Documenta u sklopu Human Rights Film Festivala u Zagrebu organizirala niz događanja.
Nevladina organizacija Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću u okviru 23. Human Rights Film Festivala, koji je od 1. do 7. decembra održan u Zagrebu, organizirala je više zapaženih događanja.
Prvog dana HRFF-a u auli Akademije likovnih umjetnosti otvorena je izložba “Kulturalna trauma: Studenti i studentice istražuju prostore sjećanja” na kojoj su prikazani studentski radovi vezane uz obilaske mjesta stradanja i otpora u Hrvatskoj te BiH koja su posjetili tokom kolegija Kulturalna trauma i politike pamćenja na Fakultetu političkih znanosti. Među lokacijama posjećenim ove godine bili su Borovo Naselje, Dubrovnik, Glina, Jablanica, Jasenovac, Mostar, Stara Gradiška, Tuzla, Vrginmost i Vukovar, a izložba se mogla pogledati do kraja HRFF-a. Izložbu su, uz Documentu, organizirali Akademija likovnih umjetnosti, Fakultet političkih znanosti i Filozofski fakultet uz podršku Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH, HRFF-a i SNV-a.
U Klubu Mama 3. decembra organiziran je razgovor “Tko su nama (danas) partizanke?” u kojem su, uz moderiranje Vesne Teršelič, učestvovale Renata Poljak, autorica nagrađivanog filma “Šume, šume” koji govori o četiri partizanke, Ljiljana Todorović Jovanović, koautorica knjige “Moja baka partizanka” te Željka Jelavić, muzejska savjetnica s Etnografskog muzeja i suradnica Centra za ženske studije. Govoreći o filmu “Šume, šume”, Poljak je naglasila da je u suradnji s Documentom obavljen opsežan posao izbora četiri protagonistkinje filma od kojih su dvije (tada) još bile žive kako bi se pokazalo da su žene itekako bile prisutne u NOB-u.
Tema tog skupa bila je i knjiga “Moja baka partizanka” koje je nedavno objavljena u Srbiji u izdanju FemIn Kolektiva. Kroz sjećanja unuka partizanki na njihove bake iz skoro svih bivših jugoslavenskih republika, otvorena je priča o ženskom antifašističkom nasljeđu i značenju koje nosi danas.
– Knjiga je nastala kao dio projekta čiji je cilj očuvanje antifašističkog nasljeđa i sjećanja na ulogu žena u NOB-u. Kroz zbirku se prikazuju osobne priče unuka partizanki i ističe doprinos žena koji je često prešućen u službenoj istoriji – rekla je preko video-linka Ljiljana Todorović Jovanović iz Požarevca.
Tribina održana 5. decembra u Kulturno-informativnom centru (KIC) bavila se mjestima sjećanja i zaborava, odnosno Golim otokom i Sv. Grgurom danas. Umjetnica Andreja Kulunčić, znanstvena savjetnica s Instituta za etnologiju i folkloristiku Renata Jambrešić Kirin, predsjednik Udruge Goli otok “Ante Zemljar” Darko Bavoljak i profesor FFZG-a Branimir Janković, upozorili su na pokušaje opstrukcije da se oda počast svima koji su bili zatočeni i umrli na ta dva otoka u vrijeme od kraja 40-ih do polovine 50-ih kad su tamo internirane stvarne ili lažno optužene pristalice Informbiroa. Dok je Goli otok od 1956. do raspuštanja 1989. nastavio s radom kao zatvor za klasične kriminalce, odnosno mlađe punoljetnike, Sv. Grgur na kojem je neko vrijeme bio i ženski logor, nakratko je početkom služio za zatvaranje pristalica “hrvatskog proljeća”.
Lokalne vlasti pokazale su da ih ne zanima obnova objekata, već da one, kao i investitori, čekaju da se do kraja uruše kako bi na njihovom mjestu mogli graditi turistička naselja. Tu se otvara pitanje institucionalne odgovornosti za očuvanje Golog otoka i Sv. Grgura, odnosno tko bi trebao preuzeti brigu o ovim lokalitetima.
Zbog toga bi, kako je rečeno u raspravi, trebalo inzistirati na obnovi bar nekih od objekata, gradnji spomen obilježja i osiguranju zaštite otoka te njihovu afirmaciju kao mjesta sjećanja, učenja i međugeneracijskog razumijevanja.
(Nenad Jovanović/Novosti)
Poveznica na članak: https://www.portalnovosti.com/borba-za-sprecavanje-zaborava/
