Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

ZADRE ČESTITAMO DAN OSLOBOĐENJA 31. 10. 1944.

Da se ne zaboravi!

Početkom jeseni, svake godine, žitelji Grada Zadra obilježavaju značajne obljetnice iz ne tako davne povijesti. Svi ti datumi, ti događaji, simboliziraju vječnu patnju i kontinuitet borbe za slobodu. Cijela milenijima stara povijest  ovoga heroja  izraslog na čvrstoj kamenoj stijeni zapravo je povijest njegove borbe za pravdu, za čežnju za ljudski uzvišenom slobodom. Zadar je jedan od najstarijih hrvatskih gradova koji je zbog svojih prirodnih ljepota, zbog svog civilizacijskog dosega kojim se isticao u odnosu na druge, zbog smještaja u zemljopisno najljepšem dijelu Jadrana, u prostoru interesantnom iz strateških razloga, uvijek bio poželjna meta raznih avanturista, mnogih osvajača, okupatora. Na sreću, njegovi hrabri stanovnici ponosni na svoj grad, na njegove ljepote i željni života u njemu i njegovoj slobodi uvijek su se oduprli. Naravno, to nije prolazilo bez žrtava, bez patnje. Po zadarskom kamenu, po njegovom pitomom zaleđu, na moru i otocima prolijevala se krv njegovih branitelja od antičkog doba, pa sve do posljednjeg nasrtaja maloumnog siledžije Miloševića u Domovinskom ratu. Mnoge živote njegovi junaci utkali su u budućnost, u slobodu i mir u kojem danas, njihovom zaslugom, uživamo.

Zadar je, mora se to istaknuti, svoje najteže dane proživljavao za vrijeme dugogodišnje okupacije fašističke Italije nakon sramnih Rapalskih ugovora potpisanih 12. studenog 1920. godine (opet u jesen), pa sve do zadnjeg dana u listopadu 1944. kada su ga oslobodili partizanski borci, hrvatski domoljubi iz sastava ZADARSKOG PARTIZANSKOG  ODREDA  i  MORNARIČKE PJEŠADIJE,  III POMORSKOG  OBALSKOG  SEKTORA  MORNARICE  NOVJ  KOJI  JE DJELOVAO  NA  ZADARSKIM OTOCIMA  DUGOM  OTOKU , PAŠMANU  i UGLJANU.

Zbog istine koja se često, pa i namjerno prešućuje, zbog pijeteta kojeg zaslužuje, smatramo da je naša dužnost prisjetiti se značaja i uloge te partizanske postrojbe, sastavljene od domoljuba iz Zadra i okolnih mjesta. Odred je formiran 15. listopada, 1942. godine u pitoresknom mjestu na južnoj strani Podvelebitskog kanala, selu ribara i seljaka, od kojih su već tada mnogi bili organizirani u partizanskim jedinicama Plavog Jadrana iz sastava 19. Sjeverno dalmatinske divizije, kasnije u sastavu 8. Dalmatinskog korpusa koji je oslobodio čitavu Dalmaciju. Odred je sastavljen od boraca iz Ražanca, Nina, Novigrada, Starigrada… Zadatak mu je bio da štititi prostor od Zadra do Velebitskog kanala. Kasnije, nakon svog razvoja, djelovao je u Bukovici, na području Stankovaca i Vodica, gdje je vodio borbe protiv četnika, ustaša i njemačkih okupatora. Pored borbenih zadataka, Odred je imao obvezu prikupljanja operativno- obavještajnih podataka o taktici i kretanju neprijateljskih snaga i zaštitu domicilnog stanovništva, vršeći tako pripreme za konačno oslobođenje Zadra.

Nakon opsežnih priprema i sazrijevanja u borbama protiv okupatora i domaćih izdajnika, borci Zadarskog partizanskog odreda  i I četa I. Bataljuna  mornaričke pješadije  III POS M NOVJ ušli su u Zadar 31. listopada, 1944. godine, dvije godine poslije svog formiranja. Toga dana, nakon 22 godine talijanske fašističke okupacije i vlasti koja je obilježena neviđenim terorom, zabranom  materinjeg jezika i pisma, prisilnim odnarođivanjem, pljačkama i paleži, Zadru i njegovim malobrojnim stanovnicima konačno je zasjalo sunce slobode. Od tog dana Zadar je slobodan hrvatski grad u kojem su se tada vijorile Hrvatske zastave uz zvukove zvona sa svih zadarskih zvonika i crkava. Priča o tome kako su partizani ušli u prazan Grad je žalosna činjenica kojom se namjerno omalovažava značaj i uloga  NAŠIH PARTIZANA.  A  zašto talijanski fašisti i kasnije Nijemci nisu pobjegli koju godinu prije?

U slavu i spomen Odredu, njegovim poginulim borcima i žrtvama fašističkog terora u Ražancu je podignut spomenik, djelo akademskog kipara Ratka Perića. Spomenikom je u njegovoj strukturi dominiralo jato galebova u uzletu koje simbolizira podizanje svijesti i borbu za slobodu. Na žalost i sramotu, ovaj spomenik, kao i mnogi drugi bio je meta vandala i izlijeva mržnje tijekom Domovinskog rata, kada je oštećen i s postamenta su izbrisani divni stihovi Kranjčevića i imena 53 žrtve palih partizana i stanovnika. Ta divljačka strast proizvodnje sukoba s povijesnim činjenicama i istinom nanijela je veliku sramotu Hrvatskoj u civiliziranom svijetu i, na žalost, još uvijek tinja u glavama onih kojima zlo opterećuje svijest. Spomenik do danas nije obnovljen usprkos obvezama koje je Hrvatski Sabor unio u Deklaraciju o antifašizmu 2006.godine.

Sada, nakon toliko godina, nakon nepobitne istine upisane u dokumentima koji se čuvaju, umjesto da se ponosimo tim činjenicama, da slavimo uspjehe Odreda i dan kada su oslobodili naš Grad, oficijelna vlast tim činjenicama ne poklanja nužnu pažnju. Srame se istine i time vrijeđaju žrtve koje su svima nama, svojom krvlju, poklonili slobodu. Sramoćenje te istine i činjenica izjavama mržnje i lažima u kojima se govori da su partizani okupirali Zadar, da su u njega ušli bez borbe, da su tijela masakriranih Zadrana plivala morem… sve govori o odnosu onih koji su izabrani u demokratskoj proceduri da zastupaju interese naroda. A kako se ti interesi zastupaju govori  činjenica da su sa zadarskih ulica i trgova maknuta sva obilježja koja su posvećena herojima jednog slavnog vremena. Miču se i spomenici instalirani u čast pokretačima borbe za oslobođenje Zadra, navodno zbog crvene zvijezde petokrake koje tamo nije bilo. Slobodni smo zapitati, svjesni činjenica o posljedičnim napadima na naše stavove, da li je zvijezda kriva za opačine koje su se događale i koje mi osuđujemo. Nije. Pod tom zvijezdom oslobođena je cijela Europa od najstrašnijeg tereta u povijesti civilizacije. Zvijezda, doduše ne crvena, stajala je i stoji na oznakama najvećeg saveznika u borbi protiv tog zla. Crvena zvijezda je i danas simbol nekih najmoćnijih država svijeta s kojima ponosno ističemo našu dobru suradnju, koji grade naš most za Pelješac. S crvenom zvijezdom na sportskoj opremi u Zadar i Hrvatsku dolaze razni klubovi. Na Tijari Svetog oca ponosno se ističe, među inim simbolima, crvena zvijezda. I da ne nabrajamo, ali se moramo zapitati, jesu li pod križem i šahovnicom činjene nepravde? Jesu li ti simboli krivi za to? Dakako, nisu. Krivi su ljudi koji su podlegli u određenim trenutcima bolesnoj svijesti. Kriva je politika koja ih je u određenim trenutcima na takve čine usmjeravala, pa neka takvi odgovaraju. Povijest ne možemo i ne smijemo mijenjati bez dokaza, na osnovi mržnje i predrasuda. Hoćemo li zbog zvijezda poništiti oslobodilačke rezultate Drugog svjetskog rata, srušiti Pelješki most, jer su ga radili radnici noseći crvenu zvijezdu, hoćemo li prestati piti pivo iz limenki s tim simbolom, bacati Tijaru, ne puštati sportaše s tim amblemom u našu lijepu zemlju? Zapitajmo se kuda sve to vodi i koje su posljedice?

Ovo navodimo kao činjenicu i kao temelj na kojem se zida neoprostiva spirala mržnje koja opterećuje našu stvarnost, nikako ne da bismo branili sve loše što je pod tim simbolom učinjeno. Ali, zar se zbog toga ne može položiti vijenac na spomenik oslobodiocima Zadra? Zar sve žrtve ne zaslužuju jednaku pažnju? Pijetet? Zar njihovi životi u temeljima naše slobode nisu vrijedni? O tome govorimo, bez obzira na to što ćemo biti prozivani, vrijeđani i krivo tumačeni. To je naša dužnost i obveza. Mi tu svetu dužnost i obvezu iskazujemo prigodom svakog sjećanja na važnije datume iz Domovinskog rata u kojem su sudjelovali mnogi naši članovi i njihova djeca. Mi pozivamo na mir, slobodu, jednakost, toleranciju, suživot. Na prava ranjivih društvenih skupina. Želimo u zajedništvu izgrađivati jedinu nam domovinu Hrvatsku. Želimo biti aktivni sudionici izgradnje boljeg, pravednijeg društva uz poštivanje demokratskih procedura. Ali ne. Nas se proziva, stigmatizira zbog naših stavova temeljenih na Ustavu i zakonima.

Na kraju, mir, demokracija i sloboda nemaju  bolju alternativu. U tom projektu sudjelujemo i ne želimo ga iznevjeriti. Nudimo se za suradnju i razumijevanje. Datumi iz povijesti koje smo naveli na to nas obvezuju. Budimo dostojni da im u zajedništvu posvetimo trenutak pažnje. To zaslužuju oni koji su za našu slobodu ginuli pod križem, zvijezdom i šahovnicom. U njihovu čast polagat ćemo vijence i paliti svijeće na spomenicima.

Svim Zadranima čestitamo Dan oslobođenja Grada Zadra 31. listopada 1944. godine.

Udruga antifašističkih boraca i antifašista Grada Zadra

MORNARIČKA PJEŠADIJA III POS MORNARICE NOVJ
ULAZAK  NAŠIH PARTIZANA U GRAD ZADAR 31. 10. 1944.
KOMANDNI KADAR ZADARSKOG PARTIZANSKOG ODREDA

(Foto: uredio Miljenko Letinić)

Share on facebook
Facebook
Share on email
E-mail

Kategorije

Najave