Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

Političko nasilje u prvoj kategoriji zaštite

(Foto: Wikipedia)

 „Gotovo tri godine nakon napada na zgradu vlade RH (proustaški trknut mladić iz okolice Kutine kalašnjikovom je izjutra izrešetao Banske dvore, ranio policajca na ulazu te izveo samoubojstvo na Dubravkinom putu, op. a.), Markov trg je zatvoren metalnim ogradama za građanke i građane“, citirao je HRT priopćenje udruge GONG o tomu zašto je Ustavnom sudu RH predložila da ocijeni ustavnost i zakonitost Uredbe o dopuni Uredbe o određivanju zaštićenih osoba, objekata i prostora te provođenju njihove zaštite i osiguranja prema kojoj je zagrebački Markov trg proglašen štićenim prostorom zatvorenim za slobodno okupljanje i kretanje. „Iako je Županijsko državno odvjetništvo nakon gotovo godinu dana izvida i dokaznih radnji utvrdilo sve relevantne okolnosti te nisu prikupljeni podaci iz kojih bi proizlazilo da su uz navedenog pojedinca sudjelovale druge osobe, trg je ostao trajno zatvoren za javnost bez pravog objašnjenja.“ Doduše, premijer je Andrej Plenković ocijenio terorizmom oružani eksces trknutoga mlađahnog proustaše „nezadovoljnog stanjem u zemlji“, a kasnije više puta spominjao nekakva oružana grupašenja i opasne protudržavne namjere zbog kojih se i osobno „osjeća ugroženim“ iako nikad nikoga nije imenovao niti je policija takvima ušla u trag.

No, Markov je trg – najvažniji državni prostor i povijesno odredište visoke vrijednosti i neprijeporna nacionalnog značenja – ostao policijski osnažen i okovan čeličnim ogradama iza kojih nije dopušten pristup civilima. Bili oni Zagrepčani, žitelji Gornjega grada ili samo turisti koji bi željeli izbliza pogledati Hrvatski sabor, Banske dvore, ući u Crkvu sv. Marka, stupiti na četvorinu na kojoj je navodno 1573. godine bio postavljen improvizirani tron na kojemu je feudalna vlast užarenom željeznom krunom „okrunila“ pobijeđenoga vođu stubičke Seljačke bune Matiju Gupca… Tisuću dana Plenkovićeva straha za vlastiti život – bio strah opravdan ili ne, a garant uopće nije opravdan, jer ničim razložnim nikad nije dokazano da je on relevantna meta, čiji bi odstrel nešto bitno promijenio u RH – ostaje karikaturalna naljepnica o navodnoj važnosti kreatora politike što ju ne samo ne podržava 75 posto žitelja RH (CRO Demoskop rejtinške agencije Promocije plus) nego ni međunarodni politički tzv. mainstream ne doživljava ozbiljno.

Kolinda uz ogradu

Uostalom, da neki terorist ili teroristička skupina uistinu nakani skratiti za glavu štićenu osobu, pogotovo u Lijepoj Našoj, nema te čelične ograde, obavještajaca i specijalaca koji će je zaštititi čak i na Markovom trgu. No, pravedno/domaćinsko upravljanje javnim interesom dokazano je najbolja  (samo)zaštita i preporuka za miran san, pa… Uistinu nije opravdano ni normalno, a nije ničim ni objašnjeno zašto jest „opravdano“ i „normalno“ da je najljepši i najvažniji trg na Gornjem gradu tako dugo zatvoren za javnost. Da ga nagrđuju čelične prepreke i da pojačana policijska sila izaziva javnu nelagodu slutnjom nekakvoga izvanrednog stanja, prijetnje ili (ne)posredne ugroze života i imovine? Da premijer Plenković, koji pak neusporedivo više boravi u Bruxellesu i po HDZ-ovim tvrđav(ic)ama, je li, uzduž i poprijeko Naše, nego u Banskim dvorima ili nasuprotnom tzv. Visokom domu, ne želi tako paradnu „visoku zaštitu“, Markov bi trg bio slobodan za slobodno disanje tzv. demokracije: za prosvjede bilo koga i bilo kada, za šetnju žitelja Gornjega grada, za domaće i strane turiste, za novinare i snimatelje, slučajne namjernike, etc. Baš kao što je slučaj u najrespektabilnijim svjetskim metropolama, gdje također postoje nekakve štićene osobe i važne državne institucije.

Bivšu CRO gaf-predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović svojedobnno – za izmišljenoga službena novogodišnjeg posjeta SAD-u, zajedno sa šeficom svog kabineta – baš nitko nije pitao za zdravlje niti je policijski tjerao kad se naslikavala uza sami dvorišni plot Bijele kuće. Baš na mjestu s kojega i kratkovidni terorist može kao od šale ustrijeliti najmoćnijeg predsjednika na svijetu pojavi li se na balkonu, proviri kroz prozor ili izađe na travnjak. A opet, uza svu obavještajno-sigurnosno-specijalnu zaštitu o kojoj CRO pamet može samo sanjati, ubijen je omiljeni američki predsjednik John Fitzgerald Kennedy, pa zatim njegov brat Robert Francis Kennedy, pa švedski premijer Olof Palme, pa glavni tajnik UN-a Dag Hammarskjöld… Sva je povijest, a bit će na nesreću i budućnost, prepuna toga tko je na vlasti, kada i zašto nosio, pa – izgubio glavu iz torbe. Ruku na srce, je li, CRO premijer Andrej Plenković ni približno nije niti će ikad biti kalibar tipa braće Kennedy, Palmea, Hammarskjölda i takvih, pa je sigurnosna blokada Markovog trga komedija prenemaganja što Hrvatskoj ne služi na čast. Pogotovo kad snimci čelične ograde i naoružane policije dospiju pred oči turističkoj rodbini u svijetu. Sic transit.

A možebitno Plenković i nije plašljivi zec kako bi se moglo zaključiti po tomu što tvrdnje o konspirativcima što se „naoružavaju i prijete nasilnim rušenjem legitimne državne vlasti“ – uključivo fizičku eliminaciju njezinih vodećih predstavnika!? – nego to uzima za alibi kako bi na neodređeno vrijeme držao Markov trg zatvorenim za bilo kakva masovnija prosvjedna okupljanja upravo pod vladinim i prozorima HDZ-Plenkovićeve saborske tzv. stabilne većine. Kako bi unaprijed otklonio mogućnost da mu masa ljutitih i obespravljenih njemu i „autoritetima“ što ih je honorirao unosnim ministarskim, državnotajničkim, žetončićnim, ravnateljskim, itsl. mjestima u vladajućoj kasti spominje bližu i daljnju rodbinu, proziva ih za kriminal i nesposobnost/nesavjesnost, da mu prosvjednička izaslanstva kucaju na vrata i, najneugodnije: da novinari sve to slikom i riječju šalju urbi et orbi. Ovako, Markov je trg štićena zona „zbog sigurnosti institucija i zaštićenih državnih dužnosnika“ (sic transit), zatvoren za javnost i bog te veseli!?

„Premda prosvjedi nisu zabranjeni“, priopćuju iz GONG-a, „za njihovo održavanje se nije oslobodilo više od 400 četvornih metara, što raspršuje prosvjednike po okolnim uskim ulicama i time ih udaljava od onih do kojih su došli kako bi im prenijeli svoju poruku. Pritom nije precizno dokazano zašto je nametnuto takvo ograničenje okupljanja, kao i slobodno kretanje građankama i građanima po povijesnom trgu, kada sa sigurnosnog aspekta, odnosno ponavljanja napada poput onog u listopadu 2020. godine nema adekvatnih procjena ili dokaza o povećanom riziku. Stanarima Gornjega grada otežano je kretanje po svojoj četvrti i time narušena kvaliteta života, a sama četvrt (Gornji grad, op. a.) čini povijesno središte glavnoga grada i turističku atrakciju, koja je ovakvim sigurnosnim režimom kakav prije nikad nije bio uveden, narušena na neodređeno vrijeme. Ovakav režim zaštite Markovog trga nije kritiziran samo od strane organizacija civilnog društva te građanki i građana Zagreba već i političara i zastupnika Hrvatskog sabora koji svakodnevno prolaze tim trgom. Osiguranje institucija zakonodavne i izvršne vlasti treba organizirati tako da taj prostor istodobno bude otvoren i za slobodno okupljanje.

Evidencija o kretanju

Javnost ima puno pravo znati sve činjenice o razini opasnosti, osim onih koje moraju ostati tajne, kako bi se doista osiguralo da svako ograničenje prava na slobodno okupljanje ispred Vlade, Sabora i Ustavnog suda RH bude jasno obrazloženo i strogo ograničeno.“ Saborska je zastupnica GLAS-a Anka Mrak-Taritaš još početkom veljače 2022. bila bezuspješno predložila da se institucije zbog kojih je Markov trg zatvoren čeličnim ogradama i dodatno zaštićen osnaženim policijskim snagama s dugim oružjem preseli na druge lokacije te da taj prostor bude dostupan svim ljudima. Od atentata na zgradu Banskih dvora, kazala je Mrak-Taritaš, „nije se dogodilo baš ništa, osim što je premijer pokazao nezadovoljstvo radom institucija koje su istraživale incident. Za očekivati je da će premijer ići na ‘zamor materijala’ dok institucije ne pristanu dati izvješće koje će njemu odgovarati, a Markov trg će i dalje biti zatvoren. Ljudi koji žive na Gornjem gradu neki mogu proći, neki ne. To nije normalno ni uobičajeno u razumnoj zemlji koja treba poštivati i štititi svoje institucije, ali mora voditi računa da Markov trg treba biti dostupan svim građanima i turistima“.

GONG je nakon dvije godine od zatvaranja trga, na upit MUP-u, dobio odgovor kako policija „ne vodi evidenciju o kretanju štićenim prostorom Markovog trga“, jer „takve evidencije nisu nužne za postizanje cilja i svrhe uspostavljenih mjera“, pa je ponovo upitao je li sigurnost na tom prostoru toliko ugrožena da je „i dalje neophodno zatvaranje cijelog trga“. MUP-ov je odgovor birokratski općenit i netransparentan, kao svaki put u sličnim neugodnim slučajevima, a činjenica jest da je vlada, tvrdi GONG, „zabarikadirala ključne demokratske institucije pod izlikom sigurnosti. Pristup vladi i Saboru je moguć tek nakon prijave na policijskim punktovima, gdje bilježe svako kretanje zaštićenim prostorom Markovog trga. Međutim, MUP tvrdi kako ne vodi evidenciju o tomu koga i kojim poslom pušta iza barikada“. Ali nastavlja papagajiti istu ni vrtit niti mimo frazetinu o tomu da je „cilj i svrha uspostavljenih mjera osiguranja i zaštite prevencija sigurnosnih prijetnji, otklanjanje različitih oblika ugrožavanja i odbijanja napada na štićene osobe, objekte i prostore“. Inače, Markov je trg dodan popisu štićenog prostora prve kategorije tek nakon napada na vladinu zgradu listopada 2020. godine. Do tada su u toj kategoriji bili samo Ured predsjednika RH na Pantovčaku te zgrade Hrvatskog sabora i vlade.

Od incidenta pak mlađahnog proustaše Danijela Bezuka (23) iz Donjeg Kletišta nedaleko od Kutine, u prvoj je kategoriji zaštite i cijeli trg između zakonodavne i izvršne vlasti, pa je veliko pitanje hoće li ga, tko i kada vratiti njegovim vlasnicima – Gornjograđanima, ostalim Zagrepčanima, njihovim gostima i svim namjernicima iz zemlje i inozemstva koji se tu zateknu ili požele doći. Neće dok je HDZ-Plenkovićeva režima, odnosno premijerova straha za svoj dragocjeni život bez kojega, je li, Hrvatske svakako više ne bi bilo. Jamačno ni tzv. europske obitelji s lumenima tipa Ursule Röschen/Ružice von der Leyen i Charlesa Yves Jean Ghislaine Michela. Unatoč tomu što premijerovi obavještajni, represivni i ini senzori nisu do dana današnjeg izvijestili javnost o motivima Bezukova rešetanja vladine službene nastambe pred kojom je nesrećom nastradao policajac Oskar Fiuri (31), a Plenković je – koji „zbog anemije“ nije odslužio vojni rok, pa o pitanjima oružja malo znâ, sic transit – na brzaka bio pucačinu po zgradi proglasio terorizmom. I naravno da se nije ni osvrnuo na GONG-ov, ali i pozive ne samo te nevladine udruge da odblokira Markov trg i prije dvogodišnjeg roka (po Uredbi o štićenim osobama) za preispitati/obnoviti sigurnosnu prosudbu o neophodnosti već provedenih iznimno strogih mjera na tom javnom prostoru.

Rok prošao, javnost ostala neobaviještena i – vladina radnja radi. Po onoj Plenkovićevoj rekontri nakon presice svojedobno novinaru Mislavu Bagi: „Mogu što hoću! Itekako mogu“? A ne može što hoće i dokle hoće. Nitko ne može što hoće i dokle hoće, sve se vraća, sve se plaća… No, „prema Ustavu RH“, upozorio je već tada GONG, „svako ograničenje slobode ili prava građanki i građana mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom konkretnom slučaju i stoga ponovo pitamo:  je li nakon gotovo dvije godine sigurnost toliko ugrožena da je i dalje nužno zatvaranje cijelog Markovog trga?“ Vrijeme je opet odmaknulo za godinu dana, a „teroristička opasnost“ i dalje visi nad Markovim trgom i nitko, je li, ni u nadležnim državnim sigurnosnim službama niti u najširoj javnosti nema pojma kakva je to „opasnost“, tko, kako, komu i čime prijeti, pa sva ta priča već sliči plašenju male djece babarogama i zlim vješticama. Je li moguće da tako moćne i tzv. saveznički/partnerski potkovane sigurnosne CRO službe nisu u tri godine uspjele pohvatati „teroriste“ i vrlo učinkovito razbiti „skupine koje se naoružavaju i žele nasilno promijeniti vlast“.

Narodni bunt

Jalov je učinak – ako zaista postoji razlog za daljnju blokadu Markovog trga, ali se ne odaje javnosti – tek nakratko pritvaranje redikuloznoga Marka Franciškovića, uhićenje proustaški trknutog 17-godišnjaka koji je na prosvjed pred HDZ-ovom središnjicom donio ruksak s Molotovljevim koktelima i eksplozivom kućne izrade, kažnjavanje nekog lika što je premijeru Plenkoviću dovikivao „ćaća“ kod KD Vatroslava Lisinskog ili „senzacionalno“ otkriće tipa što mu je navodno prijetio u cyber prostoru. Naravno da među nama, kao i svugdje u svijetu i među svim narodima, ima budala, psihički nestabilnih ljudi, polit-ideoloških ili vjerskih fanatika, osvetnika bez razloga, tzv. džihadista paralelne zbílje…, koji ne prežu ni od ugrožavanja tuđih života i imovine, koji se čak i udružuju, ali svaka to ozbiljna zemlja drži pod kontrolom što ne uskraćuje svojim građanima temeljna ljudska prava i slobode. Sloboda kretanja je među prvima. I to nitko nema pravo uskratiti ljudima bez vrlo ozbiljna razloga. Međutim, u Lijepoj Našoj, objektivno, nema tako drastične ugroze nakon što je RH već 1990-ih godina digao državnu rampu (pro)ustaškoj emigraciji te je pripustio u sve pore vlasti, gdje i danas ima svoju ulogu, a tzv. lijeva, demokratska i antinacifašistička opcija po prirodi stvari nije teroristička.

Državnom pak blokadom Markovog trga – ma što mislio trenutni CRO premijer te njegove desne i lijeve ruke na sljemenu piramide vlasti – ne može se eutanazirati opravdani narodni bunt, nezadovoljstvo masa koje jedva preživljavaju od crkavice-primanja u iznimno lošim gospodarskim, socijalnim, polit-ideološkim i moralnim uvjetima za što je prva odgovorna vlada na čelu s premijerom. Protiv pristojnih uvjeta života i rada nitko se ne buni, ali protiv kvarne politike kvarne vlasti opravdano je prosvjedovati i svaki dan i na cijelomu Markovom trgu. Upravo pod Plenkovićevim i pod prozorima HDZ-ove saborske tzv. stabilne većine. Građani na to imaju ustavno, demokratsko pravo, koje im se ne smije uskratiti nikakvim, je li, čeličnim preprekama, policijom s dugim oružjem ili bez njega, nekim pak uredbama ili pukom političkom samovoljom. „Ako je vlast otvorena“, tvrdi GONG, „građani mogu više sudjelovati u javnom životu, smanjuje se prostor za korupciju i bolje se štite sva građanska prava. Ako je vlast otvorena, znači da građani nisu u mraku.“ Tko voli mrak, neka ostane u njemu, ali je nedopustivo da vladajuća volja i nakon tisuću dana drži taj mrak čelikom okovanim – na povijesnomu Markovom trgu. Politička glupost u prvoj kategoriji zaštite.

Marijan Vogrinec

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav Uredništva portala sabh.hr

Facebook
E-mail