U organizaciji Saveza antifašističkih boraca i antifašista RH  održan je on line Međunarodni skup 5. svibnja 2021. godine na temu Posljedice pandemije i utjecaj na političke promjene u Europi. Na skupu su sudjelovali: Franjo Habulin, predsjednik SABA RH, Stjepan Mesić, bivši Predsjednik RH, Sead Đulić, predsjednik SABNOR-a BiH, Vidosav Kovačević, predsjednik SUBNOR-a Srbije, Vesna Teršelić, voditeljica Documente, centra za suočavanje s prošlošću, Andrej Mohar, tajnik  Zveze koroških partizanov, Bakir Nakaš, član predsjedništva SABNOR-a BiH, Jovan Vejnović, član Predsjedništva SABA RH, Dragan Đurović, generalni tajnik SUBNOR-a Crne Gore.

U svom uvodnom izlaganju predsjednik SABA RH Franjo Habulin naveo je:

„Da je pandemja najveći i najopasniji izazov s kojim se čovječanstvo suočilo nakon Drugoga svjetskog rata, to znamo. To je danas jasno čak i onima koji su covid19 u prvo vrijeme bagatelizirali i otpisivali kao tek neku vrstu gripe. Da, međutim, čak ni takva opasnost koja kosi stotine tisuća ljudskih života nije dovoljna da bi ujedinila svijet, da bi u prvi plan izbacila solidarnost i potisnula sve druge razlike, to smo u proteklih godinu i po tek morali naučiti. Naučili smo i shvatili smo.

Ma kako velika bila opasnost, ma koliku cijenu plaćali u ljudskim životima, ma što govorili i savjetovali ljudi struke, zadnju riječ uvijek će imati politika. U ovome slučaju – s kobnim posljedicama. Upravo zbog toga važno je da i mi dignemo glas prosvjeda, da se pozovemo na zdrav razum i da podsjetimo one koji su ili zaboravili, ili nikada i nisu znali, da se čovječanstvo mora ujediniti kada je ugroženo. Antifašistička borba iz vremena Drugog svjetskog rata savršen je primjer ovoga o čemu govorim, mada je tada čovječanstvo bilo podijeljeno. Jedan je dio ugrožavao, drugi je dio bio ugrožen. Opasnost je dolazila od naci-fašizma, a suprotstavio joj se antifašizam. No, onoga trenutka kada je prepoznata opasnost naci-fašizma, nažalost prekasno, na strani antifašizma nisu se gledale razlike. Pa je okorjeli antikomunista Winston Churchill spremno i trenutno prihvatio kao saveznika Staljinov Sovjetski Savez. Pa je taj isti Churchill, doduše nakon kolebanja i oklijevanja, prihvatio i podupirao kao saveznika i Narodno-oslobodilačku vojsku u Jugoslaviji. Nisu se, dakle, gledale razlike. Politika je napravila red prioriteta. Kao najveća opasnost ocijenjen je naci-fašizam i kao primarni zadatak iz takve je ocjene proistekla i potreba zajedničke borbe protiv te opasnosti. Dnevna je politika, moglo bi se to i tako reći, ustupila mjesto potrebama trenutka, ali i viziji budućnosti. U toj viziji budućnosti za naci-fašizam i sve što je on značio nije bilo mjesta, niti ga je smjelo biti. Tome je podređeno sve ostalo. Pada li to na pamet onima koji danas, primarno na Zapadu, kreiraju politiku? Shvaćaju li oni uopće što rade, žrtvujući – doslovno – živote svojih građana onome što hvaćaju kao politiku, a što nije ništa drugo nego jeftino trgovanje interesima, odnosno promoviranje svojih uskih i kratkoročnih interesa pod svaku cijenu?

Od početka pandemije bilo je glasova koji su pozivali na zajedništvo, koji su izražavali ono što bi svakome trebalo biti jasno: da se na globalnu opasnost može i mora samo globalno odgovoriti. Uzalud! Podsjetit ću samo na višekratne pozive predsjednika Narodne Republike Kine, na apele glavnog tajnika Ujedinjenih naroda, na riječi čelnika Svjetske zdravstvene organizacije. Sve kao da je izrečeno u vjetar! Nema, a očito i ne smije biti nikakvog zajedništva, jer održanje primata Zapada nad Rusijom i Kinom nema cijenu. Unipolarnome svijetu na čelu sa Sjedinjenim državama može se i smije žrtvovati sve, uključujući vlastite državljane. Amerikanci to najbolje znaju i koliko god se novi predsjednik Biden trudio da popravi stanje u samim Sjedinjenim Državama i koliko god čak najavljivao spremnost pružanja pomoći siromašnim zemljama svijeta, kada se dođe do toga da je ugrožena – paradoksalno, ali istinito – Trumpova parola: “Amerika prva”, i Biden će ustuknuti.

Umjesto da su objedinjeni znanstveni kapaciteti cijeloga svijeta u pronalaženju cjepiva protiv uzročnika pandemije, sve je, govorim o Zapadnim zemljama, ostalo u nadležnosti privatnoga sektora koji u proizvodnji cjepiva vidi, naravno, dobrodošlu priliku za ostvarivanje neplaniranih golemih profita. Drugim riječima: sve je ostalo rascjepkano. Svatko je radio za sebe. I za svoj džep! Kada je Rusija objavila da je prva proizvela cjepivo, digla se kuka i motika. Zapad se mjesecima pravio kao da toga cjepiva naprosto nema, čak i onda kada se već izvozilo u druge zemlje. Stručni, profesionalni razlozi? Ni govora! Jedina je “greška” SputnikaV da je proizveden u Rusiji. Zvuči zastrašujuće, jer to ignoriranje i odbijanje cjepiva koštalo je tisuće ljudi života. Doslovno! AstraZeneka, britansko-švedski projekt bio je u startu zamišljen da se radi u suradnji s Rusima. Precizno: bilo je planirano da svi koji dobiju prvu dozu AstraZeneke, kao drugu dozu prime SputnikV. Kako je Evropska unija naručila najviše doza upravo AstraZeneke, taj je prvobitni plan morao biti torpediran. I to je uspješno obavljeno, pri čemu nije na odmet podsjetiti kako je na čelu Evropske komisije – liječnica. Evropska unija mjesecima odgađa odluku o odobrenju za SputnikV, mada neka druga cjepiva odobri u roku nekoliko dana (Johnson i Johnson napr.). Plan cijepljenja građana Unije ne ostvaruje se željenim tempom. Da se uzelo rusko cjepivo u trenutku kada je postalo jasno da AstraZeneka ne može isporučiti onoliko koliko je obećala, tko zna koliko bi života bilo spašeno? Olovni zgrljaj politike guši evropsko zdravstvo. To je činjenica koju valja i konstatirati i glasno izreći. U Slovačkoj uspjelo se čak i u rušenju vlade, samo zato što se usudila naručiti rusko cjepivo. Do sada nekažnjeno uvozi ga samo Viktor Orban u Mađarskoj, dok i Austrija i Njemačka čeznutljvo gledaju prema Moskvi, rezeviraju za sebe stotine tisuća doza, ali ne usuđuju ih se naručiti bez evropskog odobrenja. A tko se tome odobrenju nada, naivan je. Obnovljeni hladni rat na svoj je oltar prinio žrtve stotina tisuća mrtvih, samo da rusko cjepivo ne bi prodrlo u svijet. Usprkos tome, usprkos tome što ga je Brazil i službeno odbio, odnosno nije dopustio njegovu primjenu (kao ranije i Ukrajina), SputnikV danas se uporebljava u više od 50 zemalja svijeta. I nismo još čuli za bilo kakve fatalne posljedice.

Za razliku od upravo AstraZeneke koja je prihvaćena, potom suspendirana, zatim preporučena samo za određene dobne skupine, a u rijetkim zemljama i trajno zabranjena. Sve zbog iznimno rijetkih slučajeva stvaranja krvnih ugrušaka kakve, saznali smo kasnije, mogu prouzročiti i druga odobrena zapadna cjepiva. Nemam za to nikakvih dokaza, ali čini mi se da ključ odgovora na pitanje zašto je, navodno, AstraZeneka tako opasna leži u cijeni. To je cjepivo, naime, najjeftinije i njegov je proizvođač u startu najavio da će prodajnom cijenom pokrivati samo troškove proizvodnje. AstraZenaka je otprilike 6 puta puta jeftinija od Pfizera, a 3 puta čak i od SputnikaV. Znamo kako funkcionira kapitalizam, osobito u svojem neoliberalnom izdanju. I ništa više o tome ne treba reći. Zastrašujuća je izjava francuskog predsjednika Macrona koji kao jedan od razloga zbog kojih će njegova zemlje dati viškove cjepiva siromašnim državama Afrike navodi i to, sada citiram, da će tako biti spriječeno da Rusija sa svojim cjepivom ostvaruje diplomatske pobjede. Usuđujem se reći da je to vrhunac cinizma i nehumanosti. O tome kako izgleda u Indiji i s kolikom je sporošću počela dolaziti pomoć iz svijeta, neću ni govoriti. Lomače na kojima se tijela preminulih Indijaca pretvaraju u pepeo, ujedno su i lomače na koji je izgorio pojam međunarodne solidarnosti. Moram, mada kratko, spomenuti i Kinu, zemlju odakle je virus krenuo – barem prema onome što danas znamo. Trumpu je bilo bitno samo to da govori o “kineskom virusu” i da sugerira kako je Kina kriva za pandemiju. Zapadna Evropa danas se iscrpljuje kritizirajući izvještaj stručnjaka Svjetske zdravstvene organizacije koji nije Kinu okrivio. Nitko, međutim, ne analizira kineski model borbe protiv pandemije, nimalo nježan, ali krajnje efikasan. I jedva da netko registrira kako je kinesko gospodarstvo nakon pandemije zabilježilo rast od 18,3%. Spominjem to tek kao poticaj za razmišljanje. Tako stvari stoje.  Jedino što mi možemo poduzeti, to je apelirati na one koji s golemom dozom NEodgovornosti nose zadatak političkog odlučivanja, da se prisjete svojih prethodnika, boraca za slobodu i demokraciju, iz vremena Drugog Svjetskog rata. Da shvate kako u trenutku kada nam svima prijeti ista opasnost, prestaju i moraju prestati sve podjele na “mi” i “oni”. Pred pandemijom svi smo “mi”, svi smo ujedinjeni. Takvi, ujedinjeni, trebali bismo napokon postati i u borbi protiv pandemije – ako je želimo pobijediti.“

Sudionici Međunarodnog skupa prihvatili su Deklaraciju o pandemiji koju objavljujemo u nastavku:

Deklaracija Međunarodnog skupa o pandemiji

Pandemija s kojom se svijet s promjenjivim uspjehom bori već godinu i po opasnost je za cijeli svijet.

Virus ne pozna ni demokratske, ni autoritarne režime, ni desne, ni lijeve.

Virus pozna samo čovjeka i njegovo tijelo, jer njega napada i njime se hrani.

Pandemija je globalna opasnost na koju može i mora postojati samo globalni odgovor.

Sa žaljenjem i nerazumijevanjem moramo konstatirati kako je dosadašnja borba protiv pandemije, osobito kada je riječ o demokratskim zemljama Zapada, u sjeni političkih konfrontacija.

Politika euro-atlantsko – rusko-kineskog konfrontiranja odnijela je stoga stotine tisuća ljudskih života.

Planovi cijepljenja ne provode se očekivanim i željenim tempom, jer se određena cjepiva ne odobravaju, a  također iz političkih razloga.

Krajnje je vrijeme da oni kojima je povjereno donošenje političkih odluka shvate svoju odgovornost – ne za primat Zapada nad Rusijom i Kinom, nego za živote svojih građana, a onda i milijuna stanovnika zemalja u razvoju, mahom nekadašnjih kolonija.

Posljednji je trenutak da se formulira i počne provoditi zajednička, svjetska platforma borbe protiv pandemije.

Suočen s opasnošću naci-fašizma demokratski je svijet znao što treba činiti. Pandemija nije ništa manja opasnost, mada je drugačije prirode.

Vrijeme za akciju je SADA!