Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

Vlaška mlada u helikopterskom ratu

(Foto: Wikimedia Commons) Ilustracija

Milorad Dodik iz Banje Luke na Hvar u goste Zoranu Milanoviću, Milorad Dodik s Hvara u Beograd Aleksandru Vučiću. Ako ništa drugo, uredno vratiti helikopter Vojske Republike Srbije kojim je predsjednik b-h entiteta Republike Srpske bio „preskočio“ BiH i bez problema sletio u Hrvatskoj na skroviti heliodrom najsunčanijeg otoka, gdje ga je u luksuzu državnog ljetnikovca ugostio predsjednik RH što si je uzeo kraće vrijeme „radnog“ odmora. No, žešće pak od vatrene stihije oko Dubrovnika, na Čiovu i po inoj Dalmaciji, gdje višemetarski plameni jezici gutaju sve pred sobom i izvlače iz gasitelja i posljednje atome snage, zapalio se CRO premijer Andrej Plenković jer „niti je znao da će Dodik doći na Hvar, niti ga je Milanović konzultirao niti zna o čemu se razgovaralo“, pa je natprirodno zabrinut za to što „javnost misli o Dodikovu tajnom dolasku“ u posjet predsjedniku RH. Hoće sada, pita se, politička oporba (opet) inicirati izvanredno zasjedanje Hrvatskog sabora, pita se vidljivo ljutiti Plenković, s jednom jedinom točkom dnevna reda: predsjednikova sigurnosna ugroza tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene kršenjem propisanog protokola za posjete stranih državnika? Neće, jer nema razloga. Zato je brzopotezno reagirao saborski zastupnik Domovinskog pokreta Stipo Mlinarić-Ćipo predlogom neka to inicira HDZ, a njegova će ga stranka odmah podržati, jer „nacionalna sigurnost“…

Pa još kad je posrijedi odlikovani u Moskvi (Orden Aleksandra Nevskog) apologet ruskog predsjednika Vladimira Vladimiroviča Putina te tzv. b-h žetončić srbijanskog predsjednika, također Putinova prijatelja Aleksandra Vučića, pa još srbijanski vojni helikopter na hrvatskom nebu koji nisu odobrili ni Plenković, ni ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić-Radman, ni ministar obrane Mario Banožić niti policijski ministar i vladin potpredsjednik Davor Božinović, nego tek niže policijske instance zadužene za graničnu sigurnost, eeee to premijerov ego tipa Burj Khalifa ne može progutati ni s kavijarom. To je, je li, gadna Milanovićeva uvreda „hrvatske javnosti“ (Plenković), ali i neoprostivo ponižavanje i vrijeđanje „hrvatske policije tvrdnjom da je pod HDZ-ovom kontrolom“ (Božinović), jer da CRO predsjednik svojom obavijesti graničnim snagama sigurnosti o helikopteru, njegovim putnicima i ruti letenja – nije poštovao hijerarhiju. Drugim riječima, sve bi bilo u najboljem redu da je Milanović prethodno bio Plenkovića pitao za dopuštenje kako bi mu ovaj poslušničkom linijom barem dvaju ministara pokazao – frišku figu.

Protokolarije i forme

Odbijenicu kakvu je nedavno fasovao Aleksandar Vučić kada je poželio položiti cvijeće i zapaliti svijeću srpskim i svima inim žrtvama ustaškoga genocida na stratištu u Jasenovcu. Plenković i smiješni/nesposobni mu ministar Grlić-Radman su tu neljudskost i tešku državnu sramotu RH danima pokušavali opravdati „argumentima“ kakve ni pas s maslom ne bi progutao. U Dodik-Milanovićevu hvarskom pak slučaju se ne radi toliko o nekim protokolarijama i formama, čije bi slobodnije tumačenje moglo na bilo koji način ugroziti državnu/nacionalnu sigurnost RH, već o liderskom egu tipa Burj Khalifa i osobnoj nepodnošljivosti/mržnji dvojice političara koji nisu zaslužili gazdovati dvama državnim brdima. A možebitno CRO premijer Plenković, bez obzira što „zbog anemije“ nije odužio vojni dug domovini i jamačno nema pojma o praktičnim vojnim pitanjima, ipak ima pravo kada diže protuhvarsku dreku i ironizira izvanredno zasjedanje tzv. Visokog doma? Jer, što da je Milorad Dodik nakrcao helikopter nekim, je li, opasnim kemijskim/biološkim sredstvima i istresao ih na berićetnu RH turističku sezonu te u hipu uništio EU-HDZ-Plenkovićevu gospodarsku politiku tipa drž’ vodu dok majstori odu!? Tko se opeče, kaže mudar pûk, puše i na hladno. Valjda u vladi još nije izblijedjelo sjećanje na NATO-ov bušni (sic transit) tzv. obrambeni kišobran, koji nije u stanju presresti čak ni prastari, šestotonski sovjetski dron Strizh-141 što je bubnuo posred Zagreba studentima pod prozore, a da ratni huškač Jens Stoltenberg nije imao pojma, kamoli CRO premijer Plenković.

Plenković i danas tvrdi da je dron bio – naoružan. Da jest, krater ne bi bio tek nešto veći od krtičnjaka, a od Studentskog doma Stjepana Radića ne bi ostali ni temelji. Stoltenberg kaže da nije. Pa sad… Mora da su u glavi, je li, vojno neobrazovanog Plenkovića podivljali kojekakvi strahovi nakon što je čuo za Dodika na Hvaru i helikopter, pa baš Vojske Srbije, a da o tomu prethodno nije ništa znao niti je Milanoviću palo na um obavijestiti ga zašto Putin-Vučićev b-h tzv. žetončić slijeće na sunčani hrvatski otok i o čemu će razgovarati s CRO predsjednikom. A činjenica jest da takva komunikacija – normalna i prorokolarno uobičajena u svakoj normalnoj zemlji, gdje se predsjednik i premijer ne gledaju preko ciljnia, nego upiru nacionalno sinkronizirano na istomu vanjskopolitičkom valu, ne svaki za sebe – ne funkcionira u Milanović-Plenkovićevu slučaju. Pogotovo ne u službenom političkom odnosu RH prema BiH, gdje CRO predsjednik za razliku od „proeuropskog“ premijera bitno različito gleda na tzv. hrvatsko pitanje u BiH, tzv. konstitutivnost (samo) triju naroda i tako to od Andreja Plenkovića.

Za razliku od premijera, koji se odbojno ponaša i prema „proruskom, radikalno prosrbijanskom“ predsjedniku entiteta Republike Srpske i osobito prema Predsjedništvu BiH te hrvatskom članu Željku Komšiću, preferirajući Mostar i HDZ-ovu ancilu, filijalu Dragana Čovića, Milanović drži da RH ne može voditi konstruktivnu, proeuropsku politiku u interesu Hrvata, najmalobrojnijega (cca 14 posto) tzv. konstitutivnog naroda u BiH bez da razgovara o rješenjima s legitimnim predstavnicima i Bošnjaka, i Srba i Hrvata, odnosno sa službenim Sarajevom u kojemu Željko Komšić također ima važnu, legitimnu ulogu. HDZ-Plenkovićev službeni Zagreb godinama praktično ne priznaje ni Milorada Dodika niti Željka Komšića – a papagaji o nekakvomu „europskom putu BiH“ (sic transit) – i time drži tzv. hrvatsko pitanje u pat poziciji. Od Dodika zazire zbog separatističkih prijetnji razbijanjem BiH (iako, apsurda li, ovaj otvoreno zagovara tzv. trećeentitetske hrvatske aspiracije u BiH i Čovićev je intimus), ali i vrlo napadne uslužnosti interesima Rusije i Srbije na zapadnom Balkanu. Od Komšića zazire, jer tzv. bošnjačkim preglasavanjem već drugi mandat izborno uvjerljivo tuče HDZ-ove polit-ideološke uzdanice za hrvatskog člana/icu Predsjedništva BiH, pa… Nije ptica iz našeg jata!?

Nijedna ozbiljna država s ozbiljnim liderima koji poštuju međunarodne diplomatske uzuse ne može voditi konstruktivnu vanjsku politiku ni prema kojoj zemlji, ako ne priznaje njezine legitimno izabrane lidere. A HDZ-Plenkovićev se već drugomandatni režim ponaša jednostrano i zato službena politika prema BiH ne daje poželjne rezultate niti „europski put“ disfunkcionalne zemlje ima izgleda probiti se iz šikare. Istini za volju, je li, ni učestali Milanović-Dodikovi susreti (nedavno u Zagrebu, pa sada na Hvaru) nemaju baš izgleda za optimistična postignuća bez participacije drugoga, ravnopravnog ustavnoga sukreatora vanjske politike, premijera RH. Međutim, čak pod pretpostavkom da Milanović i Plenković suglasno vuku hrvatska vanjskopolitička kola kroz BiH istim putem, ništa od posla, ako ih složno ne guraju i izborno legitimni predstavnici Bošnjaka i Srba. No, dobro, to je jedan par rukava, gdje se CRO predsjednik i premijer neće nikad složiti, jer nisu ni približno (ne)ovisni o Bruxelles-direktivama, a drugi je par taj da Plenkovića zapravo uopće ne zanima kako je Dodik doletio u RH, čijim helikopterom, o čemu je zborio s domaćinom i je li se možebitno okupao na predsjedničkoj rezidencijalnoj plaži, nego ga peče to što je cijeli taj događaj doživio kao osobno i poniženje institucija koje su – priznao to ili ne – pod njegovom političkom paskom.

Bez žrtava i povjede

Policijski ministar, vladin potpredsjednik i visokopozicionirani član HDZ-a Davor Božinović puca u prazno optužbom kako je „Milanović uvrijedio i ponizio hrvatsku policiju, rekavši da je pod HDZ-ovom kontrolom“. Da su novinari koji su to prenijeli s presice bili na razini profesionalnog zadatka, pitali bi Božičevića je li on još član ZNA SE opcije ili se ispisao iz stranke kako bi nestranački obavljao dužnost ministra unutarnjih poslova. Ako je i dalje visokopozicionirani član HDZ-a nadređen svoj policiji, pa s vrha do dna kontrolira taj represivni resor, logičan je zaključak da HDZ kontrolira – policiju. Stari je Aristotel još prije dva i pol milenija u svom Organonu formulirao taj silogizam s logičnim zaključkom: ako je A jednako B, a B jednako C, onda je i A jednako C. Dakle, na osnovi čega Božinović tvrdi da HDZ ne kontrolira policiju ako je, je li, visokopozicionirani hadezeovac policijski ministar!? Jest da policija, vojska i pravosuđe ustavno ne smiju biti ni pod čijim stranačkim, polit-ideološkim i svjetonazorskim utjecajem, ali to nikad nije vrijedilo niti danas vrijedi za hrvatsku tzv. demokraciju. Politička opcija na vlasti bez pardona oktroira i javnu formu i sadržaj tzv. demokracije, pa… Milanović stoga nije svojom izjavom o HDZ-ovoj kontroli policije otkrio Ameriku niti se Božičević imao razloga uvrijediti ili osjećati poniženim, gle vraga – „u ime“ svekolike policije. Sic transit.

Koja mu je to anketa dala, bez osnovane sumnje, štofa za tu tvrdnju o policijskoj, uvrijeđenosti i poniženosti Milanovićevim spomenom javne tajne? Nijedna, osim možebitno one lujevske – policija to sam ja, Davor Božičević. Ili pak, a bit će da na krijesti tog vala jaše i ministar policije: država Hrvatska to sam ja, Andrej Plenković, ne nekakav Milanović ili, nedajbože, sva ta oporbena rakova djeca. Helikopterski rat jedne protiv druge uvrijeđene vlaške mlade, naravno, opet neće polučiti nikakve žrtve pa čak ni Pirovu pobjedu jedne ili druge, ali jest dobodošao medijima u tzv. sezoni kiselih krastavaca radi uveseljavanja publikuma. Plenković grmi s brda Griča prema brdu Pantovčaku da bi „predsjednik RH morao objasniti zašto je potajno i bez redovne najave diplomatskim putem doveo na Hvar predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, jer MUP nije imao informacije o Dodikovu dolasku na način kako je to normalno“. Komu i što objasniti? Njemu, Plenkoviću, koji mu apriorno oponira na svaku riječ/prijedlog i posredstvom ministara ga sabotira gdje god stigne te mu ovaj uzvraća istom mjerom? Ili si premijer dopušta trbuhozboriti „volju“ građana o kojoj ništa ne znâ niti ih je pitao što misle o Dodiku na hvarskom, je li – president beachu.

Štoviše, anketa Nove TV je među Milnovićevim susjedima vile Kovač na Hvaru u kojoj se odmara s obitelji pokazala listom pozitivna stajališta. „Kao susjedi su odlični“, kazao je susjed Mirko, „mirni, security sve osigurava, mir, tišina, ponekad izađu dolje na plažu, na president beach“. Ni susjed Nikola nema ništa protiv: „Vila Kovač je uvijek bila za političare, može i sada, zašto ne“. Ured predsjednika RH se u povodu halabuke iz Banskih dvora i dijela vlade oglasio priopćenjem te priložio e-mail dokaz o tomu da je pravodobno izvijestio MUP o Dodikovu posjetu predsjedniku Milanoviću tako da je helikopterski let na Hvar i s Hvara obavljen uredno i bez ikakvih međudržavnih problema. „Kako bismo otklonili svaku sumnju da je Ured Predsjednika Republike uredno i pravovremeno obavijestio MUP RH o dolasku predsjednika RS-a Milorada Dodika u Hrvatsku, objavljujemo i dokaz: e-mail koji je Protokol Ureda PRH uputio Upravi za granicu MUP-a 24. srpnja, dan prije planiranog radnog posjeta gospodina Dodika“, navodi se u priopćenju. „Iz spomenutog maila nevojbeno se vidi kako je Ured PRH dostavio MUP-u i dopis zaprimljen iz Kabineta gospodina Dodika, sa svim potrebnim podacima. Isto tako, Ured PRH od MUP-a je zatražio da se osigura granična kontrola, što je MUP i učinio.

Ujedno isti dokaz javno prinosimo pozornosti predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću znajući da je on sklon praviti se neinformiranim, da je navikao samovoljno odlučivati što jest, a što nije tema ovisno o svom i HDZ-ovu interesu, zapravo manipulirati. Kao što mu utvrđivanje i sankcioniranje odgovornih iz plinske afere još uvijek nije tema, što je jučer kazao, misleći misleći da će odlaskom u hladovinu Vile Costabella nestati plinska afera. A neće, čekat će ga. Što se tiče leta gospodina Dodika helikopterom do Hvara, odnosno procedure dogovaranja i odobravanja leta, ta je procedura prema zakonu isključivo u nadležnosti Hrvatske kontrole zračne plovidbe. Ured PRH ni na koji način nije bio niti je mogao biti uključen u odobravanje i organizaciju leta.“ E sad, Plenkovića, je li, ne zadovoljava takvo objašnjenje, jer se predsjednik RH obratio MUP-u koji je nadležan za „spornu“ protokolariju, a ne njemu osobno ili makar Božičeviću, Grliću-Radmanu ili Banožiću koji bi onda pitali Plenkovića što im je činiti i, nema veze što je riječ o predsjedniku države, bahato ponizili Milanovića u premijerovo ime. Ne toliko u HDZ-ovo, stranačko, koliko u ime premijerova ega visine Burj Khalifa. I time još jednom pridonijeli u punoj mjeri ponižavanju institucije predsjednika RH i vlastite domovine kao dijela međunarodne zajednice. Komu treba stalno međusobno, je li, vrijeđanje i ponižaavanje dvojice najodgovornijih u državi?

Tko što (ni)je znao

Nakon što su mediji još malo dolili kerozina na „srpski helikopretski desant na RH“, Krešimir je Žabec – kojemu je Milanović inače zabranio nazočnost svojim presicama, jer ni njega niti njegov medij ne smatra profesionalnima – objavio u Jutarnjem listu notornu glupost o tomu da su „Republika Srpska i Srbija izigrale Hrvatsku“, ali i istinu o tomu da su hrvatske sigurnosne službe sve znale o Dodikovu dolasku. Zašto ni MUP niti sigurnjaci nisu o tomu obavijestili premijera i svoje ministre? Premijer tvrdi da je to možda „bio običaj za Milanovićeva premijerovanja“, ali ne „za mandata moje vlade, jer službe neovisno obavljaju svoj posao“. Pa se, je li, dogodilo što se dogodilo. „Hrvatske službe sigurnosti znale su tko ovim helikopterom dolati na Hvar“, piše Žabec. „Naime, kako smo doznali, nekoliko dana ranije Ured predsjednika obavijestio je policiju da u Hrvatsku dolazi helikopter s pet putnika te su radi granične kontrole proslijeđena i njihova imena. I policija je prethodno obaviještena da će s Dodikom doći i njegovo osiguranje koje sa sobom ima osobno naoružanje, što je riješeno uobičajenim protokolom. Prihvat putnika na heliodromu na Hvaru preuzeli su djelatnici Ureda za poslove sigurnosti MUP-a, koji su svojim automobilima prevezli goste do predsjednikove rezidencije. Stoga nevjerojatno zvuče riječi premijera Andreja Plenkovića kako nije znao da je Dodik došao na Hvar sve dok na internetu nije vidio da Aleksandar Vučić kaže da je došao helikopterom Republike Srbije. Valjda ga je o tome trebao obavijestiti ministar unutarnjih poslova čiji su ljudi to znali nekoliko dana ranije i osiguravali ga na Hvaru.“

Institucije, je li, „rade svoj posao“, a njihovi šefovi – uključivo premijera kao nadređenoga ministrima, sve nesposobnijem od nesposobnijeg, sic transit – nemaju pojma što im se događa u resorima što su im u opisu posla? Pa sada HDZ-ova državna vlast na čelu s najodgovornijim za sve zlo i dobro u zemlji, ako ičega dobrog još ima, Andrejem Plenkovićem, zborno se, populistički dere: „Drž’te lopova!“ Malo morgen, kazao bi onaj iz požarevačkog groba, što Plenković, Grlić-Radman i Božičević, drugi nisu važni – nisu znali! Ako uistinu nisu znali za Dodikov let na Hvar i sve što je glede&unatoč prethodno poduzela Milanovićeva diplomacija, ili su ipak znali, ali se naknadno prave grbavima, jer ga nisu mogli spriječiti, nisu zreli za uredno obavljati tako odgovorne državne poslove. I točka.

Marijan Vogrinec

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav Uredništva portala sabh.hr

Facebook
E-mail

Kategorije

Najave