Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

VIDEO Tito u Glini: Mi nismo sijali nacionalnu mržnju

Tamo gdje su Hrvati, Srbi i Muslimani bili zavedeni, mi smo im objašnjavali da tako ne rade, jer će to biti zlo za budućnost naših naroda. Nisu krivi čitavi narodi zbog malog broja izdajnika u njihovim redovima, rekao je Josip Broz Tito u Glini 27. jula 1952. godine, pred 100.000 ljudi

Maršal Tito pred početak svečanosti povodom proslave Dana ustanka prima raport

Znanstvena literatura govori da se od 1949. do 1955. godine u povijesti Jugoslavije dogodilo gotovo sve što će poslije obilježiti jugoslavenski socijalizam i međunarodni položaj zemlje. Na unutrašnjem planu prvo je do krajnosti razvijen administrativno-centralistički sistem koji se, zatim, počeo transformirati u samoupravni i tržišno-planski. U istom razdoblju izvršena je kolektivizacija, a ubrzo poslije i dekolektivizacija zemlje, te je obračunato s nosiocima staljinističkih (Goli otok), a kasnije i liberalističkih tendencija (Đilas). Na vanjskom planu Jugoslavija se našla u posvemašnjoj političkoj izolaciji i ekonomskoj blokadi, da bi ih mukotrpno ipak prevladala i probila se na međunarodnu pozornicu. Od Zapada je dobivena znatna ekonomska i vojna pomoć, ali su osim nje preuzete i velike kreditne obaveze. Spriječena je već pripremljena vojna intervencija zemalja Informbiroa (Sovjetski savez, Bugarska, Rumunjska, Mađarska, itd.), ali su druga žarišta na granicama zemlje (Trst, Koruška, grčki ustanak) riješena tek uz velike ustupke Jugoslavije.

Istodobno se zemlja našla u vojnom savezu s Grčkom i Turskom (Balkanski pakt), a time posredno u zapadnom obrambenom sistemu (NATO) da bi, ubrzo poslije, ova orijentacija bila napuštena i položeni temelji za novu, nesvrstanu politiku i doktrinu.

Značajno mjesto u ovom kratkom razdoblju, punom proturječnih procesa i događaja, zauzima govor predsjednika Jugoslavije, maršala Josipa Broza Tita u Glini 27. srpnja 1952., gdje je održana centralna proslava Dana ustanka naroda Hrvatske. Titov govor u Glini u cijelosti su prenijeli Borba, list Komunističke partije Jugoslavije, kao i vodeći republički dnevni listovi tog vremena, beogradska Politika i zagrebački Vjesnik. Prema pisanju ovih listova, u Glini se tada okupilo preko 200.000 ljudi. Iako je ova brojka pretjerana, a realna je procjena da se okupilo do 100.000 ljudi, proslava Dana ustanka i dalje predstavlja jedan od najvećih narodnih mitinga održanih u Hrvatskoj van Zagreba. Obzirom da se upravo navršava sedamdeseta godišnjica ovog značajnog događaja, to je povod da se podsjetimo na nekoliko najznačajnijih momenata iz Titovog gotovo dvosatnog govora.

Prema pisanju Vjesnika, Glina i glinski kotar koji su za Revoluciju dali 7.600 palih boraca i žrtava fašističkog terora, pripremljeni su dočekali ovo slavlje. U odboru koji je bio zadužen za smještaj učesnika, kažu da je samo iz Zagreba najavljeno 400 kamiona i autobusa. Dolazak su najavili učesnici iz 16 hrvatskih i tri bosanska kotara. U poslijepodnevnim satima dolazi od sisačke strane redom sedam izvanrednih vlakova, a od karlovačke osam. Sutradan ujutro, još 12 izvanrednih vlakova dovest će nove učesnike.

Prema pisanju Vjesnika, “preko 200.000 Hrvata, Srba i Muslimana iz Banije, Korduna i obližnjeg dijela Bosne, iz kotara Glina, Vojnić, Vrginmost, Slunj, Karlovac, Ogulin, Petrinja, Kostajnica, Sisak, Dvor na Uni, Jastrebarsko, Velika Gorica, Novska, Kladuša, Cazin, iz Zagreba i drugih krajeva proslavili su danas u Glini u prisustvu maršala Tita, na svečan način, 11-godišnjicu dana ustanka naroda Hrvatske.”

Vlak kojim je maršal Tito doputovao preko Karlovca, zajedno s potpredsjednikom Vlade FNRJ Aleksandrom Rankovićem, predsjednikom Vlade NR Hrvatske dr. Vladimirom Bakarićem, ministrom unutrašnjih poslova Vlade NR Hrvatske Ivanom Krajačićem, generalom Otmarom Kreačićem i drugom Mitrom Bakićem, stigao je u Glinu poslije 8 sati ujutro. Na stanici, ukrašenoj državnim zastavama i zelenilom, maršala Tita su dočekali i pozdravili general-pukovnik Kosta Nađ, član Politbiroa CK KPH Mika Špiljak, sekretari Oblasnih komiteta zagrebačke i karlovačke oblasti Stjepan Ivić i Dušan Dragosavac te u ime domaćina predsjednik Narodnog odbora kotara Glina Simo Todorović i sekretar Kotarskog komiteta KPH Gline Branko Drezga. U 9 sati maršal Tito je zajedno sa njima i rukovodiocima koji su došli sa njim prošao kroz Glinu i stigao na mjesto na kojem je održan miting. Ogromna masa ljudi okupljena na prostranom glinskom igralištu oko prigodno ukrašene tribine, dočekala je maršala Tita oduševljenim klicanjem. Zatim je uz zvuke vojne glazbe, pred maršala Tita stupio komandant počasne čete da podnese raport, nakon čega je Tito izvršio smotru postrojenih boraca.

Maršalu su tada prišli jedan za drugim komandanti i komesari divizija koje su se borile u ovim krajevima Hrvatske, ministar Vlade NR Hrvatske Većeslav Holjevac, generali Pavle Jakšić, Miloš Šumonja i Martin Dasović, i pozdravili ga u ime više tisuća prvoboraca i boraca iz Sedme banijske, Osme kordunaške i Tridesetčetvrte hrvatske divizije, koji su stajali postrojeni u prvim redovima. Pozdravljajući ih vojničkim pozdravom, Tito je prošao duž niza boraca i zatim im, stojeći pred njima uputio nekoliko srdačnih riječi, pozdravljajući ih kao borce za slobodu i kao graditelje nove Jugoslavije. Zatim su kod svečane tribine maršala Tita dočekali i pozdravili predsjednik Prezidijuma Sabora NR Hrvatske Vicko Krstulović, članovi Prezidijuma, članovi Vlade NR Hrvatske, članovi CK KP Hrvatske i predstavnici Armije. Tu su bili i članovi delegacije belgijske Socijalističke partije, koja se nalazila u posjeti Jugoslaviji.

Veliki narodni miting otvorio je predsjednik Kotarskog narodnog odbora Gline Simo Todorović kraćim govorom u kojem je izrazio radost Hrvata, Srba i Muslimana zbog Titovog dolaska na proslavu Dana ustanka u Glinu. Nakon silnih ovacija, srdačno pozdravljen odobravanjem i klicanjem uzeo je zatim riječ maršal Tito, koji je održao svoj govor.

“Drugovi i drugarice, prošlo je 11 godina od onih mučnih dana kad je baš na ovom mjestu, na kome mi danas održavamo ovaj veliki zbor, tekla krv nevinih žena, djece, staraca i drugih zdravih ljudi. Nekoliko koraka odavde meni su drugovi pokazali ruševine jedne zgrade crkve u kojoj je poklano 900 ljudi za jedan dan. Pozvali su da ih prekrste u katoličku vjeru, a zlikovci su ih poklali.” “… Razumije se”, rekao je Tito, “ne može biti ni riječi o tome da mi dozvolimo da ti grobovi zarastu travom i da ih se mi ne sjećamo.”

U nastavku govora Tito je rekao da su “strašni dani koji su pogodili našu zemlju s najezdom okupatora i dolaskom na vlast domaćih izdajnika – a naročito ovdje u Hrvatskoj strašnih krvopija ustaša, na čelu s Pavelićem – ostali kao najstrašnija ljaga u historiji naših naroda i kao vrlo teško sjećanje.” Tito je zatim rekao kako je ustašama raspirivanje mržnje “između Srba i Hrvata, između braće, koju nije ništa dijelilo nego to što su bila raznih religijskih ubjeđenja” omogućilo da vladaju. “Ustaše su to pokušali da ostvare 1941. godine na najdrakonskiji, najzvjerskiji način putem istrebljivanja čitavog jednog naroda, to jest Srba u Hrvatskoj. Ali, drugovi”, rekao je Tito, “u Hrvatskoj je postojao još onaj duh koji se vjekovima stvarao. Hrvatska nije bila Pavelićeva Hrvatska, bez obzira na to što su je tjerali u tom pravcu. Pavelić je bio omraženi ubica. I baš zato su se u Hrvatskoj našle hiljade i deseci hiljada naprednih ljudi na čijem čelu je stajala Komunistička partija, koji su pošli zajedno sa Srbima u borbu da spasu svoju čast i da spasu opstanak naših naroda” (povici: Živjela Komunistička partija!). Ovaj dio govora Tito je zaključio riječima da “ustanak u Hrvatskoj ima tu osobinu da je najviše pridonio u pogledu stvaranja bratstva i jedinstva između Srba i Hrvata.” (Živjelo bratstvo i jedinstvo!).

“Drugovi i drugarice … Baš zbog toga mi tu najveću tekovinu moramo čuvati, da naša zemlja nikada više ne doživi takvu katastrofu”, naglasio je Tito. “Ipak, ima još i danas pojedinaca koji gledaju unatrag, ima nenarodnih ljudi, koji iz bilo kakvih pobuda, podstrekivani iz inozemstva ili od onih koji su zbačeni s vlasti, ponovo, i ne samo ponovo nego sistematski, čas jače, čas slabije, nastoje da ubace kamen smutnje u redove naših naroda, to jest da siju šovinizam. Gonite iz svojih redova takve ljude! Mi nećemo više bratoubilačkog rata! Mi smo jedna čvrsta socijalistička zemlja, mi smo stvorili potocima krvi jedno novo društvo – socijalističko društvo. U socijalističkom društvu nema nacionalne mržnje, jer nema ni nacionalnog ugnjetavanja. Kod nas je riješeno i nacionalno i socijalno pitanje. Mi imamo pred sobom perspektivu sretne budućnosti, mi imamo pred sobom velike zadatke koji su zajednički svakome: i Srbinu i Hrvatu, i Slovencu i Makedoncu, i Bosancu, i Crnogorcu. Svima leži isto na srcu i na umu: da stvorimo ljepšu i sretniju budućnost za sadašnje i buduća pokolenja. Nema više nacionalne mržnje i ne smije da je bude!” (Tako je! Skandiranje: Heroj – Tito!).

Govoreći o nacističkom vođi Hitleru, Tito je rekao da je on “favorizirao Pavelića, mesara Pavelića koji je ubijao ljude na stotine i hiljade, Pavelića zvjer, Pavelića izdajnika, koji je prodao komad po komad naše zemlje, koji je dao Dalmaciju fašističkoj Italiji … Mi smo morali da se borimo i protiv Nijemaca i drugih okupatora i izdajnika, a u isto vrijeme, da narodu uporno objašnjavamo o čemu se radi. Morali smo objašnjavati narodu da oni idu za tim da naša zemlja ne bude nikad više jedinstvena, da se radi o tome da se u ovom dijelu Evrope stvori teren na kome će vječito biti trzavica, međusobne borbe i istrebljivanja. To je odgovaralo fašističkoj ideologiji. Radilo se o tome da se putem jednog izdajnika u Hrvatskoj – a takvi su bili i Nedić u Srbiji i Rupnik u Sloveniji – unište svi progresivni i napredni elementi”, rekao je Tito.

On je u nastavku svog govora rekao da “nije samo Pavelić klao i ubijao Srbe. On je ubijao i najbolje i najprogresivnije sinove Hrvatske. Mnogobrojni logori u našoj zemlji, kao Jasenovac, Gradiška, i tako dalje, krvavi su svjedoci strašnih krvoprolića i svih mogućih perfidnih metoda u ubijanju ljudi. Tu su ginuli zajedno i Srbi i Hrvati. Tu se radilo ne samo o nacionalnom istrebljenju drugog naroda, nego o istrebljenju svih progresivnih ljudi, naprednih ljudi, komunista, koji su težili nečem boljem od onog što je bilo”, rekao je Tito, i dodao: “Mi nismo sijali nacionalnu mržnju. Tamo gdje su Hrvati, Srbi i Muslimani bili zavedeni, mi smo im objašnjavali da tako ne rade, jer će to biti zlo za budućnost naših naroda. Nisu krivi čitavi narodi zbog malog broja izdajnika u njihovim redovima. Krivce treba tražiti u onoj kliki koja je vladala i koja je stvarno kriva, a ne u čitavom narodu.”

U nastavku svog govora Tito se dotaknuo unutarnje političke situacije u Jugoslaviji (industrijalizacija zemlje, seljačke radne zadruge, status boraca), ali i vanjskopolitičke. Spomenuo je američku vojnu pomoć i polemički se osvrnuo na loše odnose s Italijom, u vrijeme jugoslavenskog približavanja Zapadu. Zatim je govorio i o prijetnjama s Istoka. “Mi smo danas, drugovi i drugarice, gospodari na svom vlastitom tlu. Mi se borimo, radimo i mučimo kako znamo i koliko možemo. Ali, mi smo sretni što ne moramo da pitamo sovjetskog ambasadora: “Kako eto bude zdjelano, kak dolžno bit zdjelano”, to jest “Kako treba da uradimo?” Ne, mi hoćemo da radimo onako, kako sami mislimo da treba i kako je za naš narod najkorisnije.” (Tako je! Skandiranje: Tito – CK).

Završavajući svoj govor, maršal Tito se ponovo osvrnuo na Dan ustanka naglasivši: “Nama je potrebno ovo veliko revolucionarno djelo – jedinstvo naših naroda – zalog budućeg našeg života, cjelokupnog našeg rada, i razvitka naše zemlje. … U ime Vlade FNRJ, ja s ovog mjesta upućujem hrvatskom narodu, svim trudbenicima, moje najsrdačnije pozdrave i najbolje želje za svestrani razvitak (oduševljeno odobravanje i klicanje Titu). Želim da uložite sve svoje snage da u buduće što lakše savladamo poteškoće koje stoje pred nama. Neka živi Narodna Republika Hrvatska! (Pljesak!) Neka živi Federativna Narodna Republika Jugoslavija!” (Dugotrajno odobravanje i skandiranje Tito – Partija!).

Poslije mitinga, srdačno ispraćen od ogromne mase ljudi, maršal Tito i ostali gosti krenuli su u dom Partizana u Omladinskoj ulici. Tamo je u 11 sati u čast maršala Tita, domaćih i stranih gostiju, priređen svečani ručak kojem su također prisustvovali roditelji i bliski rod narodnih heroja Vasilja Gaćeše, Nikole Demonje i Ilije Španovića, kao i drugi predstavnici naroda ovog kraja, Armije i Partije. Prije ručka, maršala Tita pozdravili su pioniri Borjanka Meandžija, Veljko Martinović i Vlado Dekanić i predali mu cvijeće, dok je prvoborac Mile Petrović iz Brezovog Polja predao maršalu Titu narodno odijelo – dar naroda ovog kraja.

Maršal se zahvalio na poklonu i zdravicama, te potom istaknuo značenje ovakvih proslava za čuvanje spomena na teške dane kroz koje je naš narod prošao u svojoj historiji. Za vrijeme ručka, također su na želju prisutnih govorili Aleksandar Ranković i Vladimir Bakarić. U 13 sati maršal Tito uputio se na željeznički kolodvor i sa pratnjom napustio Glinu. Već sutradan svi vodeći listovi donijeli su opširne izvještaje s velike proslave Dana ustanka u Glini, a tim povodom snimljena je i dvominutna reportaža Filmskih novosti, koje su redovito pratile i izvještavale o aktivnostima i putovanjima jugoslavenskog državnika.

(Novosti/Igor Mrkalj)

Facebook
E-mail

Kategorije

Najave

Dan mladosti-radosti 2023.

U organizaciji Saveza društava Josip Broz Tito Hrvatske i Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske obavještavamo Vas da će se manifestacija Dan mladosti-radosti održati

Pročitaj više »