Za razliku od ustaša i četnika, nisu predstavljali prijetnju ni za jednu naciju ili vjeru. Partizani su imali na hiljade fanatičnih sljedbenika i pokret je rastao, čak i pored tzv. lijevih skretanja u Crnoj Gori i na istoku BiH kad su stradavali neki bogatiji seljaci, rečeno je na konferenciji o ulozi ZAVNOH-a

Povodom 83. godišnjice Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH) u Savezu antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske (SABA RH) 9. decembra održana je konferencija na kojoj su o značenju i historijatu ZAVNOH-a govorili historičar Ivo Goldstein i predsjednik SABA RH Franjo Habulin.

– Usporedno s borbama za oslobođenje zemlje radilo se i na izgradnji narodne vlasti, od narodnooslobodilačkih odbora na oslobođenim područjima do zemaljskih antifašističkih vijeća i AVNOJ-a, a organizacijom uređenja države bavio se i Vrhovni štab na čelu s Josipom Brozom Titom. Na predratne organe vlasti nije se moglo osloniti, dok je nova vlast bila u funkciji borbe za slobodu – rekao je Habulin i naglasio da je taj proces bio jedan od najdemokratskijih dostignuća, ne samo na ovim prostorima.

Formalno, ZAVNOH je napravio pravni kontinuitet između Federalne Države Hrvatske i sadašnje Republike Hrvatske, zaključio je Habulin.

Po riječima Ive Goldsteina, prije rata ni jedna politička snaga u Jugoslaviji nije imala jasne stavove o nacionalnom pitanju, a Tito i KPJ koncipirali su novu Jugoslaviju po modelu zajedništva Hrvata i Srba, a time i rješavanja nacionalnog pitanja

Podsjetio je da su nakon Prvog svjetskog rata u Kraljevini SHS postojale 33 oblasti, uz centralnu vlast u Beogradu.

ZAVNOH je bio prvo zemaljsko antifašističko vijeće koje se organiziralo na budućem jugoslavenskom prostoru, pa je bio i obrazac koji su slijedila i druga antifašistička vijeća u budućim jugoslavenskim republikama

– Tokom 1941. KPJ je organizirala ustanak, u kojem su u Hrvatskoj, uz Srbe, bili i hrvatski komunisti, da bi se kasnije u NOB uključivali i pripadnici drugih nacionalnosti, čime se također realizirala ideja o federaciji. Tito je često ponavljao parolu “bratstvo i jedinstvo” kojom su se partizani suprotstavljali ustaškim i četničkim šovinističkim programima. Zašto su partizani bili popularni? Za razliku od ustaša i četnika, nisu predstavljali prijetnju ni za jednu naciju ili vjeru. Partizani su imali na hiljade fanatičnih sljedbenika i pokret je rastao, čak i pored tzv. lijevih skretanja u Crnoj Gori i na istoku BiH kad su stradavali neki bogatiji seljaci – naglasio je Goldstein.

Istaknuo je da je u drugoj polovini 1942. stvorena velika slobodna teritorija od sjeverozapadne Crne Gore preko BiH do Tušilovića i Slunja. U Bihaću je održano Prvo zasjedanja AVNOJ-a, a hrvatski vijećnici počeli su se pripremati za Prvo zasjedanje ZAVNOH-a. Međutim, došla je prvo 4. a onda i 5. ofenziva, pa je tek 1. marta u Ponorima osnovan inicijativni odbor, a 13. 1943. održano Prvo zasjedanje u Otočcu, a onda zbog mogućeg bombardiranja, dan kasnije na Plitvičkim jezerima.

– ZAVNOH je bio prvo zemaljsko antifašističko vijeće koje se organiziralo na budućem jugoslavenskom prostoru, pa je bio i obrazac koji su slijedila i druga antifašistička vijeća u budućim jugoslavenskim republikama. Formalno je preuzeo funkciju najvišeg političkog tijela NOP-a, analogno s funkcijom koju je preuzeo AVNOJ u Bihaću, ali je de facto obavljao i funkciju najvišeg organa hrvatskih vlasti, što je analogno onome za što će se AVNOJ proglasiti na zasjedanju u Jajcu – kazao je Goldstein.

Drugo zasjedanje ZAVNOH-a održano je u Plaškom od 12. do 15. oktobra 1943. i tada doneseni dokumenti anticipirali su odluke Drugog zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu 29. novembra 1943. na kojem se zalagalo za punu ravnopravnost svih jugoslavenskih naroda na temelju federativnog uređenja nove Jugoslavije.

Na Trećem zasjedanju u Topuskom 8. i 9. maja 1944. ZAVNOH je postao nosilac suvereniteta naroda i države Hrvatske, što je značilo potvrđivanje odluka AVNOJ-a. Krajem te godine ZAVNOH je povjerio Vladimiru Bakariću mandat za sastavljanje Narodne vlade Hrvatske, formirane u Splitu 14. aprila 1945. godine. Posljednje zasjedanje održano je 24. i 25. jula 1945. u Zagrebu, kad je promijenjen naziv u Narodni sabor Hrvatske i donijeta odluka o samoraspuštanju i izborima za ustavotvorni Sabor Hrvatske održanim 1946., zaključio je Goldstein.

Skupu su prisustvovali brojni antifašistički aktivisti, uključujući i Vilija Matulu, čelnika zagrebačkih antifašista, predstavnice Grada Zagreba, kao i Dejane Peruničić iz ambasade Srbije u Zagrebu.

(Nenad Jovanović/Novosti)

Poveznica na članak: https://www.portalnovosti.com/zasto-su-partizani-bili-popularni/