Rat koji je izbio na ovim prostorima devedesetih godina nije bio nikakav plemeniti rat za slobodu, niti borba naroda za neovisnost. To je bio rat potpaljen mržnjom, vođen sebičnim interesima domaćih izdajnika i njihovih pokrovitelja izvana. Onaj tko ga pokušava prikazati drukčije, vara i sebe i narod.
U Povelji Ujedinjenih naroda jasno piše: dužnost država je da poštuju suverenitet, teritorijalni integritet i da sporove rješavaju mirnim putem. No u Jugoslaviji se našlo onih kojima je ta povelja bila samo prazno slovo na papiru. Oni su, umjesto da traže zajednički jezik, odlučili prolijevati krv. I nisu to činili u ime slobode, nego u ime najcrnje ideologije: fašizma u hrvatskom i srpskom obliku.
Jedni su u Hrvatskoj željeli obnoviti ideje ustaštva – progoniti, paliti, tjerati Srbe, uništiti svaku uspomenu na zajedničku državu. Drugi su, s druge strane, pod parolom obrane srpstva sanjali o velikoj Srbiji, o dominaciji nad drugima, o tome da cijela Jugoslavija kleči pred njihovim ambicijama. I jedni i drugi lagali su vlastite narode, pumpali mržnju, a u isto vrijeme kopali grob Jugoslaviji.
Ti nacionalizmi nisu bili nikakav izraz slobode, već izdaja slobode. Oni su bili oružje protiv Jugoslavije, protiv bratstva i jedinstva, protiv budućnosti naroda koji su se zajedno digli protiv nacizma i fašizma u Drugom svjetskom ratu. Danas oni koji su tada podigli ruku na Jugoslaviju imaju krvave ruke, i nijedna lažna povijest neće ih oprati.
Sukob hrvatskog i srpskog fašizma nije bio rat za narod, nego rat protiv naroda. Nisu oni ratovali da bi radnik bolje živio, da bi seljak imao sigurnost, da bi omladina imala budućnost. Oni su ratovali da bi stvorili etnički čiste torove, male i jadne državice koje kleče pred stranim gospodarima. A Jugoslavija – jedina prava zajednička kuća – njima je bila trn u oku jer je značila slobodu i ravnopravnost, a ne mržnju i pokornost.
Zato neka se pamti: Jugoslaviju nije uništio nikakav spontani sukob. Jugoslaviju su ubila dva fašizma – hrvatski i srpski – udruženi u mržnji prema zajedničkoj državi. To je bila izdaja svih žrtava koje su pale za slobodu u drugom svjetskom ratu. I neka se nikad ne zaboravi da narod koji jednom dopusti da ga vode fašisti, uvijek plati cijenu krvi i poniženja.
(Tihogovornik/Facebook)
Poveznica na članak: https://www.facebook.com/story.php?story_fbid=1212159100827527&id=100061003442013&post_id=100061003442013_1212159100827527&rdid=Wy2B6dsWeQqAnwrW#
