Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

Ksenofobi, rasisti i šovinisti sramote Hrvatsku

(Foto: tacno.net) Marijan Vogrinec

Ako i CRO mediji sve češće (opet) pišu o ksenofobnim, rasističkim, šovinističkim i sličnim ispadima u javnom prostoru tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene, nije se čuditi takvim prilozima u bližem i daljem inozemstvu. „U restoranu u Splitu su mi vikali ‘crnčugo’, ispuštali zvukove povraćanja…“, objavio je dvadesetogodišnji Afroamerikanaca nakon što je doživio neugodnosti za posjeta Defected  Records festivalu u Tisnom, a Slobodna Dalmacija je objavila da su neugodnosti toliko eskalirale da je mladić prekinuo boravak u Hrvatskoj i vratio se kući. Odjeknulo je u svijetu kako je „hrvatskim građanima veliki problem nečija boja kože“. I to u Splitu, gradu poznatom kao „crveni Split“, „gnijezdo antinacifašizma“, grad čija je sportska ikona Nogometni klub Hajduk kompletan i usred nacifašističke okupacije u Drugomu svjetsko ratu i izdaje podrepaškoga ustaškog tzv. NDH otišao u partizane, gdje je pod crvenom zvijezdom petokrakom u hrvatskom grbu igrao utakmice na oslobođenom teritoriju.

Ponosan i častan „crveni Split“ odavno već – osobito zadnjih tridesetak godina tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene pod, je li, „domoljubnom“ upravom – nije „crveni“. Dobro, ne mora ni biti crven, ali morao bi na toj osnovici biti tolerantan, demokratski, čovjekoljubiv, susretljiv, ljudski u najboljem smislu… A proustaški je ucrnjen najgorom ideologijom u povijesti čovječanstva. Nafutran notornim ksenofobima, šovinistima, rasistima i takvima, koji bez razloga i pokrića mrze sve drukčije od sebe i neobjašnjivo se ponose krvožednim ustaškim pokličem esencijalnog rasizma – „Za dom spremni“.

Glede&unatoč, Split odnedavno ima i spomenik (sic transit) IX. bojni HOS-a, nazvanoj po ustaškom ratnom i zločincu protiv čovječnosti Rafaelu „vitezu“ Bobanu. Jednom od zapovjednika krvoločne ustaške Crne legije, čiji su krvnici većinom nakon svibnja 1945. godine izbjegli zasluženu smrtnu kaznu. Među njima je mitraljezac s njemačkim „šarcem“ na ramenu Ivan Stier, djed HDZ-ove višedsetljetne već političke uzdanice visokog ranga, aktualnog europarlamentarca Davora Ive Stiera. Djed Stier ostavio je krvavog traga i za ustaške strahovlade po Slavoniji, gdje je bio gospodar života i smrti. Godine 1946. se našao 13. na listi traženih ratnih zločinaca za izručenje radi suđenja u domovini u kojoj je nečovječno/krvavo zgriješio, pa tzv. štakorskom stazom svećenika Krunoslava Draganovića i Hrvatskog zavoda sv. Jwronima u Rimu pobjegao u Argentinu.

Indoktrinacija u obitelji

Djed Stier je bio samo jedan – karakterističan slučaj – od tisuća kakve se od 1990-ih godina kriminalno i protupovijesno reinkarnira kao „velike Hrvate i domoljube“, a njihovo nedjelo i ideologiju kao „vrijednosti“ na kojim su nam „hrvatski branitelji izborili slobodu i neovisnost protiv jugosrpske agresije vođene crvenom zvijezdom petokrakom“. Okrugla laž, naravno, ali – dobro se kotrlja. Ciljano, je li, povijesno neuka mladež, osobito iz luzerskih obitelji u Drugomu svjetskom ratu, indoktrinirana već u roditeljskom domu, guta revizionističke krivotvorine, inati rade iz petnih žila i imamo u društvu što imamo: ksenofobiju, rasizam, šovinizam, „Za dom spremni“, „Ubij, ubij Srbina“, ušato U na svakom koraku, zastave i grbove (čak i braniteljskih udruga!) s bijelim početnim poljem šahovnice i bez službene krune grbova hrvatskih povijesnih pokrajina, na stadionima čak zastave američke rasističke Konfederacije (sic transit)…

I imamo to što imamo: Ustavom RH i zakonima zabranjene i strogo kažnjive pojave, ali i slabovidnu policiju i tolerantno sudstvo, pa rasistički, ksenofobni, šovinistički i slični ispadi prolaze lišo… Čak motivirajuće, pa mrzilački kompleksi nesmetano čine ruglo od tzv. CRO demokracije.

Splitski napad na gosta iz inozemstva tamne boje kože nije pojedinačni eksces nekoga munjena mulca s pola mozga ili skupine zgubidana, koji lagodno žive na crnom turističkom euru, nego toksična pojava kakvu ne želimo u svojoj okolini zato što izaziva razdore među ljudima i sramoti zemlju u civiliziranom svijetu. Baš zato što ksenofobija, rasizam, šovinizam i ine takve i slične odvratne pojave neljudskosti nisu masovna karakteristika suvremenoga hrvatskog društva, iritantan su čir na tkivu koji valja kirurški odstraniti. Hrvatskoj ne trebaju javni ekscesi bljutava globalnog dojma o ovoj zemlji i njezinim žiteljima.

„Nažalost“, požlio se rečeni crnoputi mladić na društvenim mrežama, a premijela Slobodna Dalmacija, „morao sam skratiti svoj boravak u Splitu zbog količine rasizma što sam ga iskusio u posljednja tri dana. Nekoliko ljudi se pravilo da povraćaju kad su me ugledali. U restoranu nisam bio uslužen i jednostavno sam odustao nakon što su me nazvali ‘nigger’ (crnčuga, rasna uvreda, op. a.). Pokušao sam ignorirati poglede, pokazivanje na mene i to kako su me izbjegavali. Na kraju sam odlučio da se više ne isplati ostati u Splitu.“

Nešto pak ranije u glavnom su dalmatinskom gradu provocirali i potom fizički napali nekoliko gay mladića, a osobito je medijski negativno bilo odjeknulo objavljivanje videa u kojemu se vidi kako četrdesetogodišnja Splićanka pljuje na ulici na kinesku turistkinju i njezinog partnera, vrijeđa ih i pokazuje im srednji prst. Rasizam i ksenofobija par excellence kakve nekadašnji „crveni Split“, čijih je više od 3000 mahom mladih žitelja palo 1943. godine samo na Sutjesci, boreći se u partizanima s titovkom na glavi protiv svakog oblika nacionalizma, šovinizma, ksenofobije, rasizma i inih socijalno i moralno neprihvatljivih netrpeljivosti „arijevski“ posijanih u tzv. NDH. Državne bi institucije i mediji preventivno činili dobru stvar da prozovu imenom i prezimenom počinitelje te vrsti nedjela.

Zašto ne, preventivno im objaviti fotke u tzv. mainstream tv-formatima i obznaniti kazne što su ih fasovali po zaonskom pravorijeku. Ksenofobija, rasizam, šovinizam i ine takve i slične odvratne pojave neljudskosti ne bi smjele proći ispod javnog radara, bezimeno, anonimno… Objaviti i krivce u policiji i sudstvu koji su propustili reagirati primjereno Ustavu RH i zakonima ili su reagirali sramotno blago i time poslali poruku da takve pojave i ispadi nisu nešto zbog čega treba udarati u sva zvona. Eto, je li, mala nepodopština, slučajna neozbiljnost, neslana šala, pa… Sramota za  Hrvatsku kao dio civilizirane zajednice? Ma, dajte najte.

Međutim, kapa do poda splitskoj policiji, koja je vrlo brzo bila pronašla ne samo napadače na gay mladiće nego i ksenofobno udarenu Splićanku što se besprimjerno nekulturno, neodgojeno i necivilizirano okomila na kinesku turistkinju i njezina partnera, koji su snimili video njezina napada i objavili ga na TikToku. Fantastična turistička reklama Hrvatske: „Mala zemlja za veliki odmor!?“ Hebeš destinaciju u kojoj se moraš, je li, ako možeš, oslanjati na policiju, a ne na temeljne civilizacijske vrijednosti EU-a na koje se hrabro poziva ta njezina članica.

Izvjesni se njemački turist pak obratio javnosti – „Nikad više na odmor u Hrvatsku!“ – drvljem i kamenjem na zdravstveni sustav koji je „unakazio moju majku umjesto da joj je pomogao“. U Zagrebu je već zabilježeno desetak ozbiljnijih fizičkih napada na strane radnike iz Azije i Afrike, a dnevna ksenofobna/rasistička vrijeđanja na ulici i na poslu više nitko ne broji. Split, dakle, nije slučaj niti je hrvatski rasistički endem, ali jest paradoks da se mrzilaštvo prema drugima i drukčijima događa upravo u drugom po veličini CRO gradu koji živi isključivo od turista svih boja kože sa svih strana svijeta. Splitski „hrvatski domoljubi“ u kompi sa službenim Zagrebom uspjeli su već 1990-ih godina temeljito uništiti drugu po snazi, moćnu industriju baštinjenu iz tzv. socijalističkog mraka.

Samo je bivša  Jugoplastika, europski gigant, zapošljavao gotovo sve žene Dalmatinske zagore, a njihove kćeri danas („napokon svoje na svomu“, sic transit) traže kruha pod njemačkim, austrijskim, švedskim, austrijskim… nebom). Splitski je Hajduk bio međunarodnio respektabilna nogometna sila, a danas njime vlada ulica i nikakvi ga Perišići, Rakitići i takvi isluženi bivši „velikani“ neće uzvisiti nad „purgerakim“ Dinamom… Ksenofobija, rasizam, šovinizam, „Za dom spremni“, „Ubij, ubij Srbina“,  ušato U, bijele šahovnice i spomenici Rafi Bobanu, kao ni one ustaške ulice u Dubrovniku, Zagrebu i drugdje po Bijednoj Našoj neće od lude zemlje napraviti respektabilnu europsku civilizaciju.

Boja kože, etnička, vjerska i ina pripadnost nikoga ne mogu uniziti, ali ismijavanje tih globalnih zadanosti je protuprirodni blud vrijedan svake osude. I sankcija koje će djelovati preventivno, opominjuće, pa…     

Jedna 20-godišnja Splićanka je navodno kazala Slobodnoj Dalmaciji, a medij objavio tko su ti „junaci“ što glumataju povraćanje kad ugledaju nekoga tamnoputijeg prolaznika. „Na Metajuški i na nekim mjestima u gradu skuplja se mlađarija, sjede na klupama, zidićima i provociraju djevojke, ali i ponekog solo turista. Većinom to rade domaći i neodgojeni tinejdžeti koji znaju biti jako neukusni. Misle da su face. Uglavnom nisu nasilni, ali znaju dobacivati, provocirati. Uvijek su u grupi. Kad kažem uglavnom, mislim na to da su tučnjave rijetke, ali kad popiju, posebno nakon izlaska u klub, znalo je biti i tučnjava sa strancima, provociranja Azijatkinja i tamnoputih cura. Ta bi mlađarija znala oponašati majmuna kad bi prošla neka tamnoputa osoba.“

Policija privede, sud pusti

Ugledni pak splitski kolumnist Jurica Pavičić piše u kolumni u Jutarnjem listu da „Krnje više nisu Srbi, ni Carla del Ponte, ni novinari, ni pederi i lezbe. Krnje su sad Nepalci. Spremni smo. Nevjerojatno je što su rasisti u Hrvatskoj smetnuli s uma…“ Pa je Pavičić podsjetio na iseljeničku, je li, hrvatsku tradiciju i 1893. godinu na rudarski gradić Kalgoorlie u zabiti zapadne Australije, gdje su otkriveni zlato i nikal. „No radne je snage falilo“, piše. „Stoga je direkcija rudnika posegla i za manje fetivima. To su bili Talijani i Dalmatinci. Ljudi iz Kalabrije i Apulije, s Korčule, Fora i Brača pristizali su sve više u Kalgoorlie, sve dok ‘prave’ Australce to nije počelo žuljati. Jer – znate već. Ti južnjaci im ruše nadnice. Diraju im žene. Buče razuzdano po ulici. Kvare im identitet. To više nije Australija. I tako je išlo…“ Tako sada ide u Bijednoj Našoj u koju – također trbuhom za kruhom, ali i na odmor – dolaze oni što „kvare naš identitet“ i zbog njih „Hrvatska više nije Hrvatska“. Ili neće biti!?

Valjda i 43-godišnja uhićena Splićanka misli da Split više nije Split, ako u njemu vidi mladu Kineskinju s partnerom, pa ih je zato sredinom lipnja bila napala u Konzumu na Zapadnoj obali, popljuvala i nazvala „žutim govnom“. Nakon što je ta sramota objavljena, medijima su se javili mnogi Splićani koji poznaju tu ksenofopkinju: „Može ju se vidjeti na potezu od Metajuške do Zapadne obale, gdje vrijeđa i nas domaaće. Ona vrijeđa svakoga i nađe povod za svašta, a ti povodi su u njezinoj glavi. Kinezima je našla povod što su druge rase, a nekomu drugom će naći nešto drugo. Nakon ove priče, Split je ostao osramoćen“.

Ubrzo je pronađena i privedena u Prvu policijsku postaju, a dalje se – fućka. Baš kao i u slučaju napadača na gay mladiće. Naime, policija obavi svoj dio posla po prijavi ili službenoj dužnosti, kad ga obavi, a potom je na potezu neovisan, je li, tzv. treći stup vlasti – pravosuđe. Pa biva: prvi uhite, saslušaju i podnesu prijavu, a drugi uglavnom dosude uvjetnu kaznu, neki novčani kikiriki ili puste na slobodu zbog „nedostatka dokaza“. Ovi pak što su na sportskim tribinama proustaški „za dom spremni“ ili „ubijaju Srbina“, u Imotskom karnevalski spaljuju gay par s djetetom u naručju i krevelje se na Thompsonovom derneku na Gospinu dolcu nisu zanimljivi ni lokalnoj policiji niti pravosuđu, pa kako bi onda bili zanimljivi premijeru Andreju Plenkoviću da jasno, glasno i smjesta osudi notorni ustašluk. Ili se boji izvjesnih Ivana Penave i Igora Peternela!?

Dok je tako nekako i nešto trulo u hrvatskoj „državi Danskoj“, ksenofobi, rasisti, šovinisti i takvi, koji bez razloga i pokrića mrze sve drukčije od sebe i neobjašnjivo se ponose krvožednim ustašlukom, esencijalnim  rasizmom, trče počasni krug. Sramote Hrvatsku i sramotit će ju ubuduće. À propos, kako „europejca“ Andreja Plenkovića nije sramota s takvom popudbinom svaki drugi dan hodočastiti u Bruxelles!?

Marijan Vogrinec

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav Uredništva portala sabh.hr

Facebook
E-mail

Kategorije

Najave