U TRSTU OBJAVLJENA KNJIGA “10 FEBBRAIO DALLE FOIBE ALL’ESODO” POLITIČARA I NOVINARA ROBERTA MENIE
Na ovom portalu nedavno sam napisao da novija povijest tzv. esula iz Istre, Rijeke i Dalmacije se ponavlja i čini se da se neće nikad prekinuti. Nisam pogriješio, jer je na red došla još jedna zločesta knjiga puna povijesnih krivotvorina, što i nije neka novost. Ali novost je svakako da je knjigu “10 febbraio dalle foibe all’esodo” (10. veljača od jama do egzodusa)/Unione degli Istiani. Libera provinzia Istria in Esilio, Trieste, 2022./, napisao Roberto Menija, 61-godišnji političar i novinar iz Trsta. Menia nikad nije skrivao da je fašist, rekao bih, okorjeli i militantni fašistom. Zanimljivo da je to Meniju drugo, dopunjeno izdanje, objavila najveća neoiredentistička udruga istarskih izbjeglica u svijetu, čiji je predsjednik od 2005. isto tako militantni Massimiliano Lacota. Usput da kažem jednu informaciju o kojoj hrvatska javnost ne zna ništa, baš ništa!!
Naime, tog Lacotu koji je sa skupinom militantnih članova tršćanske neoiredentističke organizacije i talijanskim europarlamentarcima ispred zgrade Europske unije prosvjedovao i uzvikivao protiv Hrvatske, primio je u Banskim dvorima! To nije za vjerovati da vijest su objavili tršćanski lokalni mediji, a na portalu “Unione degli Istriani. Libera provinzia Istria in Esilio” (Zajednica Istrijana. Slobodna provincija Istra u egzilu). Kako sam od mojih znanaca saznao za tu informaciju obratio sam se Kabinetu hrvatskog predsjednika Ivi Josipoviću s više pitanja, ali odgovor nisam dobio! Njegove nesposobne savjetnike za vanjsku politiku i druge suradnike te predsjednika Josipovića bilo je stid odgovoriti na pitanje jer su znali da su učinili neoprostivi politički gaf!! Nijedan predsjednik ni prije ni poslije njega nikad nisu primili nijednog predstavnika neoiredentističkih organizacija iz Italije!
To je jedina neoiredentistička udruga (ranijih godina, dok su bili živi, članovi su bili stari fašisti koji su se borili na strani Mussolinijeve vojske – op. A.Č.), koja ne surađuje s Talijanskom unijom za Hrvatsku i Sloveniju, ali zato su nedavno potpisali sporazum o suradnji s Zajednicom Talijana Crne Gore u Kotoru.
Prije nego se osvrnem na drugo dopunsko izdanje knjige, prvo izdanje objavio je rimski nakladnik “Pagine” i koji je 2007. godine kupio ultradesničarski tjednik Il Borghese iz Torina, pa je po njemu nazvana stalna izdavačka serija knjiga “Ilibri del borghese”, a Menijeva knjiga je rasprodana. Za naše čitatelje biti će zanimljiv detalj za list Il Borghese glede Istre i IDS-a. Naime, 90-ih godina list je objavio opširan članak s fotografijama u kome je glavna “junakinja” bila pjesnikinja i političarka Loredana Bogliun Dabeljuh, koja je među ostalim dala izjavu protiv prvog hrvatskog predsjednika dr. Franja Tuđmana i Republike Hrvatske da je nacionalistička država! Poznato je da je Bogliun Debeljuh jedan mandat obnašala dužnost istarske dožupanice i često se družila sa talijanskim neoiredentistima u Italiji i Hrvatskoj. Također nije zaboravljen njen obol na 1. svjetskom kongresu Istrijana koji je 1995. održan u pulskom hotelu “Histria” na koji su ona i župan Luciano Delbianco pozvali nemali broj neoiredentista i postfašista koji su navijali za regiju Istra Europa.
Sve to je pratio i podržavao Roberto Menia, koji je ustvari napisao, bolje reći prepisao mnogo podataka iz knjiga desničarskih povjesničara, pisaca i novinara. On je jedino rabio svoj rabijatni i tvrdokorni fašistički stil, a već sam više puta govorio i pisao da u svom tršćanskom uredu drži na zidu veliku sliku Benita Mussolinija Ducea, svojega vječnog idola. Pretjerano patetičan u politikantskom pamfletu. U dopunjenom izdanju čitateljima, pogotovo onima u Hrvatskoj i Sloveniji (knjiga nije prevedena na ta dva jezika), kao da se predomislio, nije poslao poruku u svom stilu, ali pretjerano patetičan. Evo, što je Menia u svom pamfletu, objavio: “Oni koji negiraju vrijednost ‘Dan sjećanja’ ili čak traže njegovo ukidanje, trebali bi pokušati upoznati one koji su još uvijek tamo naših prognanika (sic), s teretom sjećanja i patnje koji su nosili sa sobom cijeli život. Tko zna, ako ih to ne prosvijetli da čuju što je bol izgubljene domovine ili nade, tašte, ali ljuljane za cijeli život, da znaju barem gdje donijeti cvijet ocu ili bratu koji je nestao, tko zna gdje, tko zna kako. Trebali bi se ispričati (sic) i poštovati one mrtve bez križa; i našim obiteljima koje su platile bez greške, koje su napustile svoju zemlju, domove, robu, ali i uspomene, priče, sjećanja, grobnice, kamenje i spomenike. Razmislite o tome tko je tko poriče, opravdava, pontificira, a možda je i profesor: pomislite da oko jednog dana ljudi govore drugim jezikom dođu u njihovu kuću, spale njegove knjige i knjižnice, učine da njegovi rođaci nestanu, i izbrišu njegovu kulturu, objasnili da je Marco Polo hrvat (sic – napisao je s malim slovo – op. A.Č.), uništili njegov grad preimenovali ga kako se zvao, rastrgao je kipove Dantea i Tommasea, isklesao lavove Venecije i na kraju ga prisili da ode… A kad nakon generacije ili dvije otkrije da se ni njegovi ljudi, Talijani, ne sjećaju imena onoga što je bio njegov grad, bilo da je to bilo iz Zadra ili Pule ili Rijeke ili Kopra pa… onda bo možda shvatili zašto postoji potreba za ‘Dan sjećanja’.” Kako ga nije stid na takvim uvredama i klevetama. Sve što je objavio odnosi se na njegove starije fašističke ubojice i spaljivanja sela i nevinog stanovništva, staraca, žena i djece na današnjem području Hrvatske i Slovenije, zatim Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Uopće nisam iznenađen da nije objavio nijednu rečenicu u fašističkim zločinima. Zapamti, Roberto Menia, i odgovori na pitanje što je država u kojoj si rođen učinila velikom dijelu balkanskom stanovništvu, osobito hrvatskom, od 1918. do 1945. godine??? Nemaš odgovor jer si imbecille!
Kako je fašist postao šetebandijeraš koji je zaradio 1-5 milijuna dolara
Roberto Menia, rođen je 3. prosinca 1961. u Piave di Cadoro, od oca izbjeglice iz istarskog grada Buja. Završio je Osnovnu i Srednju školu te diplomirao na Pravnom fakultetu. Nije oženjen i rastao se i ima jednu kćerku. Vjenčani kum bio mu je Gianfranco Fini, prijatelj i lider, najprije neofašističke stranke Movimento Sociale Italiano – Destra Nazionale, skraćeno MSI-DN (Talijanski socijalni pokret – Nacionalna desnica, a zatim tajnik postfašističke političke stranke Aleanza Nazionale (Nacionalna alijansa). Kad je Fini preimenovao naziv stranke na prijedlog medijskog bogatuna Silvija Berlusconija, predsjednika političke stranke Forza Italia (Naprijed Italija) samo kako bi došao na vlast, Menija je bio jedini član koji je glasovao protiv! Čini se da su se kumovi razišli i da nema više prijateljstva.
Menija poznajem više od četrdeset godina i bezbroj puta pratio sam njegove skandalozne prosvjede i govore fašističkog dvojca Fini-Menia, a i one kad im je vođa bio Giorgo Almirante, pripadnik fašističke vojske u Drugom svjetskom ratu. Fini je bio Almirantijev pupilo, jer ga je obožavao i naslijedio. Stoga malo ljudi u Hrvatskoj znaju da je još iz tih davnih godina Trst najveći fašistički grad na Apeninskom poluotoku. Upoznali smo se tek 1998. godine u Rimu u jednoj od prostorija talijanskog parlamenta u kojoj se održao skup postfašista na kome je Ivan Corrado Pauletta predstavio svoj suludi projekt “Istra zemlja”. Na skupu, osim postfašista, bili su nazočni stari fašistički ratnici, a Pauletta još uvijek član IDS-a, rekao je da su Titovi komunisti ubili ljudi više nego talijanska fašistička vojska. Iskvareni politikant, koji je dobivao saborsku mirovinu, Pauletta non-stop ulizivao se organizatorima skupa na čemu mu je posebno stisnuo ruku i čestitao Menia, koji je sjedio uz stol s ostalim postfašistima!!
Za vrijeme pauze prišao sam Robertu Meniji, predstavio se i upitao je li se još uvijek smatra fašistom, odgovorio da je bio i ostao fašist – do smrti! Onda me pogrdno pogledao i spočitao da on jako dobro zna da ga stalno kritiziram u novinama.
Roberto Menia je vrlo inteligentna osoba, no kad je napisao da se Hrvati i Slovenci moraju ispričati za počinjene zločine – zasigurno ga je uhvatila fašistička paranoja…!
Armando Černjul
