bili ustaše i što je značio tzv. NDH, ali su mnogi jamačno znali gdje su im i što su bili preci 1941.-1945. godine.

„Stoga je važno javno poslati poruku o tomu što je u današnjoj Hrvatskoj zakonito, a što nezakonito, a ono što je nezakonito jasno i konzistentno procesuirati i sankcionirati u skladu s Ustavom RH i zakonima..Pritom dio medija prenosi isključivo vijest o vrlo uspješnom koncertu i dobroj atmosferi prije koncerta, ne ukazujući i na problematične i nezakonite pojave koje se mogu vidjeti na slikama i snimcima“, tvrdi pučka pravobraniteljica. „U medijima se tako, primjerice, prenose slike osoba u majicama ‘ Kroz Imotski kamioni žure’, što je stih iz ustaške pjesme ‘Jasenovac i Gradiška Stara’. Istodobno, iz medija je vidljivo i da se puštala i na gradskom trgu od strane većeg broja ljudi otvoreno pjevala ustaška pjesma ‘Evo zore, evo dana/ Jure i Bobana’. Dakle, riječ je o porukama i simbolima koji predstavljaju otvoreno glorificiranje ustaškog pokreta iz razdoblja tzv. NDH te se njihovo isticanje nikako ne može opravdati. Važno je da baš svima, u Hrvatskoj i izvan nje, bude jasno da RH nije sljednik tzv. NDH. Posebno zabrinjava da su te pjesme pjevali i simbole nosili i mladi, što dodatno pokazuje kolikoje važno osigurati obrazovnim sustavom potrebna znanja, uključujući ona o rasizmu, govoru mržnje, diskriminaciji te općenitoo ljudskim pravima.“

Pravobraniteljica Tena Šimonović-Einwalter je podsjetila i na odluku Visokoga prekršajnog suda u predmetu protiv pjevača Marka Perkovića Thompsona 2018. Godine, gdje stoji da je ustaški poklič „Za dom spremni“ nezakonit, jer simbolizira mržnju prema ljudima druge vjere i etničke pripadnosti te je manifestacija rasističke ideologije. Današnja je praksa Visokoga prekršajnog suda i Ustavnog suda RH je ista. Poklič „Za dom spremni“ je protivan čl. 39. Ustava RH i kažnjava se prema čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. „Međutim“, primjećuje Šimonović-Einwalter, „za sada izostaje jasna javna osuda od strane dužnosnika, kako sada imotske tako i niza ranijih pojava, što dodatno zabrinjava, uključujući nedavno sve otvorenije opravdavanje i korištenje poklića ‘Za dom spremni’ od strane više saborskih zastupnika. Izostanak reagiranja otvara prostor još otvorenijim iskazima netrpeljivosti i mržnje ne samo relativizaciji karaktera i zločina tzv. NDH nego i opasnom poricanju mržnje u našem društvu danas.“

Uopće se nije čuditi izvjesnom Igoru Peternelu, aktualnom predsjedniku Kluba sborskig zastupnika Domovinskog pokreta, HDZ-ova koalicijskog partnera, koji se svom žestinom i kratkom pameću obrušio na MUP i, je li, Zorana Milanovića u obranu imotskoga crnog derneka, Thompsona i ustašluka tipa „Za dom spremni“. Inače, stranački mu šef i aktualni vođa  Domovinskog pokreta Ivan Penava, bivši luzer unutarstranačkim izbora u HDZ-u, svu je svoju političku karijeru sazidao na radikalnoj protusrpskoj mržnji i glorifikaciji hrvatskih branitelja, iako je 1991. godine bio s obitelji pobjegao iz Vukovara u Varaždin i Zagreb. Kao gradonačelnik Grada heroja, kasnije, u lokalnoj je vlasti imao redikule koji su dolazili na sjednice s ustaškom kravatom. I takvi sada čitaju lekcije MUP-u kako će postupiti prema imotskim ekstremistima, jer „Domovinski pokret ima svog državnog tajnika u MUP-u…“

Pa što onda!? Državni tajnik kao državni tajnik, je li, uhljebničko lijevo smetalo. To što imaju državnog tajnika, odgovoreno mu je, „ne znači da ćete naređivati policiji“. A imotska policija ionako, već tradicionakno, kao ona tri mudra japanska majmuna: ne govori, ne vidi i ne čuje proustašluk, pa… Prepiska je išla naopko od samog početka, jer neki u politici drže da su oni alfa i omega vlasti, a ne državni organi ustrojeni da zakonski rade svoj posao. „Domovinski pokret ima u MUP-u državnog tajnika, pa kao Klub zastupnika čiju politiku naš dužnosnik treba provoditi od njega tražimo i očekujemo da se politički založi protiv eventualnih sankcioniranja bilo koga od posjetitelja koncerta naših uvaženih glazbenika u Imotskom“, potpisuje Igor Peternel zahtjev za koji niti je ovlašten niti je na mjestu u iole pravnoj državi.

No-no, Andrej!

U odgovoru iz MUP-ova ureda za odnose s javnošću, koji je ipak pod izravnom upravom premijera Andreja Plenkovića via ministar policije i vladin potpredsjednik Davor Božinović (HDZ), uslijedila je packa po prstima „zaigranim važnošću“ depeovcima: „Policijska profesija je posvećena najvišim standardima etičkog profesionalnog ponašanja, a policijski službenik postupa savjesno i profesionalno te izbjegava svaku mogućnost sukoba interesa i diskriminacije. U demokratskom društvu, policija mora djelovati neovisno i nepristrao, isključivo prema zakonima i pravilima struke, a ne prema političkim nalozima, bez obzira odakle dolaze“. Jest da tako stoji u MUP-ovim pravilima službe i da bi tako moralo biti, jer je to pretpostavka urednog funkcioniranja demokracije u tzv. pravnoj državi, ali… Naša još nema ni demokraciju izvaljenu iz špotkanih pelena niti je pravna država, pa…

Da jest, kao što MUP-ov ured za odnose s javnošću izvješćuje Peternela i Penavu, koji očito nemaju pojma o ulozi državnog tajnika u HDZ-ovoj vlasti, Thompson bi odavno sjedio u kolektivnoj ćeliji zajedno s Matom Frankovićem, Tomom Medvedom, Markom hizlerbrčić Skejom i takvima koji se „junače“ notornim proustašlukom i sramote vlastitu domovinu u civiliziranom svijetu. A ovi neće u uze, jer se Plenkoviću tresu gaće i od same takve pomisli. Sva ekstremna tzv. desnica i najveći dio tzv. Crkve u Hrvata – osim, je li, hrabrog i pametnoh riječkog nadbiskupa mons. Mate Uzinića – survali bi mu se na glavu tabanajući svoj danse macabre. I, je li, ćao đaci na sljedećim izborima, ako ne i prije – na prijevremenim. Čak bi i akademik Zvonko Kusić ljutito mahao kažiprstom: no-no, Andrej!

Marijan Vogrinec

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav Uredništva portala sabh.hr

Facebook
E-mail

Kategorije

Najave