Sinjani su nam dojavili kako su se jutros u alkarskom gradu i to s razglasa, pred mnoštvom mladih i hodočasnika, puštale ustaške pjesme.

Dobili smo i snimku koju je jedan građanin snimio sa svog balkona udaljenog više od kilometar od lokacije na kojoj se pjevalo. Sve to svjedoči da je cijeli grad odjekivao ustaškim pjesmama.

Na našoj snimci se čuje pjesma “Evo zore, evo dana” ili kako je još neki nazivaju “Jure i Boban”, inače ustaška ‘himna’ spjevana u čast ustaških časnika, zapovjednika ustaške jedinice Crne legije Jure Francetića i Rafaela Bobana.

Pretpostavlja se da je nastala oko 1942. godine.

– Vjernik sam, neka se ljudi vesele, ali pjevati ustaške pjesme usred grada i to puštati s razglasa i na ovako veliki dan – to je van pameti. I to sve pred mnoštvom ljudi koji su došli u naš grad. Imamo toliko lijepih hrvatskih, domoljubnih i vjerskih pjesama – kaže nam naš čitatelj.

Upitali smo ga je li to bio neki službeni koncert ili…

– To su neki mladi donijeli velike zvučnike, bude ih svake večeri više tisuća u parku, nije to bila nekakva službena organizacija, ali svejedno. Bili su vjerojatno i pijani… Ali gdje je bila policija, cijeli je grad odzvanjao, nismo mogli spavati… – rekao nam je naš čitatelj.

Što su pjevali?

Evo što se pjevalo u Sinju:

“Evo zore, evo dana”

Izvorna inačica iz 1942.

Evo zore, evo dana, Evo Jure i Bobana.
Evo zore, evo tića, Evo Jure Francetića.
Na vrh gore Romanije, Ustaški se barjak vije.
Na barjaku sitno piše, Odmetnika nema više.
Jure gazi Drinu vodu, I bori se za slobodu.
On se bori za slobodu, Hrvatskome našem rodu.
Evo zore, evo dana, Nema više partizana.
Evo zore, evo tića, Evo Jure i Vokića.
Evo zore, evo dana, Evo Jure i Bobana.
Oni vode svoju bojnu, Njome biju tešku vojnu.
Tvoja bojna brani Liku, Biser zemlje, našu diku.

Inačica iz 1991.

Evo zore, evo dana, Evo Jure i Bobana.
Jure zove, Boban viče: “Evo mene, Poglavniče!”
Jure zove, Boban viče: “Ej, viteže Francetiću!”
Tvoja bojna čuva Liku, biser zemlje, našu diku.
Na vrh gore Trebevića, u logoru Francetića.
U logoru Jure sjedi, svojoj vojsci on besjedi.
Oj Hrvati, braćo mila, duboka je voda Drina.
Drinu treba pregaziti, a Srbiju zapaliti.
Kad je Drinu pregazio, u nogu je ranjen bio,
On ne viče ajme meni, već on kliče za dom spremni!

(Slobodna Dalmcija)