Jedan od rijetkih živućih boraca NOR-a, 91-godišnji Sućuranin Ilija Sokol, uz brojne nagrade i odlikovanja koje je dobio tijekom svog dosadašnjeg života, od sada je bogatiji i za Orden za jačanje prijateljstva, koji mu je dodijelio parlament Ruske federacije Duma i njihov Komitet veterana.
Ruska Duma prošle je godine, povodom 75. obljetnice pobjede nad fašizmom, donijela odluku o dodjeli Ordena za jačanje prijateljstva desetorici sudionika Drugog svjetskog rata s područja Europe, a Ilija Sokol jedini je s područja Dalmacije kojem je taj orden pripao.
Iako je svečana dodjela ovog vrijednog ordena bila planirana prošle godine, zbog pandemije koronavirusa sve je odgođeno, a dodjela je obavljena ove godine, povodom ovogodišnjeg Dana pobjede. Čast da ovom borcu NOR-a uruče orden u ime Ruskog veleposlanstva i SABA RH, imali su članovi Udruge antifašista Kaštela, čiji je Sokol doživotni počasni predsjednik.
Ilija Sokol na maloj svečanosti orden je primio iz ruku potpredsjednika ABA-e Kaštela Ratomira Vranješa, a pozdravni govor na dodjeli održao je predsjednik kaštelanskih antifašista Željko Ađutantov, koji je ujedno pročitao i pismo, ovom prigodom ušućeno od Jose Štuline, potpredsjednika SABA RH.
Bila je ovo prigoda da general Luka Džanko dodijeli Iliji Sokolu i plaketu počasnog člana udruge VeDRA , kao istaknutom antifašisti i sudioniku NOR-a.
Ilija Sokol, dijete iz radničko-seljačke obitelji, osnovnu školu završio je u rodnom Sućurcu, a višu industrijsku školu, smjer automatika, u Pragu. Većinu svog radnog vijeka proveo je radeći u Jugovinilu, odakle je prije tridesetak godina otišao u mirovinu.
Još kao osnovac uključio se u NOB, a s obzirom na svoje godine, ispočetka kao kurir.
– Sretna je okolnost bila što mu je pokojni otac, a i on sam, bio u dobrim odnosima s ondašnjim svećenicima, što mu je omogućilo nesmetan prolaz i kretanje uz propusnicu – „lašapašare“. Nakon kapitulacije Italije, dolaska ustaša, povlačenja partizana i bombardiranja Kaštel Sućurca od strane saveznika, ocijenjeno je da radi sigurnosti ode u partizane i u proljeće 1944. pristupa partizanskim jedinicama. Služio je u raznim jedinicama, uglavnom u prištabskim službama, 8. Dalmatinskog korpusa. Završetak rata ga je zatekao u Trstu kao člana inžinjerije 9. divizije 4. Armije.
Očekivao je, a i po nekim saznanjima bio je planiran, za vojno školovanje i eventualno napredovanje, ali ništa od toga se nije ostvarilo. Nedugo nakon rata doznaje za mogućnost školovanja mladih u Čehoslovačkoj. Napisao je molbu, položio test, otišao u Čehoslovačku i tamo boravio oko 2,5 godine i završio višu školu za automatičara. Završetkom škole vratio se u svoj Sućurac gdje i sada živi – dio je iz biografije Ilije Sokola.
Tijekom cijelog svog života, posebno nakon odlaska u mirovinu, Sokol je aktivno bio uključen u različiti društveni život svog rodnog mjesta, a jedan je i od osnivača Udruge antifašističkih boraca i antifašista Kaštela te zaslužan za više projekata i programa koje je udruga ostvarila pa tako i za zbližavanje ABA-e s udrugama iz Domovinskog rata jer je smatrao da su se i partizani i branitelji borili protiv fašizma i fašista, jedni su oslobodili Lijepu našu, a drugi je obranili. Izniman obol Sokol je dao i u inzistiranju na provođenju Deklaracije o antifašizmu koju je hrvatski Sabor donio 2005.godine.
Među ordenima, odlikovanjima i nagradama koje je Sokol dobio tijekom svog života, treba spomenuti Medalju za hrabrost kojom je odlikovan u prosincu 1944. godine te Medalju za hrabrost koja mu je dodijeljena 1945. godine naredbom štaba 9. Divizije 3. Armije, Medalju rada koja mu je uručena 1957. godine u Pragu, Medalju za vojne zasluge koju je dobio 1961. godine, Orden rada sa srebrnim vijencem koji je ukazom predsjednika SFRJ dobio 1974. godine i druge, a više puta proglašavan je udarnikom rada.
