„U trenucima najveće tragedije (pogibija trojice Jadrolinijinih radnika u Malom Lošinju i jedan je teško ozlijeđena nakon što se na njih srušila rampa trajekta „Lastovo“, op. a.), politički partner SDP koristi lešinarenje kako bi pokušali popraviti svoj rejting jer nažalost nakon dvije pobjede HDZ-a, za njih tragične – i parlamentarne i europarlamentarne, ta stranka pokušava dobiti poene“, prenijela je Hina da je kazao HDZ-ov saborski zastupnik Ante Sander u povodu SDP-ove presice na kojoj je rečeno novinarima da je Jadrolinijina flota devastirana mutnim poslovanjem, a sigurnost putnika ugrožena. Budući da je resorni ministar Oleg Butković (HDZ) bio danima šutio o tragediji, pa se nakon drvlja i kamenja na društvenim mrežama, uvreda i zahtjeva za ostavkom oglasio mutavim objašnjenjem o „istrazi u tijeku“, HDZ-Jadrolinijina uprava ni to, a premijer Andrej Plenković još mutavije stao u obranu i Butkovića i Jadrolinijine uprave, Sanaderovo odvjetništvo ispada naručeno posipanje pepelom tipa napad je najbolja obrana!?

Kakve veze ima nekakav SDP-ov, je li, stranački „pokušaj dobivanja poena“ sa stanjem putničke flote najveće državnog brodara za koje stanje izravno odgovara HDZ-ova uprava Jadrolinije (koju su ranije napustila dvojica istaknutih članova, nezadovoljni ugrožavajućim stanjem flote i lošim upravljajem kompanijom), resorni ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković i njegov nadređeni, premijer Plenković. Tim više, jer su rečeni najodgovorniji ljudi za stanje pomorske CRO flote već prije dvije godine i više puta u međuvremenu obaviješteni o ugrozama i posade brodova i putnika, ali nisu ništa poduzeli. Dapače. Sada se vade „istragom u tijeku“, pa „kada se utvrde uzroci tragedije, možebitni će krivci biti sankcionirani“. Sic transit.

Unaprijed se s gotovo 100-postotnom sigurnošću može reći – slijedom, je li, višedesetljetnih iskustava na polit-upravljačkom sljemenu Lijepe Naše – da krivci za tragediju u Malom Lošinju neće biti rečena trojica najodgovornijih hadezeovaca po zapovjednoj odgovornosti (šef uprave Jadrolinije David Sopta, čiju su ostavku višekratno zahtijevala sva tri sindikata kompanije, pa ministar Butković i premijer Plenković), nego eventualno neka radnička sitnež ili jednostavno „viša sila“. Ta, kvarovi se događaju, pa zašto bi Jadrolinija bila iznimka, poručio je CRO premijer, osokoljen tek započetim trećim mandatom, pa – „tko mi što može?“

Nesreća relativnog pobjednika

Samohvalisavi Ante Sanader, brat bivšeg HDZ-ovog premijera što sada guli višegodišnju zatvorsku kaznu zbog kriminalnog upravljanja ZNA SE opcijom, jedinom političkom strankom među cca 170 registriranih u RH pravomoćno osuđenom za pljačkanje vlastitog naroda, nes(p)retno se bavi SDP-om umjesto esencijom problema koji je kad-tad morao dovesti do tragedije. Ako već ne u Malom Lošinju, negdje drugdje na hrvatskom dijelu Jadrana. „Drž’te lopova!“ „Neka visi Pedro!“ Odavno je to prokazani već HDZ-ov obrazac, nafutran i notornim lažima. Među inima i o tomu da je HDZ nekakav politički favorit par excellence kod kuće i u Uniji.

Naime, HDZ na ovogodišnjimje parlamentarnim izborima jest bio relativni pobjednik, ali je dobio manje mandata no na prethodnima i nije bio kadar formirati vladu bez sramotnih koncesija proustaškomu Domovinskom pokretu, a na europarlamentarnim je izborima zadržao status quo, pa…

Kakvo je to lešinarenje bilo koga i bilo čije, pa i SDP-ovo – oporbi je temeljni zadatak ukazivati na propuste/promašaje/krivnju vladajućih – ako se otvoreno kaže bobu bob i popu pop!? Stanje Jadrolinijine zastarjele i opasne za plovidbu flote i nered u upravljanju kompanijom pod HDZ-ovom kadrovskom kontrolom jest katastrofalno. Nedopustivo. Godinama to nije tajna, a premijerskoga ignoranta Plenkovića nije sram javno bubnuti neistinu. Naime, kako se protiv njegovoga kadrovskog pulena Davida Sopte buni i traži ostavku samo „neki nereprezentativan sindikat“, što nije istina. Traže sva tri Jadrolinijina sindikata s cca 1200 članova, pa… I ne samo da traže sada, kada Sopta obnaša već drugi mandat predsjednika uprave te brodarske kompanije, nego su tražili i prije.

To su općepoznate činjenice na koje godinama ne reagiraju ni David Sopta, ni Oleg Butković niti Andrej Plenković – koji kukavički šute par dana po tragediji, sic transit – umjesto da su smjesta pristupili rješavanju problema. Hrvatska je pomorska i turistička zemlja i ne smije si dopustiti nekonkurentnu flotu, prosječno staru 30 godina (neka su plovila i 60 godina) ni neljudske radne uvjete pomoraca. Upravo u trenutku kada se sva hrvatska javnost zgraža nad Plenkovićevim podebljanjem ionako previsokih dužnosničkih plaća i za 2500 eura sedamstotinjak dužnosnika i lokalnih/regionalnih šerifa dok je država u ekonomskomu slobodnom padu, prosjači u Bruxellesu, a životni standard tone u eurskoj skupoći i višoj od 100 posto.

Tzv. obični/mali CRO ljudi ni u najgušćem tzv. socijalističkomu mraku nisu bili depresivniji i nezadovoljniji životom u siromaštvu i beznađu. I onda se nađe izvjesni Ante Sanader, Plenkovićeva splitska uzdanica, braniti neobranjivo time što će reći da SDP „koristi lešinarenje kako bi pokušao popraviti svoj rejting“. Sic transit. Taman će popraviti na HDZ-u za koji je odavno već znano da je – nepopravljiv u svakom smislu. Ogrezao u laži i spreman koalirati s crnim vragom, ako će mu pomoći ostati na vlasti, HDZ dnevno dokazuje da mu nije stalo do ljudi, nego do vlasti i pozicija na kojima se vrti velika lova i ni za što ne odgovara. Ne može biti da nema krivca za tragediju u Malom Lošinju zbog „tehničkog kvara“ na trajektu, jer je netko odgovoran za to da se kvarovi uklone na vrijeme i omogući puna sigurnost putnika i posade.

Kakvo vražje lešinarenje pada Sanaderu na um kad je riječ o ljudima koji su tuđom krivnjom stradali na poslu!? Ljudi su lešine, pa pitanje o krivnji za njihove smrti i teške ozljede i upirnje prstom u poimenično zapovjedno odgovorne znači – lešinarenje. Ili, što je pak Plenkovićeva glupost na entu, sindikalna prozivka znači „napad na vladu, pokušaj rušenja vlade te  ministra i predsjednika uprave Jadrolinije“. Atak na državu, a to „neće proći“!? Pepeloposivačka Plenkovićeva politika u kriznim okolnostima je sada upregla Sanaderovo nemušto odvjetništvo u svoju obranu, a SDP-u se živo fućka što taj lik i njegov gazda misle o njihovu rejtingu.

Politički i moralni deficit HDZ-ovih pepeloposipača u Sanaderovoj se obrani neobranjivoga u malološinjskoj se tragediji pokušava amaterski delegirati predsjedniku RH Zoranu Milanoviću kao spiritusu movensu SDP-ova „lešinarenja“, jer da dolaze predsjednički izbori (na kojima je favorit!), a on je „kršitelj Ustava RH“.  Aludira i na proustaški dernek u Imotskom u povodu Thompsonova koncerta neki dan za koje osude su opet krivi – ne proustaški divljaci s pola mozga – SDP i njihov „kršitelj Ustava poraženi premijer Zoran Milanović“, jer da „rado prebavuju lopticu na ustaše i partizane“. Kakvi ustaše i partizani!? Ustaše su aut i u Ustavu i u zakonima, zabranjena veleizdajnička bratija, a partizani in, pobjednici u Drugomu svjetskom ratu. I točka. Nema tu nikakva spora.

„Koriste ovu tragediju da bi ukazali na propust premijera Plenkovića i ministra Butkovića koje direktno prozivaju u momentu kada ništa još nije završeno i kad istragu vodi DORH i policija“, tvrdi Sanader polupismenim hrvatskim (npr. direktno – izravno, moment – trenutak, itsl.). „Oni po starim postupcima, kako je to uobičajeno bilo prijekim sudom, već znaju tko je kriv i proglašavaju krivca, a javlja se gradonačelnica Supetra i saborska zastupnica Ivana Marković (SDP, op. a.), koja je nedavno izjavila da će donirati svoju gradonačelničku plaću dok bude obavljala dužnost saborske zastupnice što nije moguće, a i protivno je zakonu. Bilo bi dobro pizati koliko je sredstava do sada donirala od svoje plaće što nema pravo.“

Prijeki sudovi

Plenkovićev nemušti odvjetnik i formalno „veliki Hrvat“, „domoljub“, pa „katolik“ i tako to što je danas u „novohrvatskoj modi“, koji se jadnik bori s rječnikom i sintaksom hrvatskog jezika da je to sramota slušati i čitati, brka kruške i jabuke, uvodi neprijatelje čak s otoka Brača i vraća se u 1945. godinu jer, naravno, nema pojma što su to bili prijeki sudovi. I što je preki sud u cijeloj povijesti kojekakvih ratovanja, revolucija, bunta… Na prijekom sudu je skončao i Matija Gubec, da ne idemo dublje i šire.

No, „domoljub novohrvatskog kova“, rođeni brat današnjeg uznika, koji se iz puke dalmatinske sirotinje bio preko noći uspeo političkim ljestvama sve do respektabilnog milijunaša – što je obrazac novohrvatskoga u se, na se i poda se – aludira na SDP kao „baštinika“ tradicije prijekog suda na kojem su partizanski pobjednici u Drugomu svjetskom ratu došli glave malom dijelu pohvatanih ustaških ratnih i zločinaca protiv čovječnosti. Npr. jasenovačkih egzekutora tipa hercegovačkog fratra, potkozarsko-jasenovačkog koljača srpske nejači Tomislava Filipovića nadimkom Majstorović (kapo ustaškoga konc-logora u Jasenovcu Vjekoslav Maks Luburić ga je častio tim nadimkom zbog majstorskog baratanja kamom na tom genocidnom, najvećem stratištu u jugoistočnoj Europi), ubojica ustaške Crne legije, Pavelićevog tjelesnog zdruga, palikuća, pljačkaša…

Poimence se unaprijed znalo tko će i zašto završiti na prijekom sudu i kakvu kaznu izriče prijeki sud. Što su partizanski prijeki sudovi trebali tih olovnih dana 1945./1946. godine činiti, gladiti percem fra Filipovića po debelomu mesu? I crnolegijskog krvnika Ivana Stiera da nije pobjegao u Argentinu, intimusa rečenoga Maksa Luburića i djeda HDZ-ovoga danas europarlamentarca Davora Ive Stiera? Prijeki sudovi djeluju i danas širom svijeta, u kritičnim okolnostima i u najvećim i tzv. najciviliziranijim državama, a to na što Sanader aludira SDP-u glupošću o prijeko  sudu u odnosu na malološinjsku tragediju ne bi progutao pas s maslom. Niti itko u SDP-u ima ikakve veze s partizanskim prijekim sudovima iz poraća  1945./1946. godine niti je itko povijesno-znanstveno potkovan dokazao da smrtne presude tih sudova ustaškim ubojicama nisu bile zakonite.

Kakve pak blage veze ima donacija plaća supetarske gradonačelnice s malološinjskom tragedijom u kojoj su poginula tri Jadrolinijina radnika i jedan je teško ozlijeđen, odnosno je li ta donacija zakonita ili nije? Baš nikakve? Sanader s neba pa u rebra, a ni sâm ne znâ zašto, ali drži da je podvalio SDP-u. Sic transit. Zaključiti je, on bi darovao svoju puno deblju buštu ni za kakav nacionalno produktivan rad darovao u humanitarne svrhe, ali avaj – ne dâ mu zakon!? Pa cinkari SDP-ovu saborsku kolegicu Ivanu Marković, zaslužniju za Supetar no što je on ukupno zaslužan za ugled HDZ-a u Dalmaciji, vatrogastvo u Lijepoj Našoj i vlastiti politički integritet.

SDP-u najmanje treba „koristiti malološinjsku tragediju da bi ukazali na propust premijera Plenkovića i ministra Butkovića“, jer sama činjenica da su ti ljudi odavno znali za krajnje nesposobno rukovodstvo tog brodara, neodgovornost prema stanju sve starije i opasnije flote, da su ih o tomu pravodobno obavijestili sami pomorci – izravno ih, zajedno sa šefom Jadrolinije, čini neposredno odgovornim. U civiliziranom se društvu za to podnose ostavke bez da ih, kao sada, traži itko sa strane.

Kakvi lonci, kakvi bakrači, Sanaderu, kakav DORH, kakva policija, kakva istraga tipa kadija te tuži, kadija ti sudi? DORH od nedavno vodi HDZ-ov kontroverzan sudački izabranik (Plenkovićevim nasiljem nad činjenicama i oporbom, je li), a policijom zapovijeda HDZ-ov potpredsjednik vlade i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović. I  sada bi nekakva HDZ-ova „istraga“, je li, protiv zapovjedno odgovorna HDZ-ovog trojca trebala dati za pravo svima – a tih je gro u stručnoj, političkoj, pa i široj društvenoj javnosti – koji ih „direktno prozivaju u momentu kada ništa još nije završeno i kad istragu vodi DORH i policija“. Pa nisu ljudi veslo sisali. Nastradali su tzv. obični/mali pomorci, u crno su zavijene njihove tzv. obične/male obitelji, a tko su oni prema gromadama (u doslovnom i prenesenom smislu!) premijeru Plenkoviću, ministru Butkoviću i šefu Jadrolinije Sopti. Sitni, neznatni mravi, zamjenjiv, potrošni materijal…

Baš zato, je li, što i Ante Sanader ističe da je „Jadrolinija velika strateška kompanija od državnog inte resa, ima 2000 zaposlenih, 1500 pomoraca i funkcionira 77 godina, u sezoni preveze 12 milijuna putnika, 3500 vozila i u ovo doba ima 600 isplovljavanja“, nedopustivo je da državni vrh nema domaćinski odnos prema njoj. Recimo, da se dopusti Davidu Sopti skupo kupiti u Grčkoj zastarjelu olupinu od trajekta, potrošiti golem javni novac za generalni remont, „dično“ nazvati renovirani trajekt imenom splitskog pjevača Olivera Dragojevića i namijeniti ga liniji Split – Vela Luka (rodno i  mjesto pokopa tog lakonotnog zabavljača), a onda već na prvoj plovidbi trajekt neobjašnjivo otkaže poslušnost i na pola puta satima pluta krcat putnicima. Sramota do neba. Usred turističke sezone.

Što je tu netočno?

A kompanija, je li, državna! I strateška! I… Kriva je vlast koja se tako odnosi prema njoj – arči milijarde javnog novca na neprioritetne stavke i udvostručenje vlastitih plaća, na Ukrajinu i pogodovanje Bruxellesu na tlu RH – i kriva je uprava Jadrolinije koja ju ne znâ ili ne želi voditi moderno, ekonomično i konkurentno. Nikakav tu ne treba SDP-ov poguranac, jer stvari ne valjaju, smrde same po sebi i nikakav HDZ-Sanaderov deterdžent tu nije moćan oprati prljavštinu i smrad. Pitanje je samo kada će se, gdje i kada ponoviti Mali Lošinj, nedajbože s mnogo težim posljedicama. Jer, raditi u Jadroliniji je prava robija budući da su pritisci na pomorce nepodnošljivi, brodovi stari i neispravni, a tragedija na trajektu „Lastovu“ je postala kolektivnom traumom. Po riječima glavnog tajnika Sindikata pomoraca Hrvatske Nevena Melvana novinarima, npr. na brodu „Zadar“, na liniji Split-Starigrad, radi se po 18 sati dnevno, kosmilar ustaje u4,30 sati i radi do nepuna 23 sata ako nema kašnjenja, a posada ima smjenu tek nakon 30 dana neprekidna rada, spava na brodu… 

„Uprava je u Jadroliniji stvorila ozračje nepotizma i poslušnosti, među inim i posredstvom Nezavisnog sindikata pomoraca putničkih brodova Hrvatske, koji još nazivaju i kućnim sindikatom predsjednika uprave Davida Sopte, a koji je predsjednik vlade Andrej Plenković nazvao reprezentativnim, pokušavši na taj način obezvrijediti višegodišnja upozorenja ostalih sindikata na loše stanje u Jadroliniji“, ustvrdio je Melvan. Zapovjednici brodova Jadrolinije imaju plaću oko 2200 eura bez dodataka, vođa stroja nešto manje od 1200 eura, a kormilari (najniža dužnost na brodu) nešto više od 1000 eura. Za usporedbu, plaće članova uprave Jadrolinije veće su od 4000 eura na mjesec, a najvišu (4111 eura) prima David Sopta.“   Pazi sad – opet za usporedbu!? – CRO premijer je samomu sebi, na čelu kolone dužnosnika, uključivo i ministra Butkovića, već od kolovoza 2024. godine bio povisio plaću za 2500 eura mjesečno. I to samo bildanjem osnovice! Najesen slijedi novo povećanje na osnovi primjene praktično udvostručenog koeficijenta, pa…

Ante Sanader nije jednim slovom opovrgao te nevesele činjenice ni kazao što je netočno u SDP-ovoj tvrdnji  da „Jadrolinijini brodovi imaju prosječno 30 godina, što je dvostruko više od europske konkurencije, da će predsjednik njezine uprave David Sopta ostati upamćen po tomu što u njegova dva mandata nije kupljen ili izgrađen niti jedan novi trajekt“, odnosno da je „Jadrolinija prevažna za otočane i turizam da bi se olako pustila u ruke nedorasle uprave i vlade koje se ne očituju na probleme“. Ako Plenković to drži napadom na vladu i pokušajem njezina rušenja, što nema veze s istinom, ali svatko se češe gdje ga svrbi, široko mu polje. Stabilnost vlade ne ovisi o oporbenim kritikama, nego o tomu kako se vlada državom i čuvaju njezini interesi kao zalog i boljeg standarda građana i njezine uvjerljivosti u civiliziranoj tzv. međunarodnoj zajednici.

A tu je premijer Andrej Plenković suočen sa samim sobom, što će reći, je li, o njemu samom ovisi hoće li ga nacija častiti kao sposobnoga, časnog i zaslužnog lidera ili alter ega Doriana Graya. Sudeći pak po njegovomu bahatom reagiranju na malološinjsku tragediju – „sve se ovo koristi za činjenje štete vladi RH“ – i kritike nedržavničkog ponašanja zapovjedno najodgovornijih, Andrej Plenković i Dorian Gray su jedno te isto. Zaludu je zadužio Antu Sanadera da njegovim portretom hipnotizira javnost.

Marijan Vogrinec

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav Uredništva portala sabh.hr