Parlamentarni CRO izbori na Svjetski dan cirkusa 17. travnja su imali cirkusku predizbornu kampanju, urodili su cirkuskim ishodom – svi su se proglasili pobjednicima, a nitko nije stekao ni minimalne uvjete za svoju tzv. stabilnu saborsku većinu (76 zastupničkih mandata) i formirati vladu – a pregovori relativnih pobjednika s inim „pobjednicima“ zdesna i slijeva radi obrane/osvajanja vlasti također su cirkusijada par excellence. Em su bračni par Raspudići (Marija Selak i Nino) pokupili svoje krpice, pardon, saborske mandate s Mostove liste i kazali pa-pa Boži Petrovu i Nikoli Grmoji, em su jednako razlazno mahnuli Mislav Kolakušić Domovinskom pokretu, a Vesna Vučemilović Hrvatski suverenistima. Ipak, na isteku prvog tjedna „konstruktivnih“ HDZ-ovih pregovora s tzv. najpoželjnijom udavačom Domovinskim pokretom (13 mandata) – rezultat zasad 0-0, Andrej Plenković se hvali da „tehnički gledano, s nacionalnim manjinama već imamo 83 zastupnička mandata i formirat ćemo vladu treći put zaredom. Dogovorit ćemo se, ponovljeni izbori ne dolaze u obzir“.
U taj „dogovor“ valjda spada i suverenistička disidentica Vučemilović, uglavnom znana kao sestra višestrukoga političkog luzera, estradnog pjevača Miroslava Škore, osnivača pa pobjeglice Domovinskog pokreta, koja u prošlom saborskom sazivu nije ostavila zapaženijeg traga niti se sada proslavila novim politikantsko-uhljebničkim saltom mortale što će, najvjerojatnije, završiti HDZ-ovim tzv. žetončićem godine, kako ga vide Hrvatski suverenisti. Oni su joj – na svoju sramotu? – bili omogućili novi zastupnički mandat, kojim sada maše kao zlata vrijednim HDZ-u da se i Plenković našao dizati joj rep kao „vlasnici osobnog mandata“ dok ona grmi medijima: „Ne dopuštam nikome da u moje ime pregovara s onima (SDP i Rijeke pravde koje dolaze plus Možemo! – op.a.) koji su napustili sabornicu kada se donosila odluka o hrvatskoj neovisnosti. Ne dopuštam nikome da izborne gubitnike pokuša pretvoriti u izborne pobjednika“.
Grabež za 76 ruku
A tko, je li, uopće pita jednu Vesnu Vučemilović što ona (ne) dopušta!? Naravno da je HDZ-u i Plenkoviću sada itekako važan svaki zastupnički mandat, međutim, šira javnost se s razlogom pita da tko je uopće ta Vesna Vučenilović i na osnovi kojih je politički validnih rezultata pozvana u vlasti kreirati budućost preostalih nešto manje od 3,9 milijuna CRO žitelja. Javnosti, koja se već itekako osjeća prevarenom nepoštenom poslijeizbornom polit-trgovačkom praksom, trenutno je nejasno i to zašto tehnički premijer – postizborno bahatiji, arogantniji i bezobrazniji HDZ-ov kapo no ikada u prošla dva mandata, sic transit – odmah ne pohita u bivšu Titovu vilu Zagorje na Pantovčaku po dopusnicu za mandatara. Ta mora imati sigurnih makar 76 od „tehničkih“ 83 manje-više dogovorena mandata za sastaviti svoju treću vladu. Što se čeka? Limun? Ili je račun tipa što se babi snilo, to se babi zbilo, pa izvlači strašilo „sve je gotovo, uzalud vam trud svirači“ za isprepadati i prijeteću mu tzv. ljevicu i one na tzv. desnici koji će, kažu, radije poginuti ili vječno ostati u oporbi, nego se poslijeizborno slizati s korumpiranim HDZ-om, jedinom među cca 170 registriranih političkih stranaka pravomoćno osuđenom za pljačkanje vlastitog naroda.
Sva je prilika da će HDZ-Plenković iznjedriti tzv. neprincipijelnu koaliciju na grubom obrascu svjesne prijevare birača. Opet i iznova istih redatelja i glavnih glumaca, a statisti ionako nikad nisu bili važni. Jeftina je to „radna snaga“ koja će i stražnjice dati za šaku kikirikija s vladajućeg stola, pa… Gromoglasne prisege i bogu i biračima na čast i poštenje, jer „nama nisu važni fotelji, već narodno dobro i hrvatski nacionalni interesi“, u tim se poslijeizborim pregovorima svode na tzv. nepoštenu trgovačku praksu tipa „u se, na se i poda se“ u prvom ili barem drugom redu uza jasle s unosnim državnim apanažama u obilnoj kešovini, pozicijama moći i utjecja što je samo drugo ime za udoban život i slastan kruh bez motike. Mediji su neki dan objavili kako se HDZ-ov kapo „slučajno“ našao kod frizera i desetak minuta razgovarao s notorno ucrnjenim trbuhozborcem najekstremnijeg dijela politikantske tzv. desnice Velimirom Bujancem, voditeljem opanjkavačke „Bujice“ na lokalnoj Z1 televiziji. U stisci, kaže mudar pûk, vrag i muhe ždere, pa se i Plenković bacio poput hobotnice grabiti mandate i s ko’ca i konopca.
Pregovarački grabež i pohlepa samo par sati po proglašenju privremenih službenih izbornih ishoda te stranačkih izgleda na reljefu buduće vlasti odjednom, nekim čudom, više ne nalaze uporište u tima predizbornim mrkvama biračima koji su dvotrećinski povjerovali u obećanja promjena u upravljanju tzv. Samostalnom, Neovisnom i Suverenom i trećinski drukali za status quo. Ako se politički promotori promjena – npr., unisono se čulo i zdesna i slijeva u žestokoj predizbornoj kampanji da „moramo po svaku cijenu srušiti koruptivnu vlast HDZ-a – poslijeizborno prave grbavima i s HDZ-om tikve sade, onda ne samo da od dvotrećinskoj većini birača poželjnih promjena neće biti ništa nego ni takva politička (ne)kultura nema potencijal afirmacije demokratskih vrijednosti. Najglasniji promotori promjena odjednom postaju jako zaboravni, to se vidi iz izjava o tomu da se pregovara „konstruktivno“ i da su „sve opcije na stolu“, a sljubljivanje s relativnim izbornim pobjednicima i njihovim jatacima nazvaju racionalnim uvažavanjem poslijeizbornih realiteta i odnosa snaga.
Javni je poslijeizborni CRO prostor medijski i na druge načine opsjednut time komu će pokloniti srce i dušu „najpoželjnija udavača“, Domovinski pokret: HDZ-u ili SDP-u. Bez Pokreta, makar većeg dijela, jer je i to družba rogova u vreći, ni HDZ sa svojim 61 mandatom niti pak SDP-ova Rijeka pravde koja dolaze (42 mandata) ne mogu sastaviti tzv. stabilnu saborsku većinu ili barem manjinsku vladu, pa… Domovinskom pokretu je, u koji su nakon poraza na unutarstranačkim izborima prije četiri godine prebjegli HDZ-ovi tzv. tvrdokrilaši na čelu s Ivanom Penavom, denver plava ZNA SE opcija bila neprihvatljiva tisuću posto, a Andrej Plenković godinama vreća za napucavanje, meta za odstrel, ali i slučaj za sudsku tužbu. Novinar tjednika Novosti Hrvoje Šimičević će u kolumni „Amputiranje istine“ ustvrditi kako „Domovinski pokret one koje smatra neprijateljima proziva za antihrvatsko djelovanje. Istodobno ta je stranka na svojim listama imala samozvane ustaše, veličali su Hitlera, optuživali Židove za razapinjanje Isusa, prijekim sudom prijetili HDZ-u, SDSS-u, Radničkoj fronti i Možemo!“ – a sada je i HDZ-u jedini pojas za spašavanje. Kaže HDZ-ov pregovarač Ivan Anušić: „Pregovori su vrlo konstruktivni, vode se u pozitivnom i partnerskom ozračju“.
Počeo rok za mandatara
E sad, koliko jest ili može biti konstruktivno, pozitivno i partnerski to da će HDZ zažmiriti na nepremostive razlike (Istanbulska konvencija, rodna ideologija, SDSS i tzv. srpsko pitanje u vlasti, pobačaj, antikorupcijske mjere, itsl.), pa s tzv. desnog centra odsklizati još desnije da bi udovoljio tom dijelu biračkog tijela, jamačno će se pokazati uskoro. Plenković je, kaže, sasvim siguran da će se dogovoriti, što jest vjerojatnije no da će se Pokret dogovoriti sa SDP-om i Rijekama pravde koje dolaze. Izborno je povjerenstvo 29. travnja 2024. proglasilo konačne službene rezultate izbora te je od 30. travnja počeo teći rok od 20 dana u kojemu netko mora doći predsjedniku RH s najmanje 76 zastupničkih potpisa i dobiti mandat za sastavljanje vlade. U međuvremenu, predsjednik Republike ima pravo sazvati konstituirajuću sjednicu Hrvatskog sabora. Tehničkom CRO premijeru Andreju Plenkoviću, koji želi biti premijerom i u trećemu mandatu izmakne li mu se i zadnja teoretska šansa za uhljebiti se u vrhu bruxelleskog činovništva (nije bez veze sâm sebe upisao za voditelja HDZ-ove europarlamentarne izborne liste, sic transit), „životno“ manjkaju upravo mandati Domovinskog pokreta. Bez puno razmišljanja, vođen samo golom matematikom, odreći će se osam godina vrlo pouzdanog i poslušnoga srpskog partnera, jer Penavina družba ne želi vidjeti SDSS ni nacrtan da zajedno s njima u saborskim klupama diže ruku za HDZ!?
Gotovo je nemoguće vjerovati da će obje strane tvrdoglaviti na nekim, je li, „principima“ i odsklizati u ponovljene izbore, gdje je očekivati manje-više isti ishod. I iste poslijeizborne probleme. Nakon paradnih, smiješno harlekinskih predizbornih ulizivanja biračima Andreja Plenkovića, Ivana Penave, Gordana Jandrokovića, Nikole Grmoje, Peđe Grbina, Sandre Benčić i inih na TikToku, što je naprasno prestalo već u noći sa 17. na 18. travnja (birači sljedeće četiri godine više nikomu neće ništa značiti!?), neizvjesno je pregovaračko razdoblje ne samo preuzelo sav prostakluk i primitivizam iz predizborne kampanje nego ga i drastično intenziviralo. Ne biraju se riječi, zgusnuta se mržnja može rezati nožem, što ostavlja mučan dojam o polit-moralnim podjelama/raskolima u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj na kojima nitko od aktera nije kadar omogućiti građanima i njihovoj djeci poželjnu budućnost.
Plenković se – osokoljen relativnom HDZ-ovom izbornom pobjedom, time i puno većim šansama za skupiti razliku najmanje 76 mandata za sastav nove vlade – pokazao neusporedivo bezobzirnijim autokratom nego prije, bahatim i arogantnim mrziteljem poimenično političkih protivnika (SDP-a s partnerima, Možemo! i Mosta nezavisnih lista) i medija koji nisu pod režimskom kontrolom. Tolika količina neprijateljstva i ignorancije prema svima i svakomu tko se ne pokorava njegovom obrascu tzv. demokracije i parlamentarizma nije viđena ni u olovno doba autoritarnog tzv. prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Vođa HDZ-a Andrej Plenković je u dva je premijerska mandata – pod medijskim pritiskom – bio smijenio zbog korupcije 30 ministara! Sada besramno upire prstom u nepokornu oporbu i grmi u novinarske mikrofone: „Drž’te lopova!“ Korumpirani su to, kvarni ljudi, kvarne politike, varaju birače! Istodobno, europska javna tužiteljica uhićuje desnu ruku ministrice kulture Nine Obuljen-Koržinek zbog korupcije i povezanu dvojicu navodnih dugoprstića s Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a Plenković arogantno kontrira medijima: „Ona je suho zlato, bit će članica i naše nove vlade!“ Sic transit.
„Teško poražena oporba laže o HDZ-u, korumpirana je i licemjerna!“ – presuđuje HDZ-ov Poncije Pilat na presici nakon sjednice tehničke vlade. „Svaki dan ću govoriti o tomu! To su ljudi bez imalo moralnog integriteta, puni vlastitih afera, a bez treptaja i trunke samokritičnosti su u stanju generalno optuživati HDZ. Kao da su oni bijeli kao snijeg, kao da imamo Snjeguljice s druge strane. Ne prihvaćamo da smo korumpirani, lupeži i kriminalci. Osobito ne nakon izbora. Milanović, SDP i ti što ih podržavaju ne žele ekonomski razvoj RH, infrastrukturne projekte, veće plaće i socijalne naknade, nego žele porobiti institucije progona. Smisao je ove političke utakmice s aspekta kršitelja Ustava RH Milanovića porobiti DORH zato da bi imali upliv na njegov rad. Kakva bi reakcija bila da sam ja, predsjednik vlade i HDZ-a, nazvao predsjednika Ustavnog suda RH gnjusom, a suce tog suda istrošenim kuhinjskim elementima i bukvama ili da nisam poštovao presudu Vrhovnog suda RH? Je li moguće da ti kvazipošteni lijevi oporbenjaci, sasvim suprotnih ideoloških opredjeljenja, zovu Domovinski pokret u svoju tzv. kvaziantikorupcijsku koaliciju?“
Šef SDP-a i njegove koalicije Rijeke pravde dolaze Peđa Grbin je nakon stranačkog predsjedništva dolio kantu kerozina na već usplamtjelu vatru pregovaračke grabeži za vlašću u 11. sazivu Hrvatskog sabora: „ RH treba osloboditi okova i nasrtaja na medije. Od Plenkovića smo i danas slušali kako za lopovluk nije kriv HDZ, već mi iz dojučerašnje oporbe i vi iz medija koji ste se drznuli govoriti o tomu. Opet je napadao medije. RH treba osloboditi od čovjeka kojemu je, sudeći po ovom danas (bijesan istup na presici, gdje nije želio ništa reći o pregovorima s Domovinskim pokretom, op. a.), potreban netko poput Ivane Kekin, Bože Petrova ili njegovog stranačkog kolege Ivana Ćelića (psihijatri, op. a.). Frajer si je osigurao zlatni padobran, ako ovdje stvari ne budu kako treba. Reći će pa-pa i otići u Bruxelles. Prije par mjeseci, kada ste ga to pitali, lagao je, a sad je pokazao prave namjere (prvi na listi za EU, op. a.)“.
Doduše, znatno su veći izgledi kako će HDZ i Domovinski pokret naći kompromisno rješenje za formiranje tzv. stabilne saborske većine i vlade, nego što će to uspjeti SDP-u s Rijekama pravde koja dolazi i nekim još srodnim opcijama, što bi i u prvom i u drugom slučaju značilo – prijevaru birača. No, time se otvara možda ključno pitanje neizvjesnosti: koliko takva vlada uopće može biti stabilna, učinkovita i vjerodostojna? Jest da je, što Plenković navodi kao argument za zbližavanje s Penavom, HDZ bliži ideologiji Domovinskog pokreta no SDP, ali ta blizina podrazumijeva upravo uvjet da HDZ odskliže dalje udesno od svoje dosadašnje pozicije. Takvo što se ne bi svidjelo Bruxellesu i tzv. krovnoj HDZ-ovoj obitelji u Uniji, koja ionako već ima pune gaće od nezaustavljive najezde radikalne tzv. desnice u EU-zemljama tzv. prve brzine.
Karijera satkana od mržnje
Neki komentatori već spominju „devastirajuće posljedice u cijelom nizu ozbiljnih društvenih pitanja“ dogodi li se vladajuća „kombinacija HDZ-a i Domovinskog pokreta“, a drugi ističu statistiku o tomu kako je „svaka politička stranka u simbiozi s HDZ-om doživjela potop“, pa… Istodobno, zaoštrava se pitanje ucjene Domovinskog pokreta HDZ-u: „Ni po koju cijenu ne želimo participaciju SDSS-a u novoj vlasti!“ A Plenković se odavno obavezao na nastavak suradnje srpskomu manjinskom partneru (tri zastupnička mandata) u sklopu osmočlane manjinske skupine, koji ima potporu i ostalih manjinskih zastupnika te bjelovarskog tzv. žetončića Darija Hrebaka (HSLS). Domovinski pokret, čiji je čelnik Ivan Penava – pobjeglica s obitelji od obrambene puške 1990-ih u ratnom Vukovaru u Zagreb, sic transit – svu je svoju političku karijeru satkao na radikalnom protusrpstvu, čekićanju ćirilice, gaženju ćiriličnih materijala na sjednici Gradskog vijeća Vukovara… i sada nastavlja balansirati na vrlo opasnoj žici međuetničke netrpeljivosti.
Međunarodna je zajednica 1991./92. godine bila uvjetovala državno priznanje tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj ozakonjenjem svih građanskih/etničkih prava srpskoj manjini (Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina RH), čime se jamči i politička participacija u vlasti. Sada se pak i iz Mosta javljaju opaki glasovi za referendumom o tomu da se hrvatskim Srbima onemogući participacija u odlučivanju o CRO vladi i državnom proračunu te participacija ograniči samo na pitanja koja se tiču srpske narodne manjine u Lijepoj Našoj. Politikantska je to glupost na entu koja, naravno, neće proći, jer bi ta vrst diskriminacije – uz onu što ju je Amnesty International opet objavio za Rome i Srbe u RH u svom izvještaju za 2023. godinu – izazvala vruću jezikovu juhu u Uniji.
Domovinskopokretna je ucjena HDZ-a ne samo protuustavna i protivna civiliziranim uzusima iole demokratskog društva nego i međunarodno neprihvatljiva. Neki dan je i Hrvatsko novinarsko društvo oštro reagiralo protiv zahtjeva Penavine stranke vlastima za zabranom sufinanciranja srpskog tjednika Novosti, kao protuhrvatskog. Sic transit. Čelnik SDSS-a Milorad Pupovac, godinama dio HDZ-ove tzv. stabilne saborske većine, dugo je šutio na – ponajviše Penavine – protusrpske provokacije, a pošto su hrvatski Srbi kao dio nove tzv. stabilne saborske većine postali vrlo neugodan pregovarački kamen spoticanja, Pupovac je reagirao neki dan iz Gudovca nedaleko od Bjelovara, gdje je s izaslanstvom SDSS-a tamo položilo vijenac i zapalilo svijeću u počast Srbima koje su mučki pobili ustaše 1941. godine, na samom početku tzv. NDH. Hitleru podguznog režima koji Penavi i penavama nije ni približno mrzak koliko jesu NOB, Tito, partizani i najsvjetliji dio oslobodilačke novije hrvatske povijesti.
„Pri formiranju vlade i parlamentarne većine, nećemo dopustiti poniženje SDSS-a kao predstavnika srpskog naroda u Hrvatskoj, nego ćemo se suprotstaviti svim oblicima segregacije: bilo po etničkoj, bilo po političkoj osnovi“, rezolutno je Pupovac poručio i Penavi i Plenkoviću. „To znači da nećemo dopustiti ponižavanje onih koji za nas glasaju i koji su nam dali povjerenje da s njihovim glasom odlučujemo što je u njihovom i interesu RH. Jednako ćemo se suprotstaviti poticanju na nacionalnu i vjersku mržnju, poticanju na političku mržnju, koje u Hrvatskoj nažalost ima mnogo. To ovog trenutka smatramo svojom prvom i osnovnom zadaćom, u suradnji sa svima koji će s nama dijeliti tu brigu, ne samo za manjinska prava nego i za dostignute demokratske vrijednosti.“
Predsjednik SDP-a Peđa Grbin je izvijestio da su Most, Fokus i Možemo! antikorupcijska platforma u tzv. Visokom domu, a tu odluku još moraju donijeti Domovinski pokret i neke druge stranke. Uvjeren je da „ćemo se idućih dana sastati s pregovaračima Domovinskog pokreta i vidjeti koliko su zainteresirani za to i što dalje možemo zajednički učiniti. Plenkovićeva nervoza i panika govore isključivo o njemu i građani to vide. Moj osjećaj je da stvari ne idu kako si je dotični gospodin zacrtao. Ni u Hrvatskoj niti s planovima za napredak u Uniji“. Domovinski pokret će navodno, kažu njegovi prvaci, razgovarati i sa SDP-om i partnerima, no očito se radi o dimnoj zavjesi ne bi li se stranka prikazala kako joj „nije do fotelja, već do općeg dobra svih hrvatskih građana“. Sic transit. Ništa od toga, Penava bi radije na ponovljene parlamentarne izbore no sljubio se s tzv. lijevima.
Koliko se god Plenković bahati time da je „sve gotovo“ i da će „HDZ za koji dan imati dovoljno zastupnika, i ja ću biti povijesni mandatar treće HDZ-ove vlade zaredom“, iz arogancije nafutrane nesnošljivošću prema oporbenim jurišnicima koji mu žele zapriječiti dolazak na vlast i medijima što propituju je li HDZ uistinu zaslužio treći mandat ne dâ se sakriti kako muče strah i neizvjesnost. „A što, ako ipak…?“, ruje crv u kamenu. Jer, koliko je god, kao, već sve „sigurno“, sigurno jest samo to da još ništa nije – sasvim sigurno. Bit će sigurno tek kada netko, crno na bijelom, podastre na Pantovčaku najmanje 76 potpisa novoizavranih zastupnika. Do tada, a nitko živ ne može ni naslutiti kada – neki crni optimisti tvrde „i godinama“, sic transit – CRO će općinstvo danju i do duboko u noć trpjeti prekomjerno granatiranje organskim prostaklukom, primitivizmom svake vrsti, nedarovitim „doskočicama“ ad hominem, blatom i kloakom…
Nema sreće Lijepa Naša u kojoj tehnički premijer Plenković, u strahu od poslijeizborne SDP-ove i partnera ofenzive, naziva Milanovića, je li, „vrhovnim šarlatanom“, „vrhovnim lažljivcem“ i – što se babi snilo, to se babi zbilo!? – da zbog izbornog angažmana „više nije predsjednik RH“. A što je? Plenković ga postavlja i smjenjuje? Svašta. „On je totalna politička štetočina“, grmi šef HDZ-a, „koji je hrvatskom narodu i politici donio samo negativu, zagađenost i međunarodnu sramotu i siguran sam da više nikad neće dobiti povjerenje građana za obnašanje bilo koje dužnosti, kamoli predsjednika Republike.“ S druge strane isti baraž: „On je za mene osobno – nula, odgovoran za bujanje koruptivne hobotnice, zaslužan za manje političkog radikalizma u životu, jer je komunjara“.
Hrvatska Franje Tuđmana
À propos, u izvještaju Amnesty Internationala o stanju ljudskih prava u 2023. godini, gdje se tzv. Samostalna, Neovisna i Suverena opet provela kao bosa po trnju, piše da RH i dalje prakticira policijsko nasilje pri vraćanju izbjeglica i migranata u BiH i Srbiju, da su Romi i Srbi najdiskriminirnije narodne manjine, da se progoni novinare… HDZ-Plenkovićevi manjinski čuvari tzv. stabilne saborske većine iz romske (Veljko Kajtazi) i srpske kvote (Milorad Pupovac), zadovoljni osobnim povlaštenim pozicijama, šute o diskriminaciji svojih sunarodnjaka umjesto da lupe šakom oPlenkovićev stol i uvjetuju potporu konkretnim mjerama. Ako to ne ide, pa hrvatski Romi i dalje ne mogu dobiti posao i žive u getima nedostojnim 21. stoljeća, a hrvatski Srbi u zaboravljenim selima bez struje, vode, pritojne ceste, javnog prometa, trgovine, pošte, liječnika…, Veljko Kajtazi i Milorad Pupovac nemaju što tražiti u HDZ-ovoj koaliciji. I točka. Svoje pepeloposipačke filipike mogu zakvačiti mačku o rep. Ali ne, oni su sramotno spremni i dalje glumatati Pepeljuge.
„Ako bi sve bilo po volji Domovinskog pokreta“, ustvrdio je u intervjuu tjedniku Novosti o „najpoželjnijoj udavači“ Božo Kovačević, politički analitičar, bivši političar i diplomat, „onda bi se Hrvatska vratila u situaciju u kojoj je bila posljednjih godina Franje Tuđmana. Bila je to zemlja na rubu sankcija prema kojoj su Vijeće Europe, Europska unija i NATO bili krajnje skeptični zbog nepoštivanja manjinskih prava i vladavine zakona. Tjedan dana nakon parlamentarnih izbora u borbi za vlast sve su karte i koalicijske kombinacije na stolu.“ No, koja god kombinacija pobijedi – jer je potencijalni mandatar skupio tih najmanje 76 zastupničkih potpisa – morala bi zbog sramotne prijevare birača donijeti taj ključni papir u bivšu Titovu vilu Zagorje na Pantovčaku krišom, potajno, na stražnji ulaz. A garant neće. Ne dâ opori balkanski mentalit. „Pobjedničke“ će zurle i talambasi zaglušiti sav svijet. Ma, nema veze tko je komu još jučer spominjao majku i slao ga na Goli otok!?
Marijan Vogrinec
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav Uredništva portala sabh.hr
