Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

79. obljetnica proboja logoraša iz ustaškog koncentracionog logora Jasenovac

(Foto: Nenad Jovanović) Ilustracija

21. travnja ove godine pod pokroviteljstvom Hrvatskoga sabora održana je komemoracija žrtvama proboja iz ustaškog koncentracijskog logora Jasenovac polaganjem crvenih ruža uz željezničku prugu do Kamenog cvijeta, rad kipara Bogdana Bogdanovića, i podno samog spomenika.

    Prema službenom protokolu nazočili su komemoraciji predsjednik Sabora G. Jandroković, predsjednik Vlade A. Plenković sa suradnicima, ministrom Božinovićem, N. Obuljen Koržinek, K. Resslerom, M. Granićem i drugim.

    Poredani tako, moguće po važnosti, čekali su da komemoracija završi, pritom moguće iz dosade buljeći u mobitel, svjesni da im tu i nije mjesto među nama, a tako su se odredili u svom nastupu…
    Nazočan je, kao izaslanik Predsjednika RH, bio i Orsat Miljanić sa suradnicima, iako bi nama, običnom puku bilo draže da smo imali priliku pozdraviti samog Predsjednika RH kao prošle godine…
    Svojom pojavom isticao se bivši Predsjednik u dva mandata Stjepan Mesić, vidno smanjene aktivnosti i zdravlja, čiju odluku da nam se pridruži posebno cijenimo…


    Sam program započeo je s vrlo emotivnim pismom mlade djevojke Ustaškom Poglavarstvu da se iz logora pakla oslobodi njezin nedužan zaručnik te pismom jedne od brojnih zatočenica opisujući život u samom logoru. Spomenut je bio liječnik dr. Juričev te medicinska sestra Danica Dasović koji su logorašima pomagali koliko su mogli, pa i pri samom proboju.


    Samu svečanost uveličao je Zbor prigodnom glazbom.

    Kažu, političari neće govoriti na komemoraciji i to razumijem jer oni su nam u ovih sada već 30-ak godina sve kazali čak više nego smo i željeli čuti. Moje pitanje bi bilo zašto riječ nije dobio predsjednik SABA RH Franjo Habulin, kao i preživjeli logoraši Nevenka Končar, Mira Vukmirović i Ivan Fumić…

    Crkveni vjerodostojnici nisu nas impresionirali, a niti utješili. A to je valjda bila namjera.

    A kako je tada bilo?

    22. travnja 1945. godine kada se miris nadolazeće SLOBODE širi Lonjskim poljem, a šum rijeke Save šapće IZDRŽITE drugovi pronio se logorom šapat, da daskama zakovani prozori i vrata daščara znače samo jedno – bit će te živi spaljeni…

    Dan ranije žene logorašice bijahu već likvidirane.
    S toga iako iznemogli logoraši, predvođeni komunistima Bakotićem, Ristićem, Šajerom i drugima odlučuju se na proboj iz pakla.

    22. travnja 600 logoraša Ciglane i 147 iz Kožare gotovo goloruki uz poklik NAPRIJED DRUGOVI nasrću na naoružane ustaše… Bila je to borba na život i smrt.
    Preživješe samo 117 logoraša Ciglane i 11 Kožare.

      I stoga moramo dolaziti svake godine ne samo da odamo počast stradalima već i da se poklonimo sjenama onih koji nam dadoše SLOBODU, jer uskoro na 5. svibnja iste godine krvnici dočekaš svoj kraj.
      A da se time ne mogu pomiriti govori i novo snimljen film Jasenovac kojeg diljem naše domovine premijerno prikazuje Roman Leljak u kojem filmu je zloglasni koncentracioni kazamat prikazan kao radni logor sa sljedećim dnevnim redom:

      • ustajanje u 6 sati… do 7 sati se vrši higijena, a da pri tome niti na trenutak ne kaže da je bila takova oskudica vode, da je dolazilo i do okršaja među samim logorašicama kojih je bio veliki broj.
      • doručak u 7 sati
      • ručak u 12 sati i to s menijem, dapače za bolesne posebno odabrana hrana.
      • odmor do 13 sati potom rad, po zanimanjima, do 18 sati te večera, a nakon toga kulturni programi i odmor…

      Leljak tu ne spominje odjeću tzv. pidžame, krevete na kat u kojima stanuju stjenice, ustajali zadah i sve druge strahote, ali to upravo spominje jedna od logorašica čije pismo je kasnije ugledalo svjetlost dana.
      I s toga brojni autobusi iz svih krajeva Lijepe naše, naših oko 2 000 građana našli su se tu na samom izvoru događaja da kažemo DOSTA NAM JE SKRIVANJA ISTINE I ISKRIVLJAVANJA naše časne povijesti.

      Maja Jelinčić
      Predsjednica AFŽ

      U Zagrebu, 22. travnja 2024.

      Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav Uredništva portala sabh.hr

      Facebook
      E-mail

      Kategorije

      Najave