Izbori su prošli, politička se demagogija vratila u rutinu birokratskog larpurlartizma, izborni plijen je manje-više „zadovoljavajuće“ podijeljen završnom instalacijom državnih tajnika – 54 u 16 ministarstava umjesto 46 u 14 dosadašnjih – i, šlag na tortu, za cca 300 najviših dužnosnika od predsjednika države i premijera do ministara znatno se povećavaju osnovice i koeficijenti plaća, pa nova/stara HDZ-Plenkovićeva vlast podboltana tzv. neprincipijelnom koalicijom s Domovinskim pokretom (DP) sada može komotno podnijeti račun svima tzv. običnima/malim građanima. Ako je vjerovati novom/staromu ministru financija Marku Primorcu, državnom blagajniku – a nema razloga ne vjerovati – taj račun iznosi 1,56 milijardâ eura za koliko su HDZ-Plenkovićevi „Danajci“, je li, šakom i kapom, uzduž i poprijeko javnih službâ darovali/povećavali plaće za predizborne kampanje, kamčili novac građana emisijama trezorskih zapisa i na ine načine arčili tzv. helikopterski novac.
Bildali su si politički image novcem koji nemaju, ali su konspirativno znali da će ga, pobijede li, naplatiti svima CRO građanima. Sa zelenaškom, je li, kamatom na koju će svaka žalba biti tek vapaj žednog u pustinji. Da parafraziramo hit Željka Bebeka i „Bijelog dugmeta“ iz 1976., tako ti je Bijedna Naša kada državno kormilo ljube HDZ, DP i Andrej Plenković. Mediji su upravo objavili vrlo oštar dopis državnog blagajnika Primorca kolegama ministrima da u sklopu priprema za rebalans proračuna RH imaju smanjiti svoje rashode za cca 10 posto – što u zbiru navodno daje rečenih 1,56 milijardâ eura – kako bi se zakrpalo proračunsku crnu rupu. Istodobno, ministar je Primorac prilično osorno reagirao na činjenicu da su „procurile u javnost pojedinosti o neophodnim uštedama o kojima se razgovaralo na internim sastancima“ i o tomu da je „tražio pojedinačne razgovore s ministrima“.
À propos, ako je Marko Primorac odgovoran za tzv. stanje zdravlja državnih financija, a itekako jest – to ne smije biti ničija privatna prćija niti je dopušteno kupovati glasove birača javnim novcem, pogotovo ne onim koji ne postoji – zašto ministar financija nije pravodobno reagirao kada se tražilo predizborno povećanje plaća, zašto nije obavijestio premijera o sasvim izvjesnim posljedicama koje će utjecati na zastoj, odgodu ili čak obustavu dijela investicijskih projekata, na opasnost da RH mora vratiti europski novac Bruxellesu, itsl.? Ili Primorac jest razgovarao sa svojim gazdom u vladi Plenkovićem, pa su – svjesni vrlo neugodnih posljedica u odnosu na rebalans državnog proračuna – ipak suglasno dali prednost izglednijem izbornom ishodu? Ne domaćinskom/savjesnom upravljanju javnim eurom u općem državnom interesu.
Javni novac
Dvije aktualne vijesti sustižu jedna drugu i izazivaju ogorčenje u javnosti. Znatno se povećavaju plaće, nekima i od kolovoza 2024., ionako već preplaćnih i privilegiranih državnih dužnosnika u odnosu na rezultate koje postižu (RH je i dalje polit-ekonomski fenjeraš u Uniji) i na jadne prosjeke plaća/mirovina tzv. običnih/malih ljudi u zemlji, a istodobno se zbog proračunske rupe dovodi u pitanje cca 10 posto važnih projekata. Kroničnim „nevjernim Tomama“ je u vrijeme raspirivanja svih mogućih predizbornih strasti, obećanja i samohvala sa svih politikantskih ćuka i sâm Primorac oponirao „siguran“ u ono što govori: „S javnim je novcem sve u najboljem redu, držimo pod kontrolom prihode i rashode. Zacrtani cilj je imati na kraju 2024. godine proračunski deficit na razini 2,6 posto i javni dug ispod 60 posto (59,2 posto, op.a.) i zato su potrebne uštede. Nije lijepo da neke pojedinosti s internih sastanaka izlaze u javnost, ali nemam tu ništa posebno za komentirati. Često ostanu neka neutrošena sredstva, puno je projekata i to su bile konzultacije s resorima kako bismo bili spremni za rebalans. Imali smo određene rashode koji u proračunu nisu planirani i zato se ide u rebalans“.
Ministar Primorac je novinarima spomenuo izdatke za inkluzivni dodatak, osobnu asistenciju, povećanje dječjeg dodatka i intenzivniju obnovu zgrada od potresa, što zvuči uvjerljivo i opravdano, međutim, novinari su ga zaskočili i pitanjem o tomu „ne ide li se na tako velike uštede upravo zbog iznimno velikog povećanja plaća u državnom i javnom sektoru baš uoči parlamentarnih izbora“. Naime, tvrdi državni blagajnik, „jedan manji dio se odnosi i na to, jer je proračunski planiran jedan iznos, a nakon pregovora sa sindikatima i taj se ukupni izdatak povećao. Odluke su se donosi, jest, bio je predizborno vrijeme, ali mislim da nitko ne može osporiti donošenje inkluzivnog dodatka i naknade za osobnu asistenciju ili povećanje dječjeg dodatka. Neću komentirati iznos za uštedu, jer su o tomu interni sastanci.
No, napravit ćemo uštede i jedan dio preraspodijeliti kako bismo se uklopili u 2,6 posto proračunskog deficita. Prvi krug konzultacija smo prošli i vodit ćemo se time da deficit zaista bude 2,6 posto. Sve je to standardni postupak, ali prije nisu pisma (kao njegovo ministrima, op. a.) izlazila u javnost, pa stanje nije djelovalo dramatično“.
E sad, pitanje jest što je za koga dramatično ili „dramatično“ iz nekih, je li, politikantskih, odnosno inih razloga obračuna s vladajućima budući da planirana ušteda ili „ušteda“ iznosi cca 5,5 posto državnog proračuna. A kada se god radi o nekakvim uštedama ili „uštedama“ s potpisom vlasti, nikad nisu svi zadovoljni, jer vlast određuje tzv. prioritete, nikad politička oporba ili tzv. struka. Pa je tako sada prioritet povećati plaće tristotinjak državnih dužnosnika – na čemu je DP inzistirao netom po ulasku u tzv. neprincipijelnu koaliciju s HDZ-om, a čak ni nitko u oporbi nije imao protiv – umjesto da se nastavi uredno odrađivati već započet projektni posao. Tek se javio Nikola bijela vrana Grmoja s Mostove ćuke: „Prije povećanja dužnosničkih plaća, treba pri Poreznoj upravi RH osnovati povjerenstvo za provjeru porijekla imovine državnih i inih dužnosnika“.
Nije mali broj državnih dužnosnika – vidi što se događalo s bivšim HDZ-ovim šefom i premijerom Ivom Sanaderom; koga i zašto trenutno goni Europsko javno tužiteljstvo, sic transit – čija se višemilijunska imovina uopće ne podudara s njihovim legitimnim prihodima. I nitko ih ne pita za zdravlje junačko. Svojedobno je tada HDZ-ov redikul Ljubo Česić-Rojs izrekao legendarnu tvrdnju – „tko je jamio, jamio je“ – čak bio žestoko napadnut u vlastitom političkom oboru, a s vremenom se njegov iskaz pokazao itekako umjesnim. Lijepa je Naša, da se ne spominju razdoblja Domovinskog rata, ratno profiterstvo i kriminalna pretvorba društvenog (ničijeg!? – sic transit) vlasništva u privatno, još među najkorumpiranijim zemljama u Uniji, i šire. Porijeklo imovine je tabu tema, porez na tu vrst imovine (višak nekretnina, npr. od standardnih potreba obitelji) također, jer novohrvatski „domoljubni“ milijuneri ne samo da nemaju račune za bogatstvo što ga uživaju i na njemu debelo profitiraju već niti ne znaju objasniti kako su ga stekli.
Nekolicina HDZ-ovih ministara/ica spada u rang najbogatijih ljudi u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj i uza sve to – nezajažljiva je pohlepa nešto valjda najodvratnije u ljudskoj prirodi – imaju obraza jadati se u tv-oko: „Po visini plaće sam 47. u svomu ministarstvu, što je nedopustivo s obzirom na to da sam najodgovorniji, prvi po odgovornosti“. Ili, uvlakači među debelo meso svojih dužnosničkih šefov, je li, uspoređuju plaću premijera Andreja Plenkovića (3262,83 eura neto ili 4646,46 bruto na mjesec; toliko otprilike zarađuje i predsjednik RH Zoran Milanović) s više od 20.000 eura mjesečne plaće njemačkog kancelara Olafa Scholza, što je za popiškiti se od smijeha. Polit-ekonomska snaga jedne Njemačke, tzv. lokomotive EU-a i Starog kontinenta i upravljačka odgovornost Olafa Scholza ni u snu se ne mogu usporediti s tzv. Samostalnom, Neovisnom i Suverenom i Andrejem Plenkovićem, tzv. malim od bruxelleske kužine.
„Vlada će se uskoro pozabaviti pitanjem dužnosničkih plaća, i to u dva koraka“, pohvalio se neki dan novinarima njezin potpredsjednik i ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko crna torba Bačić. „Prvi je korak definiranje osnovice koja se utvrđuje vladinom odlukom, a drugi je utvrđivanje koeficijenata za određene dužnosnike. Taj bi se postupak provelo kroz saborski postupak na osnovi prijedloga zakona. Ne mogu govoriti o iznosima, ali se zalažem za hijerarhiju prema odgovornosti. Nije normalno da državni tajnici (DP ih je dobio devet, a tražio 14, sic transit, op.a.) u pojedinim ministarstvima imaju manju plaću od ravnatelja uprava ili glavnih tajnika.“
Prema nekim insiderskim procjenama, rebalansom državnog proračuna će zbog planiranih 5,5 posto ušteda najviše nadrapati projekti pod DP-ovom kontrolom – poljoprivreda, demografija i manje važni dijelovi gospodarstva. Ministri pak obrane Ivan Anušić te mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković pobrzali su kazati novinarima kako su se „dogovorili s ministrom Primorcem“ da u njihovim resorima „neće biti odustajanja od ključnih projekata“. Ta su se dvojica HDZ-ovih uzdanica valjda našla prozvanima medijskim objavama o tomu kako proračunski rezovi znače da su ugroženi izgradnja cesta, autocesta i kupnja novog oružja, što je neprihvatljivo i što Plenković mora razriješiti na vrijeme. Neki su ministri navodno šokirani time koliki se od njih zahtijevaju iznosi proračunskih ušteda.
Dobroćudna ovčica
Da stvar nije, što bi se reklo – bez vraga, potvrđuje činjenica da su Matko Primorac i Oleg Butković zajedno izašli pred novinare ne bi li ih uvjerili da je zapravo „sve u redu“ i da „nema nikakve drame“. Navodno je Butković bio jedan od najnezadovoljnijih predloženim rezovima, a pred medijima je odigrao ulogu dobroćudne ovčice koja nedužno bleji. Nije vrag da se i on i krava Milova baš toliko boje gazde Plenkovića? Ma, dajte najte! „Već smo ranije najaviti“, tvrdi Primorac, „da će poslije ljeta doći do rebalansa državnog proračuna i da tu nema ništa izvanrednog.“ Istina, rebalansi su sasvim normalna stvar, pa i više puta u godini, ali ovaj s klauzulom 5,5-postotne restrikcije projekata zbog svjesnog, politikantskog navlačenja birača na tanak led poslijeizborne naplate njihove političke hlebinštine ipak je nešto zbog čega bi se „momčad koja pobjeđuje“ (sic transit) imala stidjeti. Ta vrst „domoljublja“ ni „domoljubima“ ne služi na čast.
„Ministar Primorac i ja smo se dogovorili da neće biti odustajanja od prometnih projekata, ali jest moguća promjena dinamike realizacije, tj. pomicanje rokova“, kazao je Oleg Butković novinarima nakon vladine sjednice. „Neki su projekti već počeli, a negdje su predviđeni natječaji. Vidjet ćemo kakva će biti dinamika u kontekstu razgovora s ministrom Primorcem. Sastanci su najprije bili na nižoj razini i naravno da je bilo i nekih nerazumijevanja, jer uprave poduzeča ne znaju što je važnije. U neke će se projekte, poput multimodalne platforme Split, uključiti i sufinanciranje EU-a, pa će trebati manje državnog novca. Ništa nije došlo u pitanje, cijela je ta priča predimenzionirana i prenapuhana, a nema razloga ni za kakav strah. Uvijek smo pri zaključenju financijske konstrukcije pronalazili rješenja, ako sredstva nisu bila osigurana.“
Već uoči vladine sjednice, ministar obrane Ivan Anušić prvi je kritizirao planirane proračunske rezove, jer će se „uštede koje predlaže ministar financija negativno odraziti na sva naša ministarstva, ako se traži 10 posto niže rashode“. Ministarstvo obrane još nije počelo ništa rezati, a nedavno su pak povećane plaće svega vojnog osoblja: od vojnika do generala zbora/admirala (koeficijenti od 10 posto za najviši čin do 43 posto prosječno za vojnika i nižeg dočasnika), pa nove plaće iznose od 1515 eura za vojnika bruto na mjesec do 5115 eura za generala zbora. Sudeći po svemu što je o tzv. stanju zdravlja Oružanih snaga RH znao reći njihov vrhovni zapovjednik i predsjednik RH Zoran Milanović, ali i po tomu kako SAD/NATO-ova vrhuška u zadnje doba energično fitilji s tih obaveznih najmanje dva posto BDP-a za obranu (RH izdvaja manje od 1,9 posto), rezovi na vojsci kojoj nedostaje streljivo, ima derutne čizme i profesionalno nije zanimljiva mladeži zvuče više no zloslutno.
Javna je tajna da nijedna HDZ-Plenkovićeva vlada nije bila sposbna, ali ni socijalno-standardno razumna za poslagati državne prioriteta, što bi se reklo – kako bog zapovijeda. Sadašnja pak tzv. neprincipijelna koalicija s DP-om – za koju birači većinski nisu glasali, dapače, izigrale su ih upravo opcije slizane u vladajuću strukturu, sic transit, baš kao što se sada bilo ponovilo u Uniji s Europskom komisijom i drugim mandatom Ursule von der Leyen – jamačno će se pokazati još jalovijom. HDZ-Plenkovićevi, je li, proračunski prioriteti uvijek su antiprotivni iole suverenističkijima u RH, a ovogodišnja je pobjeda na izborima bila prioritet nad svim prioritetima. To će bjelodano demonstrirati Demaklovim mačem restrikcija bez milosti na proračunima svih, a ponajviše ministarstava čija djelatnost zapasuje samu esenciju nacionalne/državne samobitnosti i samodostatnosti.
Plenković, naravo, već dugo živi u paralelnom svemiru i nema pojma o tomu kako dnevno preživljava tzv. običan/mali CRO čovo, koje mu noćne more ne daju mirno spavati, zašto je depresivan do bola, nezadovoljan i zašto mu djeca (70 posto tek punoljetne mladeži želi se iseliti iz RH) ne žele zasnovati obitelj u domovini… Trećemandatni CRO premijer upravo svršava nad „radosnom viješću“ kako, je li, tzv. Samostalna, Neovisna i Suverena upravo inkasira 822 milijuna eura iz pete tranše Mehanizma EU-a za oporavak i otpornost. Jer, viče s vladine govornice u režimsko tv-oko birokratski, nerazumljiv jezični kalambur: „Time ćemo doći na više od 4,5 milijardâ eura iz apsorpcije instrumenta EU-a iduće generacije. Hrvatska je najuspješnija država EU-a u realizaciji Nacionalnog plana oporavka i otpornosti.
Pokazujemo da smo sve reforme u stanju provesti na vrijeme i omogućiti ostvarenje brojnih projekata. Do sada je riječ o 157 reformskih investicija i pokazatelja koji su ispunjeni u 100-postotnom iznosu“. I onda buuum! Grom iz vedra neba: ministar financija Marko Primorac alarmira kolege da je se predizborno pretjeralo u trošenju tzv. helikopterskog novca. HDZ je pio, napio se i prepio, a svi tzv. obični/mali CRO ljudi to poslijeizborno imaju platiti!? Komu (ni)je do povraćanja!?
No, pravo „veselje“ dolazi tek najesen kada će HDZ-Plenkovićeva vlada – jamačno, pravovjerno postupajući po direktivama EU-a i MMF-a – ukinuti kontrolu cijena energenata (nafta, benzin, plin, struja…) i prehrambene košarice s osnovnim živežnim namirnicama te higijenskim i sanitarnim proizvodima, što će zančiti gadan atentat HDZ-Plenkovićeve vlasti na životni standard svojih ionako osiromašenih i poniženih sugrađana. Tim više, jer će se rezati i dio tzv. jednokratnih pomoći ljudima na socijalnom dnu nekada, u tzv. socijalističkomu mraku bogate i samodostatne zemlje. Je li bilo pametno predizborno napuhati plaće i do 40 posto – doduše, ne baš svima u državnom i javnom sektoru – pa poslijeizborno političkom satarom sjeći ulaganja u razvoj!? Predizborna je „povišica“ bila cca 1,6 milijardâ eura, što se osjetilo na potrošnji.
Inflacijska transfuzija
Sada, u uvjetima kad inflacija blago pada (čime pada i proračunska zarada na podivljalim cijenama), a troškovi zaduživanja rastu, u novoj proračunskoj realnosti se traži ljuta trava za ljutu ranu. Navodno će biti novca samo za plaće, mirovine, socijalna davanja i obnovu od potresa, a sve ostalo je na mesarskom panju. I obrana, i ceste i sve ostalo, jer HDZ-Plenkovićeva vlast nije sklona suicidu time da proračunsku crnu rupu zatrpava masovnim otpuštanjem radnika po školama, fakultetima, bolnicama, institutima, agencijama, u državnoj upravi… Stoga je vladin pojas za spašavanje (pre)ambicioznog proračuna (32,6 milijardâ eura) u rezanju investicija i materijalnih troškova za poslijeizborno spornih 1,56 milijardâ eura. Pa ti vidi čija mati crnu vunu prede.
Svojedobno je Andrej Plenković opravdavao proračunske ambicije time kako je neophodno „povećati plaće i mirovine, pomoći građanima i gospodarstvu te ostvariti ine prioritete“. Kad ono… „Inflacija je protekle dvije i pol godine obilato punila proračunske prihode, a s njima i državnu potrošnju, no i tome se nazire kraj“, zapisala je novinarka Ljubica Gatarić u Večernjem listu. „U prvih šest mjeseci ove godine u odnosu na drugu polovicu prošle inflacija je bila ispod jedan posto, tko je lovio u mutnom, lovio je, to bi razdoblje konačno trebalo završiti jer su i potrošači sve svjesniji da je Hrvatska postala poligon za testiranje otpornosti stanovništva na pretjeranu skupoću.“
Tzv. Samostalna, Neovisna i Suverena je od prvih dana međunarodnog priznanja – zato je i dobila međunarodnu licenciju državnosti!? – postajala sve unosniji stranom kapitalu poligon za testiranje ne samo otpornosti žitelja na pretjeranu skupoću nego i na skupu bofl robu koja ne prolazi nigdje drugdje u svijetu, na uništenje vlastite industrije, poljoprivrede, energetike, banaka, prometne infrastrukture, školstva, zdravstva, etc. Hrvatska danas – za razliku od opsjenarenja vladajućih politikanata koji bogovski žive od vlasti i politike, od kikiriki-uvlakaštva stranim gazdama u Bruxellesu i Washingtonu – opet nije svoja na svomu. Niti je hrvatska lisnica u hrvatskom džepu niti hrvatska puška na hrvatskom ramenu. Tko ne vjeruje, neka pita MMF, Svjetsku banku i SAD/NATO, pa… Drugi piju, Hrvatska plaća račune.
Marijan Vogrinec
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav Uredništva portala sabh.hr
