Kultura sjećanja je sastavni dio kulture svake zajednice te je duboko utkana u njen identitet. Kao i svaka kultura, kultura sjećanja se stvara, mijenja, interpretira, čuva u svijesti njenih nositelja te prenosi sljedećim naraštajima. S obzirom da se kultura sjećanja češće povezuje s poviješću i identitetom užih područja, manjih naselja ili je vezana uz određeno povijesno razdoblje kao i ideologiju, podložna je utjecajima vladajućih kultura i političkih sustava Postojanja mjesta pamćenja je pokušaj zaustavljanje vremena koje izjednačuje i briše sve, male i velike, pobjednike i gubitnike.
Danas su brojni spomenici posvećeni herojima i žrtvama ratova uklonjeni, zapušteni, devastirani i izgubljeni u šumama i napuštenim selima. Spomenici su promjenom društvenog uređenja premiješani na druge lokacije unutar naselja ili na mjesna groblja. Dok su pojedini spomenici nastavili živjeti pored novih spomenika, drugi su spomenici prenamijenjeni postavljanjem drugih simbola i ploča sa imenima sljedećih generacija poginulih boraca i nedužnih žrtava.
Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara RH kulturna dobra od interesa za Republiku Hrvatsku štite se kulturna dobra kao dio nacionalne baštine Republike Hrvatske radi trajnog očuvanja nacionalnog i kulturnog identiteta. Zaštita kulturnih dobara, osigurana je i kroz članak 52. Ustava Republike Hrvatske.
Pokušajmo na temelju izrečenih kulturoloških i zakonskih pretpostavki analizirati odnos prema jednom od 3000 uklonjenih, razrušenih i oštećenih kulturnih dobara u Hrvatskoj u razdoblju od 1991. do danas, koji pripadaju Narodnooslobodilačkoj borbi Hrvatske 1941-1945.
U središtu Grubišnog Polja podignut je 1951. spomenik u znak sjećanja na 400 poginulih boraca i 900 žrtava fašizma na tom području od 1941-1945. To je najveći spomenik NOB-a u tom kraju, simbol borbe naroda Bilogore. Spomenik je oblikovao kipar Fran Kršinić. Na kamenom postolju obloženom mramornim pločama postavljena je bila brončana statua borca, koji u uzdignutim rukama drži razvijenu zastavu i pušku. Statua borca simolizirala je poziv na ustanak.
Spomenik je prvi puta ubijen 1991. uklanjanjem, temeljem odluke tadašnje lokalne vlasti i pohranjen u skladištu lokalne komunalne ustanove Komualac u Grubišnom Polju. Dakle, spomenik izvorno,fizički ne postoji već 34 godine. Taj je spomenik inače bio upisan od 28. prosinca 1970. u Registar nepokretnih spomenika kulture Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Osijeku.
Taj isti spomenik nanovo je, po drugiput, ubijen Rješenjem Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture i medija od 23. svibnja 2024, kojim se utvrđuje prestanak svojstva kulturnog dobra za spomenik palim borcima u Gradu Grubišno Polje. U Rješenju se, uz opis spomenika, navodi da je obilaskom predmetne lokacije (na kojoj je bio postavljen spomenik) nije utvrđeno postojanje spomenika, te se, potom, navodi da je temeljem izvješća i zaključka Stručnog povjerenstva za izradu kriterije za vrednovanje povijesnih događaja i osoba 20. st, utvrđeno da Spomenik palim borcima u parku u gradu Grubišno Polje ne zadovoljava utvrđene kriterije za upis na Listu zaštićenih kulturnih dobara Registra kulturnih dobara RH. U obrazloženju Rješenja navodi se da se i Hrvatsko vijeće za kulturna dobra u svom pisanom pisanom mišljenju od 11. ožujka 2024. očitovalo da ne postoje zapreke za uvrđivanje prestanka kulturnog dobra za Spomenik palim borcima u parku u Grubišnom Polju.
Dakle. cjelokupna priča o sudbini Spomenika u Grubišnom Polju otvara pitanja:
- odgovornosti osoba i nadležnih tijela lokalnih vlasti za uklanjanje Spomenika 1991.
- neutemeljenosti Rješenja za prestanak svojstva kulturnog dobra za Spomenik palim borcima u parku u Gradu Grubišno Polje, koje se poziva na nepostojeći spomenik, dakle na prazan dio parka u Grubišnom Polju, te
- odgovornosti institucija Republike Hrvatske za nedosljedno provođenje Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara RH u pogledu preventivnog i kontinuiranog očuvanja kulturnih dobara, bez obzira na žrtve kojima je posvećen spomenik, odnosno kulturno dobro i bez obzira na političke sustave u kojima je kulturno dobro podignuto.
Uredništvo
