PROŠLO JE JE NEKOLIKO DANA OD OBILJEŽAVANJA 76. OBLJETNICE TRAGEDIJE NA PLAŽI VARGAROLA U PULI I SAZNALI SMO DA JE SAMO ŠEST HRVATSKIH MEDIJA OBJAVILO ČLANKE, ŠTO ZNAČI DA SU REDAKCIJE, UREDNICI I NOVINARI PALI NA ISPITU, A O BLEIBURŠKOJ TRAGEDIJI JE IZVJEŠTILO 98 MEDIJA IZ RH I BIH TE IZ VATIKANA…
Dana 17. i 18. kolovoza ove godine u Puli je obilježena 76. obljetnica velike tragedije na plaži Vargarola (na talijanskom Vergarolla) koja se dogodila 18. kolovoza 1946. godine kada je Pula bila u Zoni A i kojom je upravljala Anglo-američka vojna uprava. Što se tiče naše teme o tragediji na plaži Vargarola u Puli prije sedamdeset i šest godina, sramotno je da su o tom povijesnom događaju izvijestilo samo šest (6) medija u Republici Hrvatskoj! Nevjerojatno i simptomatično je da, osim portala SABA RH, ni jedan drugi zagrebački mediji nije objavio izvješće o najvećoj tragediji od 1946. do 2002. na današnjom teritoriju Republike Hrvatske!! Izvijestili su, dakle, samo SABA RH u Zagrebu, iPress.hr u Puli, Istra24 u Vodnjanu, dnevni list Glas Istre u Puli i dnevni lis La Voce del popolo u Rijeci koji je namijenjen pripadnicima talijanske nacionale manjine u Hrvatskoj i Sloveniji. Još su kritički osvrt objavili portali nasiljudi-gentenostra.hr (poznat kao Tiramola) u Umagu i Tačno.net u Mostaru koji su članke prenijeli s našeg portala. Za ostale medije, urednike i novinare mogu reći da nisu samo zakazali – to se zove novinsko-novinarski slučaj koji će, siguran sam, prerasti u aferu “hrvatski mediji”.
O Bleiburškoj tragediji objavilo je članke 97 medija u RH i BIH te jedan iz Vatikana
Kritiku zaslužuju gotovo svi mediji u Republici Hrvatskoj, pogotovu glavni urednici i novinari. Nisu našli shodno da objave izvješće iz Pule, ali zajedno s medijima u Bosni i Hercegovini naširoko su pisali o 76. obljetnici Bleiburške tragedije 2021. godine. Utvrdio sam da je nevjerojatnih devedeset i sedam (97) hrvatskih i bosansko-hercegovačkih medija objavilo članke o Bleiburškoj tragediji!!! Među njima su portali Sabor.hr (riječ je o portalu hrvatskog Sabora!) i mvep.gov.hr (Ministarstvo vanjskih i europskih poslova RH!). Zatim, nabrojat ću neke od ultradesničarskih i proustaških portala u RH i BIH kao što su hkv.hr, krvkkrizniput.com, narod.hr, croaxpress.eu, kamenjar.com, hrvatsko nebo.org, ramski-vjesnik.ba, poskok.info, hvidracapljina.net, stolac.org, rama-prozor.info, tomislavcity.info, posusje.net, radio-ljubuški.ba, vojni-ordinijat.hr, hercegovačkiportal.com i drugi. Tu je i portal Vaticannenews.va iz Vatikana, koji ne piše o tragediji u Vargaroli, ali ne zaboravlja o veoma pristranom u izvješću 76. obljetnice Bleiburške tragedije. Kako neće pisati taj portal kad su članke objavili mnogobrojni crkveni portali u RH i BIH! Zar o tom skandaloznom ponašanju hrvatskih medija – ne želim prisiljavati da bosansko-hercegovački mediji pišu o Vargaroli – treba uopće davati bilo kakav komentar? Ne treba jer velik broj neće nikada prestati veličati ustaštvo i NDH!
Zašto Glas Istre nije izvijestio o Okruglom stolu u Puli?
Premda na naslovnici Glas Istre piše da je počeo izlaziti u Narodnooslobodilačkom pokretu kolovoza 1943. godine kao antifašističko glasilo naroda Istre, taj list djeluje kao da se srami svojih početaka… Naime, 19. ovog mjeseca objavio je cijelu 17. stranicu pod naslovom “Eksplozija u Vergaroli otjerala Talijane iz Pule, a sada sjećanja na tragediju ponovno zbližava hrvatske i talijanske predstavnike”, novinara Paula Gregorovića. Članak je novinarski nedorečen i polovičan, mogu slobodno napisati – promašaj! Autor je, naime, objavio članak s fotografijama o Svetoj misi koja je održana u pulskoj Katedrali i komemoraciji – polaganju vijenaca na spomen-obilježju. O Okruglom stolu 17. ovog mjeseca u hotelu “Park plaza”, novinar je objavio samo jednu rečenicu (!), a bilo je više referenata koji su govorili o tragediji u Vergaroli. Time su novinar Paulo Gregorović, glavni urednik Robert Frank i njegovi zamjenici Bojan Žižović i Ivan Balen prevarili čitateljstvo!! Na Okruglom stolu bilo je govora o više tema, ali svakako za čitatelje su najzanimljivije “Istra 1943.-1947. Od kapitulacije Kraljevine Italije do Mirovnog ugovora” i “Vergarolla, 18. kolovoza 1946.: veliki masakr”, ali novinar je smatrao da je dovoljno da objavi da se održao Okrugli stol. To je veliki promašaj i čitatelji su ostali zakinuti jer nisu u svom listu nisu pročitali što bi ih zasigurno zanimalo. Premda su odgovorni u Glasu Istre objavili na portalu da je naklada lista 22 000 primjeraka, ne bih htio nikoga optuživati, ali javna je tajna da broj prodanih primjeraka iznosi manje od pet tisuća… Neka me ispravi nakladnik ili glavni urednik…
Pulski list ima prostora za teme koje nemaju veze s Istrom!
Stoga ne čudi da je Glas Istre od nekadašnje visoke naklade pao na niske grane (ne pamti se kad su posljednji put objavili nakladu!), ali zato je nedopustivo da Grad Pula još iz vremena kad je gradonačelnik bio Boris Miletić izdvaja milijunsku svotu od poreznih obveznika, a otkad je bivši predsjednik IDS-a (dao je ostavku) početkom ove godine postao istarski župan donijeta je odluka da se milijunski iznos izdvaja od Istarske županije. Pulski gradonačelnik Filip Zoričić je izjavio da je prethodna vlast izdvajala novčana sredstva i da su osigurana financijska sredstva za ovu godinu, ali s umanjenim iznosom. To je nedopustivo i sramotno za Grad Pulu i Istarsku županiju da daju novce za list, čiji je vlasnik slovački tajkun!! Građani Pule i Istarske županije trebaju znati da Grad Zagreb i Zagrebačka županija ne izdvajaju ni kune (!) zagrebačkim dnevnicima Večernji list, Jutarnji list i 24 sata. U Glasu Istre, međutim, postoji i drugi veliki problem; glavni urednik Frank, koji je bio niti godinu dana (2017) v.d. glavnog rednika riječkog Novog lista početkom 2018. godine došao je na čelo istarskog lokalnog lista i u ove četiri i pol godine htio napraviti veliki i čitaniji list. U tomu, dakako, nije uspio jer se radi o nesposobnom glavnom uredniku – vrijedan je novinar – što ću dokazati s nekoliko primjera o uređivačkoj politici lista koja nema blage veze s Istrom… Iz tih primjera, negativnih po čitateljima, vidljivo je da Glas Istre je nalik na Glas Hrvatske, Glas BIH, Glas Republike Srpske, Glas Srbije…!!!! Isto tako, daje se nepotrebno veliki prostor za komentare, intervjue i druge vrste napisa, što blage veze nema s Istrom. mislim na kobasičaste članke.
Dvoje novinara iz Pule nisu čuli za talijansku neoiredentističku A.N.V.G.D.
S obzirom da moje članke s ovog portala gotovo stalno prenose neki mediji u Istri i BIH, imati će prilike pročitati veliki problem u svezi Glasa Istre. Primjerice, Puljani me već dobrane dvije godine pitaju me kakav je to pulski i istarski list koji objavljuje članke o drugim republikama, pa i Hrvatskoj, a Istru zapostavljaju. U pravu su, nema dvojbe, 100 %! Spomenuti list je 15. studenog 2021. godine iz pera Vanese Begić u povodu 700. obljetnice smrti velikog književnika Dante Alighierija, objavio cijelu stranicu o simpoziju u Zajednici Talijana u Puli. Nitko ne bi imao zamjerke o simpoziju o Danteu, pogotovo što u svom najčuvenijom djelu “Božanstvena komedija” spominje Pulu, ali ne da u hrvatskom gradu organizator bude neoiredentistička udruga A.N.V.G.D. iz Rima i da u simpoziju sudjeluju predsjednik te udruge Renzo Codarin i potpredsjednica Donatella Schurzel, koja je bila moderatorica. Taj Codarin, Tršćanin, u više navrata napadao je na skupovima u Trstu predsjednika Tita i partizane, te dr. Franju Tuđmana i Republiku Hrvatsku da su nacionalistički. Novinarka Glasa Istre i njezini pretpostavljeni nemaju pojma o tomu i je to druga po veličini udruga talijanski izbjeglica iz Istre, Rijeke i Dalmacije u Italiji i svijetu.. Isto se ponio i Marko Mrđenović, dopisnik riječkog La Voce del popolo iz Pule koji ni slovca nije objavio da je organizator neoiredentistička udruga. Ali da je i napisao urednik bi mu izbacio iz izvješća.
Kardinalu Bozaniću previše stranica za Božićnu poruku
Dana 18. prosinca iste godine cijelu stranicu dobila je Božićna poruka kardinala Josipa Bozanića, a novinarski gledano, dovoljno je bilo četvrt stranice. Zašto ne objavljuju kritički osvrt da naš crkveni poglavar ni jednom nije napao veličanje ustaštva. Nisam pročitao kritiku da kardinal Bozanić nije kritizirao svečanost jedinice HOS-a Rafael vitez Boban u Splitu u kojem su za govornicom stupili visoki časnici – general Prkačin koji sebe smatra ustašom – i drugi “heroji”, među kojima je jedan viknuo da nije bilo 10. travnja 1941. danas ne bilo Republike Hrvatske. Ti “junaci”, dakle, propagiraju fašizam jer što je ustaštvo nego fašizam! Kako mogu spominjati 10. travnja 1941. kad su ustaška NDH, fašistička Kraljevina Italija i nacistička Njemačka gubitnice u Drugom svjetskom ratu! Pobjednici su saveznička vojska u čijem je sastavu bila partizanska, antifašistička Jugoslavija pod vodstvom Vrhovnog komandanta maršala Josipa Broza Tita.
Tihomir Ladišić dobio 4 stranice kao da je narodni heroj, glumac ili pjevač svjetskih razmjera
Glas Istre 15. siječnja ove godine objavio je na nevjerojatnih četiri stranice (!) intervju s Tihomirom Ladišićem, direktorom i urednikom N1 televizije u Zagrebu. Nemam ništa protiv kolege Ladišića, vrsnog novinara, ali je neprimjerno da mu se posveti toliki novinski prostor kao da je narodni heroj, glumac ili pjevač svjetskih razmjera! Jedna stranica je bila sasvim dovoljna da bi nam zagrebački novinar rekao što ne znamo. Što Ladišić i N1 televizija imaju bilo kakve veze s Pulom i Istarskom županijom? To je čista jedinica glavnom redniku Robertu Franku! U istom broju čak tri stranice dobiva politički analitičar Davor Gjenaro, također iz Zagreba (puna kapa bila mu je stranica), što je još jedna negativna ocjena g.u. Franku! Ništa bolje ne prolazi tri stranice – nije zaslužio ni jednu – intervjua s Igorom Zidićem, likovnim kritičarom, pjesnikom, esejistom, dugogodišnjem predsjednikom Matice hrvatske i ravnateljem Moderne galerije u Zagrebu. Novinar Jurica Korbler je razgovor s Zidićem objavio 8. siječnja ove godine pod provokativnom, zlonamjernom i gnjusnim naslovom “Tito je bio beskrupulozni manipulator u potpunosti posvećen sebi kao projektu, A TUĐMAN NEUMORNI RADNIK KOJI JE ZNAO POKRENUTI LJUDE” (pod. autor J.K. ili urednik). Nekadašnji glavni urednik zabranjenog Hrvatskog tjednika 1971. u vrijeme “Hrvatskog proljeća”, kao sin pripadnika fašističke NDH, nije štedio pokojnog predsjednika Josipa Broza Tita i u podnaslovu hvalio je prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana…
Kako se Igor Zidić, sin pripadnika vojske NDH, osvetio partizanskom vojskovođi Titu
Da vidimo što je poeta “političar” Igor Zidić izjavio za partizanskog vojskovođu i predsjednika SFR Jugoslavije: “O TITU: NISU GA RAZDIRALE EMOCIONALNE BRIGE DOK JE U MOSKVI POTPISIVAO SMRTNE PRESUDE SVOJIM DRUGOVIMA, NI DOK JE U (ZATAJIVANOJ) ŠPANJOLSKOJ BIO STALJINOVA ŠAKA. NI DOK JE OTPISIVAO, MALO POMALO, CIJELU GARDU SVOJIH VRŠNJAKA U PARTIJI (pod. A.Č.). Zidić je u više navrata kritizirao Tita – to je zapravo cjeloviti intervju bio politički, pa je nevjerojatno da kolega Kobler nije postavio ni jedno pitanje za ono što je Zidić studirao, radio i sposoban! Zidićeve su optužbe protiv Tita neutemeljene, jer on i autor nisu podastrali ni jedan dokument, poglavito u Titovim presudama drugovima u Moskvi. Lako je Zidiću danas lajati o optužbama Tita kada mu nitko za to ne može ništa! Njegove su izjave u stilu bla… bla… bla…! Stoga autor intervjua, urednik koji je uredio taj nepoćudni i osvetnički intervjuu, g.u. Frank, po mom sudu, dobivaju ocjenu 0 (ništicu)!!! Ali o njihovom radu novinara i urednikovanja zaslužuju tek minimalnu ocjenu za nastavak, ali trebaju 70 % posto promijeniti uređivačku politiku i dovesti sposobnijeg glavnog urednika…
Livio Nefat Puležan obavio falsifikat o otoku Lošinju!
U toliko spomenutom listu, početkom ove godine, točnije 8. siječnja objavljen je zanimljiv i opširan članak pod naslovom “Otoci Cresko-Lošinjskog arhipelaga” s podnaslovom “Povratak južne Istre zaboravljenim susjedima” autora Livija Nefata Puležana, koji je na tri stranice opisao povijesno i sadašnje stanje Pule te otoka Cresa i Lošinja. U zasebnom okviru na crvenoj podlozi, Nefat citira ulomak iz novele “Smrt u Veneciji” (Naklada Moderna vremena, Zagreb, 1998.) poznatog njemačkog književnika Thomasa Manna: “… Tjedan i pol dana nakon dolaska na otok, nosio je brzi motorni čamac njega i njegovu prtljagu kroz jutarnju izmaglicu preko vode natrag u ratnu luku, gdje se samo iskrcao i odmah se uz drveni mostić popeo na vlažnu palubu parobroda što se dimio spreman da zaplovi u Veneciju.” Na kraju tog ulomka člankopisac Nefat napisao je opasku da je taj otok Lošinj. Međutim, Livio Nefat Puležan nije jedini autor koji je u posljednjih 50-ak godina objavio falsifikat, jer se radi o otoku Brioni (kasnije su počeli pisati Brijuni). Iako sam poslao uredništvu ispravak, ali “prepametni” urednici nisu ga objavili, a niti našli za shodnu da me upitaju o objavljenom falsifikatu. Da je člankopisac L. N. P. iz Pule pročitao moju knjigu “Brionsko-pulski spomenar. Dojmovi i tragovi poznatih ljudi (Istarska naklada, Pula, 1978.) ne bi počinio povijesnu krivotvorinu. U knjizi, naime, objavio sam faksimil informacije o boravku Thomasa Manna na Brijunima iz lista Brioni-Insel Zeitung, koji sam našao 80-ih godina u glavnoj Knjižnici i čitaonici u Trstu.
Član Uprave Ivica Božan i strani tajkun trebaju razmotriti da li Robert Frank treba ostati glavni urednik…
Duplericu je dobio Zoran Bognar, pjesnik, esejist i književnik iz Beograda, iako je rođen u gradu heroju Vukovaru, mišljenja sam da je to previše jer Glasa Istre nije nacionalni listi i Bognara nažalost nije pisao temu i Istri. Ali čudo jest da je Matija Ferlin, mladi glumac, rođen u Splitu, počašćen s tri stranice (tekst je objavljen 21. kolovoza 2022.) – da se mladac ne naljuti – ali dobio je novinski prostor kao da je europska ili svjetska glumačka zvijezda. Mogao bih još nabrajati promašaje Roberta Franka i njegovih zamjenika, ali nikad kraja… Glava zaboli koliko zajebavaju nas čitatelje, ali meni je žao čitatelja koji su nezadovoljni i list kupuju radi informacija o događajima u Istri, a njih je sva manje… Previše je o tom “lokalnom” listu koga, nažalost, sufinanciraju Grad Pula i Istarska županija i to zahvaljujući bivšem gradonačelniku i sadašnjem istarskom županu Borisu Miletiću. Je li znaju Miletić i pulski gradonačelnik Filip Zoričić da je nedopustivo da od poreznih obveznika izdvajaju milijunske svote za privatni list, čiji je vlasnik strani tajkun?? Gospodo, znate li da Grad Zagreb i Zagrebačka županija ne izdvajaju ni kune dnevnicima Večernjem listu, Jutarnjem listu i 24 sata te političkim tjednicima Globusu, Nacionalu i 7dnevno? Dosta toga vi ne znate, kao ni oni kojima dajete naše novce!!!
Nije li došlo krajnje vrijeme da se član Uprave Ivica Božan i vlasnik tvrtke odnosno Glasa Istre, pozabave s glavnim urednikom Robertom Frankom koji je u ove četiri i pol godine (u riječkom Novom listu bio je v.d. glavnog rednika ni godinu dana!) “unakazio” list koji je postao sve, samo ne istinski narodni list, kao što je 1943. Glas Istre bio glasilo antifašističkog naroda Istre. Za to sam mu posvetio najveći prostor u ovom kritičkom osvrtu.
Armando Černjul
Pula, 22. kolovoza 2022.
