
Više nema labavo, HDZ-u je na ovogodišnjim tzv. velikim izborima od proljeća do jeseni (parlamentarni, lokalni/regionalni, europarlamentarni i predsjednički) biti ili ne biti, opstati ili propasti, a vrijeme neugodno curi kroz gotovo svakodnevne skandalozne afere, čiji su akteri HDZ-ove perjanice u raznim nišama državno-stranačke piramide. Konspirativna je stoga direktiva još „nepostojećeg“ predizbornoga PR stožera autoritarna gazde „europejskoga“ tzv. light HDZ-a Andreja Plenkovića svom denver uplavljenomu ZNA SE stranačkom ešalonu: „Čim javno otvorite usta, pa makar i izmislite neku pozitivu u društvu, ekonomiji i politici, obavezno je to podboltati sintagmom: ‘Zahvaljujući vladi Republike Hrvatske’ ili pak ‘Zaslugom predsjednika HDZ-a i premijera Andreja Plenkovića’“. Nek’ se čuje, nek’ se znâ!? I listom svi od ministara, državnih tajnika, župana, općinskih i gradskih načelnika, pa kojekakvih ravnatelja javnih i državnih ustanova i svekolikih organizacija HDZ-a do zadnjega saborskog dizača ruke pri glasanju, koji se inače nikad u raspravi ne javlja za riječ, slijede taj naputak, jer im velikoj većini egzistencija i karijera ovise o tomu hoće li HDZ opstati na vlasti ili propasti.
Disciplinirano, je li, dižu tlak javnosti koja u svekolikomu društvenom i inom boljitku „HDZ-ove Hrvatske“ na tzv. pravoj strani povijesti sve teže i neizvjesnije sastavlja kraj s krajem. I sâm je premijer Plenković u zadnje vrijeme učestalije no ikad – bez pardona koristeći režimsku medijsku tzv. javnu kuću HRT kao privatno/stranačko leno, ali i ine medije pod ZNA SE kontrolom – zaredao papagajiti „svoje/vladine zasluge“ za sve i svašta u zemlji te anatemizirati „one u oporbi koji nisu učinili ama baš ništa, nula bodova, zero“ (posprdno palcm i kažiprstom pokazuje ništicu). Splitsko-dalmatinski župan Marinko Boban (HDZ) neki jedan bio pozvan u HTV-ovo „Dobro jutro, Hrvatska“, sic transit, je li, svojim „Zahvaljujući vladi Republike Hrvatske“ podboltati hvalospjev stanovita stranačkog lika iz HŽ Putničkog prijevoza o uvođenju iskaznica za besplatan željeznički prijevoz penzićima uzduž i poprijeko zemlje.
Urednička neprofesionalnost
I župan Boban iz Splita maše pred tv-okom iskaznicom izvjesnog Jere, iako još nije ni počelo izdavanje tih kartica, a očito ni njemu samom niti najširoj umirovljeničkoj javnosti, a jamačno ni liku iz HŽPP-a nije bistro kakve veze ima Marinko Boban s besplatnim prijevozom umirovljenika nevjerojatno sporim i neprivlačnima domaćim vlakovima. Sporijima no parnjačama u Austro-Ugarskoj. Je li dovođenje Marinka Bobana u HTV-ovu inače dosta gledanu jutarnju emisiju bilo jasno splitskoj novinarki Regini Zubanović i voditeljima u zagrebačkom studiju Maji Ciglenečki i Davoru Meštroviću puno je manje važno od smiješne činjenice da taj HDZ-ov lik ni po čemu nije kompetentan sugovornik za tu temu. Tim više, jer je unosno zaposlen pri obilnim državnim jaslama, pa i nema pravo na povlaštenu umirovljeničku vožnju željeznicom. Da je bar zerice uredničke profesionalnosti na HRT-u, ili makar samo u rečenoj emisiji, objašnjenje bi o pojedinostima uvođenja te umirovljeničke povlastice kompetentnije znali/trebali komentirati ljudi na koje se to odnosi. U kraćoj anketi, npr. A ovako… Kakva je to i komu poruka kada HDZ-ov župan u svakoj drugoj rečenici samozadovoljno tupi: „Zahvaljujući vladi Republike Hrvatske“.
Kakva pusta „vlada Republike Hrvatske“? Kakvi lonci i bakrači? Kakva samohvala, je li, onim što je daleko natprosječno, vrhunski plaćen posao premijera/ministara svake vlade, svakog premijera u svakoj civiliziranoj državi glede&unatoč dnevne skrbi za boljitak svih svojih sugrađana? I nije „vlada Republike Hrvatske“ ta koja nešto daruje ili plaća, jer vlada nema svoj novac koji, je li, zarađuje, pa daruje i dijeli sugrađanima, već je to javni novac, vlasništvo svih građana i poreznih obveznika za čiju je distribuciju vlada – odgovorna. Odgovorna je i penzićima, čiji je minuli rad bitna sastavnica državnog proračuna. I ne samo njega. Nije sporno to da vladi RH treba priznati sve u čemu uspijeva u činjenju za opće dobro, ali to je (pred)izborno i obećala i za to joj ne treba ne samo zahvaljivati nego ni biti ponizan. Premijer i ministri su pod prisegom državi preuzeli punu odgovornost da će se ponašati odgovorno i poboljšavati opće dobro.
Oni nisu vlasnici državnog proračuna i dnevnog života građana, iako se tako ponašaju i očekuju zahvalnost, poslušnost i povjerenje, već su – ne baš sluge, što se nerijetko može čuti s figom u džepu – njihovi poslovođe za koje postoje stroga pravila djelovanja. I, što je najvažnije, obaveza podnošenja računa javnosti na izbornom sudu, gdje se ima pravedno odvagnuti je li mandatno povjerenje odrađeno kako treba i kako se od vlade očekivalo ili je izigrano. Je li potrošeni javni novac – ne vladin i ne stranke/koalicije na vlasti – polučio rezultate u općem dobru, pogotovo glede&unatoč najranjivijih društvenih skupina, pravde i demokracije, ili je sektaški, kriminalno i rasipnički bačen u vodu. Mantru „Zahvaljujući vladi Republike Hrvatske“, HDZ i premijer Plenković manipulativno zlorabe u predizborne svrhe ne bi li čim više hlebinaca među biračima pravodobno zagrizlo bačenu im mrkvu. I, pače, manipulativno prešućuju činjenicu da bi – silom unutarnjih i vanjskih okolnosti: inflacija, recesija, ekonomsko usporavanje, energetska, prehrambena, sigurnosna, moralna i ina kriza, slobodni pad životnog standarda, etc. – svaka vlada bila prisiljena povući iste ili još prihvatljivije upravljačke poteze od aktualne HDZ-ove.
Nije nikakva tajna da su mnoge ne samo zemlje tzv. prve i druge brzine u Uniji nego i usporedive Lijepoj Našoj brže i učinkovitije reagirale na unutarnje i globalne krize, odnosno da je RH pri ili na samom dnu EU-a po validnosti ključnih sastavnica društvenoga i gospodarskog razvoja te životnog standarda tzv. običnih/malih ljudi. Blizu pola milijuna hrvatskih žitelja se iselilo iz zemlje „napokon svojih na svomu“, mahom mlađih i s obiteljima, ljudi u najboljoj radnoj i fertilnoj dobi. Istraživanja su pokazala da su premale plaće tek na trećem ili četvrtom mjestu liste razloga za iseljenje iz vlastite domovine, a ispred njih su polit-ekonomski neuređena država, loši radni uvjeti, korupcija, razarajuća nepravda… „Zahvaljujući vladi Republike Hrvatske“? Fućkaš i eurozonu i Schengen – trese ih veća kriza no ikad, sic transit – kojima se samohvalno busa Andrej Plenković („zaljubljenik u Bruxelles, ne u Hrvatsku“, ironizira Mostov Marin Miletić), kad su enormna poskupljenja svih proizvoda i usluga konverzijom kune u „našu valutu euro“ bacila građane na životnostandardna koljena.
Ruzinavi parobrod
HDZ-Plenkovićeva vlada je nekim vatrogasnim poreznim i socijalnim mjerama, uvelike predizborno hiperboliziranim dopuštenjem EPP-ovog činovništva za kormilom EU-a – čiji će ceh plaćati budući naraštaji, ali i porezni obveznici netom što prođu parlamentarni izbori i oformi se nova vlada – pokušala kupiti vrijeme eda je prorajtana/darovana državna tzv. samostalnost, neovisnost i suverenost (od kojih su još ostali samo grb, zastava, himna i vladajuće politikantstvo, sic transit) ne bi brzinski stajala tzv. pakračkog dekreta. Ili nečega puno, puno neugodnijeg?
No, dok je HDZ-Plenkovićeve vlasti na ruzinavu hrvatskom parobrodu, rečenom je Marinku Bobanu zajamčena politička karijera u prvom redu pri jaslama s državnim boli glava apanažama. „Zaslugom predsjednika HDZ-a i premijera Andreja Plenkovića“ ili „Zahvaljujući vladi Republike Hrvatske“, svejedno. Tako odanoga stranačkom tzv. kultu ličnosti, revna vojnika denver uplavljenog ZNA SE ešalona rijetko je naći. „Nema naroda na europskom prostoru kao što je hrvatski narod“, reći će Boban na tradicionalnom okupljanju u Splitu u povodu 31 godine međunarodnog priznanja RH, „koji je u tako turbulentno vrijeme od uspostave države, međunarodnog priznanja, obrane i oslobađanja domovine, prijema u euroatlantske integracije, NATO i EU, do današnjih dana, zahvaljujući sadašnjoj vladi RH na čelu s predsjednikom Andrejem Plenkovićem, napravio i posljednji korak na tom putu, prijem u Schengen i eurozonu.“ Dakle, da nije „sadašnje vlade RH na čelu s predsjednikom Andrejem Plenkovićem“, Lijepa bi Naša kroz Bobanove naočale izgledala znatno bjednija no što jest?
A bi li možda objektivno bila puno bliže, je li, davno obećanoj Švicarskoj ili Norveškoj da nije „sadašnje vlade RH na čelu s predsjednikom Andrejem Plenkovićem“? U njezinih sedam godina i kusur mandata kada je premijerov samohvaljeni kadrovski senzor uklonio s ministarskih fotelja čak 30 nesposobnih ili aferama kontaminiranih likova iz osobnog odabira eda bi ih zamijenili – još nesposobniji i anonimniji. Od čijih se „zasluga“ javnosti diže kosa na glavi. Sposobnost i učinkovitost vladine momčadi – svake, ne samo HDZ-Plenkovićeve! – mjeri se doprinosom rastu životnog standarda tzv. običnih/malih ljudi, povjerenjem u izglednu budućnost njihove djece, zadovoljstvom zbog gospodarskoga i društveno-političkog napretka u istinski demokratskoj, socijalnoj, sekularnoj i pravednoj zemlji. A HDZ-Plenkovićeva vlada, zajedno s premijerom, pada na svima tim ispitima i ne zaslužuje nikakvu zahvalnost. Dapače.
Dijametralno suprotno misli HDZ-ov pouzdani vojnik iz stranačke filijale u Mostaru Mladen Begić, inače voditelj Odjela za branitelje pri Glavnom vijeću Hrvatskoga narodnog sabora BiH. „Upornost ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda“, kaže, „i opredijeljenost vlade RH na čelu s predsjednikom Andrejem Plenkovićem okrunjena je odlukom vlade RH da u saborski postupak uputi Prijedlog zakona o izmjeni i dopuni Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji.“ Kojim se, je li, dodatno bildaju ionako pretjerana prava jedne od triju – uz političare i Katoličku crkvu – najpovlaštenijih društvenih skupina. „Zaslugom vlade Republike Hrvatske na čelu s predsjednikom Andrejem Plenkovićem“, dakako. Jednim od političkih hodočasnika 2014./2015. godine u savsku šatru „Oba su pala, oba će pasti“, odnosno „1991. protiv Jugoslavije, 2014. protiv Jugoslavena“, u kojoj je našao i Tomu Medveda, Antu Deura i kojekakve još koji već neko vrijeme jedni druge nadvikuju direktivno, je li, istim predizbornim pokličem: „Zaslugom vlade Republike Hrvatske na čelu s predsjednikom Andrejem Plenkovićem“.
Ograničeno trajanje
A te su „zasluge“ bezgranične i svakako im je izborno produljiti vijek trajanja? Naime, „vlada će osigurati nastavak snažnoga gospodarskog rasta, plaća, mirovina i socijalnih naknada, kao i realizirati brojne infrastrukturne projekte kojima povezuje Hrvatsku“, obećava premijer u novogodišnjoj čestitci za 2024. godinu. „Vladini prioriteti će biti ulaganja u obrazovanje, digitalizaciju, dekarbonizaciju i zelenu tranziciju, ali i u demografsku revitalizaciju. Štitit će hrvatske nacionalne interese daljnjim jačanjem hrvatskog utjecaja u RU i graditi zajedništvo domovinske i iseljene Hrvatske.“ Ništa od svega toga, dakako, tzv. obični/mali CRO ljudi nisu mogli, ne mogu niti će moći staviti djeci na tanjur ili time platiti režije. Koje će od 1. travnja 2024. odletjeti u egzosferu, jer su „draga Ursula“ i „dragi Charles“ (iz premijerove službene prepiske, sic transit) bili strogo opomenuli Plenkovića da (zbog poskupljenja i siromaštva u RH) smjesta prestane „komunistički“ subvencionirati građanima električnu struju, plin, benzin i skromnu košaricu s najnužnijima prehrambenim namirnicama te vrati u dnevni život kapitalističke, tržišne odnose ponude i potražnje, pa…
A te su subvencije ionako imale ograničeni rok trajanja: do 31. ožujka 2024. godine. Da ih nije bilo, građani bi bili prisiljeni plaćati energente i tu košaricu hrane triput skuplje, za što im ne bi dostajale ni prosječne plaće i mirovine. Oni pak na socijali ne bi imali nikakve šanse preživjeti. „Iako je 2023. godina donijela svijetu nastavak razdoblja raznih kriza i sukoba, Hrvatska ju ispraća kao stabilna država, očuvanog mira i gospodarskog rasta, svjesna vrijednosti vlastitih strateških postignuća“, prisnažio je premijerovoj laudi HDZ-ov šef tzv. Visokog doma Gordan Jandroković. „Sve nas to ujedno čini znatno otpornijima na izazove strašnjice.“
Dakako, „zaslugom vlade Republike Hrvatske na čelu s predsjednikom Andrejem Plenkovićem“. Sic transit. Jer kako bi drukčije?
Marijan Vogrinec
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav Uredništva portala sabh.hr