Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

Vladinih pet puta – promašio, samo uništa ili…

(Foto: Wikipedia) Banski dvori/Ilustracija

Vlada tzv. neprincipijelne koalicije „koruptivne hobotnice“ i „imovinskog pokreta“, HDZ-ova treći mandat uzastopna, što još nije uspjelo nijednoj drugoj političkoj stranci/koaliciji, predstavila je neki dan u tzv. Visokom domu svoj program za mandatno razdoblje u kojem obećava ostvariti „pet prioriteta do 2028. godine“ u „društvu koje čuva demokratske vrijednosti i koje je utemeljeno na solidarnosti“. Ma što to značilo, zvuči polit-birokratski korektno. HDZ i Domovinski pokret (DP), prvo, obećavaju uspješnu Hrvatsku. Dosad nije bila u dva HDZ-Plenkovićeva uzastopna  mandata? Unatoč tonama laka kojim je CRO premijer udarnički usjajio, pa mu je predizborna kampanja blještala do negledljivosti bljesnula? Drugo, obećavaju vitalnu Hrvatsku? Dosad nije bila? A kako je nevitalna bila opstala od doseljenja Hrvata 795. godine u Panonsku nizinu istjerati Avare ne bi li praotac EU-a Karlo Veliki proširio franačku državu do granice Bizanta te dočekala Andreja Plenkovića i Ivana Penavu da ju mesijanski učine vitalnom?

Treće, obećavaju pravednu Hrvatsku, jer – ruku na srce! – jest kardinalno nepravedna već od preokretnih 1990-ih godina, pa je ta nepravda i jedan od ključnih razloga iseljavanja cca pola milijuna mladih (čak sa cijelim obiteljima!) u najboljoj radnoj i fertilnoj dobi. I banalni sudski sporovi traju godinama, i desetljećima, milijun i pol neriješenih predmeta kupi prašinu po sudovima, za iste krimene se donose različiti pravorijeci, etc., etc. Ne kažu, je li, dvojica šefova nosećih koalicijskih stranaka, Plenković i Penava, kojim će alatima instalirati pravdu u nepravednu Lijepu Našu. Ako ozbiljno misle? Četvrto, obećavaju održivu Hrvatsku. Jest istina da Lijepa Naša, još samo u Mihanovićevim stihovima uistinu Lijepa Naša – primjerno u Europi i šire samoodrživa čak u tzv. socijalističkomu mraku – uvozi više od 60 posto hrane koju je kadra sama proizvesti, više nema ni pet posto industrije nekad treće srednjerazvijene europske države, uvozi energente, bijelu tehniku, odjeću i obuću, strane radnike, siromaštvo i socijalne razlike toksično razaraju životni standard, politički nered i društveni razdori koaka su nezrelosti državnih vođa, etc., etc.

Darovani strateški resursi

Peto, obećavaju suverenu Hrvatsku. To obećanje (ludom radovanje!?) mogu si Plenković i Penava zataknuti za škrlak ili objesiti mačku o rep budući da su hrvatski „domoljubi“ već 1990-ih godina neodgovorno i bez imalo nacionalne svijesti – ali za kikiriki osobne materijalne koristi i malo „prijateljskih/partnerskih/savezničkih“ (sic transit) tapšanja po ramenu – krčmili i raskrčmili hrvatski suverenitet, samostalnost i neovisnost. Strani kapital je vlasnik hrvatskoga tzv. obiteljskog zlata i srebra: od banaka i trgovačkih lanaca s uvoznom i preskupom bofl-robom do prometnica u koncesiji, vrijednih turističkih kapaciteta, uvjetovanih zakonskih normi, pa čak i dopusnica za kupnju poljoprivrednog zemljišta, etc., etc. Hrvatski se suverenitet, objektivno, svodi na nacionalni grb, zastavu i himnu, a od toga preostalih još nešto manje od 3,9 milijuna tzv. običnih/malih ljudi ne mogu djeci napuniti tanjur, platiti „besplatnu“ školu, režije, kupiti odjeću i obuću, lijekove…

Nema tih plenkovića i penava, ovakvih ili onakvih koalicija kadrih oduzeti stranom kapitalu darovane strateške nacionalne resurse što jedini jamče CRO žiteljima opstati svoji na svomu, a ne svoji na tuđemu. U krajnje zabrinjavajućim okolnostima kada se broj RH žitelja demografski topi, a vlada se „češlja dok selo gori“. Demograf Marin Strmota, HDZ-ov državni tajnik razočaran „vladinom folklornom demografskom politikom“ je 2018. godine na presici podnio ostavku iznenađenoj ministrici Nadi Murganić. I naravno da DP-ova polit-ideološka larma uoči parlamentarnih izbora nije način za privući rode nad hrvatska rodilišta. Da se svo DP-ovo članstvo i istomišljenici im smjesta bace na hopa-cupa u krevetu, neće napučiti RH djecom koliko je neophodno za obrnuti odnos nataliteta i mortaliteta.

To se ne radi politikantstvom i dovlačenjem buljuka činovničkih uhljeba u Ministarstvo za demografiju. Zemlja koja nije voljna/sposobna omogućiti mladim obiteljima stalan posao s pristojnom plaćom, priuštiv krov nad glavom, svima dječje doplatke, mjesta u jaslicama i vrtićima i budućnost obiteljskim uzdanicama u demokratskoj i politički stabilnoj državi, nego ih šalje u inozemstvo trbuhom za kruhom, osuđena je na postupno, tiho umiranje. Kakvo vražje domoljublje, vjera i demografska larpurlartologija, domovina je tamo gdje ti je dobro i gdje si siguran. Svih pet tzv. prioriteta HDZ-DP-ove vlade – obećanih cca 80 posto razvojnog prosjeka Unije, 30 posto višim mirovinama i prosjekom plaća 1600 eura do kraja mandata – nije rješenje ni da se dogodi već za mjesec dana. A puno obećanog se neće dogoditi ni za sljedeće četiri godine, izdržala li vlada do kraja ili ne.

Tragična je činjenica da je upravo prorajtani hrvatski suverenitet – predan Bruxellesu, Washingtonu, NATO-u, strani bankama, teleoperaterima, trgovačkim lancima, političkim lobijima, kojekakvim mešetarima, etc., koji su došli ovamo zarađivati na nacionalnoj CRO lakovjernosti – jedan od ključnih razloga zašto tzv. Samostalna, Neovisna i Suverena u 30 i kusur godina nije ostvarila ni pet posto ekonomskog razvitka i rasta životnog standarda svojih žitelja od onoga što je Hrvatska u istom razdoblju bila ostvarila kao federalna država bivše 24-milijunske zajednice tzv. bratskih jugoslavenskih naroda i narodnosti. Dapače, dala je raskrčmiti za kikiriki svoje bogato nasljeđe povučeno tzv. ostavinskom parnicom nakon smrti ex-Jugoslavije. Domovinski rat nije CRO alibi za nedaće i razvojni fenjer na repu EU-a, jer je i ex-Jugoslavija imala četverogodišnji (1941.-1945.) još strašniji, žrtvama i materijalnim štetama pogubniji rat.

Nakon što su Plenković i Penava sastavili tzv. neprincipijelnu koaliciju „koruptivne hobotnice“ i „imovinskog pokreta“, podijelili izborni plijen 80-20 posto u korist HDZ-a, a vlada obznanila to što će navodno raditi do kraja mandata 2028. godine, narodni je humorističan duh aktualizirao vic koji su slušali i premijeri Ivo Sanader, Jadranka Kosor i Zoran Milanović. Naime, vozi se Tito vlakom punim putnika od Vinkovaca prema Zagrebu i vlak odjednom stane. „Što se dogodilo?“ – pita pratnju. „Druže Maršale, nema više pruge“, odgovaraju. „Ništa za to, pozovite omladince, začas će izgraditi prugu i nastavit ćemo putovanje“, kaže Josip Broz. I bi tako.

Tito, Kardelj i Plenković u vlaku

Vozi se Kardelj vlakom punim putnika iz Ljubljane prema Beogradu i vlak odjednom stane negdje blizu Novske. „Što se dogodilo?“ – pita pratnju. „Druže Edvarde, nema više pruge“, odgovaraju. „Ništa za to, povadite tračnice iza vlaka i postavite ih ispred lokomotive i začas ćemo nastaviti putovanje“, kaže Slovenac. I bi tako. Voze se Plenković i Penava vlakom punim putnika iz Zagreba prema Splitu i vlak odjednom stane negdje u Lici. „Što se dogodilo?“ – pitaju pratnju. „Gospodo Andrej i Ivane, nema više pruge“, odgovaraju. „Ništa za to, drmajte vagone da putnici misle kako se i dalje voze“, kažu. I bi tako.

Budući da „kumrovečkog Jože“ i Edvarda Kardelja više nema, kao ni države koja je bila respektabilan svjetski čimbenik, zemlja tzv. obiteljskim zlatom i srebrom samodostatna u svemu ključnom za uredan i siguran život svih svojih žitelja – o čemu njihovi današnji potomci više ne mogu ni sanjati – u CRO vlaku prema budućnosti su ostali samo Andrej Plenković i Ivan Penava. Pruga ispred lokomotive je upitna, pa je jako relativno to koliko će dugo HDZ-DP-ovo/vladino drmanje vagona držati putnike u uvjerenju da se i dalje voze. Plenković se i do sada hvalio da je u svoja dva prethodna mandata povećao plaće 40 posto i mirovine nešto manje, da je RH razvojno napredovao na cca 70 posto eurounijskog prosjeka, a kad ga je neki dan u središnjem Dnevniku Nove TV novinarka Sabina Tandara-Knezović pitala ide li u kupnju i vidi li cijene živežnih namirnica, higijenskih, sanitarnih i inih artikala bez kojih ne može nijedna obitelj, bio se smotao u odgovoru.

Inflacija, SAD/EU/NATO-ove tzv. sankcije Ruskoj Federaciji, Iranu, Kini i inima u svijetu koji ne priznaju monopolno-imperilalnu mantru America First! te energetska, sigurnosna i kriza hrane bacili su na koljena snažne ekonomije na Starom kontinentu i primorale vlade spašavati goli životni standard svojih žitelja. Uvelike i tzv. helikopterskim novcem, državnim intervencijama tzv. komunističkog tipa, itsl. HDZ-Plenkovićeva vlada, do smiješnoga opsjednuta Bruxellesom, nesuverena/istička do gole kože, nije (u)činila baš ništa što na njezinu mjestu ne bi činila bilo koja vlada. Plenkovićevoj samohvali i bildanju nekakvih osobnih/stranačkih zasluga tipa uspješnog upravljanja državom i svladavanja izazova (sic transit) nema mjesta. Prije svega, nije odgovarajuće niti na vrijeme zaštitio CRO građane od kriznih nevera, skupoće, neizvjesnosti, itsl. Uvođenjem pak „naše valute eura“ umjesto kune, za što ekonomski nije bilo uvjeta, bacio je obiteljske proračune na projački štap.

Život je preko noći višestruko poskupio, što plaće i mirovine, socijala i ina primanja nisu mogli pratiti. Ne mogu ni sada, unatoč Plenkovićevim filipikama o tomu koliko je odgovorno i svjesno zaštitio tzv. obične/male CRO ljude od pogubnog udara – ekonomskih cijena. Sada, kad je dobio DP-ovih 12 zastupničkih mandata u tzv. stabilnoj saborskoj većini i – sic transit – kineziologa s dvogodišnjom travničkom diplomom instalirao kao ministra poljoprivrede i vladina potpredsjednika, može od rujna pustiti s državnog lanca cijene plina,  struje, benzina (u nadležnosti novog, DP-ova Ministarstva energetike), hrane (u DP-ovu ministarstvu), znatno povećati plaće ministrima i samomu sebi (također na DP-ov zahtjev) i besramno gurati prst u oko onima cca 750.000 sugrađana koji žive na rubu siromaštva…

Nova HDZ-DP-ova vlada – samo četiri nova ministra (tri DP-ova) i 18 ministarstava (dva više no dosad) u kojima su neki HDZ-ovi „lumeni“ promijenili resore (Marija Vučković, Damir Habijan) – zapravo je stara vlada, kako je primijetio i predsjednik RH Zoran Milanović. Kad su mediji pitali bivšega dvomandatnog predsjednika Republike Stjepana Mesića što očekuje od te vlade, odgovorio je: „Ništa“. E sad, ništa ili svašta, to će se pokazati vrlo brzo, a do tada vrijedi ona: građani, drž’te gaće!? Vlada koja najavno oktroira pet prioriteta – uspješnost, vitalnost, pravednost, održivost i suverenost hrvatske države – zapravo ne nudi više od golih fraza, jer je sadržaj koji podrazumijevaju te proklamacije odavno već morao biti operacionaliziran ili je i dalje dedohvatan vlastima koje su podložne alfa ženkama/mužjacima u tzv. europskoj/zapadnoj obitelji.

Glede&untoč, Plenković je na prvoj sjednici nove vlade istaknuo da je njihov program „sinteza političkih programa stranaka koje su sudjelovale u izbornoj utakmici, a sad su dio parlamentarne većine“ te je „sadržajan, realan, ambiciozan i kvalitetan u odnosu na zajedničke ciljeve. Želimo  nastavak stabilnog rasta BDP-a, daljnje dinamiziranje tržišta rada i jasan okvir za rast prosječne, medijalne i minimalne plaće“. Na papiru sve pet, u okutnoj pak domaćoj i nizvjesnoj globalnoj zbílji upitnik do upitnika. Mudar pûk, opečen iskustvima svake vrsti, voli kazati: ne viči hop dok nisi skočio. To pak, koliko će trećemandatni Plenković daleko skočiti s Penavom za vratom i buljukom nacionalistički/ksenofobno ostrašćenih istomišljenika – a da pritom bruxelesko-washingtonski vuk bude sit i HDZ-DP-ove ovce na broju – ne ovisi isključivo o njemu.

Don Quijote i štitonoša

Sâm je Ivan Penava kazao uoči sklapanja koalicijskog sporazuma kako „Plenković može zaboraviti da će komotno vladati kao dosad“, pa… Na činovničko-birokratskom sljemenu EU-a je očekivati izborne promjene, u pojedinim zemljama članicama također s obzirom na jačanje ekstremne tzv. desnice, a ukrajinski rat je temeljito poljuljao SAD/EU/NATO-ova očekivanja o brzomu ruskom vojnom porazu i ekonomskom slomu, pa se radikalno mijenja i reljef tzv. novoga svjetskog poretka. Multipolarnost i nove, rastuće globalne velesile nezaustavljivo guraju posthladnoratovski monopolni obrzac u povijesni naftalin, pa tzv. prava strana povijesti već sada nije to što je Plenković objesio o vrat Lijepoj Našoj. I kani, koliko se dade iščitati iz njegove peripatetike za sljedeće četiri godine, i dalje mamuzati lipsalu već autokratsku Rosinantu.

Koliko će dugo, ako će,  Ivan Penava izdržati u štitonoškoj ulozi Sancha Panze? Sudeći po odgovoru DP-ova Stipe Mlinarića dojučerašnjem polit-ideološkom frendu na čelu Hrvatskih suverenista Marijanu Pavličeku da je normalno u predizbornoj kampanji lagati biračima – DP je Plenkovića  nazivao veleizdajnikom, tužio ga USKOK-u i HDZ smatrao koruptivnom hobotnicom, da bi poslijezborno s njima sastavio koaliciju, sic transit – općinstvo će se još nagledati i naslušati i denver plavoga Don Quijotea de la Mancha na kobili Rosinanti i štitonoše mu Sancha Panze. Kako bilo, s njima dvojicom ili bez njih, vjetrenjače će se jednako razmahivati krilima, a da će itekako biti vjetra, bit će ga.

Plenković je, osokoljen DP-ovim pristankom držati mu karijernu glavu iznad vode umjesto izgnanog SDSS-a i prihvaćanjem vladina programa, poručio da će u trećemu mandatu pružiti ruku političkoj oporbi u interesu općega državnog boljitka, snižavanja polit-ideoloških tenzija, podjela u društvu i provociranja zle krvi, ali… Dodao je: „To ovisi o njima“. No, već je na konstituirajućoj sjednici 11. saziva tzv. Visokog doma pustio s lanca svoga tzv. zvončić-krvosljednika Hrvoja Zekanovića da „glogovim kolcem u srce i metko u čelo“ bijesno nasrne na SDP-ovog predsjednika Peđu Grbina. Umjesto da se ogradi od zapjenjenog „progonitelja vampira“ (sic transit) i, štoviše, izbaci ga iz svoga „pomiriteljskog“ tabora, nemušto je muljao novinarima u mikrofone i tv-oko te branio Zekanovića tvrdnjom da je to „rečeno figurativno“.

„Figurativna“ je to poruka političkoj oporbi da ni ubuduće neće biti mira tako da je očekivati u sabornici i medijima eskalaciju primitivizma, deficita osnovnoga kućnog odgoja, prostakluka, kočijašenja i špiljskog ponašanja za što nijedan birač nije ovlastio nijednoga saborskog zastupnika. Dobili su mandate upravo radi toga što je Plenković – s figama u džepu ili ne, njemu na dušu i polit-karijernu sudbinu – najavio kao pruženu ruku oporbi radi, je li, operacionalizacije za opće dobro notorne istine kako više ljudi više znâ. Dogovor, razumijevanje i zajednički rad kuću grade. Istodobno, Plenković je preskočio objasniti zašto je HDZ-ova tzv. stabilna saborska većina u prošlomu mandatu glatko odbila sve do jednoga gotovo 1000 Mostovih, SDP-ovih i inih oporbenih amandmana, zakonskih prijedloga te raznih inicijativa za boljitak Lijepe Naše u raznim područjima.

Neće biti da je sva pamet koncentrirana samo u vladajućem taboru, pa u općemu nacionalnom interesu ne treba uvažiti i dobra, nerijetko i puno bolja rješenja pametnih/stručnih ljudi iz oporbe. Ljudi s punim izbornim  legitimitetom, koji znaju, žele i sposobni su, a znatan ih je dio građana svjesno poslao u Hrvatski sabor obaviti u općem interesu to što znaju, žele i sposobni su. Vladajući – ma kojeg su polit-ideološkog kova – nisu pozvani na vlast niti imaju pravo oktroirati parcijalnu biračku volju kao obaveznu opću normu. To se može pokušati provesti samo silom, a sila i demokracija nikad nisu išle podruku.

Ma kakav bio program HDZ-DP-ove vlade, bez kompromisa, sinergijskog djelovanja pozicije i opozicije u najvišem zakonodavno-predstavničkom tijelu RH nema većih izgleda donijeti boljitak tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj ni zadovoljiti potrebe svih njezinih žitelja. Nitko normalan, pa ni u politici – ako uistinu jest normalan i dobronamjeran – je li, neće odbiti pruženu ruku suradnje u odnosu na izazove općem dobru, pa Plenković glede&unatoč može načelno biti miran. Međutim, Zekanovićev krvožedni ispad „figurativnog“ kretenizma, koji je trećemandatni premijer ignorirao, pa nacionalističke, protusrpske i isključive eskapade DP-ova Stephena Nikole Bartulice, pa Mlinarićevo osorno repliciranje SDSS-ovoj saborskoj zastupnici Dragani Jeckov (paljenje zastave RH u šumi nedaleko od Trpinje), etc. sugeriraju to da je Plenković ili lagao o tzv. dobronamjerno pruženoj ruci oporbi radi učinkovite operacionalizacije vladina programa, ili otpočetka trećeg mandata već nema kontrolu nad svojim koalicijskim taborom ili mu pak i sljedeće četiri godine uopće nije stalo do oporbene suradnje. A to ne sluti dobrim. Tim više, jer i vladin program uvelike stoji na staklenim nogama.

HDZ-ova resavska škola

„Dobili smo vladajuću većinu koja se temelji na HDZ-u, DP-u, samo dijelu narodnih manjina (četiri; u prošlomu mandatu osam, op. a.), što se dugo nije dogodilo na taj način, i HDZ-ovim satelitima izabranim na njegovim listama u Hrvatski sabor“, kazao je Peđa Grbin u emisiji „Oporbeni zarez“ Hrvatskog radija. „Na nama je boriti se u Saboru rukama i nogama za interese hrvatskih građana i onih koji su nas podržali, ukazivati na stvari koje vladajući rade loše i davati svoje protuprijedloge, čime počinjemo odmah. Ustrajat ćemo na svemu što smo najavili u kampanji. Jedan dio je čak ušao u vladin program, prepisali su to od nas, SDP-a. Radi se o promjeni načina usklađivanja mirovina, jer želimo da se poboljša stanje umirovljenika. Plenković je rekao da će pozvati oporbu na suradnju. Pa, pozovi, reci konkretno o čemu se radi, što je tema razgovora. Ja ću doći, slušat ću, ali isto tako očekujem da se sasluša i to što mi imamo reći i predložiti, jer ova vlada predstavlja tek dio hrvatskih građana. Gleda li se broj glasova onih koji su izašli na izbore, ona predstavlja manji dio ljudi.“

Grbin tvrdi da da je, osim mirovina, u vladinu programu prepisan (tzv. resavska škola?) i niz inih rješenja iz SDP-ova izbornog programa i da sve što vlada nudi „dobro zvuči na papiru, samo teoretski“. Nedostaje objašnjenje kako će se nešto ostvariti i kada. „I onda čitaš o slobodi medija“, ističe Grbin, „a nedavno gledamo HRT-ovo ‘Otvoreno’ u koje su pozvani samo predstavnini vladajućih stranaka. Onda pogledamo Lex AP, odnosno izmjene Kaznenog zakona. Onda pogledamo onaj nesretni Zakon o medijima koji je isturio prije godinu dana, koji želi natjerati novinare da otkrivaju svoje izvore, i onda shvatiš da u programu jedno piše, a drugo se provodi u praksi. I onda je i taj dio koji u programu možda na prvi pogled izgleda dobro praksa već demantirala.

Dio koji se odnosi na energetiku kao da je pisan prije 20 i nešto godina. Nema gotovo ni traga zelenim izvorima energije, nema vodika, nema solara, nema energije iz vjetra… Dakle, loše je to što je ponuđeno kao vladin program, ali je dobro da u njemu nema previše DP-a.“ Vrijeme će pokazati je li HDZ-DP-ov koalicijski petoprioritetni projekt kodnog naziva „Vraćanje Hrvatske Hrvatima“ (sic transit) vladinih, alkarski rečeno, pet puta promašio, samo uništa ili…

Marijan Vogrinec

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav Uredništva portala sabh.hr

Facebook
E-mail

Kategorije

Najave