Na Matka Raosa, umirovljenog brigadira Hrvatske vojske, proslavljenog pilota i spasitelja ranjenika tijekom Domovinskog rata, te izaslanika ministra branitelja Vlade RH na obilježavanju 31. obljetnice osnivanja IX. bojne HOS-a „Rafael vitez Boban“, sručila se salva kritika nakon što je upravo na dan proglašenja NDH 10.travnja izgovorio i to upravo u Splitu, gradu velike, možda i najveće antifašističke tradicije u cijeloj Europi, jednu sramotnu i nedopustivu rečenicu, a koja nije ni blizu povijesne istine:

„Morate znati da nije bilo 10.travnja 1941. godine, ne bi bilo ni današnje Hrvatske!“

Tu je rečenicu izgovorio jedan umirovljenik bez političkog iskustva koji ni danas nije politički aktivan, dakle čovjek bez ikakve moći da utječe na društvene tokove, čovjek bez mogućnosti kreiranja društvene i političke stvarnosti.

Sada, nekoliko dana poslije „razapinjanja“ Matka Raosa na stup srama, ako mirno analiziramo što se sve događalo na Skejinom i vladinom skupu svečanog obilježavanja 10.travnja  u Splitu, ne možemo se oteti dojmu da je ova nedopustiva i nepromišljena Raosova rečenica došla kao naručena upravo Plenkoviću i vladi RH kako bi se lažno predstavili, napadajući Raosa sa svih strana i iz svih oružja, kao tobožnji zaštitnici ustavnih antifašističkih vrednota.

Kažem da je to bio Skejin i vladin skup jer je Plenkovićeva vlada znajući u kakvom se proustaškom ozračju i atmosferi već godinama obilježava 10.travnja dan osnutka NDH u Splitu, a što hrvatskoj vladi očito nije sporno, svjesno uputila znajući što ga čeka svoga izaslanika Matka Raosa u atmosferu prostačke ustašije prožetu crnokošuljačkom ikonografijom uz zvučnu kulisu povika „Za Dom Spremni“. U tome se ambijentu, očito, Matko Raos nije snašao. Pravo bi pitanje stoga za Plenkovića bilo – a što uopće izaslanik hrvatske vlade ima tražiti na proustaškom skupu koji se održava 10. travnja na dan proglašenja NDH? Kako je moguće da je vlada takav skup uopće i odobrila? Zar nije sramota da se danas Andrej Plenković poziva na Ustav RH, ZAVNOH i antifašizam kada je uputio izaslanika na obilježavanje jedinice imenovane po fašističkom zločincu i ustaškom pukovniku Rafaelu vitezu Bobanu? Pitanje za Andreja Plenkovića je – a što si uopće tražio na Skejinom skupu predsjedniče hrvatske vlade?

Iz svega vidimo da je Matko Raos u stvarnosti postao žrtva klime stvorene u Hrvatskoj, a oni koji ga danas najviše napadaju ograđujući se od njega, Andrej Plenković i ministar Tomo Medved su takvu klimu kreirali odnosno omogućili. I zato bi upravo njih trebalo prozivati i osuđivati a ne umirovljenika Matka Raosa. Za razliku od vladina izaslanika koji ne posjeduje političke moći, Andrej Plenković i Tomo Medved su mogli da su htjeli svojim političkim djelovanjem afirmirati antifašističke vrijednosti u koje se sada kunu a ne podilaziti ekstremnim političkim skupinama financirajući njihova glasila i udruge. Mogli su ali nisu to željeli kroz zakonodavstvo u Saboru onemogućiti ovako dramatično glorificiranje ustaštva kakvo smo imali prilike vidjeti i čuti nedavno u Splitu.

„Prije 81 godine stvorena je NDH. Da je Hrvatska zemlja kako bog zapovijeda govorilo bi se o tom povijesnom datumu. Kroz našu povijest najvrjednija hrvatska postrojba je ustaška Crna legija“, slinio je Ante Prkačin, general HOS-a i zastupnik u Saboru RH i to pred izaslanikom hrvatske vlade, predstavnicima Županije Splitsko-dalmatinske, policije i Hrvatske vojske. Nitko od njih nije našao za shodno napustiti skup na kojem se veličanjem NDH u suštini negira i samo postojanje Republike Hrvatske! Čudno je da na splitskom proustaškom zboru poslije svega viđenog – glorificiranja ustaštva, negiranja Ustava RH i njenog sramoćenja, policija nije podnijela niti prekršajnu a kamo li kaznenu prijavu, bar o tome javnost nije izvještena.

Nisu ova zborovanja u Splitu od jučer. Već dugi niz godina ulica Ruđera Boškovića poprište je te splitske i hrvatske sramote, budući je u toj ulici za vrijeme SDP-ove vlasti podignut spomenik sa imenom Rafaela viteza Bobana, tako da je Split jedini grad u Europi u kojem postoji spomenik nekom fašističkom zločincu iz Drugog svjetskog rata. Umjesto da razriješi tu situaciju, hrvatska vlada se okomila na malog i nemoćnog umirovljenika, udarila je na Matka Raosa pronašavši u njemu Pedra, po prokušanom receptu „Tko o čemu, kurva o poštenju!“

Kada živiš u Splitu, kojeg je da apsurd bude veći izdajnička NDH prepustila Italiji a partizanski patriotski pokret vratio Hrvatskoj, kada vidiš da 17 splitskih Narodnih heroja koliko ih je dao Split tijekom Drugog svjetskog rata je danas za našu vladajuću elitu nešto potpuno bezvrijedno, nešto što nije vrijedno spomena pa su izbrisana njihova imena sa svih splitskih ulica, trgova, škola i ustanova, te kada vidiš da  u tom istom Splitu ratni ustaški pukovnik i zločinac Rafael Boban, zapovjednik zloglasne Crne legije ima spomenik sa svojim imenom, ne možeš drugo nego razumjeti i shvatiti da ona rečenica koju je Matko Raos izgovorio i nije drugo doli naša otužna stvarnost. Nastoji se izbrisati splitski antifašistički identitet, na djelu je ustaško preoblikovanje Splita i Hrvatske!

Stoga Matka Raosa možemo razumjeti, ali ne i opravdati. Splitska stvarnost je suprotno Ustavu više desetotravanjska nego zavnohovska, više okrenuta Rafaelu Bobanu nego čuvenom profesoru Ćiri Gamulinu. Kakva je to Hrvatska i Split u kojem je Ćiro Gamulin ime svoje škole izgubio, a Rafael vitez Boban spomenik dobio? Koje li sramote. Za tu su sramotu danas najodgovorniji Andrej Plenković, hrvatska vlada i Sabor budući su oni ti koji imaju moć i Zakonima koji vape da budu doneseni izmjene postojeću stvarnost te vrate u Split one koji su ga u Drugom svjetskom ratu proslavili, a iz Splita „protjerati“ one koji su ga osramotili i prepustili Italiji.

VEDRAN SRŠEN