TITOVI PUTOVI MIRA

“Zapamtite ovaj datum. I vaša djeca i vaše djece djeca neka pamte ovaj datum dolaska Tita u Veliku Britaniju, koji će ući u udžbenike historije. To je događaj koji obasjava zrakama svijet zastrašen strahotom rata.” (Daily Exspress, London 1953.);

“Moja je želja da se Nobelova nagrada za mir dodijeli predsjedniku Titu,” (Giuseppe Ungaretti, književnik, Rim 1961.);

Tito je šampion mira.” (Cunha Bocayava, lider Radničke stranke Brazila, 1963.);

Nedavno sam u grčkoj Skupštini nazvao Tita apostolom mira. I mogu vam zaista iskreno reći da sam uzbuđen i dirnut njegovom misijom u čovječanstvu – misijom slobode i mira.” (Georgios Papandreu, političar, 1964.);

“SAD smatraju važnom jugoslavensku nezavisnost, političko jedinstvo i terotorijalni integritet i priznaju životnu ulogu Jugoslavije i prerdsjednika Tita u rukovođenju svijetom  nesvrstanih.” (James Cartrer, predsjednik SAD, 1977.)…                                                                     

Mogao bih nabrojiti na stotine državnika I političara, umjetnika i sportaša, publicista i novinara te drugih ličnosti suvremenog svijeta koji su napisali ili izgovorili slično slovo o neimaru svjetskog mira. To je bez daljnjeg velika čast i hvala za jednu zemlju kakva je Jugoslavija, za sve njezine narode i narodnosti.

Kao da je bilo jučer, a sve je zapravo započelo prvim službenim posjetom maršala Jugoslavije Josipa Broza Tita Sovjetskom Savezu i razgovorima s J. V. Staljinom (5-16. travnja 1945,). Mnogi i ne pamte više taj datum, ali svjetska javnost nije zaboravila 1948. kad je Tito odlučno rekao “NE” Staljinu. Do tog političkog događaja svijet je znao i cijenio Tita kao maršala i neustrašiva i smjela komandanta partizana na Balkanu,  vrhovnog komandanta oružanih snaga Jugoslavije i ministra obrane. A oni kojima je bila strana ideologija komunista, ostali su zapanjeni, gotovo da i nisu mogli povjerovati da su Partija i Tito učinili tako veliki korak da jednostavno ne prihvate napade socijalističkih država. Bila su to nepredviđena i teška vremena;28. lipnja 1948. Komunistička partija Jugoslavije isključena je iz Kominforma. U to vrijeme u Beogradu se upravo održavao Peti kongres KPJ na kome je Tito dokumentirano odbio sva napade i kleverte Informbiroa i Staljina, što su prisutni delegati odlučno podržali.

Sada je već mnogima, osobito demokrtatskim snagama u svijetu, bila jasnija slika o tome da se Jugoslavija, Savez komunista i Tito ni pod kojim uvjetima i pritiscima ne žele i neće pokoravati pred velikima i moćnima. Moglo se nazreti da se mala evropska zemlja, Jugoslavija, odlučila na vlasdtiti put u izgradnji socijalističkog društva.                                                 

Predsjednik je posjetio 65 zemalja u svijetu

Predsjednik Tito je za službenih i prijateljskih posjeta stranim zemljama imao samo jednu misao:učvršćenje mira, prijateljstva i suradnje među narodima i zemljama svijeta! On je to zaista često iskazivao u mnogobrojnim susretima i razgovorima koje je vodio u zemlji i inozemstvu; od prvog putovnja u Sovjetski Savez do posljednjeg u Rumunjsku 1979.

Titovi putovi i letovi mira ostat će zapisani zlatnim slovima u analima svjetske povijesti. Putovao je “plavim vlakom”, školskim  brodom Ratne mornarice “Galeb” i avionima Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane. U tim misijama prijateljstva i mira boravio je na svim kontinentima osim Australije. Posjetio je 65 zemalja, a kraće se vrijeme zadržao na aerodromima pet zemalja. U nekim od tih zemalja boravio je više puta kao npr. u Sovjetskom Savezu čak 19 puta, Rumunjskoj 18, Egiptu 14 itd.

Predsjednik Tito najčešće je putovao brodom  “Galeb” i avionima. “Galebom” je od 1953. do 1976. prevalio 78.480 nautičkih milja,  u jugoslavenskim lukama proveo je 86 dana, što znači da se na brodu zadržao ukupno 324 dana.

Taj po morima poznat brod, bakljonoša mira, kako ga naziva jedan naš pisac, ima svoju povijest “rađanja” i služenja. Nekada se zvao “Ramb III” i kao brod – hladnjača služio je za prijevoz tropskog voća. U rujnu 1943. u sjevernom Jadranu  od Talijana ga uzeše Nijemci, pretvorivši ga u minopolagač i krstivši ga u “Kiebitz”. Služio je dakle Hitlerevoj vojsci u borbi protiv Titovih partizana i savezničke mornarice. Brod nije čovjek, pa je “Kiebitz” korištern za uništavanje ljudi koji su se borili za slobodu. Ali jednoga dana u studenom 1944. poslije napada savezničkih aviona na riječku luku, “Kiebitz” je pogođen s nekoliko bombi i završio na dnu mora. Tek u ožujku 1948. ekipa splitskog “Brodospasa” poslije višemjesečnih muka i rada uspjela ga je izvaditi s dubine od dvadeset i dva metra i otegliti u pulsko beodogradilište “Uljanik”. Tako je “Kiebitz”, odnosno “Ramb III”, u teško oštečenom stanju dospio u marljive ruke brodogradilišta u Puli koji su imali iskustva za popravak i gradnju brodova. Rekonstrukcija broda je dosta dugo potrajala, a kad je u srpnju 1952. bila dovršena, radni ljudin “Uljanika” slavili su pobjedu. Bila je to velika fešta, jer su znali da će tim brodom ploviti njihov prijatelj, drug Tito.

Tito i brod “Galeb” sinonim mira

– Pogledaj kako je lijep, govorio je svojim kolegama jedan brodograditelj koji je izradio zvijezdu petokraku koja je čvrsto stajala na brodu dugom 118 metara, širokom 15,6. Sa dva dizel-motora mogao je razvijuti brzinu 18 čvorova. I bijeli ljepotan zaplovio je u Split…                                                                             

U povodu proslave 10-godišnjice Ratne mornarice i pomorstva u Splitu je 10. rujna 1952. na brod “Galeb” došao vrhovni komandant maršal Tito. Od tog svečanog trenutka “Galeb” i Tito postaju sinonim za nešto što se zove – mir.                                                                                             

Znatiželjni i neupućeni čitatelj s punim pravom priupitat će se kako je brod dobio ime “Galeb”. I priča nas ponovno vodi u stari pulski škver, gdje je brod stasao i dobio ime. Naime, dok su danonoćno radili na opremanju broda, netko je rekao:”Dotjerat ćemo ovaj brod da će biti elegantan i brz kao galeb”. To se ubrzo pročulo do najodgovornijih ljudi i, brod je dobio ime po ptici koja bijaše čest gost pulskih brodograditelja, pomoraca i ribara.

U pulskoj luci nadomak brodogradilišta “Uljanik”, predsjednik Tito i njegovi suradnici često su ispraćeni i dočekivani s putovanja mira. Radni ljudi, pioniri, vojnici i mornari, pa čak i turisti koji su se zatekli u Puli, izašli bi na Obalu maršala Tita i pozdraviti dragog im putnika mira. Tako je bilo kad je Tito putovao “Galebom” i polijetao avionom s pulskog aerodroma.

Prvi doček predsjedniku Titu Puljani su priredili 10. siječnja 1956. kad se s “Galebom” vratio iz Egipta i Etiopije. Oko 60 tisuća ljudi poželjelo je dobrodošlicu svom predsjedniku,koji je, među ostalim, rekao:          

– Ja vjerujem da je i ovoga puta, našom posjetom tim zemljama, prestiž Jugoslavije još više ojačao i da se velik dio još jednog kontinenta, da su se narodi tog dijela afričkog kontinenta ubijedili da je Jugoslavija jedna miroljubiva zemlja koja duboko slijedi svoje principe mirne međunarodne saradnje između svih naroda.

Tog dana u hotelu “Neptun” na Brijunima (tada su bili Brioni – op. A.Č.) predsjenik Tito je primio posade “Galeba” i brodova “Triglav”, “Romanija” i “Biokovo” koji su bili u pratnji na njegovu putu po Etiopiji i Egiptu. Tom prilikom predsjednik i vrhovni komandant Tito pohvalio je posade brodova za obavaljeni zadatak, što se vidi i iz izjave  koju je dao mornaričkom listu Čuvar Jadrana:                      

– Mi smo danas na svim dosadašnjim putovanjima prešli 30 hiljada milja  i ja sam primijetio da e svako putovanje bilo bolje, da se svakog puta sve bolje i bolje pokazao kvalitet naših mornara komandnog sastava, što s druge strane pokazuje da su ova putovanja, iako nisu imala čisto nautički karakter, bila od ogromne koristi i za vaspitavanje kadrova naše ratne mornarice. Imao sam priliku da posmatram na “Galebu” rad i službu pripadnika naših pomorskih snaga i mogao sam utvrditi na svoje najveće zadovoljstvo da je taj rad bio besprijekoran i da se zaista možemo ponositi, a u prvom redu, visokim kvalitetom naše mornarice, tog veoma važnog vida naših oružanih snaga…

Tito, Naser i Nehru postavili temelje pokreta nesvrstanosti

Godina 1956. ušla je već u knjige naše i svjetske povijesti. Za dvadeset i više godina znanstvenici će ocjenjivati razgovore što su ih na Vangi 18. i 19. srpnja te 1956. vodili istaknuti državnici Tito, Naser i Nehru. Mnogi  su već analizirali i dali ocjenu o usvojenoij Brionskoj deklaraciji.                                  

“Ono što će drugi otkriti tek osamdesetih godina, nakon šoka svjetske krize – nikako ne prije – njih je opsjedalo već tada, prije 25 godina, jer su do toga došli razmišljanjem. A to nije najmanje što se od njih može naučiti”, napisao je u “Svjetskom izazovu” Jean Jacques Servan Schreiber.

A trojica šefova država su tih dana 1956. dali zajedničku izjavju u kojoj je stajalo i ovih nekoliko riječi:”Mir se ne može postići podjelom, već težnjom kolektivnoj sigurnosti u svjetskim razjerima i proširivanjem oblasti slobode, kao i okončenjem dominacije jedne zemlje nad drugom.”

Tada su, ustvari, trojica državnika postavili temelje pokretu nesvrstanosti. Bila je to prva etapa u pripremi za održavanje Prve konferencije šefova država ili vlada nesvrstanih koja je održana 1961. u Beogradu. O tom velkom povijesnom činu predsjedik Tito je govorio u intervjuu Tanjugu koji je objavljen 1. kolovoza 1976. u mnogim listovima u našoj zemlji.

– Ovdje, na Brionima, prije dvadeset godina sastali smo se Nehru, Naser i ja. Tu su se rađale značajne ideje. U to vrijeme međunarodna situacija bila je veoma teška. Prijetila je opasnost da se hladni rat pretvori u vrući rat. I mi smo diskutovali o tome šta da se radi. Riješili smo  da  bi trebalo  raditi na tome da se okupe sve zemlje koje nisu u blokovima. To je izraženo u jednoj kratkoj deklaraciji koju smo nas trojica tada potpisali na Brionima.  I to je bio početak alcije za sazivanje prve knferencije nesvrstaih, koja je održana u Beogradu.    

Tito je ne prvo putovanje “Galebom” iz Pule krenuo u privatan posjet Krfu. Tog toplog dana (22. srpnja 1956.) Predsjednik se ukrcao na brod koji je bio usidren u Fažanskom kanalu, u blizini Brijuna. Uslijedili su i drugi posjeti stranim zemljama:Gani, Togu, Liberiji, Gvineji, Maliju, Maroku, Tunisu i Egiptu. Krenuo je iz splitske luke 14. veljače 1961., a vratio se u Pulu i na Brijune 26. travnja. Puljani su Tita dočekali po starom i dobrom običaju na najsvečaniji  mogući način, a on m je održao govor u kojem se osvrnuo na znaćaj posjete afričkim zemljama. Vrhovni komandat je za izvršene zadatke nagradio sve pripadnike JNA, mornare i zrakoplovce koji su ga pratili na putu dugom sedadeset i dva dana. Svi su dobili 15 dana nagradnog odsustva, a članovi petog brodskog odreda do 21 dan. Treba reći i to da su na tom putovanju u pratnji “Galeba” bili brodovi “Split”, “Kotor”, “Pula” i “Lovćen “. Na primnanju koje je u hotelu “Neptun” na Brijunima priredio vrhovni komsndsnt Josip Broz Tito, našli su se svi članovi posada i to im je bio još jedan veliki dan.                                                                       

– Ja se ponosim što sam na ovom putovanju imao sa sobom preko hiljadu naših mladih ljudi, pomoraca, komunista i omladinaca koji su tako lijepo pronijeli ime Jugoslavije u zemljama koje smo posjetili, obračajući se sudionicima, izjavio je predsjednk Tito.

Predsjednik – građanin svijeta!

Tito – građanin svijeta, kako su ga mnogi nazivali, iz Pule plovi “Galebom” u Egipat i Sudan (31. I 1962.) Alžir (11. IV 1965.)… S “Galebom” se vraća s putovanja  po Egiptu, i to u predio Brijuna (21. VIII 1967.)

Kažu da je drug Tito dobro podnosio more. I kad se događalo da su neki mornari dobili morsku bolest, Predsjednik je izdržao i posjećivao članove posade. Kad je posljednji put putovao “Galebom” u jednu stranu zemlju (Egipat 1967.), imao je sedamdeset i pet godina. Shvatljivo je da se je kasnije služio avionom, ali s “Galebom”, njegovim “Gašom”, kako ga je često nazivao, plovio je Jadranom sve do ljeta 1979. godine. 28. srpnja 1976. “Galeb” je iz Pule isplovio bez Tita. Uoči isplovljenja Tito je došao na brod, izvršio smotru posade i poželio im dobro more i uspješnu plovidbu.

– Do viđenja, u Colombu! – kroz osmijeh pozdravi posadu i admirala Veljka Dokmanovića njihov vrhovni komndant Tito.                                 

Tako je “Galeb” zaplovio u daleki Colombo u kome se održavala Peta konferencija nesvrstanih zemalja, a njegov dugogodišnji putnik Tito petnaestak dana kasnije odletio je avionom s pulskog aerodroma.

Ovo je samo dijelić priče o “Galebu” i njegovim posadama koji su s Titom plovili brazdama mira.

Tito je često letio avionima Jugoslavenskog zraklopostva. Tito je od 1946. do 1979. u 348 letova proveo u zraku 788,36 sati i preletio oko 450.000 kilometara. Inače, letio je je on još 1941., zatim u tri navrata 1944. u Bari, Napulj, Moskvu i Krajovu, a 1945. u SSSR. Tito je često letio na velikom tromotornom mlažnjaku “boeing, pa je on dobio naziv “avion mira”. 

Najstariji državnik na Šestoj konferenciji nesvrstanih u Havani

Podsjetimo da je Pula ispratila predsjednika Tita na Treću konferenciju nesvrstanih koja je održana u Lusaki 1970., zatim ne Četvrtu konferenciju nesvrstanih u Alžir 1973., Konferenciju o evropskoj sigurnosti i suradnji u Helsinkiju 1975., Petu konferenciju nesvrstanih u Colombo 1976. i Šestu konferenciju nesvrstanih u Havanu 1979. A Tito –  lider i najstariji sudionik, uvijek je bio u središtu pažnje svjetske javnosti. Pored državničkih poslova, Tito je u svim rezidencijama u zemlji primao delegacije društveno-političkih organizacija, radnih organizacija, sportaše, umjetnike, svoje stare drugove iz predratnog i ratnog razdoblja. Svi s kojima je vodio razgovore bezbroj  su puta bili u čudu:otkud tom čovjeku tolika energija i izdržljivost? Teško je dati pravi odgovor, ali neću pogriješiti ako ustvrdim, a to je činjenica, da je Tito vodio računa o svom zdravlju. Bio je čovjek pun energije, a nju je najvjerojatnijje dobivao kvalitetnom ishranomm i time što se od malih nogu bavio sportom. I u podmaklim godinma uvijek je našao slobodnog vremena za šetnju, ribolov, plivanje i sve ono što mu je moglo koristititi da bude odmoran za posao. Recimo, kad se nalazio na Vangi, odlazio je u radionicu i tokario, a sam je razvijao filmove u svom laboratoriju. Bio je zaljubljenik u fotografiju. Ostao je veliki broj fotografjja s putovanja u zemlji i inozemstvu.

Predsjednik se duže vrijeme pripremao za Petu konferenciju nesvrstanih koja je održana u Colombu 1976. U tom smislu je i intervju što ga je dao meksičkoj televiziji 5. III 1976. na Brijunima. Na pitanje, koji su osnovni problemi sadašnjih svjetskih ekonomskih odnosa, Tito je odgovorio:

– Činjenica je da su sadašnji ekonomski odnosi u svijetu u krizi. To se, između ostalog izražava u nestabilnosti proizvodnje i razmjene dobara, porastu nezaposlenosti i inflacije, poremećajima u platnim bilansama, a prije svega u stalnom pogoršanju položaja zemalja u razvoju i produbljivanju jaza između njih i razvijenih zemalja. Sve to ukazuje na prevaziđenost postojećeg sistema međunarodnih ekonomskih odnosa koji stalno rasprodukuje podijeljenost svijeta u korist razvijenih zemalja.  Ovakva kretanja izazivaju i socijalnu nestabilnost i političke krize u mnogim zemljama. Tako se stvaraju i opasna zarišta u svijetu. Preraspodjela svjetskog dohotka  i suvereno raspolaganje prirodnim bogatstvima su važni preduslovi prevazilaženja sadašnjih suprotnosti u međunarodnim odnosima. Zato se mi tako odlučno zalažemom za uspostavljanje novog međunarodnog ekonomskog poretka. Pri tome smo realisti, ne mislimo da se može postići preko noći. Rješavanjem konkretnih i najaktualnijih problema, ublažavat ćemo opasnosti konfrontacija i postepeno ćemo se kretati u pravcu skladnijeg razvoja svih dijelova svijeta. U ovom momentu, od posebnog je značajau da se otpočne sa sprovođenjem rezolucija šestog i sedmog specijalnog zasjedanja Generalne skupštine i drugih odluka Organizacije ujedinjenih nacija, koje predstavljaju osnovu za  suštinsko mijenjanje međunarodnih ekonomskih odnosa. Razumije se, nesvrstane i zemlje u razvoju ne polaze od toga da same mogu naći rješenje za pomunute probleme. One znaju da je to mogućno samo u saradnji sa razvijenim zemljama, i da je to i u interesu cijele međunarodne zajednice.

Slijedeće pitanje koje je upućeno Presjedniku glasilo je:Kako gledate na ulogu nesvrstanosti u sadašnjoj međunarodnoj situaciji i kako ocjenjujete pripreme za petu konferenciju šefova država ili vlada u Colombu?                                                                                                                         

– Nesvrstanost je danas najdinamičnija pokretačka snaga  pozitivnih kretanja u svijetu – rekao je predsjednik Tito. – Zahvaljujući toj politici, velik broj zemalja je uspio  da stekne i učvrsti svoju nezavisnost. Ta politika je uticala  da se izbjegne potpuna podjela svijeta na blokove, što bi ustvari značilo nastavljanje hladnog rata i konfrontacija. Još na prvoj, Beogradskoj konferenciji 1961. godine, nesvrstane zemlje su istupile sa zahtjevom da se ide na popuštanje i pregovarenje. One su također izgradile realnu platformu za rješavanje niza akutnih međunarodnih problema. Bile su inicijator, a danas su i nosilac borbe za novi međunarodni ekonomski poredak. Sve to govori da se ta politika afirmisala kao snažan faktor međunarodnih odnosa, zbog čega je i prihvaćena kao suštinska orijentacija u spoljnopolitčkoj aktivnosti najvećeg broja zemalja. Jasno je da politika pogađa osnove imperijalizma i uopšte strane dominacije u svijetu. Zbog toga se u posljednje vrijeme i pojačavaju pritisci na nesvrstane zemlje i zemlje u razvoju od strane snaga koje žele da očuvaju postojeće privilegovane pozicije. Na žalost, ponegdje imaju i uspjeha. Izazivaju se unutrašnje teškoće u nekkim od tih zemalja  i podstiče nestabilnost, i to često grubim miješanjem, pa i vojnim intervencijama. To međutim, ne može zaustaviti neizbježne procese i oslabiti ukupnu snagu nesvrstanosti. Štaviše to u nesvrstanim zemljama produbljuje shvatanje njihovih suštinskih interesa i jača odlučnost da se istraje u borbi za njih.

Otputovao u Latinsku Ameriku

Nesvrstane zemlje, u borbi za proklamovane ciljeve, ne postavljaju se usko, one realno sagledavaju ukupnost međunarodnih odnosa. To su dokazale, prije svega, svojom aktivnošću u Ujedinjemim nacijama, gdje su se zalagale za rješenja u interesu svih. Ako i dolazi do nekih konfrontacija, to nije njihova želja, već nešto što im drugi nameću. Smatram da pripreme za petu konferenciju u Colombu teku povoljno, bez obzira na poemnute teškoće. To je zbog toga što se u centar postavljaju suštinska pitanja, koja su već pokrenuta u raznim prilikama. Ja sam uvjeren da će skup u Colombu biti nova manifestacija snage, jedinstva i solidarnosti nesvrstanih zemalja.

Za pet mjeseci Predsjednik će krenuti u Colombo, no prije toga krenuo je  po treći put preko Atlantika. Tog 9. ožujka 1976. nad Pulom je pljuštala jaka kiša. Na aerodromu “boeing” 727 po kome lije kišnica spreman je za polijetanje. Čak i Predsjednik je stigao petnaest minuta prije dogovorena vremena za putovanje u prijateljske zemlje Meksiko, Panamu i Venezuelu. Uobičajeni ceremonijal – i prisutni su zaželjeli sretan put svom  drugu Titu.

I ti posjeti dalekim zemljama imali su velik značaj za prijateljstvo i učvršćivanje mira među zemljama i narodima. To se najbolje moglo vidjeti po dočecima koji su priređeni predsjedniku Titu i članovima njegove pratnje.                                                                                                     

Za vrijeme posjeta Venezueli, predsjednik Tito je govorio o Nacionalnom kongresu te Republike, naglasivši  da su zemlje Latinske Amerike, a među njima i Venezuela, dale značajan doprinos zajedničkim naporima za izgradnju novog ekonomskog poretka u svijetu. Zatim je Tito govorio o tome da nema napretka u pregovorima o razoružanju.

– Štaviše, trka o naoružavanju  se nastavlja, iako je bilo dosta svečanih obećanja, nikada se nije odvajalo toliko sredstava za vojne budžete kao što se to čini danas, rekao je Tito.

I u Venezueli je Tito istaknuo da Jugoslavija pridaje izuzetan značaj Konfereciji šefova država ili vlada nesvrstanih zemalja u Colombu.

– Mi očekujemo da će to biti krupan podsticaj rješavanju problema sa kojima se součavaju, ne samo nesvrstane zemlje i zemlje u razvoju nego i svijet u cijelini, rekao je predsjednik Tito.

Na kraju naš  Predsjednik je pozdravljen burnim aplauzom.

Na “Galebu” u Colombu primio 67 šefova država i vlada nesvrstanih zemalja

Predsjednik Tito je u Colombu ponovno stao na palubu “Galeba”, broda mira, koji je postao ploveća rezidencija… U brodskom salonu Tito je primio i razgovarao sa 67 šefova država i vlada nesvrstanih zemalja. Svakog je od njih osobno dočekao i ispratio.

Međutim, drug Tito je našao vremena i da se raspita za uvjete rada posade, osobito za teške poslove kuhara i konobara koji nisu bili naviknuti da rade po tako velikoj vrućini. Zato je pohvalio vrijedno osoblje, a glavnom kuharu Ivi Mariću poklonio je ručni sat ugraviranim potpisom.

Na primanju što ga je Predsjednik organizirao za članove jugoslavenske delegacije i posadu “Galeba” te predstavnike Jugoslavenskog ratnog zrakoplostva, govorio im je i o mnogim misijama u koje je išao brod. “Ova put je izvršio najznačajniju misiju mira, jer bez njega ne bismo mogli obaviti ovako značajan posao” – rekao je Tito.  A kad je “boeing” 727 s predsjednikom i njegovom pratnjom spustio na pulski aerodrom u poslijepnevnim satima 21. kolovoza 1976., gdje mu je priređen doček, dao je izjavu koju su idući dan objavili svi dnevni listovi u našoj zemlji.                

– Vratili smo se s Konferencije nesvrstanih zemalja u Colombu koja prestavlja događaj od izuzetnog historijskog značaja – rekao je na početku svog izlaganja predsjednik Tito. – Mogu da kažem da su se naša očekivanja u pogledu uspjeha ove konferencije u potpunosti ostvarila. Uvjereni smo da će se ona i  neposredno i trajno pozitivno odraziti na međunarodne odnose. Konferencija u Colombu je manifestovala snagu pokreta kao samostalnog faktora u međunarodnim odnosima. Ona je snažno istakla da je nesvrsdtanost svjetska politika sa cjelovitim pogledom na međunbarodne odnose i puteve rješavanja problema sa kojima je suočena cijela međunarodna zajednica. Što je najbitnije, potvrđena je saglasnost o najvažnijim međunarodnim pitanjima i potrebi jedinstva i solidarnosti kao preduslova uspješnog uticaja na na tok događaja u svijetu. Pokazalo se da su korijeni jedinstva duboki i da su zajednički ciljevi i interesi nesvrstanih zemalja daleko jači od razlika u gledanjima na pojedina pitanja. Te razlike  nisu ni došle do nekog posebnog izražaja na Konferenciji, niti su u bilo kome momentu dovodile u pitanje njen uspjeh. Štaviše, Konferencija je doprinijela stvaranju klime i za realnije sagledavanje bilateralnih problema i njihovo rješavanje u duhu principa za koje se politika nesvrstanosti oduvijek zalagala.

Razmatrana sva važnija pitanja današnjeg svijeta

– Debata na Konferenciji dala je svestranu i sadržajnu analizu sadašnjih međunarodnih odnosa – nastavlja predsjednik Tito. – Ona je bila okrenuta suštinskim političkim i ekonomskim problemima. U odlukama koje su donesene izražava se spremnost svih učesnika da se angažiraju i preuzmu svoj dio odgovornosti u njihovom sprovođenju. Te odluke su sadržane u Političkoj i Ekonomskoj deklaraciji i Akcionom programu. U suštini to je dalja razrada osnovnih postavki politke nesvrstanosti  u skladu sa sadašnjim međunarodnim uslovima. Naglašeno je da je u stalnom porastu uloga nesvrstanih zemalja u borbi za korijenito mijenjanje neravnopravnih međunarodnih političkih i ekonomskih odnosa. Na Konferenciji su razmatrana sva važnija pitanja današnjeg svijeta. Posebna pažnja je opravdano posvećena ekonomskim problemima, odnosno putevima za mijenjanje sadašnjih neopravdanih međunarodnih ekonomskih odnosa i za poboljšanje položaja zemalja u razvoju. U tome je ostvaren krupan korak naprijed, posebno u pogledu konkretizacije već ranije usvojenih stavova.

Jadna od karateristika sadašnjeg skupa bila je u pojačanoj zainteresovanosti svih zemalja – učesnica za uspjeh politike nesvrstanosti u cjelini, kao i za što vidnije sopstveno učešće i ulogu u pokretu (…). Ukupni rezultati  su tim značajniji, ako se imaju u vidu jaki otpori i pritisci sa kojima smo, kao nikada do sada, bili suočeni u pripremama za Konferenciju, pa i u toku njenog trajanja. To su bili razni pokušaji da  se nesvrstane zemlje zaplaše i da se utiče na karakter i orijentaciju njihove aktivnosti. Činjeno je sve da se razbije jedinstvo pokreta ili da se on podredi politici drugih međunarodnih faktora. Konferencija je, međutim, još više učvrstila jedinstvo nesvrstanih zemalja (…).

– I mi smo, kao i svi učesnici preuzeli u Colombu nove obveze. Zato će se svi naši društveni, samoupravni i državni organi morati angažovati u dosljednom sprovođenju usvojenih odluka. Jer, to je put daljeg jačanja ugleda naše zemlje i njene pozicije u međunarodnim odnosima – na kraju  rekao je Tito.

Zatim se Predsjednik automobilom uputio u pravcu Pule gdje ga je dočekala masa građana, radnih ljudi, pionira, omladine, vojnika i turista. U pulskoj luci, odnosno  gatu “Istra” jahta  “Podgorka” bila je spremna da druga Tita prebaci na Brijune.

Poruku poslao Svjetskoj konferenciji protiv atomskih i hidrogenskih bombi      

U svojoj bogatoj državničkoj aktivnosti, pogotovu prije održavanja Šestog summita u Havani, predsjednik Josp Broz Tito primio je na Brijunima više državnika s kojima je vodio razgovore o predstojećoj Konferenciji i stanju  u svijetu. Vrlo je značajno to što je Tito s Brijuna 3. kolovoza 1979., dakle 9 mjeseci prije smrti, poslao poruku  Svjetskoj konferenciji protiv atomskih i gidrogenskih bombi što se održavala u Japanu. U toj se poruci kaže:”Vaša konferencija se održava u vrijeme kada međunarodne odnose opterećuje i nesmanjena trka u naoružanju, posebno nuklearnom. Ona direktno ugrožava svjetski mmir, otežava uklanjanje neravnopravnih pravnih, političkih i ekonomskih odnosa u svijetu, kao i napore usmjerene na popuštanje uzajamne saradnje i međusobno povjerenja. Nesumnjivo da je jedan od glavnih zadataka međunarodne zajednice danas, zaustavljanje trke u naoružavanju, stvaranje uslova za otpočinjanje stvarnog procesa razoružanja i korišćenje sredstava, oslobođenih mjerama razoružanja, za potrebe razvoja, posebno zemljama u razvoju. Uvjeren sam da vaša konferencija ima izuzetan značaj za zaustavljanje trke u naoružavanju i otpočinjenje procesa razoružanja, posebno nuklearnog. TAJ CILJ ZAHTJEVA ISTRAJNE NAPORE SVIH ZEMALJA, U INTERESU BEZBJEDNOSTI I PROSPERITA CIJELOG ČOVJEČANSTVA I SREĆE SVIH LJUDI” (pod. A.Č.).

I ova poruka koja je krenula sa Brijuna – svjetionika mira kao i mnoge prije toga, naišla je na veliko razumijevanje progresivnih snaga za mir u svijetu. Isto tako, i Svjetska konferencija protiv atomskih i hidrogenskih bombi pozdravula je poruku jugoslavenskog Predsjednika. I ovoga puta Tito je s otoka mira upozorio svjetsku javnost da je stalno naoružavanje veliko zlo za čovječanstvo…!

Pula, dvadeset osmog kolovoza tisuću devetsto sedamdeset devete godine. Nezapamćeni ispraćaj predsjedniku SFRJ drugu Titu koji putuje u Havanu na Kubu, gdje se od 2. do 9. rujna održava Šesta konferencija nesvrstanih. Nehru i Naser nisu među živima, a Tito, njihov stari drug i suborac u stvaranju novog pokreta, 87-godišnji “otac pokreta nesvrstanosti”, pomalo premoren i bolestan odlučio se na još jedan dugi put. Bila je to još jedna historijska etapa da bi se očuvao mir, da ne bude više potlačenih i milijuni gladnih koji traže mjesto pod suncem, i, napokon da se spasi pokret nesvrstane politike. Zato su sve oči svijeta bile uprte prema Kubi, Havani. Što će govoriti Tito!

Predsjednik Tito je na Konferenciji u Havani najsvjetlija ličnost;pored toga što je primio više šefova država ili vlada nesvrstanih zemalja, njegov historijski govor je ono što će se dugo pamtiti. K tomu u Havanu je došlo predstavnika devedeset i pet (95) zemalja članica pokreta nesvrstanih. Tito je dobio specijalno priznanje kao jedan od osnivača pokreta nesvrstanih i tom prigodom u kongresnoj dvorani svi su se digli i aplauzom pozdravili Josipa Broza Tita.

Krleža:Napustio nas je idealni barjaktar mira!

U Havani su bili izvjestitelji medija gotovo iz cijelog svijeta koji su o Titu pisali, nazivajući ga “velikanom nesvrstanosti” i “ocem pokreta”. Dok je specijalni izvjestitelj francuske novinske agencije AFP napisao:                                                    

“Vrlo uzbuđen, maršal Tito sa 87 godina, otac – osnivač nesvrstavanja, morao je ustati dva puta u toku završne sjednice Šestog sastanka na vrhu    da bi odgovorio na oduševljene ovacije predstavnika više od stotinu zemalja, oslobodilačkih pokreta i međunarodnih organizacija. Jugoslavenski predsjednik domaćin Prve konferencije nesvrstanih u Beogradu, još jednom je u Havani izrazio svoju vjernost nesvrstanosti”.

Kad je predsjednik Tito umro 4. svibnja 1980. u Ljubljani, njegov prijatelj, veliki hrvatski književnik Miroslav Krleža, uz ostalo, napisao je da nas je napustio IDEALNI BARJAKTAR SVJETSKOG MIRA (pod. A.Č.).

Nije svake godine 130. obljetnica rođenja Josipa Broza Tita. Za ovaj prigodni napis koristio sam brojnu literatueru, među kojima i moju knjiigu “Brionsko-pulski spomenar.Dojmovi i tragovi poznatih ljudi (“Istarska naklada”, Pula, 1987.). Nameće se pitanje koji je to bio vojskovođa i neimar svjetskog mira da se jedanaest godina nakon njegove smrti u krvi raspala Jugoslavija, uništeni su ratom čitavi  gradovi u Libanonu, Libiji, Iraku… Sada ratom ubijaju Ukrajinu i opasno prijeti skandidavskim zemljama…! A Tito, kojega zločincem proglašavaju Hrvati (zna se koji!), pomislim da je on živ ne bi bilo tih prokletih ratova…

Armando Černjul