Veseloj i komunikativnoj autorici i voditeljici turističke ture “Hodaj s Titom” prošli mjesec uručeno je priznanje za promicanje djela i lika Josipa Broza Tita te na promicanju antifašizma u Republici Hrvatskoj. O izazovima rada na „prvoj liniji antifašizma“, prijetnjama, prilikama i budućnosti pročitajte u nastavku:
Već više od (godinu i pol) vodite turističku turu „Hodaj s Titom“. O kakvoj se turi radi i kakva su dosadašnja iskustva? Kako ste došli na ideju?
Da, Walk with Tito je počeo u ljeto 2021. Radi se povijesnoj turističkoj šetnji kroz desetljeća hrvatske antifašističke povijesti, a glavnu ulogu u priči ima Tito. Tura je višeslojna jer se protivim simplifikaciji sadržaja u turističke svrhe. Walk with Tito priča priču o revolucionarnom, političkom i privatnom životu Josipa Broza Tita, njegovim uspjesima, ali i ponorima. Tura nije glorificiranje Tita, već nastoji kritički promišljati o ostavštini najvećeg lidera ovih prostora. Složio se netko sa mnom ili ne, znamenitijeg od Tita do sada još nismo imali. Iskustva s ture su sjajna, dolaze ljudi iz cijelog svijeta i to mahom mladi ljudi, i sa zanimanjem otkrivaju intrigantnu revolucionarnu prošlost Jugoslavije. Države koja više ne postoji, kako glasi jedan od reklamnih slogana ture. Na ideju o šetnji s Titom došla sam još 2017. kada su gradske vlasti zbog ucjene ekstremne desnice maknule ime Trga maršala Tita. Te godine sam se preselila u Berlin i život u tom gradu me osnažio da ideju o šetnji s Titom realiziram u svojoj zemlji.
Što za Vas predstavlja lik i djelo Josipa Broza Tita? Što ste znali, što ste istražili? Što Vas je iznenadilo?
Na ovo pitanje odgovorit ću citirajući dio promotivnog teksta kojim ljudima pokušavam približiti osebujnu i kompleksnu ličnost Josipa Broza Tita.
- „Voljeli ga ili mrzili, Josip Broz Tito nepobitno je bio jedan od političkih divova 20. stoljeća. Za neke mrski diktator koji je ljude slao na Goli otok zbog vica i nemilosrdno se obračunavao sa svojim političkim protivnicima, za druge antifašistički lider koji je pod egidom bratstva i jedinstva stvarao jedinu socijalističku državu koja je bila ispred Željezne zavjese. Čovjek koji je Staljinu rekao NE. Pokretač Nesvrstanih tijekom Hladnog rata. Jedini komunistički državnik rado viđen u Bijeloj kući gdje je pušio kubanku Nixonu u brk, znajući da tako provocira Amerikance koji su na sve kubanske proizvode tada gledali s gnušanjem.“
Već ovih par činjenica govori da se radilo o revolucionaru i političaru svjetskog kalibra. Ponešto sam znala o Titu, ali bila sam dijete kada se Jugoslavija raspadala u krvavim ratovima, pa nisam bila indoktrinirana Titovim kultom ličnosti kojeg je, nažalost, njegovao što je bio stariji. Bivša sam novinarka, tako da sam pripremi Walk with Tito ture pristupila novinarski. Puno pročitane literature i istraživačkog ‘kopanja’ rezultiralo je kvalitetnim storytellingom u vidu jedne turističke šetnje Zagrebom. Što me iznenadilo? To što sam krenula s jednim herojem NOB-a, da bi zapravo otkrila drugog. Koča Popović me iznenadio, o njemu sam prije projekta Walk with Tito znala ponešto, a sada ga smatram fascinantnim čovjekom – jedinim kojeg Tito nije maknuo. Koča je sam odstupio, ali ostao je uvjereni komunist do zadnjeg dana. Rekla bih da je ostao nekorumpirani komunist. Nije dozvolio da ga pojede moć. Koča je bio istinski inspirativna figura.
Dolazite iz antifašističke obitelji. Kako su vaši djedovi utjecali na vaša razmišljanja i kojem smjeru su Vas odvela? Bili ste aktivistica od ranih dana?
Da, ponosna sam na svoje korijene. Oba moja djeda su se borili u partizanima, jedan s primorske strane Velebita, drugi s ličke. Djed Ličanin je bio dio Šeste ličke, on je bio jedan od onih koji su trčali da spase Tita na Drvaru. Umro je puno prije mog rođenja, pa ga nažalost nisam upoznala. Djed Primorac me odgojio, bio je ključna figura mog odrastanja. Bio nevjerojatno hrabar i čestit čovjek. Dva puta je bio ranjavan i dva puta se vraćao na bojište. Pri kraju rata je nagazio na minu dok je izvlačio ranjenog suborca. Kući se vratio s protezom za nogu i kuferom punim ordenja. U našoj obitelji volimo prepričavati jedan moment s njim kada je 1945. došao u oslobođeni Zagreb. Nudili su mu tada jednu židovsku vilu na Šalati. Djed je tada samo oštro pogledao nadređene i podređene te rekao: ‘Drugovi, nisam se ja za to borio. Da bi u tuđe ulazio. Osigurajte neki regularan stan za moju Katu i moje dvoje dice’. Tada su mu svi govorili da je lud. Djed nije bio lud, djed je bio pošten i tako nas je odgajao. Komunist asketa, rekla bih. On je bitno utjecao na moja razmišljanja. Još od ranog djetinjstva me učio da kao curica mogu biti ravnopravna svakom dječaku. To nije podrazumijevalo samo teoriju, već i praksu – primjerice, lovljenje ribe na sviću i pucanje iz pištolja pamtim kao jako zabavne epizode svog djetinjstva. Djed me zarana naučio da na nepravdu oko sebe trebam reagirati, tako da je određena doza aktivizma prisutna oduvijek.
Osim što se voditeljica turističke ture, ujedno ste i samostalna poduzetnica. Koliko je izazovno raditi na kapitalističkom tržištu i biti sam svoj šef?
Kapitalističko tržište je beskrupulozno i tu od početka nemam nikakvih iluzija. Profit ne smije biti jedino mjerilo uspjeha. Cijeli ovaj sistem kapitalističke (i klijentelističke) raspodjele dobara smatram duboko nepravednim i štetnim, ali dok ne smislimo neku alternativu kojom bi ga zamijenili, svi na njemu moramo egzistirati. Dobar je osjećaj ne imati šefa nad glavom, raditi necenzurirano i slobodno.
Nažalost, bili ste izloženi brojnim negativnim porukama, kritikama, psovkama, pa čak i prijetnjama. Kako se borite s time, što vam daje snage? Bili ste i na razgovoru na policiji?
Zapravo pohvala i priznanja mom radu je bilo kudikamo više od ovih malignih pojava u našem društvu. Razumni i educirani ljudi daju podršku Walk with Tito turi jer vide da se radi o kvalitetnom sadržaju u domeni kulturnog turizma. Ostrašćeni ekstremni pojedinci i grupacije skloni su povijesnom revizionizmu i pritom se često služe prijetnjama. Njima nema popuštanja ni za pedalj. Protiv falsifikacija povijesnih činjenica se treba hrabro boriti. Također, treba se hrabro boriti za svoje neometano pravo na rad koje garantira Ustav RH. Jer, ti kukavički pokušaji zastrašivanja su zapravo prijetnja slobodi rada. Prijetnje upućene meni su dolazile isključivo od muškaraca kojima valjda sinapse u mozgu popucaju na sam spomen Tita, pa si daju za pravo prijetiti ženi koja radi svoj posao, to govori dosta o tim ‘junacima’. Njima se pozabavila policija. A, ja sam mjesecima u torbi nosila pendrek. Samoobrana je važna. U takvim trenucima snagu vam daje to što odbijate dozvoliti da vam u vašoj zemlji, u vašem gradu, prijeti šačica ekstremista. Vratila sam se iz Berlina u Hrvatsku jer volim svoju zemlju. Znam da Hrvatska može biti divno mjesto za život, unatoč svim problemima s kojima se susrećemo. Ono što nam svima treba je više tolerancije, više empatije i više međusobnog uvažavanja različitosti.
Napao Vas je i političar zanimljive karijere, nekadašnji ponosni SDP-ovac, a danas ponosni član Domovinskog pokreta Igor Peternel. Koja je poruka za njega i njemu slične? Da li je tko stao u vašu obranu, pružio podršku?
Dotični je prošlog Adventa zlorabio svoju javnu funkciju političara i održao tragikomičnu press konferenciju gdje napada privatnu poslovnu inicijativu kako bi lažno prikazao da je Walk with Tito produkt gradske vlasti s kojom se ovaj obračunava. Iako sam ja u nekoliko navrata isticala da Walk with Tito nije financiran niti od grada niti od države. Peternelov pokušaj napada na Walk with Tito turu je neslavno propao kada su mu narednih dana vodeći kolumnisti u zemlji krenuli objašnjavati da je ‘promašio ceo fudbal’. Moram priznati da me sve skupa zabavilo. Prvo je uslijedio odgovor Borisa Dežulovića, zatim i ostalih, a sve je lijepo zaokružio odličan tekst Jasmina Klarića. Kolege novinari su stali u moju obranu, pišući činjenično i raskrinkavajući Peternelove lažne i nemušte konstrukcije. Ove godine za vrijeme Adventa, Domovinski pokret nije napadao Walk with Tito, pa pretpostavljam da su naučili medijsku lekciju. Poruka za njih i njima slične je – Walk with Tito ide dalje. Dobro došli na slobodno tržište! Vaše sveto pravo je ne kupiti kartu za Walk with Tito.
Kako komentirati poteze zagrebačkih gradskih vlasti, koje su prije izbora obećavale povratak trga Josipa Broza Tita, a sada taj potez odgađaju jer „nije vrijeme“?
Bit ću tu vrlo kratka – to je politički kukavičluk i nedosljednost. Očito je velika razlika između deklarativnog antifašizma i antifašizma u praksi. Za sada je jedino privatna poslovna inicijativa Walk with Tito vratila Titovo ime u Zagreb. O čemu je izvijestio dobar dio svjetske javnosti. Ugledni AFP, Le Figaro, La Repubblica, da ne nabrajam dalje. Ja sam dug svom djedu partizanu vratila. Korijeni su važni i dok ne raščistimo sa svojom prošlošću, bit će nam nejasna slika budućnosti.
Ukoliko i Vi želite “Hodati s Titom” možete se javiti Danijeli na broj 091/4919124 ili posjetite stranicu https://walkwithtito.com/
Vladimir Gjurčević