Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

Zašto konzervativnim katolicima oči bježe na one u minicama

(Foto: Wikipedia) Ante Tomić

Kad se temperatura spusti kao posljednjih dana, ulice opuste, rijetki se prolaznici poginju zbog oštrog vjetra i gaze u teškim postavljenim cipelama, kad smo svi u debelim bezobličnim vjetrovkama i jedini su nam otkriveni komadići kože u izrezima između šalova podignutih preko noseva i pletenih kapa spuštenih do obrva, uhvati nas čežnja za lakoćom tijela u toplim ljetnim predvečerjima. Kad se mladi mokrih kosa vraćaju s plaža.

Sladoledi im se cijede po prstima. Nepoznata djevojka zovne nekog momka s druge ceste i potrči razdragano prema njemu kuckajući potpeticama sandala, dugim preplanulim nogama s lakiranim noktima. Krupne joj se prsi njišu u laganoj pamučnoj haljini s tankim naramenicama.

Iako, naravno, nije baš da svi heteroseksualni čeznu za takvim zavodljivim prizorima. Ima ih među nama koji ne mogu pravo dočekati zimu jer vole kad žene na sebi imaju mnogo odjeće, kad se one tako dobro umotaju da su im obline sasvim neraspoznatljive.

Ako sam dobro shvatio poruku muškaraca koji subotama mole krunicu na trgovima, njima je draže kad je žena tajnovita, obožavaju haljinu dugog i ravnog kroja, veliki modni hit s prijelaza iz trinaestog na četrnaesto stoljeće, široku odoru časnih sestara karmelićanki kroz koju se ne može ocijeniti ni figura ni kilaža. Nije ni to, priznat ću, bez šarma, nagađati krije li se ispod neprovidne tkanine krupno i mekano ili štrkljasto, mišićavo tijelo.

Međutim, ne razumijem zašto bi, zaboga, itko od nas ikome propisivao što će nositi. Gledao sam u subotu ujutro katolike kako kleče na studenim sivim kamenim pločama Jelačić-placa i nije mi išlo u glavu, zar je čednost u odijevanju zbilja vrijedna takve neugodnosti? Ako Zdravomarije stvarno djeluju, ne bi li bilo neusporedivo korisnije okrenuti dvije, tri runde krunica za mir u Ukrajini, za djevojčice i dječake na dječjoj onkologiji na Rebru ili barem da Hajduk pobijedi Rijeku?

Koji je smisao moliti se za nešto što već imate ili vam je lako dostupno? Želite li djevojku u puloveru uz vrat, širokoj suknji do gležnjeva i cipelama ravnih đonova, sramežljivu i pobožnu, pretpostavljam da je uvijek možete naći na duhovnim vježbama u svojoj župi.

Na misi u nedjelju ujutro na Jarunu, u ogromnoj Svetoj mati slobode, mnogo je tihih, poslušnih kćeri odraslih u beskrajnoj ljubavi i strahopoštovanju za svoje stroge imotske, drniške ili hercegovačke očeve, a koje žude da se jednom bez ostatka predaju autoritetu jednako zakočenog i nenasmijanog supruga.

U zemlji s visokim postotkom praktičnih vjernika ne bi vam trebao biti problem naći zaručnicu s kojom ćete se samo držati za ruke. I ako ste smotani i mutavi, u ženskom društvu sasvim vam se oduzme dar govora, završit ćete s nekom takvom na hodočašću u Međugorju.

Spavat ćete u pansionu u odvojenim sobama, grozničavo se moleći da odolite napasti da joj iza ponoći banete i bezumno rastrgate njezinu pidžamicu na Štrumfove, i tek u prvoj bračnoj noći ubrat ćete mirisni cvjetak nevinosti. Poslije dugih mjeseci bolnog sustezanja, ležat ćete ridajući od sreće i zahvaljujući Nebesima koja su vas spojila, dok se nešto ne saberete, dođete do daha i upitate: “Oćemo opet?”, a ona vam iz mraka strastveno šapne: “Ajmo ća.”

Konzervativni se katolici zaista, pored toliko ispravnih, poštenih Hrvatica koje tjelesne draži tvrdo čuvaju za jednog muškarca, nemaju baš nikakvog razloga uzrujavati zbog djevojaka u minicama i visokim štiklama. Nevolja je samo da konzervativnim katolicima oči uvijek nekako nestašno bježe na one u minicama i visokim štiklama. I ljuti ih to. Ometa ih navodno u molitvi, udaljava od Boga. Čini im se kao da ih besramnice izazivaju, kao da ih drsko navode na grijeh.

Ali djevojke to ne čine. Muškarci s Trga mogu biti mirni, nijedna se nije lagano obukla da bi njih zavela. Dapače, djevojkama je neugodno ako se koji katolički fanatik zabulji u njihove prsi u pamučnoj haljinici s tankim naramenicama.

U prilikama poput ovih bezobrazni su zaista jedino muškarci koji se ne mogu obuzdati, okrenuti glavu i gledati svoja posla. Sve bi bilo u redu da oni nauče samo jednu jedinu stvar. Odjebati.

(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije gdje je kolumna naslovljena: Gledam muškarce na koljenima i pitam se zašto konzervativnim katolicima oči uvijek bježe na one u minicama).

(autograf.hr/Ante Tomić)

Poveznica na članak: https://www.autograf.hr/zasto-konzervativnim-katolicima-oci-bjeze-na-one-u-minicama/

Facebook
E-mail