U EKSKLUZIVNOM INTERVJU ZA PORTAL SABA.HR  VODIO SAM RAZGOVOR S KOLEGICOM ŠTEFICOM GALIĆ, GLAVNOM UREDNICOM PORTALA TAČNO.NET IZ MOSTARA, VELIKOM ANTIFAŠISTKINJOM I BORCEM ZA RAVNOPRAVNU I SAMOSTALNU REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU. BILA JE VIŠE NAPADNUTA, ČAK FIZIČKI I UMJESTO DA JE POLICIJA ZAŠTITI ONI SU JOJ PRIJETILI I VRIJEĐALI…!

Na tradicijskom Fažana Media Festu, koji se u organizaciji Društva za istraživačko novinarstvo iz Zagreba, održalo od 5. do 11. rujna u istarskom gradiću Fažani, nadomak Brijunskog arhipelaga, sudionica je bila Štefica Galić, glavna urednica portala Tačno.net, jednim od najobjektivnijih elektroničkih publikacija u Bosni i Hercegovini. Na tom skupu žena novinara govorila je i kolegica Galić, čije će riječi zapamtiti svi nazočni. Objavila Ih je Snježana Pavić u zagrebačkom Jutarnjem list (11. rujna 2022.): “Gledala sam kako ih dovode autobusima, mlate, stavljaju im bombe u usta, odvoze hladnjačama. Ja ću o tome govoriti dok sam živa, jer sam svjedočila tome. Ne u moje ime!” Sa Šteficom Galić, koja je zbog verbalnog i fizičkog napada pod zaštitom njemačkom parlamenta Bundestag, razgovarao sam u Puli u nazočnosti sina Bojana Galića, njegove supruge i sina Vanje, simpatičnog i lijepog dječaka koji još nije polaznik osnovne škole. Kako je to bio formalni razgovor, dok se još nalazila u Fažani i Puli, poslao sam joj pitanja da mi odgovori, na što je pristala i tako je nastao ovaj intervju. Prije nego je osnovala portal Tačno.net Štefica i suprug imali su fotografsku radnju s tiskarom za štampanje fotografija.

Proustaški elementi nisu dopustili da se u Ljubuškom prikaže dokumentarni film “Neđo od Ljubuškog”

Zanimljivo je da je Svetlana Broz, praunuka Josipa Broza Tita, snimila dokumentarni film “Neđo od Ljubuškog” (suprug Štefice koji je preminuo) 2012. godine koji je prikazan u Sarajevu, a kad je predviđeno da se prikaže u Ljubuškom počele su prijetnje i neviđena hajka. 

– Kako je s fašizmom i antifašizmom u Bosni i Hercegovini? 

– U BIH, koja je stvorena na principima antifašizma, fašistička se ideologija odavno uvukla u sve sfere društva, a nepostojeći pravni način za krivično gonjenje fašističkih i neofašističkih organizacija za upotrebu njihovih simbola jer nema zakona koji bi to zabranio. A zakone donose oni koji su na vlasti, i naravno neće protiv sebe. Obično nema dovoljno ruku u parlamentu kad se izglasavaju zakoni koji su prihvaćeni od suštinske važnosti za normalno funkcioniranje naše države. Svi se slože samo kad su pare u pitanju, sve jednoglasno prihvate. Tako četnici i ustaše sebe danas pokušavaju proglasiti antifašistima, a partizane koji su se borili protiv fašizma – fašistima, što je apsurd. Zato je naša ljudska dužnost boriti se protiv tog zla koje je prisutno evo trideset godina. 

– Što bi, po vašem mišljenju, trebalo poduzeti? 

– Građani bi se trebali ujediniti i suprotstaviti takvim ideologijama, ali kako kad je sve poslije rata podijeljeno? Genocidna politika nagrađena. Dejtonskim mirovnim sporazumom – dobila je pola naše države (RS), a ostatak (FBIH) je kao zajednički, a ustvari je podijeljen. Prosrpske i hrvatske stranke stalno rade na rušenju naše države kako bi se pripojili Srbiji i Hrvatskoj, bivšim agresorima na našu zemlju koji i danas to rade samo diplomatskim sredstvima… 

Moja sugovornica nastavila je o neofašizmu u BiH i istaknula je:

– Neofašizam je otvoreno prisutan svuda: od ulice, utakmice, obrambenog sistema, vjerskih institucija, medija do svakodnevne komunikacije. Fenomen “dvije škole pod jednim krovom” najrasprostranjeniji je primjer institucionalnog podržavanja razvoja fašizma. Iako su zabranjene presudama Ustavnog suda, u BIH ima ih 52 i još uvijek nisu ukinute. Njihovi direktori kažu – to je administrativno pitanje jer djeca žele da uče na svom materinjom jeziku, to im je Ustavom zagarantirano i ne možemo mi tu ništa. Sve to su samo izgovori i mimikrija za podjele i fašizam. Djeca u takvim školama se ne sreću ni na odmorima, nemaju zajedničkih aktivnosti, ne druže se, uče različite povijesti i jezike, kao da nam nije sve isto. To će u buduće biti napuci “svog naroda”, budući da će pobjeći u inostranstvo kao i mnogi do sada. Zemlja nam ostaje pusta, ljudi umiru, ostali žive u strahu od novog rata. Tovare uz svu drugu muku, poskupljenja, bolesti.

Galić: Ustaše su sposobni za kriminal, grabež, mržnju, laž…

– Bosna i Hercegovina je u velikoj političko-ekonomskoj krizi, ali ta podjela donosi još veće zlo. Je li to moguće riješiti u dogledno vrijeme, premda nisam optimist?  

– Ja, iskreno rečeno, ne vidim dobroga u mojoj zemlji. U Mostaru su do jučer na desnoj obali Neretve bile ulice s imenima ustaških čelnika, tek nedavno je u GV Mostara izglasana izmjena tih naziva. Odmah potom su proustaške stranke tražile ukidanje ulice Maršala Tita koja se nalazi na lijevoj obali Neretve (ja u njoj živim), ali taj prijedlog nije prošao. SDA i građanske stranke bile su protiv. Nasljednici poražene ustaške ideologije, koju provodi hrvatska stranka, sada bi mijenjala povijest i sve što ono što ih podsjeća na taj poraz. Prije svega ono što je ostalo s Titovim imenom, pa onda sve što je bilo napredno i normalno, za njih je Titovo ime uvreda, ali im ne smeta što i danas kradu ono što je u Titovoj Jugoslaviji napravljeno. Sami nisu napravili ništa osim vlastitih vila, opasanih zidovima i čuvarima, sakriveni i izdvojeni, da ne bi gledali kako im građani kopaju po kontejnerima ili prose po ulicama. U svom mračnom nacionalizmu oni niti vide niti žele ni sklad, ni mir, ni prioritet, ni dobre odnose među ljudima. Sposobni su za kriminal, grabež, mržnju, laž…

Dragan Čović odaje počast poginulim ustašama I Židovima

– Vaše mišljenje o političaru u BIH prof. dr. sc. Draganu Čoviću, koji je obnašao mnoge funkcije u Federaciji BIH, a bio je predsjednik HDZ-a I HNS-a?

– Čović je nedavno s opozvanim ambasadorom Izraela, koji je otvoreno zagovarao izborni zakon po mjeri HDZ-a, posjetio Židovsko groblje u Mostaru na kojem je odao počast za 137 ubijenih mostarskih Židova. Tko ih je ubio? Pripadnici iste ideologije kojoj se nekoliko dana ranije poklonio taj isti Čović s članovima HNS-a, na “Groblju mira” nedaleko Mostara, odajući počast poraženima u Drugom svjetskom ratu, koji su se borili pod ustaškim zastavama uz nacističku Njemačku.

– Što na to kažu građani Mostara?

– Građani svakodnevno svjedoče veličanju fašizma već trideset godina. Primjera je bezbroj: od demoliranja cijelog Partizanskog groblja u Mostaru, uništeno je svih 700 spomen-ploča s imenima mladih mostarskih antifašista koji su dali živote za slobodu. Policija nikada nije kaznila nijednog počinitelja jer psi čuvari ulične desnice demoliraju antifašističke spomenike znajući da su unaprijed oslobođeni odgovornosti. Dan oslobođenja Mostara od fašizma, popraćena od strane neonacista ustaškim pjesmama, podignutim rukama i nacističkim pozdravom, bacanjem molotovljevih koktela, boca, kamenja, čak su jedne godine zapalili vatru  s gumama na ulaznim vratima. I nikad ništa – policija tu stoji između fašista i antifašista, poslije kažu – istraga je u tijeku i tako završava. S druge strane na tzv. “Groblju mira” u Mostaru, koje nije ni groblje već samo križevi s imenima poginulih ustaša. Križeve bi trebale plaćati familije poginulih. Na propagandu Crkve i prohrvatskih stranaka, do sada su postavili tristo križeva, a trebalo bi ih biti više od hiljadu i pol. Čak im je za taj projekt premijer Federacije BIH Novalić obećao dati 300 000 KM dok za obnovu Partizanskog groblja samo 200 000 KM. Taj isti Novalić je na trećem obnavljanju Partizanskog groblja rekao: “Dakle nalazimo se na partizanskom groblju, i da podsjetimo, riječ partizansko dolazi od riječi partizani i moramo sami sebi dakle ponovo pojasniti da partizani dakle nisu tek obični ljudi, zato što su znači bili na tom putu, putu borbe protiv antifašizma, koja je Evropa dakle priznala kao svoj službeni pravac”. Pravdao se – bio je to lapsus. Takvi su nam političari, takva im je politika pa takva nam je država i sistem. Na žalost i bruku.

Guši se sloboda govora, sužava prostor demokracije i širi se atmosfera straha, siromaštva i apatije

– Vi ste veoma hrabra žena, novinarka i glavna urednica! Kako sve to izdržite? 

– Borim se godinama protiv takvog sistema kojem je nacionalizam i klerofašizam mjera stvari, koji slavi “svoje zločince” kao heroje, smatrajući to patriotskim činom, protiv sam sistema koji trguje ljudskim životima i njihovom imovinom, koji odgajaju buduće vojnike koji će mrziti sve što nije njihovo, sistem u kojem trajno na izborima pobjeđuju nacionalističke stranke na čelu s kriminalcima koji sebi tepaju da su političari… Guši se sloboda govora, uspostavlja se politička kontrola nad sudovima, “demokratskim” putem sužava se prostor demokracije, širi se atmosfera straha, siromaštva i apatije. A strah i neznanje su suština sveg jada i najbolje političko oružje. Ljudi više ne vjeruju onome što očima vide, nego onome što im kažu njihove vođe, trujući javni prostor lažima preko medija koji su im na usluzi. Rezultat: masovni odlazak s cijelim familijama jer oni žele budućnost i normalni život, a ne uporno vraćanje u prošlost.

Christian Schmidt, predstavnik Međunarodne zajednice u BIH, nije znao gdje je došao i odmah stao uz HDZ!

– Što na takvo nakaradno, neljudsko i političko stanje kaže predstavnik Međunarodne zajednice, Nijemac Christian Schmidt? 

– Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BIH, Christian Schmidt, nije znao gdje je došao prije godinu dana. U startu je pravio greške, građani BIH bili su zatečeni očitom “zbunjenošću”. Odmah je stao na hrvatsku stranu i počeo o “predstavljanju” Hrvata. Ja sam mu pisala pismo na koje mi nikad nije odgovorio. Nisam se nadala odgovoru. Prije dva mjeseca nametnuo je neke tehničke izmjene izbornog zakona: Bosanskohercegovački političari nisu uspjeli dogovoriti izmjene ni u Parlamentu ni u Neumu ni nigdje gdje su sve vozali i “kao” dogovarali. Strahovita manipulacija oko toga, a sve to zahvaljujući HDZ-u, s obje strane granice, preglasavanja “legalnom i legitimnom” predstavniku… To je mimikrija da zauvijek samo HDZ bude na vlasti. Oni žele izborni zakon po svojoj mjeri, a to znači da Hrvat iz građanske stranke Bosne nije legitiman jer nije, zaboga, iz desničarskog HDZ-a iz Hercegovine. To je apsurd. Tko bi mene mogao natjerati da glasam za bilo koga iz nacionalističke stranke? Nitko. Građani BIH biraju koga žele, a ne kako desnica želi – da građani glasaju za kandidate samo “svoje” nacionalnosti. U BIH postoji 17 manjina i ostali. Koga će oni birati? Ako su izbori slobodni svaki građanin će birati onoga koga želi, a ne kako bi Čović i njegova kamarila htjela, ili Željana Zovko koja lobira o tome po Bruxellesu. 

Draga Čović se obogatio, a “ugroženi” Hrvati kukaju

– Prije nekoliko mjeseci pročitao sam stare članke na bosansko-hercegovačkim portalima da je prof. dr. sc. Dragan Čović bio umiješan u kriminalne radnje, pritvaran i osuđen na 5 godina zatvora, ali na kraju ga je oslobodio Sud BIH. Što se krije iza te zamršene afere?

– Dragan Čović je uz pomoć HDZ-a BIH napravio kriminalnu mrežu za izvlačenje budžetskog novca privatnih firmi povezanih s njim ili strankom kojoj je predsjednik (HDZ BIH), od privatizacije Sokola, preko Hercegovačke banke do javnih poduzeća HT Mostar i Elektroprivrede HZHB… Bio je i ostao gospodar financijskih tokova u BIH. Na državnom nivou uvijek je ministar financija neko iz HDZ BIH. Za tri godine, koliko je obavljao dužnost ministra financija, protiv njega su podignute tri optužnice. U slučaju poznat kao “Eronet” vođen je i sudski postupak zbog afere “Lijanovići”. Čović je bio optužen za nezakonite izdavanje uputa i omogućavanje firmama “Lijanovići” i Mesna industrija “Lijanovići” da izbjegne platiti skoro 39 milijuna KM carinske obaveze i tako ostvarile nezakonitu dobit. U trećem slučaju je bio optužen da je zajedno s Edhemom Bičakčićem, tadašnjim premijerom FBIH, nenamjenski potrošio 7,8 milijuna KM budžetskih rezervi. Tim novcem su kupljeni novi i renovirani stanovi zaposlenicima u organima zakonodavne i izvršne vlasti. Iz svih sudskih procesa Čović je izašao kao pobjednik. Slučajevi su pali u zastare, nedostataka dokaza ili izgubljenim dokumentima. Njegova imovina je impozantna i uglavnom uknjižena na punca, supruge, rodbinu… I dok je Hrvata sve manje, Čovićevo imanje je sve veće, kako dobro reče Jelena Lovrić. To je ta “legalnost i legitimnost” u kojoj kukaju “ugroženi” Hrvati.

– Čak su dva vaša sina “pobjegla”, stariji u Zagreb, a mlađi s obitelji u Pulu. Kako se osjećate vi i kćerka same u Mostaru?

– Da, obojica mojih sinova su otišli, Bojana i njegovu suprugu i sina ste upoznali i presretna sam da imaju dobar posao, ali ipak mi nedostaju. 

Prebijena u Ljubuškom, napadnuta i klevetana u Mostaru

– Bojan mi je ispričao, prije nego ste došli u Fažanu i Pulu, da je stanje u Mostaru, ali ne samo u tom gradu, grozno i neodrživo i rekao da više ne želi živjeti tom nadasve prekrasnom gradu. Jeste li htjeli još nešto reći o navedenoj temi?

– Naime, da nastavim nedovršenu priču: Uz sva ratna razaranja i poretka odricanja, nisu odustajali “principe ljudskosti“; nisam pristajala na podjele, nacionalističke ucjene i zastrašivanja, na “službenu istinu” i “alternativne činjenice” novih krivotvoritelja i ostalih osvetnika. Nisam pristajala niti pristajem, mada proglašavanju nacionalnih izdajnika sve nas koji smatramo da nema isprike ili okolnosti koje bi mogle opravdati ratni zločin, logore, progone samo zato što netko ima drukčije ime, vjeru ili naciju. Zbog posla kojim se bavim i društvenog angažmana često sam na udaru raznih grupacija (desnila), od fizičkih napada do prijetnji i vrijeđanjima. Do sada sam bila žrtva fizičkog napada u Mepasu 2015. godine,  prijetnji od strane policijskog suradnika 2016. u MUP-u HNK, na ulici prijetnje s komentarom, na FB ili inboxu svaki put kad javno nešto kritički kažem ili objavim na portalu kojeg uređujem… Fizički sam napadnuta u Ljubuškom poslije prikazivanja dokumentarca “Neđo od Ljubuškog” u kojem se govorilo o ratu i progonu Ljubuških Bošnjaka 93′ godine. Jedino što je i presuđeno u moju korist je presuda za taj fizički napad. Napadačica je dobila 3 mjeseca uvjetno i da plati 600 KM, što nije nikad platila, a branila se riječima: “Što hoće, da je nisam prebila ja – neki bi drugi”.

Prijetili su da će je ubiti, silovati, isjeći na komade, cementirati i da je komunistička i partizanska kurva…!

– Nedavno sam na jednom bosansko-hercegovačkom portalu pročitao da ste vi i urednik portala Amer Bahtijat početkom 2015. napadnuti u Mostaru. Kako se to  dogodilo?

– Prijetili su mi mnogi: od vojnika do udruga ratnih veterana, desničarskih medija hercegbosanskih i hrvatskih, do ljudi na ulici, telefonski, u inboxu, u komentarima ispred mrziteljskih tekstova na opskurnim portalima koji su se gasili čim bi ih pozvali na odgovornost, a sve da mene i moju familiju prikažu kao mrzitelje svega hrvatskog, komunjare, udbaše, zadrte ateiste… od proustaških portala “ljubuški online.info”, poskoka, dnevno.ba, croliberta, Hodaka (poznati zagrebački odvjetnik koji objavljuje u ultradesničarskim i proustaškim portalima  – op. A. Č.) i dr. Prijetili su da će me ubiti, silovati, isjeći na komade, cementirati, bila sam za njih od kurve komunističke, udbaške drukerice do želja – dabogda se raspala k’o krepani ti muž, sjeme ti se iskorijenilo, žuta kučka itd. IP adrese komentara bile su između ostalih i iz policijske stanice. I sve informacije su davali tim medijima upravo iz policije, a ja sam išla njih moliti da me zaštite! Više nikada nisam otišla.

O Štefici Galić, Hrvatici rođenoj u Ljubuškom, dobar pisac i književnik mogao bi napisati biografiju ili roman. Neki su je mediji proglasili heroinom koja je iz logora krivotvorenim dokumentima spasila tisuće Bošnjaka, a u tomu joj je mnogo pomagao pokojni suprug Neđo. Takvih je novinarki i glavnih urednica premalo u BiH i Hrvatskoj. Ovom intervjuu nije potreban nikakav komentar.

Armando Černjul

Pula, 15. rujna 2022.