Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

Vruća ili mlaka jesen „zlatne dobi“?

(Foto: Wikimedia Commons) Ilustracija

Hajde ti preživi s 270-400 eura HDZ-Plenkovićev Eldorado tzv. eurozone i Schengena u koji je tzv. desnosredišnja vlast bez pitanja ugurala više od pola milijuna hrvatskih penzića s rečenim mjesečnim mirovinama! Od kojih – nakon što poplaćaju režije: plin, struju, vodu, ratu brzog kredita… – više nemaju ni za dovoljno kruha i mlijeka do sljedeće mirovine. „Vlada skrbi o svojim građanima, osobito onima s najnižim primanjima“, hvali se CRO premijer Andrej Plenković kad spominje rujansku isplatu 8,42 posto većih mirovina na osnovi redovnog polugodišnjeg usklađivanja s rastom plaća i troškova života. Redom tu vladinu „skrb“ papagaje i ministri, a to najveće dosad povećanje mirovina iznosi u rečenoj polumilijunskoj kategoriji od 22 do 33 eura mjesečno. Te svote dostaju za skromniju jednokratnu kupnju akcijske hrane (bez mesa) u trgovačkom lancu, manji obrok brzog kredita, odnosno po jedan račun za skromnu potrošnju struje, vode ili plina, stambene pričuve, itsl., a sve drugo u sklopu temeljnih sastavnica životna standarda ostaje pod prekomjernim granatiranjem inflacije, rasta cijena svih proizvoda i usluga, etc., čemu HDZ-Plenkovićeva vlada nije u stanju stati na kraj. Barem držati pod kontrolom. Prema tomu, „vladina skrb o svojim građanima, osobito onima s najnižim primanjima“, populistička je frazetina bez uporišta.

Ispod je granice državnog srama to što se naše bake, djedovi, roditelji i bliža rodbina tzv. zlatnih godina hvataju za glavu, jer ih najveći dio od ukupno cca 1,3 milijuna penzića u Lijepoj Našoj ne može preživjeti bez pomoći svojih obiteljskih uzdanica, boca iz kontejnera ili povremenog fuš-rada za kikiriki. Hrvatska sa svojim potencijalima, čak i raspoloživim BDP-om, nije siromašna država, ali jest država čija vlast – opetovano, od izbora do izbora – nema svijest o nacionalnim prioritetima ni odgovornost primjerenu ustavnim proklamacijama o socijalno svjesnom i savjesnom društvu. Dapače, mirovinski sustav – krajnje nefunkcionalan, jer je prije svega samonedostatan, otprilike 50-postotno podložan svakomjesečnoj transfuziji iz drugih izvora – jedva se nosi i s redovnim podmirenjem tih socijalno nepravednih i životno nedostatnih obaveza koje, je li, nikako ne jamče ljudima tzv. treće dobi zasluženu, mirnu i bezbrižnu starost.

„Ideje naše, benzin vaš“

HDZ-Plenkovićeva do neba prema penzićima griješna struktura morala bi se itekako zamisliti što bi joj se moglo dogoditi za nešto više od pola godine kada tzv. zlatna dob te nedjelje na velikim izborima izađe pred glasačke kutije. I zbroji dva i dva prije no što zaokruži redni broj na listi s kandidiranim političkim opcijama i većinom opet istim pojedincima, što se opet benderovski („Ideje naše, benzin vaš“) besramno nude za opet ista vladajuća mjesta na raznim nišama upravljačke piramide. Penzići su više od trećine (prenapuhanoga) biračkog tijela od 3,643.765 birača (s prošlih izbora, 2020. godine), pa bi svaka iole ozbiljnija vladajuća politika – ako se ne kani kompromitirati izbornim inženjeringom – morala voditi računa o toj činjenici. Ne larpurlartološki, tretirajući ozbiljne, punoljetne građane kao dementne ljude koji se ne sjećaju što su jutros doručkovali ili vrtićke obiteljske uzdanice što zbog dva-tri predizborna bonbončića ne mare za svoju budućnost, nego četverogodišnjim služenjem koje rezultira boljim i sigurnijim životom. Barem u tih preostalih sitnih iks godina životne jeseni koju su zaslužili provesti u tzv. babljem ljetu, ne pod u gustim maglama kasne jeseni. Pogotovo ne – unatoč sad 8,42-postotnom „usklađivanju“ mirovina – pod grmljavinom, munjama i povodnjima nekontroliranog rasta cijena svega i svačega u samoj osnovici životnog standarda.

Umirovljeničke su udruge i stranke, ne budi lijene, a znajući u eurocent mizeriju rujanskih „usklađenih“ isplata penzićima za srpanj i kolovoz, bile izvijestile vladu o svojim zahtjevima za povećanjem mirovina na 615 eura prosječno, ukidanjem penalizacije u dobi od 65 godina i uvođenjem 13. mirovine te diskretno zaprijetile „jednim oštrim istupom“ budu li ti zahtjevi ignorirani. „Jedan oštar istup“, je li, znači masovan prosvjed ogorčenih ljudi tzv. zlatne dobi, koji žive ispod granice siromaštva. Prema podacima za lipanj, što ih je u ime osam okupljenih umirovljeničkih stranaka iznio javnosti Lazar Grujić iz platforme Umirovljenici zajedno, prosječna je mirovina za lipanj bila 414 eura, a najniža cca 290. Dvoznamenkasta pak inflacija, najviša ikad i najžilavija u povijesti RH – kojoj premijer Plenković i državna statistika verbalno ne prestaju podrezivati krila optimističkim, je li, škarama bez potrošačkog pokrića – smrvila je tu eursku crkavicu već u samoj primisli. Zajedno s „usklađenim“ 8,42-postotnim dodatkom u rujnu.

Ako se umirovljeničke udruge ne raziđu kao rakova djeca glede&unatoč ishoda vladina tretmana njihovih zahtjeva – među okupljenom osmorkom nije teško nazrijeti i neke prohadezeovske, a predizborne su mrkve uvijek slađe od drugih – najavljeni bi se „jedan oštar istup“ ogorčene tzv. zlatne dobi imao održati na Međunarodni dan starijih osoba 1. listopada. „S 10 eura više nemate što tražiti ni u kojoj prodavaonici hrane, kamoli pojaviti se na tržnici, gdje je po eurski nevjerojatno zaokruženim, višim cijenama (ta, Rusi su napali Ukrajinu, pa mraz, suša, tuča, poplave, nametnici, bolesti, gnojiva, skuplja zaštitna sredstva, energenti, porezi… su uništili OPG-e…, sic transit) postala prosječnom tzv. običnomu/malom čovjeku s prosječnom plaćom/mirovinom nedostupnom tzv. zdrava domaća hrana. „Kupuj domaće!“ – slogan HDZ-Plenkovićeve agrarne politike za globalnu sprdnju – izravno je ruganje vladajućih, je li, najprije penzićima, kojima je upravo u tzv. zlatnim godinama, nafutranim i milijunom komorbiditeta, zdrava hrana lijek. Ali ruganje je i najvećem broju inih „Hrvatica i Hrvata i drugih građanki i građana RH“ (sic transit), koji si ni za prosječne CRO plaće s dna EU-ljestvice ne mogu priuštiti hranu po cijenama zemalja EU-a tzv. prve brzine. Što ne ide – ne ide, upravo da Plenković zajedno s ministrima Marijom Vučković, Markom Primorcem i Davorom Filipovićem hoda po vodi Isusu Kristu iza leđa.   

Umirovljenici kažu da su svoje karte bacili na stol i da je sada na potezu vlada, a njezin potpredsjednik te ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković tvrdi tim povodom da se „o mirovinama već razgovara sa sindikatima“ i „počinjemo raditi tako da ćemo sve teme staviti na stol i pravodobno reagirati kao i do sada“. Jest da ta polit-činovnička frazetina ne znači ama baš ništa konkretno – a što bi i mogla značiti kada zadnju riječ o svemu ima isključivo CRO premijer, ne ministar ili tko drugi!? – tako da predstoji vidjeti kojim će vlada adutima kontrirati umirovljeničkim zahtjevima. Njihove političke stranke i udruge, koliko se dade zaključiti, suštinski ne zadovoljava sadašnji mirovinski sustav, a još manje način i formula kojima vlada izračunava njihove mirovine, odnosno usklađuje ih s rastom plaća i troškova života. U tom grmu leži zeko, a vlada baš i ne pokazuje neku osobitu volju, zapravo ni znanje za istjerati ga na čistinu. Budući da su na proljeće tzv. veliki izbori – na kojima, doduše, HDZ ima najviše izgleda opet pobijediti i kod kuće i za predstavnike u Uniji, pa se unaprijed ponaša pobjednički, viče „hop“ dok još nije skočio – bit će ovih preostalih tjedana rujna zanimljivo vidjeti kako će se ponijeti prema tih 1,2 milijuna i kusur birača tzv. zlatnih godina.

Nije pošteno, ali…

Teško da je moguće anulirati na biralištima milijunsko nezadovoljstvo s novih opet više od 110.000 birača, koliko ih se nekim čudom pojavilo na biračkim popisima 2020. godine u odnosu na prethodne izbore. Tko znâ može li legendarna baba Anđa mobilizirati u Kraljevstvu nebeskom baš dovoljan broj duša koje će ciljano, unapijed već ispunjenim glasačkim listićima, što listićima – plahturinama, uvjerljivo preglasati umirovljenički gnjevni inat HDZ-Plenkovićevu tretmanu ljudi tzv. zlatnih godina kao građana tzv. drugog/trećeg/četvrtog… reda u zemlji stasaloj na njihovom znanju, žuljevima i znoju. „SDP predlaže mirovinsku reformu kojom će, dođe li na vlast, do 2027. godine povećati mirovine za 250 eura, čime će se RH izjednačiti s prosjekom EU-a , izdvajati za miroivinski sustav 13 posto BDP-a te će mirovine iznositi više od 50 posto prosječne plaće umjesto sadašnjih manje od 40 posto“, kazao je neki dan šef SDP-a Peđa Grbin na presici, predizborno zabacujući udicu u isti umirovljenički ribnjak. „Nakon što je naš vrli premijer zavapio da su trgovci digli marže, a s tim u vezi nije napravio apsolutno ništa, ista je stvar i kad su posrijedi mirovine ljudi koji su pošteno radili cijeli životni vijek, pošteno uplaćivali u mirovinske fondove, marljivo gradili ovu zemlju. Danas se gazi njihovo dostojanstvo. Pogotovo onih koji primaju i manje od 200 eura mjesečno te ne mogu otići na kavu ili unucima kupiti rođendanski poklon.

Ako u RH postoji ijedna skupina ljudi kojima se trajno gazi dostojanstvo, onda su to umirovljenici. Je li to normalno? Je li to pošteno? Plenković je prije sedam godina slavodobitno obećavao prosječnu mirovinu od 60 posto prosječne plaće. Tada je bila 42-43 posto, a sada, sedam godina kasnije, mirovina je pala još niže. Naravno da to nije normalno. Danas je prosječna starosna mirovina manja od 500 eura, što znači da je najveći dio mirovina ispod te svote.“ Po Grbinovim riječima – koji je na burnom sastanku vrha SDP-a neki dan izboksao stranačku kandidaturu za novog  premijera RH (sic transit), računajući na parlamentarnu izbornu pobjedu 2024. godine – mirovine nikako ne uspijevaju uhvatiti korak s inflacijom, „koja je u Hrvatskoj od početka 2021. do danas 25 posto, a u dijelu koji umirovljenicima čini najveći izdatak – to je hrana“. Cijene hrane, osnovnih živešnih potreba bez kojih se ne može preživjeti, porasle su 35 posto: npr. kruha 60 posto, krumpira i više od 100 posto… „To je realnost i zato se treba koncentrirati na to kako povećati mirovine u vrlo kratkom roku“, objašnjavaju u SDP-u svoj prijedlog reforme tog sustava. E sad, koliko je prijedlog realan, drugi je par rukava. Oporbena je dioptrija uvijek znatno prihvatljivija od one sa sljemena vlasti, a obećanje je – obećanje. Da se baš i ne kaže – ludom radovanje? Dakako, ni druge oporbene politike što pecaju u istom ribnjaku tzv. zlatnih godina nisu bez svojih biračkih ješki, pa koja riba zagrize – zagrize…

Sudeći po iskustvu s bilo kojom od vlada RH od dana međunarodnog priznanja tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene, penzići nemaju razloga vjerovati da će im biti bolje s novima/starim stanarima Banskih dvora, da će ih HDZ, SDP ili neke njihove koalicije – pa čak ni pretpostavljena tzv. velika koalicija dviju najjačih stranaka, mada ideološki različitih – izvući iz živog blata društvene isključenosti i životnostandardne bijede. Bog je, je li, najprije sebi napravio bradu, pa se tako i izborni pobjednici, bogati, što u „Lupi petama“ pjeva Prljavo kazalište, „ionako za sebe pobrinu“. Očiti je primje „vječnog“ umirovljeničkoga saborskog zastupnika Silvana Hrelje, koji je uzastopnim državnim apanažama od prosinca 2003. do danas (od 5. do 10. saziva tzv. Visokog doma, sic transit), uglavnom drukajući za HDZ, zgrnuo u džep boli glava milijune na „prvoj crti bojišnice za boljitak“ penzića, a rezultat: tzv. treća dob je u komi kao nikada prije. Osobito od vremena nakon što je HDZ-ova vlada ukinula naslijeđeni iz bivše države bogati Mirovinski fond – sposoban bez uplate ijedne tada kune doprinosa  isplaćivati mirovine godinu i pol unaprijed! – te prenijela novac u državni proračun. Ili, penzići su za vrijeme tzv. socijalističkog mraka mogli staviti koji umirovljenički dinar na stranu, i štedjeti i pristojno živjeti, a danas, je li, „svoji na svomu“ (sic transit), nemaju dovoljno za režije, kruh i mlijeko.

Karijera na umirovljeničkom jadu

„Veliki borac“ za umirovljeničko dostojanstvo, do kojega vlada drži kao do lanjskog snijega kojega također nije bilo, Silvano Hrelja, veljače je 2023. godine izbačen ih Hrvatske stranke umirovljenika (HSU), pa sada kao tzv. nezavisni zastupnik u Hrvatskom saboru i dalje druka za HDZ. „Razlozi za takvu odluku su brojni, a najnoviji je sudjelovanje Silvana Hrelje na skupu pod nzivom ‘Umirovljenici zajedno’“, priopćio je HSU s potpisom predsjednika Veselka Gabričevića. „Naime, pod krinkom zajedništva okupili su se predsjednici tri opskurne umirovljeničke stranke koje zajedno nemaju ni 10 članova, bez županijskih, gradskih ili općinskih organizacija, stranačkih prostorija i telefona… Mjesecima ova grupica vječitih kandidata za saborske fotelje i nama predlaže ujedinjavanje što izbjegavamo, jer je potpuno kontraproduktivno. Naime, ne želimo surađivati s osobama koje nose etiketu lažnih umirovljenika, propalih političkih preslagivača, ljubitelja NDH, prostačkih i vulgarnih verbalnih eskapada, ponosnih ‘Berinih penzića’, koalicijskih partnera Milana Bandića, samozvanih ‘žetončića’, a sve kako bi se ostvarili osobni interesi.“

HSU-ovo objašnjenje stranačkoga tzv. pakračka dekreta Silvanu Hrelji – bivšem radniku pulskog Uljanika i inženjeru sigurnosti na radu – više je no indikativno ne samo za to o kakvim je ljudima riječ, koji se navodno bore za ugodno/udobno umirovljeničko tzv. bablje ljeto „zlatnih godina“, nego i za stanje u kojemu HDZ-Plenkovićev režim drži da nema razloga previše strahovati od „jednoga oštrog istupa“ na Međunarodni dan starijih osoba 1. listopada. Ako armiju ogorčenih i društveno poniženih penzića zastupaju prevrtljivi, potkupljivi, politički nedefinirani likovi opsjednuti pak vlastitim polit-materijalnim interesima, piši kući propalo je. Bio izborni pobjednik opet HDZ s manjinskim tzv. žetončićima ili neka (nemoguća zasad, jer bi se vrlo brzo raspala) tzv. lijevo-liberalna koalicija sa SDP-om ili kojom inom opcijom u vodstvu, CRO bakama, djedovima, majkama i očevima mirovine neće biti na zasluženoj razini ljudskog dostojanstva. Garant.    

Marijan Vogrinec

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav Uredništva portala sabh.hr

Facebook
E-mail