Kaže šef Hrvatskih suverenista Marijan Pavliček da mu je to odvratno i ni po koju cijenu ne bi dopustio svom sinu osjećati se ženom u muškom tijelu. „Želim da moje dijete koje je muško ostane muško, a ne da sutra bude žensko i prekosutra neka nebinarna osoba“, žesti se u tv-oko. „Ne želim imati kod kuće uniseks toalete kao u Švedskoj, ne želim imati toalete za muške, ženske i srednje osobe, to je ugrožavanje prava većine ljudi.“ Prvo, Pavliček i njemu slični imaju u civiliziranom društvu – kakvo Naša pokušava biti ili po europama tvrdi da jest – pravo nešto (ne) željeti. Drugo, Pavličekovo će se muško dijete već u svojoj  maloljetnoj dobi – priroda tako određuje, čak ne roditelji, ovi ili oni ljudi – osjećati dječakom, djevojčicom ili nekako treće, a u svojoj punoljetnoj dobi će imati pravo javno izraziti svoju muškost, ženskost ili trećost.

Bez obzira, je li, kojim ga je priroda obdarila spolnim organom. Svidjelo se to komu ili ne. Treće, u čemu je problem Marijana Pavličeka i njemu sličnih da se iz petnih žila obaraju na muškarce u ženskom tijelu, žene u muškom te na one koji se osjećaju, žive i žele živjeti kao neki inorodni? Čime ti „drugi i drukčiji“, a ljudi kao Pavliček i njemu slični, ugrožavaju te što su samo muškarci u muškom tijelu i žene u ženskom? Baš ničim. I, četvrto, otkud pravo Marijanu Pavličeku i njemu sličnima (koji su muževi i autoriteti u svojim obiteljima, odnosno žene, majke i supruge u svojim obiteljima) ultimativno zahtijevati u civiliziranom društvu – kakvo Lijepa Naša pokušava biti ili po europama tvrdi da jest – zabranu muškarcu da se osjeća ženom, ženi da se osjeća muškarcem ili muškarcu/ženi tvrditi da je inorodna osoba? U svakom je civiliziranom, demokratskom društvu, uključivo biljni i životinjski svijet, svakomu prirodno živjeti i osjećati se kako mu „bog dao“.

Politikantska buka

Neprirodno je silom dirati u prirodne zadanosti, a nedopustivo političkim nasiljem unificirati te zadanosti na duopol muško-žensko. Na način kako  svake prve subote u većim gradovima „klečavci“ mole na trgovima za „moralni autoritet muškarca u obitelji, predbračnu čistoću, protiv abortusa i suspenziju temeljnih ljudskih prava žena“. Kakva hebena tzv. rodna ideologija – to pavličevićevci sada udaraju na sva politička zvona – kao toksična sastavnica, pače, esencija društveno jako „kontaminirajuće“ Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, znanoj kao Istanbulska konvencija.

Riječ je o dokumentu – prihvaćenom/ratificiranom od stupanja na snagu kolovoza 2014. u većini zemalja članica Vijeća Europe i EU-a, uključivo sve na zapadnom Balkanu – kojim se želi zaštititi žene od nasilja, ali i sve ine nemoćne u obitelji. RH je potpisao Konvenciju za SDP-ove vlade Zorana Milanovića 22. siječnja 2013. bez ikakvih otpora u zemlji, a ratifikaciju je lipnja 2018. godine progurao u Hrvatskom saboru premijer Andrej Plenković, iako su konzervativni otpori počeli već 2016. godine i bili među najžešćima u Europi. Katolička crkva i njezine laičke udruge su se svim (ne)dopuštenim sredstvima okomili na Istanbulsku konvenciju, jer da „uvodi neprihvatljivu rodnu ideologiju“, „roditelje 1 i 2“, „ne razlikuje spol i rod“, „atakira na djecu u (pred)školskim ustanovama“… Naravno da te i niz drugih objeda ne samo nemaju blage veze sa slovom i duhom tog dokumenta nego ni sa zdravim razumom, ali…

Aktualnu politikantsku buku glede&unatoč te konvencije zakuhao je neki dan saborski zastupnik Marijan Pavliček zahtjevom, je li, u ime Hrvatskih suverenista, za tzv. deratifikacijom tog dokumenta Vijeća Europe. Povod je bila najava Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da od 2025./26. akademske godine pokreće novi studij pod nazivom Rodni studiji, za koji očekuje odobrenje Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih budući da su sve stručne i zakonske pretpostavke ostvarene. Godišnje bi se na taj studij upisivalo 20 brucoša, kojima se nude tri studija kolegija: Rodna povijest, Feministrička teorija i Feministrička metodologija. Užas na tzv. krajnjoj političkoj desnici, u kleričkim i inim konzervativnim krugovima!? Uza suverenistički zahtjev za tzv. deratifikacijom Istanbulske konvencije smjesta su stali čelnici Mosta i koalicijskog u vlasti Domovinskog pokreta (DP) te prozvali resornog Radovana Fuchsa:

„Ministre, smjesta zabranite studij rodne ideologije!“ A Fuchs u gabuli do nosa, nešto mulja bez veze i smisla, ni vrit niti mimo… Ne zna bi li piškio ili kakio. Naravno da najprije mora od gazde Andreja Plenkovića saznati „svoje mišljenje“, pa vezati konja gdje mu aga kaže. A za to, je li, još ima itekoliko vremena. Samodopadni DP-ov participant u tzv. neprincipijelnoj koaliciji „koruptivnog“ i „imovinskog pokreta“ Ivan Penava nije časio časa: „DP i dalje stoji na ranije izrečenim stajalištima o Istanbulskoj konvenciji i neće podržati implementaciju studija rodne ideologije. S koalicijskim smo partnerima dogovorili da rodna ideologija ne može biti dio koncepta na kojem se zasniva vladajuća koalicija. Apsolutno jesmo za prava žena, za zaštitu od nasilja i agresije, ali implementaciju rodne ideologije u sustav, kako ju zamišljaju možmovci (parlamentarna platforma Možemo! – op. a.) i slična ekipa nećemo dopustiti. Dogovoreno je s našim koalicijskim partnerima da nećemo podržati inicijativu Filozofskog fakulteta, iza koje stoje aktivisti Možemo!“

Inicijatori zabrane Rodnih studija, iza kojih se aktivista osjeti opori miris tamjana i vonja na vlagu svete vodice, međutim, nemaju pojma o tomu da se ne može biti za dijelove Istanbulske konvencije kojima se štiti žene i obitelj od nasilja, femicida i inih zala, a protiv tzv. rodne ideologije koje u dokumentu ni izrijekom – nema. Od Istanbulske je konvencije do sada bila odustala, paradoksalno, samo Turska, a ona se prihvaća ili se od nje odustaje samo u cjelini. Uzmi ili ostavi, nema ovo bih, a ovo ne bih, pa… S Filozofskog su fakulteta poručili da i u RH i u Uniji i šire postoje izrazite potreba za sveučilišnim magistrama/magistrima rodnih studija. Oni mogu raditi na području ljufskih prava i sloboda, u vladinim uredima, državnim ustanovama za prava žena i manjina, u domaćim i međunarodnim nevladinim udrugama i organizacijama za rodna pitanja, arhivima, medijima, knjižnicama, dokumentacijskim centrima, ženskim i LGBTIQ+ udrugama, kulturno-umjetničkom sektoru, sindikalnim i pravničkim te organizacijama koje se bave migracijama, izbjeglicama, u školstvu i znanosti, etc. Posla i potrebe ima, ali očito i beton-mozgova koji to ne mogu razumjeti: „Ne želim da mi sin sutra kaže da je – kćerka!“

A reći će bude li se osjećao „kćerkom“, kao što se, je li, osjeća balkanski slavuj Božo Vrećo. I nikomu ne smeta što se osjeća kako se osjeća. I baš mu puca neka stvar što o tomu drže kojekakvi pavličevićevci i njima slični. Kugla će se svejednako okretati oko Sunca, a budući da je Onaj uredio stvari među potomcima griješnih Eve i Adama kako je uredio, tko su pavličevićevci i njima slični među „klečavcima“ da mijenjaju Njegovu volju.  „Imajući u vidu prisutnu rodnu neravnopravnost – ekonomsku, socijalnu, političku… – povijesno zaobilaženje ili prešućivanje autorica i teoretičarki u postojećim obrazovnim kutikulima, normalizaciju seksizma u učionicama i u literaturi, kao i stalne prijetnje za ukidanjem izborenih ženskih prava, rodni studiji postaju vrlo važni u prepoznavanju, analiziranju, istraživanju i korigiranju rodne nejednakosti“, ističu pokretači novog studija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Privatna stvar

Režimska medijska tzv. javna kuća HRT je pozvala u svoj Studio 4 saborsku zastupnicu SDP-a Tanju Sokolić i inicijatora tzv. deratifikacije Istanbulske konvencije Marijana Pavličeka ne bi li javnost iz oprečnih stajališta o istom vrućem pitanju saznali štogod više. Brus više. Tzv. krajnju, ali i onu „blažu“ političku desnicu – uvelike ovisnu o glasovima birača koje otvoreno s propovjedaonice indoktrinira Katolička crkva – ne zanima istina o tomu što (ni)je Istanbulska konvencija, nego to da žena ostaje drugotna u odnosu na muškarca, smije ju se kažnjavati kad nije „poslušna“ obiteljskom „autoritetu“ (sic transit), da su ravnopravnost i ženska samosvijest neprihvatljivi plod ateizma i tzv. rodne ideologije, da svjetonazorska „manjina“ terorizira „većinu“…

Pa će Pavliček hrabro bubnuti da se „nikako ne može složiti s tim da rodni studiji nemaju veze s rodnom ideologijom. Znači, vi možete danas obući mušku garderobu pa ćete biti muško, sutra ćete obući žensku pa ćete biti žensko, prekosutra ćete obući nešto deseto pa ćete se izjasniti kao neka životinja. Mislim da je to katastrofa i da se radi o uvođenju rodne ideologije na velika vrata u hrvatski odgojno-obrazovni sustav“. Da i jest tako, a nije, što Pavličeka i njemu slične briga kako će se tko kada obući i rodno izjašnjavati. To je privatna stvar tog pojedinca i nikoga drugog. Ni države, ni Crkve niti bilo koje političke stranke, i točka. Ne može nikakva politika – ako društvo jest demokratsko kakvim se, je li,  izjašnjava i ustavom/zakonom definira – propisivati nekomu kako će se odijevati i rodno osjećati, nego mu priznati da jest to što tvrdi da jest.

„Rodni studiji su ključni za razumijevanje jednakosti među spolovima, za razumijevanje prava žena“, drži Tanja Sokolić. „Oni pružaju akademsku osnovu za proučavanje uloge rodova, društvenih struktura i ključni su za izgradnju pravednijeg i inkluzivnijeg društva u Hrvatskoj. Bilo koja većina u društvu ne može zabraniti bilo kojoj manjini ili pojedincu izjašnjavati se kako želi. To se ne može zabraniti sprječavanjem rodne ideologije. Ja sam pripadnica te većine koja osjeća teror manjine muškaraca koja će i danas (prva subota u srpnju, op. a.) klečati na zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića i moliti za muški autoritet. Žena sam koja je bila na određenim položajima i imala autoritet nad muškarcima i ne želim da bilo koja žena koja dolazi iza mene na takve položaje ima problema s tim samo zato što je žena.“

Iza projekta Rodnih studija na Filozofskom fakultetu stoji 30-godišnji rad žena, aktivistica i sveučilišnih profesorica koje su stekle svoje diplome na prestižnim svjetskim univerzama – ne u Travniku na „kineziologiji“ – poput Cambridgea, Oxforda, Rutgersa… Rodni studiji postoje na sveučilištima od Ljubljane i Amsterdama do Pariza, Londona, Skandinavije, SAD-a… I na gotovo svim hrvatskim (sve)učilištima, unutar pojedinih tzv. društvenih kolegija, postoje studijski sadržaji s rodnom tematikom, pa nikom ništa. Ta priča o Istanbulskoj konvenciji odavno je završena, pa se i premijer Plenković nekako izjasnio u tom smislu: „Pitanje programa novog studija će na sadržajan i primjeran stručni način evaluirati Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih“. Prethodno su već obavljene unutarnje i vanjske recenzije, a Senat Sveučilišta u Zagrebu je odobrio Rodne studije.

„Mi ne otkrivamo ništa novo, ne otkrivamo toplu vodu“, kazala je Novoj TV jedna od pokretačica tog studija Branka Galić, „samo kaskamo za Europom i svijetom. Ovaj studij, kakav već više od 30 godina postoji na raznim sveučilištima širom svijeta – ne samo na Zapadu nego i u islamskim i bivšim socijalističkim zemljama – nema nikakve veze s nečijom promjenom spola.“

Osim organiziranoga iz kleričkih krugova i političke tzv. krajnje desnice ataka radi zabrane Rodnih studija na Sveučilištu u Zagrebu, što ga vode Hrvatski suverenisti i DP zahtjevom za tzv. deratifikacijom Istanbulske konvencije, DP se ponudi biti domaćinom u Hrvatskom saboru udruzi U ime obitelji notorne Željke Markić, gdje organiziraju okrugli stol o „kršenju prava na vjeroispovijest“ muškarcima koji svake prve subote u mjesecu mole krunicu, klečeći na glavnim trgovima u Zagrebu i većim gradovima. Glasno, vođeni megafonom organizatora klečanja, mole za muški tzv. moralni autoritet u obitelji i tradicionalne kršćanske vrijednosti, a svaki put neistomišljenici im priređuju prosvjedne performanse i policija pazi da ne dođe do fizičkog sukoba u naelektriziranoj atmosferi.

Daleko im kuća

Te mučne scene, uz obveznu policijsku pasku, viđaju se već 20 mjeseci i bez obzira što time izazivaju neugodnu javnu pozornost, odnosno iritiraju velik dio građana koji drže da im se time krši javni red i mir, jer je molitvi mjesto u crkvi, kod kuće, na hodočašću ili u nekoj intimnoj atmosferi pojedinog vjernika, „klečavci“ inatljivo šire svoju aktivnost ne obazirući se na kritike. Oni ne krše ničije pravo na subotnju šetnju na javnom mjestu, u miru i zadovoljstvu, ali „klečavcima“ oponenti njima krše „prava na slobodu vjeroispovijesti“!? Moli se gdje hoćeš i komu hoćeš, ali nemoj meni smetati u šetnji gradskim trgom i megafonskim očenašima mi parati uši, poruka je protuklečavaca. SDP, otvoreno protiv klečećih provokacija,  se neće odazvati okruglom stolu Željke Markić i DP-a.

„Kršenje moliteljima prava na slobodu vjeroispovijesti, koji ne rade ništa protuzakonito“, tvrdi Željka Markić, „očituje se u tomu da ih se vrijeđa, viče na njih, zaglušuje bubnjanjem, onemogućava, zlostavlja i sasvim pogrešno interpretira ono što oni žele i misle.“ Ljuta trava na ljutu ranu? Uvezena s „trulog Zapada“ tzv. konzervativna kontrarevolucija uzima maha, a kilava „proeuropska“ CRO vlast ne samo što ne želi nego niti ne zna s njom izaći na kraj kako pristoji ustavno sekularnom demokratskom društvu. I dok je tako, piši kući propalo je. Zahtjevi za tzv. deratifikacijom Istanbulske konvencije samo su smežurani smokvin list za sve što ta zadrta katolibanska manjina kani oktroirati u zemlji kao navodne, je li, tradicionalne hrvatske/kršćanske vrijednosti. Daleko im kuća.

Marijan Vogrinec   

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav Uredništva portala sabh.hr