Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

KONSTITUIVNOST ZA KORUPTIVNOST

Otvarajući vrata svog Predsjedničkog ureda na Pantovčaku osuđenim ratnim zločincima, dijeleći odlikovanja bjeguncima od bosanskohercegovačkog pravosuđa i onima protiv kojih se u Hrvatskoj vode sudski postupci pod optužbom izvršenja najtežih ratnih zločina, nepriznavanjem haških presuda etničkog čišćenja i logora za Bošnjake po Hercegovini, te teritorijalnih pretenzija prema susjednoj državi jasno iskazanih udruženim zločinačkim pothvatom u koji je bio uključen i sam predsjednik RH Franjo Tuđman; odlikujući dakle Branimira Glavaša i Zlatana Miju Jelića, veličajući Mihajla Hrastova a istovremeno ignorirajući Josipa Reihl-Kira, Zoran Milanović se promičući, glorificirajući i veličajući osuđenike i plasirajući ih kao uzore zajednici poput kakvih heroja, prometnuo u suštu suprotnost onoga što je nekada predstavljao i bio – pristojni ljevičar.

Tonući sve dublje u toj niski svog moralnog posrtanja Zoran će Milanović prošli tjedan prijeći rubikon svojim stavovima i tumačenjima o izvršenom zločinu nad obitelji Aleksandre Zec – „Dobili su odštetu, što još treba?“, nastojeći toj obitelji nanesenu tragediju svjesno lažno prikazati kao zločin iz koristoljublja, kako bi od počinjenog zla amnestirao Republiku Hrvatsku i Franju Tuđmana – „Ne dirajte te dečke, mogu nam još trebati!“

Bacajući prašinu u oči hrvatskoj javnosti bez imalo stida će ustvrditi „da Mihajlo Zec nije imao novac ništa mu se ne bi dogodilo!“. Pa koji su to dobrostojeći Hrvati predsjedniče Milanoviću u to vrijeme ubijeni u Zagrebu na sličan način, pa su ubojice zatim „amnestirane greškom“ pravosudnih tijela? Nema takvih slučajeva, predsjedniče. Velesajam je bio sabirni centar u srcu Zagreba za transfer, ne imućnih i bogatih Zagrepčana na likvidacije u Pakračku poljanu, već nažalost građana srpske nacionalnosti. I o tome se sve zna, o tome postoje i sudske presude. Predsjedniku Milanoviću je sve to poznato pa ipak svjesno insinuira, te umjesto da prizna počinjeno zlo i pokaje se kao Predsjednik  u ime Republike Hrvatske koja je to zlo omogućila, navodi i gura kako sebe tako i naš narod na novi grijeh, grijeh nepriznavanja zločina. Tako može postupati samo onaj tko nema osjećaja, netko potpuno bešćutan i lišen svih emocija, tako se može odnositi prema zlu, tuđoj nesreći i žrtvi samo onaj tko nije dobar čovjek. Neprihvaćanjem počinjenog zla i pokušaja njegova prikrivanja, Predsjednik Milanović dodatno sramoti kako sebe samog, tako i Republiku Hrvatsku.

No, najsramnije su u hrvatskoj i bosanskohercegovačkoj javnosti odjeknule izjave Predsjednika Milanovića o Srebrenici kojima relativizira taj najveći zločin počinjem u Europi poslije Drugog svjetskog rata, a kojeg je Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije okarakterizirao genocidom. Svatko tko se drži čovjekom prema 11.julu/srpnju i Srebrenici osjeća sram i poniženje. Nekada je takve vrijednosne stavove dijelio i Predsjednik Zoran Milanović pa je stoga potpuno neshvatljivo da danas očito s ciljem relativizacije uspoređuje srebrenički genocid s drugim genocidima kao takvima, te će čak i poručiti – „Srebrenica je genocid jer na tome netko inzistira“. Znači Srebrenica nije genocid zato što se tamo genocid i dogodio, već stoga što netko tako želi. To je sramotno od Vas Predsjedniče Milanoviću.

Potpuno se približivši stavovima beogradske velikosrpske politike o Bosni, koja preko Milorada Dodika pokušava razbiti teritorijalnu cjelovitost BIH, on će suprotno stavovima Europskog vijeća i stavovima naših euroatlantskih saveznika ponavljati kako je Dodik najmanji problem u BIH.

Od izbora na kojima je voljom građana izabran za Predsjednika RH, Zoran Milanović se u potpunosti promijenio, preobrazivši se od lidera ljevice u ikonu desnice kojem se dive Đapić, Glavaš i Bujanec, sa podrškom Domovinskog pokreta i Mosta, te čudnom samoubilačkom šutnjom SDP-a.

Što je razlog takvog preobražaja Zorana Milanovića?

Ne smijemo zanemariti upozorenja poznatih analitičara, posebice direktora Instituta Demokratization Policy Councila iz Berlina Bode Webera„Milanović nije zaboravio usluge koje su za njega radili ljudi i pojedine kompanije u razdoblju kad je bio izvan politike“.

Poduzetnik Zoran Milanović osnovao je konzultantsku tvrtku Euroalba Advisory d.o.o. godine 2016. nakon što je prestao biti predsjednik Vlade i stranke, a u kojoj će biti jedini zaposlenik na minimalnoj plaći, a u tri će godine ostvariti zaradu od gotovo 2 milijuna kuna što je za nekoga bez ekonomskog iskustva izuzetan uspjeh. Uz politiku i političare najčešće spominjana je riječ transparentnost. Javnost njihovih postupaka brana je mogućih zlouporaba. Posebice je važna transparentnost novčanih tokova. No Predsjednik Zoran Milanović nikada nije objasnio niti odgovorio na pitanje kojim je to korporacijama i kompanijama prodavao svoje usluge, pokrivši se poslovnom tajnom što je nedopustivo jer je interes javnosti iznad svih drugih interesa pogotovo što je u pitanju Predsjednik Republike. To bi trebao biti i interes samog Zorana Milanovića kako bi odagnao priče o mogućim financijerima kojima sada kao Predsjednik  mora vraćati usluge.

U Pločama gdje živim mnogi su građani bili zatečeni i iznenađeni činjenicom da Vlada Zorana Milanovića smjenjuje iz Lučke uprave Ploče dva ugledna člana lokalnog SDP-a kako bi se olakšao prodor kompaniji povezanoj sa ruskim plinskim biznisom koja će kasnije i preuzeti Luku Ploče.

Zbog svega toga bi hrvatska javnost trebala imati jamstva da Predsjednik Republike nije ucjenjiv i da nikome nije dužan vraćati usluge.

Zoran Milanović se promovira kao politički zaštitnik lika i djela prvog hrvatskog Predsjednika Franje Tuđmana. Poput svog uzora godi mu uhu čuti da je Predsjednik svih Hrvata, poglavito onih iz BIH. Kao što je Predsjednik Tuđman odveo Hrvatsku u potpunu izolaciju, što je najrječitije pokazala njegova sahrana, tako je danas dvadesetak godina kasnije i Zoran Milanović slijedeći politiku Franje Tuđmana dospio u svojevrsnu izolaciju, niti ga tko zove u posjete, niti ikoga vidimo da dolazi u Zagreb. Prije dva će dana kritizirati hrvatsku Vladu zbog prihvaćanja zaključaka Vijeća Europe koje je odbilo amandman RH o konstituivnosti naroda prilikom izrade novog izbornog zakona. Mnogima je i u Europi konačno jasno da priča o konstituivnosti služi prikrivanju koruptivnosti. Ravnopravnost naroda i građana u nekoj zajednici se može ostvariti i na druge načine a ne samo, isključivo i jedino konstituivnošću.

Nakon Milanovićeve kritike hrvatskoj Vladi Milorad Dodik će kritizirati Vijeće Europe zbog odbijanja hrvatskog amandmana čime se pokazuje usklađenost njihovih politika, a kada znamo da istovjetne stavove promiče i ruski ambasador u Beogradu Aleksandar Harčenko, postaje jasno da se Zoran Milanović profilira kao podupiratelj i saveznik Rusko-srpskog strateškog partnerstva nasuprot stavovima Europskog vijeća gdje bi po prirodi stvari Predsjedniku RH trebalo biti mjesto.

VEDRAN SRŠEN

Ploče,18.12.2021.                                                            

Share on facebook
Facebook
Share on email
E-mail

Kategorije

Najave