Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

Žrtve umiru samo ako ih zaboravimo

Njegujući kulturu sjećanja prenosimo priču na naša mlada pokoljenja da znaju da su im preci bili čestiti i slavni ljudi, kazao je Lazo Đokić na obilježavanju 82. godišnjice najstrašnijeg zločina u Slavoniji

(Foto: Goran Gazdek) Konzulica Republike Srbije u Vukovaru Ljudmila Ostojić

Polaganjem vijenaca, paljenjem svijeća i prigodnim riječima kraj spomen obilježja i kosturnice u Kometniku obilježena je 82. godišnjica hladnokrvnog ubojstva 261 mještanina podpapučkih sela Kometnik, Dobrić i Sekulinci u Virovitičko-podravskoj županiji.

Potomci žrtava i mještani te predstavnici vijeća srpske nacionalne manjine, SDSS-a i antifašističkih udruga prisjetili su se svirepog zloćina – ustaše su iz bezobzirne osvete 14. januara 1942. strijeljale nedužno civilno stanovništvo.

O tome je, nakon liturgije i parastosa koje je predvodio slatinski paroh Dragan Gaćeša, govorio povjesničar Milan Radanović iz Arhiva Srba u Hrvatskoj. Kazao je kako se ništa tako strašno poput ovog zločina nije dogodilo u cjelokupnoj upamćenoj historiji ovog područja, iako ono u prošlom stoljeću obiluje nizom tragičnih događajima tokom četrdesetih i devedesetih godina kad su stradali lokalni stanovnici srpske nacionalnosti i njihovi susjedi Hrvati.

– Masakr u Voćinu i Kometniku najmasovniji je zločin nad srpskim civilnim stanovništvom u Slavniji u dotadašnjem toku rata van logora. Odluka o odmazdi donijeta u samom vrhu ustaškog represivnog aparata u Zagrebu koji je uključivao ministra unutrašnjih poslova Andriju Artukovića i šefa ustaške nadzorne službe i ravnateljstva za red i sigurnost Eugena Dide Kvaternika, a izvršioci su ustaše iz Osijeka i Valpova te u manjem broju dio ustaša iz Voćina i Slatine – rekao je Radanović.

Objasnio je kako je zločin bio posljedica ustaških gubitaka 12. januara u slučajnom sukobu sa Lisičanskom gerilskom grupom, prvom ustaničkom skupinom u Slavoniji formiranom prije izbijanja ustanka u Hrvatskoj.

– Ovaj događaj je sastavni dio šireg historijskog konteksta i procesa koji nazivamo genocid nad Srbima u Nezavisnoj državi Hrvatskoj. Istoga dana dogodilo se još nekoliko takvih zločina širom NDH – zaključio je Radanović.

Zamjenik predsjednice Vijeća srpske nacionalne manjine Virovitičko-podravske županije, Srđan Đuričić, kazao je kako je školovan u vremenu nakon Domovinskoga rata, te da je o Drugom svjetskom ratu slušao samo kroz priče svojih baka i djedova u kojima se često nije pronalazio, jer su bile teške.

– Kao osoba razuma ni jedan filozofski traktat, ni jedan historijski dokument ni jedno objašnjenje ne može biti dovoljno da shvatim razloge zašto s lica zemlje izbrisati ne jednu ili dvije osobe nego čitava sela. Zbog vjere, nacionalnosti, boje kože ili nečega trećeg? – pitao je Đuričić.

Ivo Horvat, izaslanik virovitičko-podravskog župana, pročelnik Odjela za pravne poslove i samoupravu Virovitičko-podravske županije i dobitnik nagrade Svetozar Pribičević za unapređenje hrvatsko-srpskih odnosa, naglasio je kako raduje da na ovoj komemoraciji vidi dosta mladih ljudi koji do sada nisu dolazili.

– To je bitno zbog kulture sjećanjač jer često zaboravljamo na događaje koji svima nama moraju biti značajne kao nauk i ostati u trajnom pamćenju kako žrtve nikada ne bi bile zaboravljene – rekao je Horvat.

Potpredsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske Lazo Đokić zahvalio je organizatorima na ustrajnom sjećanju na nevine žrtve.

– Žrtve umiru samo ako ih zaboravimo. Njegujući kulturu sjećanja prenosimo priču na naša mlada pokoljenja da znaju da su im preci bili čestiti i slavni ljudi kao i da moraju nastaviti boriti se za pravo, pravdu, jednakost i život dostojan čovjeka – istako je Đokić. Dvije prigodne pjesme Kad bih imao kuću zavičajnog pjesnika Miljenka Vasiljevića Čike i Grob nevinih Grigora Viteza pročitala je Jelena Tvrdorijeka.

Fotografije možete pogledati na sljedećoj poveznici: https://www.portalnovosti.com/zrtve-umiru-samo-ako-ih-zaboravimo

(Novosti/G. Gazdek)

Facebook
E-mail