Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

JESU LI SE TO KORČULANSKI BRANITELJI ODREKLI DJEDOVA I BAKA PARTIZANA?

(Foto: Wikipedia) Otok Vis 1944. godine, partizan naoružan zaplijenjenim njemačkim mitraljezom MG42./Ilustracija

PREPALI SE VALJDA „DESANTA” 30 CRNOGORKI

Dio korčulanskih braniteljskih udruga otkazao je prosvjed najavljen za subotu. KIC pop hor iz Crne Gore ne može nastupiti na koncertu uz 80. obljetnicu oslobođenja otoka Korčule od fašizma jer nisu izvadili radnu dozvolu pa branitelji nemaju razloga okupljati se – pjevanje partizanskih pjesama, eventualno u pozadini s crvenom petokrakom, odgođeno je do daljnjega.

No kad zbor dobije dozvolu za nastup može se očekivati da će dio korčulanskih branitelja ponovo organizirati prosvjed. Doduše, kad to drugi put budu činili, bilo bi dobro da jasnije istaknu protiv koga prosvjeduju jer tezu da prosvjeduju protiv Crne Gore, odnosno zbora koji dolazi iz te zemlje, mogu objesiti mačku o rep. Nije ih se, naime, moglo vidjeti da se okupljaju protiv nedavnog odlaska hrvatskog ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana u tu susjednu nam zemlju.

Čim su na tvrđavu izvjesili lancun s porukom „Korčula je hrvatska, nikad partizanska” bilo je jasno kako se dio korčulanskih branitelja ili tko je već izvjesio „transparent” obračunava s predsjednikom Udruge antifašista Korčule Ivanom Boticom koji često u svojim izjavama ističe kako je Korčula partizanska. Ne govori Botica ništa krivo, ne iskrivljuje povijest, djedovi ovih koji danas prosvjeduju, svi su manje više bili partizani, ali im je petokraka pod kojom su im djedovi i bake ratovali protiv nacista, fašista i domaćih izdajnika danas mrska. Zašto? Pa to zapravo ni oni sami ne znaju. Oni su bez razmišljanja popili priču, dozvolili da ih neki, za svoje prljave ciljeve, indoktriniraju kako ta zvijezda pod kojom se ratovalo u 2. svjetskom ratu ima isto značenje kao ona zvijezda pod kojom su Srbi i Crnogorci krenuli na Hrvatsku, a koju su brzo skinuli, zamijenivši je četničkim obilježjima.

AGRESORI IZ 1991. NISU PJEVALI „PO ŠUMAMA I GORAMA”

Dio hrvatskih branitelja konačno treba shvatiti da su se njihove bake i djedovi, tada mladići i djevojke, digli u partizane kako bi se borili protiv okupatora – Talijana, Nijemaca i domaćih zlotvora – ustaša, baš kao što su se oni, njihovi unuci ’91. organizirali u borbi protiv tadašnjih okupatora – Srba i Crnogoraca. Crvene zvijezde na kapama njihovih baka i djedova iz 2. svjetskog rata simboliziraju isto što i šahovnice na kapama njihovih unuka u Domovinskom ratu, simboliziraju borbu za slobodu, a borbu i jednih i drugih po šumama i gorama ne treba i nije zdravo poistovjećivati s onim što se događalo kad se položilo oružje.

Kad smo kod onoga što se još od Domovinskog rata događa u Hrvatskoj, jer jedni su pljačkali ovu zemlju dok su drugi za nju ratovali, i još uvijek je pljačkaju, branitelji na to poginju glave. Nećete ih vidjeti da se okupljaju i prosvjeduju protiv neprestane pljačke zemlje koju su krvlju branili, ta sustavna pljačka im ne smeta. Ne prosvjeduju za bolje plaće stanovnika ove zemlje, za bolji životni standard, ne smeta im što su oni, koji bi se sutra u slučaju nekog rata trebali boriti, napustili i stalno napuštaju ovu zemlju. Ali smeta im crvena zvijezda petokraka kao moguća pozadina na koncertu zbora iz Crne Gore. Smeta im, kažu, ta „crnogorska crvena zvijezda” i smeta im da partizanske pjesme u Korčuli pjevaju Crnogorke i Crnogorci. Pa nije baš da su Crnogorci, kad su zajedno sa Srbima preko Debelog brijega marširali prema Dubrovniku, pjevali „Po šumama i gorama”. Pjevali jesu, ali neke druge pjesme, četničke, a u kojima se sigurno ne spominje ni Tito.

Inače, prema ploči u Morinju, otkrivenoj u prisutnosti tada aktualnih crnogorskih ministara, hrvatskih lokalnih vlasti i predstavnika dijela braniteljskih udruga, nas Crnogorci ’91. nisu ni napali jer na toj ploči piše: „Tokom velikosrpske agresije na Hrvatsku, ovdje je bio logor, takozvani Centar Morinj (3.11. 1991. – 18.8. 1992.) za zatočene hrvatske civile i branioce”.

Na toj ploči piše i sljedeće: „Sjećamo se zločina počinjenih da bi se osramotilo ime i duh Crne Gore. Izražavamo žaljenje za sve patnje koje su preživjeli zatočeni. Da se više nikada ne ponovi.”

Ako su već hrvatski političari dozvolili da na ploči u Morinju, koju su podigla dva crnogorska ministarstva, vanjskih poslova i obrane, Crna Gora bude amnestirana, zašto su hrvatski branitelji pristali sudjelovati u otkrivanju ploče s natpisom koji iskrivljuje povijest, prema kojem su nas napali samo Srbi koji su, eto, osramotili ime i duh Crne Gore. Mora bit’ da su one Crnogorce koji su zajedno sa Srbima krenuli i tukli po Dubrovniku i okolici, Srbi držali na nišanu, prisilivši ih da po nama „dejstvuju”.

Odlaskom u Morinj na otkrivanje ploče na kojoj stoji da nas nisu napadali niti su ikoga od hrvatskih branitelja i dragovoljaca batinali Crnogorci, dio predstavnika braniteljskih udruga još su jednom, po tko zna koji put političarima dozvolili da ih instrumentaliziraju za njihove svrhe i ciljeve.

KAD ČETNIČKI VOJVODA TOĆA NOGE U KORČULANSKOM, HRVATSKOM MORU, BRANITELJIMA TO NE SMETA

Kukao je nedavno, usred sjednice tamošnjeg parlamenta, četnički vojvoda Andrija Mandić, inače predsjednik crnogorske skupštine, kako neće moći više ljetovati na Korčuli, nakon što je njega i još neke mu kolege političare, Hrvatska proglasila nepoželjnima u svojoj zemlji. Dok je godinama četnički vojvoda Mandić, kojega dubrovački branitelji nazivaju ubojicom, pljačkašem i palikućom, toćao noge po korčulanskim plažama, to izgleda tamošnjim braniteljima nije smetalo. Nisu tražili da ga se s otoka istjera, ali su bili spremni skupiti se i prosvjedovati protiv zbora u kojem su od 40 članova njih 30 žene, koje bi pjevale one iste pjesme koje su oslobađajući otok Korčulu pjevali bake i djedovi dijela branitelja, a kako na Korčuli svi branitelji ne misle isto, ovi koji su organizirali prosvjed u pomoć su pozvali i neke braniteljske udruge iz Dubrovnika i zamislite – Torcidu, valjda da ih bude više.

Kad su u pitanju branitelji, ništa ne ide bez Torcide. Tamo valjda regrutiraju istomišljenike. Antifašističku povijest kluba, Dalmatincima toliko voljenog Hajduka ne treba posebno isticati, ali Torcida ipak odavno nije samo navijačka skupina. Nije da stavljaju dinamit po šinama kojima prolaze njemački vlakovi, kao što su nekad činili partizanski diverzanti, ali su poznati po blokiranju hrvatskih cesta i autocesta po kojima se biju s hrvatskim policajcima.

Pa nije se u Korčuli trebala igrati utakmica između Hajduka i podgoričke Budućnosti pa da treba dolaziti Torcida. Pa nije li sramota da Torcida treba braniteljima pomoći u prosvjedu protiv crnogorskih žena?

Od besplatnog koncerta 30 Crnogorki s partizanskim repertoarom, puno su opasniji neki domaći izvođači koji su, pjevajući krezubi, brzo skupivši pare za implatante i mostove, shvatili kako se od naplativog „domoljublja” može i više nego dobro živjeti sve dok ima adolescenata s kojima će zajedno „mjeriti kukuruz” i branitelja koji za potrebe drugih 30 godina od Domovinskog rata svako malo s nekim ratuju.

Prosvjedovati protiv žena koje pjevaju o borbi partizana danas mogu samo oni koje muči savjest, oni koji znaju kako se baka i djedova partizana nisu odrekli jer je njihova borba protiv fašizma i nacizma bila prljava, već isključivo kako bi mogli lagodno živjeti. Od svih borba po čovjeka je uvijek najgora i najteža ona koju vodi sam sa sobom.

(juzni.hr/Nikolina Metković)

Poveznica na članak: https://juzni.hr/jesu-li-se-to-korculanski-branitelji-odrekli-djedova-i-baka-partizana.html

Facebook
E-mail

Kategorije

Najave