U POSLJEDNJE VRIJEME NEKI ULTRADESNIČARSKI I PROUSTAŠKI MEDIJI U REPUBLICI HRVATSKOJ OBJAVLJUJU NEVJEROJATNIJE TEKSTOVE O NARODNOM HEROJU JOAKIMU RAKOVCU U KOJIMA TVRDE DA SU GA UBILI ISTARSKI PARTIZANI 18. SIJEČNJA 1945. U SELU KORENIĆI ŠTO JE NAJBLAŽE REČENO MEDIJSKA SKANDALOZNA DEZINFORMACIJA ILI SAM JA KAO NOVINAR “PROLUPAO”…
Na pomolu je skandalozna “afera Joakim Rakovac”, ali nevjerojatno da se njome ne bave listovi koji su osnovani u NOB-u, primjerice pulski dnevni list Glasa Istre i splitska Slobodna Dalmacija te vrsni dnevni listovi zagrebački Jutarnji list i riječki Novi list. Posebno razočaranje je lokalna televizija TV Nova u Puli, zatim javna televizija HRT sa svoja četiri kanala, riječka RI i brojni elektroničke publikacije u Istarskoj županiji, a i na razini Republike Hrvatske koji jednostavno prešućuju veoma značajni povijesni događaj. Naime, radi se o Joakimu Rakovcu, rođenom u selu Rakovci ili Rahovci, poznatoj istarskoj i hrvatskoj ličnosti, jednim od vođa ustanka NOP-u u Istri i narodnog heroja Jugoslavije za kojeg neki ultradesničarski i proustaški portali tvrde da su ga ubili njegovi suborci, dakle partizani, 18. siječnja 1945. godine u selu Korenići. To je, po mom sudu, najblaže rečeno da je to medijska skandalozna dezinformacija ili sam ja kao novinar “prolupao”.
Milan Rakovac u brošuri o svom ocu Joakimu Rakovcu objavio da su ga ubili Nijemci
Međutim, ipak smatram da sam pri zdravoj pameti i odlučio sam istražiti i objaviti cjelovitu istinu. Kao prvo, nameće se pitanje zbog čega se na napise nije oglasio Milan Rakovac, sin Joakima Rakovca, poznati novinar, pjesnik, književnik i prevoditelj iz Zagreba? Pogotovo što je u Biblioteci objavio brošuru “Narodni heroji Jugoslavije” o svom ocu Joakimu Rakovcu (“Narodna armija”, Beograd, 1977.) u kojoj je, koliko se sjećam, objavio da su mu oca napali njemački vojnici, pucali u njega i teško ranili. On se s jednom sudionicom rata udaljio do kamene ograde u blizini sela Korenići, iskrvario i umro. Na isti i približno sličan način pisali su istarski povjesničari i novinari, ali nikad nisam pročitao znanstveni ili drugi članak povjesničara u kojima je objavljeno da su ga ubili partizani! U knjizi “Oružje i sloboda Istre 1941.-1943” (“Školska knjiga”, Zagreb – Pula, 1978.) Ljube Drndića, rođenog u Karojbi kraj Motovuna i suborca Rakovca, objavljeno je da su ga ubili njemački vojnici. Prema pisanju poznatog istarskog i uvaženog povjesničara Hermana Buršića, koji je objavio mnogobrojne znanstvene i druge članke te knjige na temu NOB-a, objavio je biografske natuknice o Joakimu Rakovcu. Antifašisti, na Istarskoj enciklopediji Istrapedia u Puli (objavljeno 15.2.2009. i promijenjeno 15.4.2021.). U tekstu, između ostalog, stoji: “Poginuo je u njemačkom napadu na selo Koreniće u akciji čišćenja Istre od partizana, provođenoj 1944. i zimi 1944/45… Nakon pogibije bio je u tajnosti pokopan na groblju u Juralu, a 1954. njegovi su posmrtni ostaci premješteni u Poreč, pod spomenik na trgu koji nosi njegovo ime (bivši Cimare). Narodnim herojem proglašen je 1952. godine (…)”. Buršić je jedino izostavio narodni heroj Jugoslavije – op. A. Č.). Nijednom rečenicom ne navodi da su u ubojstvo bili umiješani Rakovčevi suborci, jer je to suludo! Dok neki autori navode da je preminuo u Križnjaku kraj Korenića. Međutim, na cijeloj stranici u Slobodnoj enciklopediji Wikipedija, u kojoj surađuju ljudi različitih zanimanja i podaci nisu uvijek pouzdani, a u “slučaju Joakim Rakovac” objavljene su dvije inačice.
U ubojstvo je svoje prste umiješao Glas koncila
U prvoj inačici objavljeno je da su ga ubili njemački vojnici, a u drugoj da su ga ubili elementi iz sustava partizanskog pokreta, koji su prema nalogu vodstva KPJ u tom razdoblju (pred kraj rata, 18. siječnja 1945. godine) diljem Hrvatske sustavno eliminirali one vođe Narodnooslobodilačkog pokreta za koje se ocijenilo da nisu dovoljno ‘na partijskoj liniji’ što se osjetilo među istarskim kadrovima (…). Zbog toga je smrt Joakima Rakovca ostala krajnje sumnjiva do danas (…)”. S obzirom da je o tomu pisao katolički list Glas koncila (25. kolovoza 2013.) iz Zagreba u članku “Bulešićev ideal putokaz ‘nove’ Istre” (V poglavlje “FAŠISTIČKI ANTIFAŠISTI LIKVIDIRALI ANTIFAŠISTE” (pod – A.Č.), jasno je da se radi kleru koji je još od 1941. do 1945. godine bio u rukama Pavelićeve ustaške NDH-a! To su nasljednici onih kojima su Katolička crkva u endehaziji zajedno s Vatikanom pomogla ustašama i domobranima, talijanskim fašistima i njemačkim nacistima da slobodno mogu uteći u neke europske države, Kanadu, SAD i države Južne Amerike. Tako je pobjegao poglavnik NDH dr. Ante Pavelić, izdajnik hrvatskog naroda! Kad su Glas koncila i Katolička crkva Hrvatskoj od 1991. do 2022. godine kritizirali ultradesničarske i proustaške medije u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini? Mnogi će se upitati što ovaj autor piše takove gluposti? I Ante Roko Andrijević, koji je iz Dalmacije davno došao u Istru, na blogu Semper Paratus Croatiae godinama je naprosto pljuvao po regionalnoj političkoj stranki IDS-u, SDP-u, Titu, komunistima i partizanima i optuživao za žrtve fojbi (kraških jama), Talijana (fašista i njihovih kolaboracionista Talijana i Hrvata) i egzodus 300.000 Talijana (sic). To je činio, nećete vjerovati, sin dalmatinskog partizana koji je preko noći postao izdajnik!
Proustaški portali hrvatskonebo.org i croativ online: Partija je naredila da partizani ubiju Joakima Rakovca!
Možda sam ovaj dio članka trebao objaviti na kraju članka, ali odlučio sam na samom početku, jer štošta čitam o skribomanima koji su ustvari izmislili priču da su suborci, partizani, ubili partizanskog vođu Joakima Rakovca. Vi, koji čitate moje kritičke osvrte, zasigurno se nećete iznenaditi tko bljezgari na proustaškim portalima. Pod provokativno-nenormalnim naslovom “DAN ANTIFAŠISTIČKE BORBE S JEDNE STRANE, JAZOVKA S DRUGE STRANE! ANTIFAŠISTI SU PUNILI JAZOVKU?! KAKVI SU TO ANTIFAŠISTI KOJI SLAVE POKOLJ? A I OPET BI UBIJALI!” (pod. A. Č.), portal svoje autorice objavio je nesvakidašnje nebuloze: “Joakim Rakovac odrastao je u katoličkoj seljačkoj obitelji i uvijek je uz sebe nosio molitvenik biskupa Jurja Dobrile “Oče budi volja tvoja”, a za partijske komesare previše se družio sa istaknutim istarskim svećenikom Zvonimirom Brubnićem i preko toga Partija nije mogla prijeći! To ga je koštalo života! Evo, to je njihov antifašizam’.”. Autorica tog bezobraznog pamfleta je poznata našoj javnosti i o njoj sam već pisao, ali ona ostaje i nadalje klevetnica koja opet optužuje partizane. Da, ako ste pomislili na nepopravljivu blogericu Lili Benčik iz Pule, pogodili ste iz prve. Dotična je gore napisane nebuloze objavila na bosansko-hercegovačkom blogu hrvatskonebo.org u Mostaru, a prenio ga je portal croativ online Ili croativ.net), da je PARTIJA NAREDILA DA PARTIZANI UBIJU JOAKIMA RAKOVCA (pod. – A.Č.). Kad sam navedeni povijesni falsifikat i klevete pročitao ostao sam zapanjen, bez obzira što je spomenuta lažljivica dosad objavila velik broj pamfleta protiv Tita, komunista i partizana!!
Blogerica Lili Benčik objavila falsifikat na hrvatskepraveceblog.com
Na proustaškom hrvatskepraviceblog.com, postojeća Lili Benčik 21. veljače 2019. godine je objavila da je Joakim Rakovac stradao po čudnim okolnostima 18. siječnja 1945. godine. Napisala je pamflet pod naslovom “Partiji je smetalo njegovo prijateljstvo s mladim svećenikom Miroslavom Bulešićem”… Čitatelji zamjećuju da u jednom prijašnjem tekstu spomenula svećenika Brumnića. To su trenuci gdje se L. B. gubi i sve pomiješa i na kraju progovori njezina bolesna mašta – izmišljotine i krivotvoriteljice povijesnih događaja!! Evo njezinih patvorenih rečenica: “Joakim Rakovac potaknuo je iz katoličke i narodnjačke obitelji. Uvijek je nosio uz sebe molitvenik “Oče budi volja tvoja” biskupa Jurja Dobrile (njegovo ime nosi Sveučilište u Puli – op. A. Č.) i imao je dobru suradnju s Miroslavom Bulešićem i ostalim svećenicima. To se naravno nije sviđalo komunistima, a naročito njegovo zalaganje za mons. Božu Milanovića u odnosu u oblasnom (ne zna da se prvo slovo piše velikim slovom – op. A. Č.) 3. veljače 1944. godine. Postoje svjedoci koji su potvrdili da mu je postavljena zasjeda i da je ostavljen ranjen bez pomoći i iskrvario. I u samim komunističkim zapisima postoje različita svjedočenja (sic), što samo potvrđuje sumnju u službenu verziju njegove pogibije”. Tim nepodnošljivim medijima i L.B. postavljam opravdano pitanje s kojim će se složiti većina čitatelja: Zbog čega nije objavile ime nijednog od više svjedoka ili se toga bojite kao zmije!
Armando Černjul
Pula, 27. srpnja 2022.
