Vukovar i njegova neprežaljena i nesankcionitrana žrtva na početku Domovinskog rata jest svehrvatski simbol patnje u neravnopravnoj borbi za nacionalnu slobodu/opstanak, koja zaslužuje duboki, iskreni i vječni pijetet kakav toga 18. studenoga, na Dansjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, ne bi smjelo zagađivati nikakvo sektaško politiziranje, jalovo strančarenje i na toj osnovi podubljivanje ionako već toksičnih podjela u moralno trknutom CRO društvu. Doduše, povjesničari se jamačno nikad neće složiti s tim je li režim tzv. prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana te 1991. godine vojno-strateški „razumno“ žrtvovao opkoljeni i s obzirom na odnos snaga i borbene tehnike uistinu neobranjivi Vukovar eda bi tada razoružana Hrvatska kupila vrijeme za pripremiti uspješnu obranu cijele zemlje od bivše JNA i pobunjeničke srpske paravojske, ali ta dvojba ne umanjuje činjenicu da su pad obrane i okupacija Vukovara, više od 2000 ubijenih hrvatskih vojnika i civila, nestanak više od tisuće, zatočeništvo razoružanih branitelja u srbijanskim logorima i Vukovar, je li, sravnjen sa zemljom, pretvoren u ruševinu grobnicu naočigled svijeta nedodirljiv simbol i svehrvatska svetinja u koju ne smije dirnuti nikakva politika ni pod kakvim izgovorom.
Kamoli nekakav trenutni gradonačelnik i k tomu šef stranke Domovinski pokret Ivan Penava, lik koji je s prvim ratnim pucnjima u gradu pobjegao s obitelji iz Vukovara u Varaždin, pa u Zagreb, a političku je karijeru u HDZ-u (iz)gradio na ekstremnom protusrpstvu, ekstremnijem čak i od ljudi koji su u obrani/okupaciji Vukovara sve izgubili, pa i maloljetni uzeli pušku u ruke i dali osobni doprinos CRO pobjedi u Domovinskom ratu. Recimo, kao aktualni osječko-baranjski župan Ivan Anušić (HDZ), čije je javno protusrpstvo neusporedivo s Penavinim, a Penavin doprinos mirnoj reintegraciji Vukovara u ustavno-pravni poredak RH, ali i ratnoj pobjedi 1995. godine neusporediv s Anušićevim.
Preobučen bivši hadezeovac
Poturice su uvijek bili gori od Turaka, kaže mudar pûk. To pak „nema veze“ s Penavinom zloporabom svetog simbola vukovarske žrtve izvlačenjem luzerskog proustašluka (HOS-ovog „Za dom spremni“ na crnoj zastavi, verzalnog U na plakatu s citatom ubijenog na Ovčari hosovca Jean-Michel Nicoliera „Vukovar, moj izbor i u dobru i u zlu“) na čelo ovogodišnje Kolone sjećanja na žrtvu Vukovara? Ni s ulogom u prostačkim HDZ-ovim provokacijama SDP-ova državnog vrha (premijer Zoran Milanović, predsjednik RH Ivo Josipović) s diplomatski korom dvjema kolonama 2013. godine, čekićanjem ćirilice na dvojezičnim pločama s nazivima državnih institucija u Gradu heroju, ni s primitivnim performansom tzv. braniteljskom šatrom na zagrebačkoj Savskoj cesti 66 („Oba su pala, oba će pasti“, „1991. protiv Jugoslavije, 2014. protiv Jugoslavena“, sic transit) bačenom u dvorišni kut vukovarskog muzeja po dolasku HDZ-a na vlast i podjelom enormnih „honorara“ operativcima cijele serije blaćenja najsvetijeg simbola hrvatske borbe za državnu samostalnost. Budući da je predizborna kampanja već usključala gotovo do vrenja – 2024. godine će se održati tzv. veliki izbori: parlamentarni, regionalni/lokalni, europarlamentarni i predsjednički – a aspiranata je na vlast više no što bi se moglo pretpostaviti glede&unatoč biračkom tijelu za pola milijuna većem od broja punoljetnih stanovnika Lijepe Naše, ni svetinja Vukovara takvima nije sveta donosi li koji glas više.
Penava – preobučeni bivši HDZ-ov političar, luzer na unutarstranačkim izborima, gdje je s tzv. tvrdim krilom ZNA SE opcije popušio zajedno s izravnim Plenkovićevim protukandidatom Mirom Kovačem – računa kako je među rakovom djecom vrlo radikalne tzv. desnice desnije od desnog centra solidna zaliha glasova proustaških gena. Koje će vukovarska, je li, zasluga onih 57 pripadnika HOS-a (među uistinu cca 1800 branitelja Grada heroja u odnosu na sada više od 6000 priznatih statusa bojovnika 204. vukovarske brigade, sic transit) što će ih s proustaškom simbolikom gurnuti na čelu Kolone sjećanja uvjeriti da na izborima trebaju glasati baš za Domovinski pokret i preferencijalno za Ivana Penavu što će jamačno nositi kandidacijsku listu. HDZ-u se time vraća milo za drago, bumerang? Pada u jamu kakvu je prostački, nedemokratski, pa i pokušajem državna puča i stalno gadnom manipulacijom dijelom braniteljskog naroda kopao SDP-ovoj koaliciji od samoga njezina dolaska na vlast 2012. godine?
Premijer i šef „europejskoga“ tzv. light HDZ-a Andrej Plenković, zgrožen, ali ne i pretjerano iznenađen Penavinom zloporabom svetoga simbola vukovarske žrtve, reagirao je na presici tvrdnjom da „nitko ne podržava Penavinu inicijativu (o HOS-u, koji vodi Kolonu sjećanja na žrtvu i prsi se ustaškim znakovljem, op. a.) o obilježavanju Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje te da njihov plakar ne odobrava ne samo vlada RH nego ni ukupna javnost“. Nije istina da taj Penavin uistinu eksces, je li, „ne odobrava ukupna javnost“. Odobrava ga vodstvo njegove stranke i dio proustaški/proendehazijski/prohosovski sentimentalne javnosti, a to je – sudeći po, npr. anketi među gledateljima središnjeg Dnevnika Nove TV – nešto manje od trećine. A to pak što ga ne odobrava vlada RH, ne dokazuje se ni kontrapalakatom, pa će se do 18. studenoga sudarati dva plakata za istu simboliku žrtve – niti polit-birokratskom osudom stanovita Vijeća za domovinski pijetet, nego učinkovitim alatima kojima raspolaže vlada RH, ali ih se ne ufa primijeniti.
To je podjednako kukavički odnos prema simbolu/simbolici vukovarske žrtve i licemjerno izigravanje pijeteta ruglu, što HDZ-ovim režimima nije strano ni kad su podrijedi Bleiburg, pa Jasenovac i – da se ne govori od teške nacionalne sramote – događaji iz antinacifašističke epopeje naše novije prošlosti, Narodnooslobodilačka borba (NOB) pod vodstvom Komunističke partije i „kumrovečkog Jože“, Josipa Broza Tita. Bez kojih danas tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene ne bi bilo, a za čije je vlasti Socijalistička Republika Hrvatska u sklopu 24-milijunske SFR Jugoslavije bila treća industrijska sila među srednjerazvijenim europskim državama, energetski i samodostatna u proizvodnji hrane, nesvrstana, miroljubiva, uključiva i uvjerljivije međunarodno uvažavana no što je danas. Penava i HDZ podjednako su krivi za kvarnu, politikantsku i posve nedomoljubnu devastaciju vukovarskog pijeteta, čime se izravno ponižava žrtve. Grad heroj i njegova žrtva nisu ni Penavino niti vladino vlasništvo da bi se, je li, smjeli poigravati svehrvatskom svetinjom, neodgovorno pametovati o tomu tko jest, a tko nije pozvan 18. studenoga biti u Koloni sjećanja na žrtve tragedije, poistovjećivati ustašku simboliku s vrijednostima obrane Vukovara i skrivati se iza zasluga 57 hosovaca među cca 1800 branitelja Vukovara. Vukovar je visoko iznad i Penave kao gradonačelnika i vlade RH koja se ima štafetno mijenjati svake četiri godine.
Politička sinteza
„Stajališta vukovarskoga gradonačelnika o Koloni sjećanja maksimalna su politizacija na rubu provokacije sa željom nekog incidenta“, kazao je Plenković novinarima, ali se nije ufao reći kako je HDZ 2013. godine bio nabrkao tzv. branitelje iz „braniteljske“ kolone da fizički napadnu državno izaslanstvo, pa su Zoran Milanović i Ivo Josipović s diplomatskim korom, ne bi li sačuvali žive glave, bili prisiljeni položiti cvijeće i zapaliti svijeće na Ovčari, na mjestu masovne srpske egzekucije 1991. godine, umjesto na Memorijalnom groblju u Vukovaru. „Posebno mi je zasmetalo da gradonačelnik Vukovara optužuje ministra branitelja Tomu Medveda da je ‘ukrao Kolonu sjećanja’ i traži njegovu ostavku, a upravo je taj ministar učinio kolosalne napore na tom području. Sam je Penava sudjelovao u izradi Zakona o vukovarskom pijetetu, pa mi nije jasno kako se baš sada dosjetio da je Medver ‘ukrao kolonu u Vukovaru’. To je bespredmetna teza koja sintetizira njegovu politiku, a to je maksimalna polarizacija na rubu provokacije sa željom za incidentom. S Vukovarom suosjećaju svi Hrvati, a praviti selekciju među njima je neprihvatljivo i neće proći. Sve je ovo uvjetovano polarizacijom s pogledom na izbore iduće godine i nešto nažalost očekivano, ali nepotrebno, neprihvatljivo i neprimjereno.“
Predsjednik RH Zoran Milanović je, prenosi Hina, poručio Penavi neka „stane na loptu“ i neka „ne koristi Dan sjećanja na žrtvu Vukovara za svoje političke obračune“. Predsjednik još nije načisto s tim hoće li ove godine biti u Koloni sjećanja, ako ju predvode HOS sa svojim „Za dom spremni“ na crnoj zastavi i majicama (zbog čega je prije dvije godine bio prosvjedno napustio Okučane za obilježavanja obljetnice VRA Bljeska) te verzalnim U na plakatima, ali je ustvrdio da je „prošlo previše vremena da se stalno vraćamo i aludirano na ustaše. O tomu sam rekao što sam imao reći, pokušavao sam na to ukazivati i kanalizirati, dok je Plenković to relativizirao, rugao se i zloupotrebljavao. Cijelo vrijeme je radio tako da prevari i zamagli i sada neka se nosi s time, jer drugo ne zaslužuje“.
HDZ-ova tradicija relativiziranja, zloporabe i zamagljivanja (pro)ustašluka u javnom prostoru Lijepe Naše već ima trodesetljetnu bradu: od onoga Tuđmanova šurovanja 1990-ih godina, dizanja državne rampe i uvođenja u vlast pripadnika (pro)ustaške emigracije i rasističkog maloumlja o tomu kako mu „supruga, hvala bogu, nije ni Srpkinja niti židovka“ do sramotne odluke Plenkovićeva tzv. povjerenstva za bolju prošlost (pod vodstvom njegova posebnog savjetnika akademika nuklearne medicine Zvonka Kusića) kako je genocidan ustaški poklič „Za dom spremni“ zabranjen u javnom prostoru, ali dopušten, je li, u svečanim prigodam i umjetničkom izričaju (gdje spada i Thompsonova „Bojna Čavoglave“, sic transit). Pa onda Hrvatska plaća stotine tisuća eura kazne samo nogometnoj vlasti na Starom kontinentu zbog notornog (pro)ustašluka na stadionima, a taj je čavoglavski „slavuj“ prepukla glasa iz istih razloga persona non grata na važnijim europskim pozornicama, u susjedstvu na zapadnom Balkanu pa i u polit-ideološki svjesnim/savjesnim sredinama u vlastitoj domovini. HDZ je desetljećima s crnim (pro)ustaškim vragom tikve sadio, sadi ih i dan-danas. Visoko pozicionirane uz državne jasle drži sestre i unuke čak međunarodnih terorista i ratnih zločinaca iz doba tzv. NDH, ali se kao pura dreku sada čudi i osuđuje Penavino proustaško sramoćenje Kolone sjećanja na žrtvu Vukovara. Sic transit.
Učenik učitelju
Ne možeš, brate, biti i heben i pošten. Ili jesi ili nisi. A što Plenković u toj stvari zapravo jest, bolje je ne znati. Ne zato što ga predsjednik Zoran Milanović ironično imenuje „gojencem“ tzv. komunitičkog mraka i sinom „vojne lekarke“, pa ovaj od bijesa hoće iskočiti iz vlastite kože, jer mu ništa ne može niti je u stanju demantirati vrlo neugodnu ironiju, već stoga što kao šef denver plave ZNA SE opcije nije kadar prebrisati proustaški promiskuitet HDZ-ove prošlosti i zbílje niti kao premijer tako moralno i na svaki ini način trknute Lijepe Naše izaći nakraj s tzv. desnicom koja baš agresivno atakira na najslabije točke njegove uvelike promašene vlasti. I to čime? Ubojitim ukazivanjem na to da je zbog vlastita karijerna probitka prodao Bruxellesu i Washingtonu vitalne nacionalne interese, suverenitet i pustio tzv. zapadnu obitelj držati Hrvate u ropstvu tragičnijem no što su bili u tzv. socijalističkomu mraku komunističke SFR Jugoslavije. Hrvatski se branitelji, zborno tvrdi čak i sva HDZ-ova politička oporba, „nisu borili za takvu Hrvatsku kakvom ju je u svojima dvama mandatima napravio HDZ na čelu s Andrejem Plenkovićem, tzv. malom od EU/SAD-ove kužine“. No, i premijer i predsjednik RH, kao i najveći dio braniteljske, ali i šire društvene javnosti slažu se u jednom: ova ili ona stranačka politika nemaju što tražiti 18. studenoga ni u kolonama sjećanja niti u Vukovaru i Škabrnji, a svaki politikant – bio proustaški ili kakav već, ako je politikant – toga je dana persona non grata glede&unatoč dostojanstvene prigode javnog sjećanja na žrtve Domovinskog rata.
HDZ je godinama manipulirao Danom sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje i osobito u Gradu heroju pravio „domoljubno“ ruglo od svetog simbola svenacionalnog pijeteta. Sramotno do neba i nedopustivo. A ove mu godine, također sramotno i nedopustivo, politički nezreo vukovarski gradonačelnik vraća istom ili čak i većom mjerom. Učenik učitelju želi zorno pokazati kako je savjesno učio i koliko je naučio!?
Marijan Vogrinec
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav Uredništva portala sabh.hr
