Godinama nakon što je prvomandatno zasjeo u prvi fotelj u prvom redu izvršne vlasti RH, ministri su na nečiji mig ili nekim osobnim uvlakačkim porivom u svakoj izjavi medijima papagajili dvije nakaradne, ako ne baš bljutave i smiješne sintagme: to i to je odlučila/financirala/realizirala „vlada premijera Andreja Plenkovića“ – da se valjda ne bi pomislilo na mađarsku, južnoafričku, argentinsku ili tako neku vladu? – te „uspješna vlada premijera Plenkovića, uspješnija od svih prethodnih zajedno“. Sic transit. Sada, uoči tzv. velikih izbora 2024. godine, naprasno je uskrsnuo taj u međuvremenu pomalo zamrli Premijerov/ministarski običaj uz koji se slavodobitno lijepe uspjesi tipa ulaska RH u eurozonu i schengenski prostor, Pelješkog mosta, druge cijevi tunela kroz Učku, još jedne bogate turističke sezone, protuinflatornog podebljanja mirovina za 8,42 posto, pa isporuke HRZ-u prvog od 12 francuskih 14 godina rabljenih borbenih aviona Rafale, itsl. Za sve to i milijun drugih manjih i većih RH-uspjeha isključivo su zaslužni, redom: Andrej Plenković kao gazda Banskih dvora i vladajuće stranke (čitaj: koalicije politički marginalnih tzv. žetončića u tzv. stabilnoj saborskoj većini 76-78 zastupničkih ruku), „vlada premijera Plenkovića“ i HDZ. Andrej Plenković je – kako možebitno ne bi došlo do zabune među biračima – tomu samodopadno, a protivno istini, prisnažio tvrdnjom o postojanju dvije Hrvatske.

„Njegova“/HDZ-ova Hrvatska, koja radi, skrbi o građanima i vodi zemlju naprijed te Hrvatska oporbenih kritizera bez pokrića, je li, mrzitelja svega hrvatskog koja nije ništa napravila, ne nudi nikakva rješenja i vuče zemlju u propast. Na tu suludu svađalačko-politikantsku i predizborno nafutranu podjelu s razlogom je u Ludbregu reagirao predsjednik Republike Zoran Milanović, ocijenivši njegov diskurs „prljavom uličarskom fintom“, uz opasku da ne zna značenje riječi groteskno („Netko je klasičar, a netko groteskni klaun“). „Hrvatska raste deformirana, rastu nam uši, raste nam rep koji je odavno otpao“, komentirao je Milanović. „Raste Hrvatska, ali u pogrešnom smjeru (cca 75 posto građana već godinama u svim važnijim anketama konstatira taj pogrešan smjer te vladin rad ocjenjuje mizernom dvojkom, a premijera Plenkovića drži najnepopularnijim političarem, op. a.). Ne postoje dvije Hrvatske, koje Plenković uporno želi napraviti. Ljudi vide i osjećaju kako postoji Hrvatska koja se nekako batrga, ali i jedna razbojnička, klijentelistička Hrvatska koja se ponaša tako da sve što je javno dobro nastoji pokrasti. Štiti lopove, ljude koji plindraju ovu zemlju. Premijer Plenković – npr. za razliku od mađarskog Viktora Orbána, koji čvrsto brani nacionalne interese svoje zemlje – ne radi u korist interesa Hrvatske, već zadovoljava partnere u EU za što imamo i primjer Grčke, gdje je zatvoreno stotinu hrvatskih građana, huligana, ali ne kriminalaca. I mislite da se isporuka prvoga od 12 polovnih Rafalea, koje će hrvatski građani platiti milijardu i pol eura s PDV-om, neće biti iskorištena u HDZ-ove predizborne svrhe!?“

Najsuperiornije ratno zrakoplovstvo

Ne da „će biti“, nego Rafale već uvelike jest jedna od stranačkih mrkava za hipnotiziranje biračkog publikuma nevjerojatnim, pače – povijesnim uspjesima „uspješne vlade premijera Plenkovića, najuspješnije od svih prethodnih zajedno“. Sic transit. „Nitko u ovom dijelu Europe neće imati snažnije, modernije i moćnije ratno zrakoplovstvo od Hrvatske“, objavio je MORH-ov internetski portal da je ministar obrane Mario Banožić kazao za primopredaje prvog od 12 francuskih second hand borbenih aviona Rafale. „Riječ je o generacijskom uspjehu za koji je zaslužna upravo vlada premijera Andreja Plenkovića koja je od početka prepoznala važnost ulaganja i jačanja sve tri grane Oružanih snaga.“ Plenkovićev intimus iz pariških dana Zvonimir Frka-Petešić, sada predstojnik Ureda premijera RH, tvrdi da je to najveći uspjeh u hrvatskoj povijesti. Da je time CRO ratno zrakoplovstvo najsuperiornije na prostoru od Rusije do Italije te od Njemačke do Grčke. Sic transit. Naravno da to nije istina, ali kad doseljeni iz Pariza profrancuski kupac 14 godina izraubane robe, bivši premijerov „stanodavac“, već toliko pretjeruje, barem neka zvuči senzacionalno, pa tko se uhvati na tu udicu, uhvatio se? Nema veze, je li, što u trapezu Rusija-Italija-Njemačka-Grčka postoje barem tri-četiri zemlje članice EU-a (npr. Mađarska, Češka…) s neusporedivo moćnijim, brojnijim i novijim borbenim eskadrilama (recimo, švedski JAS-39 Gripen u bazi Pápa u zapadnoj Mađarskoj, što nadziru i zračni prostor Slovenije) al pâri i novim Rafaleima posljednje generacije.

U predizbornim je kampanjama – kažu, baš kao u ljubavi i ratu – navodno sve dopušteno, pa kad je HDZ-ov bal obećanja i „uspjeha“, nek’ je bal na koji su svi pozvani koji pristaju na obaveznu participaciju: zaokružiti na glasačkoj plahturini pravu političku opciju i pravo preferencijalno ime i prezime isključivo zaslužnih za „povijesne CRO uspjehe“. I nema tu puno mudrovanja, a pravo međusobno vađenje crijeva suprotstavljenih opcija zapravo tek predstoji. A rojevi autsajdersko-politikantskih muha zunzara, čije strančice ne zapasuju više članova od obiteljsko-prijateljskih obora te su beznadno ispod jedan posto biračke potpore, promiskuitetno će se nuditi bilo komu tko će im zajamčiti nadu u neko od „prolaznih“ mjesta na svojoj kandidacijskoj listi. Odvratna prispodoba o rojevima oko izmeta. I, što izborno proljeće 2024. bude bliže, prljavštinâ, prostaklukâ, laži i krivotvorenjâ će biti više, a kandidati neće štedjeti ni jezika niti obraza… I, nije baš neko kolumbovsko otkriće vrlo izgledna pretpostavka da će na tako postavljenomu izbornom gnojištu, koje je „uspješna vlada premijera Plenkovića“ neki dan potporom svoje tzv. stabilne saborske većine – za svaki slučaj? – dodatno oktroirala prekrajanjem izbornih jedinica. Pitanje za milijun eura: po čijoj mjeri i u čiju korist kad se znâ da je na popisu birača cca pola milijuna duša više no što Bijedna Naša ima punoljetnih žitelja? Investigativni novinari, međutim, još nisu stigli pitati odavno već pokojnu, legendarnu babu Anđu hoće li se i dogodine pojaviti na biralištu.

Vrlo je moguće da neće, jer računa kako će leteći francuski Rafale adut – ma koliko, je li, već bio dao sve od sebe u SAD-zapadnoj agresiji na suverenu državu Siriju te intervencijama u bivšim francuskim kolonijama po crnoj Africi – podebljan adutima ulaska RH u eurozonu i Schengen biti Plenkoviću i HDZ-u i bez nje pobjednički jezičac prevage na izbornom kantaru. Čak i bez nepreglednih četveroreda u praskozorje po zapadnoj Hercegovini, gdje pouzdani denver plavi ZNA SE ešaloni disciplinirano satima čekaju dati svoj glas stranci što se globalno proslavila „uspješnom vladom premijera Andreja Plenkovića, najuspješnijom od svih prethodnih zajedno“. E sad, nema veze što to nije istina (mjereno stanjem u zemlji, trokiranjem gospodarstva, razvojnim zaostajanjem za prosjekom EU-a te slobodnim padom životnog standarda) kad je francuski pilot dovezao u Zagreb – isključivo zaslugom premijera Plenkovića, njegova predstojnika Ureda profrancuskoga Frke-Petešića i HDZ-ove „uspješne vlade – prvu Rafale letjelicu kao jaki predizborni adut ZNA SE opcije. I, je li, s obzirom na kiflasti oblik tanjušne Bijedne Naše, nema veze što Rafale neće smjeti razviti punu brzinu, ako pilot ne želi rizikovati da ga obori PZO susjedne države budući da je uletio preko međudržavne granice.

Plenković-HDZ-ov predizborni Rafale četvrte generacije – je li, „snažniji, moderniji i moćniji“ od inih borbenih „u ovom dijelu Europe“, ako se misli na srbijanske prošlostoljetne MIG-ove 21 i 29 sovjetske proizvodnje – nije povijesna zasluga premijera Plenkovića. On pak zajedno s nesposobnim ministrom Banožićem i ostatkom vlade, opsjednut interesima EU-a u RH, godinama nije kadar opskrbiti Oružane snage RH dovoljnim količinama streljiva, modernog oružja i opreme tako da je vojska – ako je vjerovati vrhovnom zapovjedniku i predsjedniku RH Zoranu Milanoviću, a nema razloga ne vjerovati – u „kritičnom stanju“. Kad je riječ o „ovom dijelu Europe“, a između redaka treba odčitati Srbiju i povijesno osvetničko rivalstvo trulih velikohrvatskih/velikosrpskih mozgova, jest da je francuski Rafale superiorniji srbijanskog MIG-a 29, ali nije od m

Mačku o rep to o Plenkovićevoj upravljačkoj uspješnosti, ali i ekstremno uspješnoj vladi u zemlji na razvojnom repu EU-a u kojoj se danas teže, siromašnije, obespravljenije i besperspektivnije živi no prije Plenkovićeva ulaska u Banske dvore. Iz „uspješne vlade premijera Andreja Plenkovića, uspješnije od svih prethodnih zajedno“ već je u prvomandatno kriminalno izletjelo na krilima tzv. pakračkog dekreta tucet ministara, a neki sudski postupci još nisu okončani. Sic transit. Plenkovićeve vlade, je li, moraju u vladajućem diskursu biti uspješne, jer su ministri i drugomandatno osobni Plenkovićev odabir. Lumeni za koje je rijetko tko čuo prije nego što ih je izvukao iz anonimnosti HDZ-ovih karijernih kameleona, pa se iz čistog inata političkoj oporbi ne želi riješiti ni onih što prave državi najveću štetu.

„Strateška odluka naše vlade“

Ali, brate, znaju slušati gazdu kad podvikne aport, znaju gotovo doslovno izrecitirati medijima „svoje mišljenje“ Plenkovićevim riječima u čemu su, recimo, nenadmašni ministar gospodarstva i financija Davor Filipović i Marko Primorac. „Ali što vi držite o tomu?“ – ponekad su uporni savjesniji medijski profesionalci, a redovito dobivaju uvijek isti papagajski odgovor: „Premijer Plenković je sve rekao o tomu“. Ako pak ministri nisu brifirani o problemu koji je eksplodirao u javnosti – što vrijedi i za državne tajnike, kojekakve ravnatelje ustanova, članove uprava, agencija, etc. pod HDZ-ovom kontrolom – pa još ne znaju što Plenković misli i kako će reagirati na novu aferu/skandal, odgovor je također uvijek pepeloposivački isti: „Ne znam o čemu se radi, nešto sam o tomu načuo/la iz medija, reći ću vam nakon što se informiram iz službenih izvora“. Ljudi koji su, tvrde, je li, „preuzeli odgovornost“ i tu „odgovornost“ debelo naplaćuju u kešu te nevjerojatnim povlasticama što u ovoj trknutoj državi idu uz položaj i moć gledaju javnosti u oči i – lažu. Čak akademici, novodobni praktični vjernici (što ne liježu u krevet bez Deset zapovijedi Božjih pod jastukom), politički hijavate kameleonskog soja spremni prodati i vlastitu majku radi javnoga „dobrog dojma“ i gazdine milosti kada sastavlja kandidacijsku listu.

Dok je Andreja Plenkovića i HDZ-ove „uspješne vlade, uspješnije od svih prethodnih zajedno“ – o njegovomu zazornom političkom putu pri usponu na stranačko-premijerski tron prije sedam godina više nitko ne govori, sic transit – intimus iz francuskih mu dana Zvonimir Frka-Petešić ne treba brinuti za svoju unosnu karijeru na hrvatskom tlu. Putuje, sudjeluje, daje izjave, važno pogledava u tv-oko, premijeru stalno uza skute… Budući da je bio važan uteg na kantaru kada je „država“ bila odbila četiri ponuđača borbenih zrakoplova eda bi kupila baš second hand Rafale (a francuski vojni piloti vježbaju na Mirageima, ne više na Rafaleima), Frka-Petešić se ne ustručava i predizborno gurnuti tu činjenicu na HDZ-Plenkovićevu oglasnu ploču MORH-ova internetskog zida: „U kontekstu aktualnih sigurnosnih izazova zbog ruske agresije na Ukrajinu, „osobito je danas od posebne važnosti jačanje sveukupnih zračnih sposobnosti NATO-a te je hrvatska vlada pravodobno prepoznala trendove i u zadnjih sedam godina (baš otkako je Plenković zasjeo na premijerski fotelj, sic transit, op. a.) udvostručila proračun Hrvatske vojske i započela konkretna ulaganja u modernizaciju svih grana Hrvatske vojske“. Kakva su to, je li, „konkretna ulaganja“, ako Hrvatskoj vojsci, tvrdi vrhovni zapovjednik, kronično nedostaje čak i – streljiva!? O ostalom da se i ne govori.

„Strateška odluka naše vlade“, prisnažit će Plenković pak Frka-Petešićev predizborni Rafale hvalospjev bez pokrića, „donesena je još u prvomu mandatu, realizirana u drugomu, i tih 12 višenamjenskih borbenih aviona u strateškom smislu mijenja karakter obrambenih sposobnosti Hrvatske vojske, Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva.“ Komentirajući Milanovićevu opasku o Rafaleima kao HDZ-Plenkovićevoj (pred)izbornoj predstavi za javnost, premijer inzistira na tomu da je njegova „vlada omogućila da se ojača sposobnost HRZ-a“ i da je vojska time zadovoljna. „Hoćemo li sad uoči izbora slušati Milanovića koji će reći je li nam to treba, je li nas to skupo košta, ili ćemo slušati Grbina (Peđa, predsjednik SDP-a, op. a.) koji kao da se probudio iz nekog sna: ‘Trebaju li nam Rafalei?’ Gdje su ti ljudi bili kada su se donosile odluke? Je li neto rekao nešto protiv? Jesu li njihovi zastupnici u saborskom Odboru za obranu možda glasali protiv? Svi su bili za. Puni konsenzus političara u Hrvatskom saboru, naših pozicijskih i oporbenih. Oporba ne nudi rješenja ni za jednu temu, a HDZ će u predizbornoj kampanji napadati njihovu tezu da ova vlada u prošlih sedam godina nije napravila ništa.“

Pa onda opet politički silovana tvrdnja o dvije Hrvatske od kojih je HDZ-ova učinila sve najbolje za njezine žitelje, a druga, oporbena, „koja nije dala nikakav doprinos. Da ne govorimo o rješavanju covid i energetske krize, inflatornih pritisaka i vladi koja je sa 7,2 milijarde eura dala pakete pomoći svima kojima treba, osigurala da ne naraste cijena struje i plina, da bude priuštiva cijena naftnih derivata i drugo“. A što je s cca 700 oporbenih amandmana za samo jednog zasjedanja tzv. Visokog doma od kojih HDZ-ova saborska tzv. stabilna većina glatko odbije sve, a HDZ-ov predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković, nadimkom Njonjo i Pudlica među stranačkim drugovima koji ga bolje poznaju, mjesecima drži u ladicama SDP-ove, Mostove i još neke oporbene prijedloge novih zakona i poboljšanja postojećih?

No, premijer Plenković neumorno mamuza već posustalo politikantsko-populističko kljuse: „Sada se najedanput javljaju oni koji će otprilike ići s tezom jednog komentatora na jednoj televiziji da se sve događa nekako stihijski tako da se nastoji negirati sva moguća postignuća u ovih sedam godina mandata. Otprilike, sve što je dobro, napravio bi bilo tko ili bi se dogodilo samo od sebe, a sve negativno će se staviti u fokus. To je ta jedna Hrvatska koja bi htjela pokazati hrvatskoj javnosti i građanima da naša vlada u prošlih sedam godina nije napravila ništa, a da bi ono što se dogodilo pozitivno napravio bilo tko. To je medijski okvir. E sad, budući da je to teška neistina, za mnoge od nas uvreda, nećemo šutjeti, nego ćemo politički odgovoriti svima, uključujući i komentatorima, kvazi neovisnim analitičarima koji nastupaju u medijskom prostoru i koji nastavljaju te teze i difamacije. Postoji ta oporbena Hrvatska koja će inzistirati na teškim uvredama i difamacijama stranke i onih koji vode te varirati tezu o lopovima, korupciji, izdajnicima i veleizdajnicima.“

Kako sada svari stoje u političkom oktogonu u mnogomu ključnom, je li, disfunkcionalne tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene – koja zbog HDZ-Plenkovićeva svrstavanja „uspješne vlade“/RH na ekstremno proturusku SAD/EU/NATO-ovu tzv. pravu stranu povijesti trpi energetsku te krizu hrane, gospodarsko klizanje u recesiju, enormna poskupljenja svega i svačega uvođenjem eura i polit-moralno rasulo – HDZ će po svoj prilici bez velike štete (pred)izborno anulirati optužbe i slijeva i zdesna o, je li, (vele)izdaji koaliranjem sa srpskim SDSS-om i inim manjincima, a teze o lopovima, korupciji, kriminalu i moralnoj pokvarenosti, pokazalo se i do sada, nisu nikakav veliki grijeh discipliniranomu biračkom tijelu u kojemu HDZ ima zajamčenih tridesetak posto, pa… Ni Plenkovića to previše ne zabrinjava, tim više, bude li izbornih apstinenata barem koliko i ranijih godina. Bude li opet, a jamačno će biti po onoj da su svi političari isti – „lopovi zaborave na obećanja čim dođu na vlast“ – pa je svejedno izađem li na izbore ili ne, HDZ može unaprijed zadovoljno trljati ruke.

Laude uspješnosti bez pokrića

Glede&unatoč, HDZ-ov predizborni stroj već uvelike odrađuje kampanju. Pa će i bivša Plenkovićeva ministrica i vladina potpredsjednica Martina Dalić (HDZ) – medijskim pritiskom svojedobno najurena iz vlade zbog afere Agrokor (tajna izrada tzv. lex Agrokora, kojim je Plenkovićeva „uspješna vlada“ otela taj jedini veliki nacionalni koncern vlasniku Ivici Todoriću, sic transit) te po slijeganju javne prašine honorirana mjestom predsjednica Uprave prehrambeno-farmaceutske kompanije Podravke u Koprivnici – podebljati neki dan premijerovu upravljačku uspješnost time da su „državne odluke o ulasku RH u schengenski prostor i eurozonu“ otvorile gospodarstvu velike razvojne prilike. A Schengen i eurozona su među HDZ-Plenkovićevim šlagerskim temama o „vladinoj uspješnosti“ kojom ZNA SE opcija puca dogodine na novu ne samo parlamentarnu nego i lokalnu, regionalnu i europarlamentarnu pobjedu.

Stoga će taj slogan o „uspješnoj vladi premijera Andreja Plenkovića“ – zašto ne, dapače, poželjno je, čak i s dodatkom „najuspješnija od svih prethodnih zajedno“!? – biti idućih tjedana i mjeseci nepisana zapovijed svim ministrima i njihovim podređenima te ostatku HDZ-ove vojske po stranačkoj piramidi i po državnim/javnim radnim mjestima od nekoga mjesnog odbora u provinciji bogu iza nogu do hrvatske metropole. Svaki javni diskurs – poslušajmo, primjerice, „nezamjenjive“ premijerove desne ruke Tomu Medveda i Davora Božinovića (koji se, à propos, nasmije od uha do uha samo kada iza Plenkovićevih leđa na Bregani ili u Splitu in vivo ugleda Ursulu Röschen/Ružicu von der Leyen, pa publikum zaključi da je živ, sic transit) – disciplinirano počinje i završava laudom „premijeru Plenkoviću“ i „uspješnoj vladi premijera Andreja Plenkovića“. I tako takve ne bi stavio na neupitno prolazna mjesta na kandidacijskoj listi eda bi potom postali, je li, „nezamjenjiv“ vladini potpredsjednici, ministri, šefovi kojekakvih stožera, injsl. te u policijskim, civilnozaštitnim, vatrogasnim i inim specijalističkim odorama pametovali i paradirali pred tv-okom o toj „uspješnoj vladi premijera Andreja Plenkovića, najuspješnijoj od svih prethodnih zajedno“.

Izborni cirkus opet dolazi u naše malo misto sa svim svojim akrobatima, klaunovima, guračima vatre, krotiteljima divljih životinja, bacačima noževa, bradatim ženama… Najave su bombastične. Andrej Plenković i Zoran Milanović već su rezervirali mjesta u prvom redu, ministri pak i ini viđeniji stranački jurišnici u drugom, vođi neposredno iza leđa i sada je samo pitanje hoće li publikum napuniti arenu? Koji publikum? Gladan, neishranjen, razočaran i depresivan zbog „uspješnosti vlade premijera Plenkovića“? Središnji je Dnevnik Nove TV neki dan proveo in vivo među gledateljima o tomu kako se – s obzirom na svoj životni standard – hrane: zdravo, funkcionalno, vrlo oskudno ili po najnižim cijenama namirnica. Rezultat je bio zapanjujući: zdravo se hrani 16 posto, funkcionalno šest posto, 60 posto vrlo oskudno i kada može te 18 posto ljudi po akcijskim cijenama. To će reći da se 78 posto žitelja Bijedne Naše hrani vrlo loše, nekvalitetno i neredovito. To je realno mjerilo (ne)uspješnosti „vlade premijera Plenkovića“, a ne Schengenski prostori i eurozone, tzv. prave strane povijesti, Rafalei, bruxellesko podaništvo i ine trice i kučine. Sedamdeset i osam posto loše prehranjenih od blizu 3,9 milijuna žitelja zemlje, koja svojim panonskim, brdsko-planinskim i morskim resursima može prehranjivati 20-25 milijuna gladnih usta.

Toj je žalosnoj činjenici je prisnažila i druga anketa istog medija: „Jeste li imali problema s prisilnom naplatom dugova?“ Čak 61 posto anketiranih se izjasnilo potvrdno, što će reći da većina žitelja u „HDZ-Plenkovićevoj“ Hrvatskoj ne može preživjeti bez zaduživanja i da nisu u stanju uredno otplaćivati svoje dugove. Heeej, jesu li to prave (pred)izborne teme? Je li, vjerodostojan test „uspješne vlade premijera Plenkovića“ nakon sedam godina na vlasti? Itekako. Političku lakirovku mačku o rep.

Marijan Vogrinec

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav Uredništva portala sabh.hr