Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

Tobožnji Čutura

Povjesničar i ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva Dinko Čutura, inače saborski zastupnik HDZ-a tokom devedesetih, genocid nad Srbima u vrijeme NDH nazvao je “tobožnjim”

(Foto: Wikipedia) Ustaški vojnik u Jasenovcu iznad tijela ubijenih zarobljenika/Ilustracija

Uprosincu prošle godine na službenoj internetskoj stranici Hrvatskog državnog arhiva (HDA) objavljeno je priopćenje koje je potpisao ravnatelj i povjesničar Dinko Čutura, saborski zastupnik HDZ-a tijekom devedesetih. U toj izjavi Čutura je genocid nad Srbima u NDH nazvao “tobožnjim”, iz čega se može nametnuti više zaključaka. Jedan od njih je da je tvrdnja o genocidu neistinita.

Povod za njegovo tumačenje sudbine Srba u NDH bila je posjeta srpske delegacije koju je Čutura ugostio u HDA krajem studenog 2023. godine. U delegaciji su bili Jelena Milić, veleposlanica Republike Srbije u Republici Hrvatskoj, direktor Muzeja žrtava genocida Dejan Ristić i kustos toga muzeja Bojan Arbutina. Nakon sastanka, na stranici Muzeja žrtava genocida objavljeno je da su dogovorili “uspostavljanje trajne institucionalne saradnje Muzeja i Državnog arhiva koja bi se odnosila na naučna istraživanja prvorazredno važnih tema u vezi sa Drugim svetskim ratom, genocidom počinjenim nad Srbima, Jevrejima i Romima na cjelokupnom području NDH, kao i na realizaciju zajedničkih projekata”.

Čutura je, međutim, ubrzo demantirao Ristićeve tvrdnje, ističući da je tako “direktor Muzeja žrtava genocida u potpunosti zloupotrijebio naše gostoprimstvo”. “U svojoj objavi na mrežnim stranicama Muzeja izvijestio je da se razgovaralo o tobožnjem genocidu počinjenom nad Srbima na teritoriju NDH, iako o tome na sastanku nije bilo riječi. Termin genocid spominjao se samo u kontekstu razgovora o knjizi hrvatskog povjesničara Stipe Loze, koja je između ostalih promocija predstavljena i u HDA, u kojoj autor piše o genocidu nad Hrvatima koji je počinjen u Drugom svjetskom ratu. Gospodin Ristić je izrazio nezadovoljstvo takvom knjigom, ali o tome treba razgovarati s povjesničarima na znanstvenim skupovima kao i sa samim autorom, a ne u Hrvatskom državnom arhivu. Razgovora o genocidu s bilo kojeg drugog aspekta nije bilo, niti bi ravnatelj HDA na takav razgovor pristao”, poručio je Čutura u svojstvu šefa hrvatske državne institucije.

Prije tri tjedna, Novosti su od Čuture zatražile da pojasni opasku o “tobožnjem genocidu”, ali njegov odgovor nije stigao do zaključenja teksta. Očitovanje ovog povjesničara je izostalo, pa smo se o istoj temi konzultirali kod njegovih kolega po struci.

Profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Hrvoje Klasić kaže kako sva istraživanja ukazuju na nedvojbeni cilj ustaškog pokreta za što manjim brojem ili nestankom Srba s teritorija NDH. “Kao što je genocid počinjen nad Židovima i Romima, počinjen je i nad Srbima. Dok termin ‘tobožnji’ možemo koristiti ako se preuveličava ili drastično umanjuje broj ubijenih Srba, što rade hrvatski i srpski revizionisti, o samom činu genocida ne možemo stavljati niti navodnike niti govoriti o ‘tobožnjem genocidu'”, smatra Klasić.

Povjesničar iz Arhiva Srba u Hrvatskoj Milan Radanović također smatra da je NDH provela tri genocida i da je eliminacija Srba protjerivanjem, prisilnom asimilacijom i fizičkim uništenjem bio drugi ključni cilj ustaškog pokreta, nakon onog koji se ticao dolaska na vlast i uspostavljanja države po ustaškim načelima.

Kaže da je taj cilj provođen tijekom cijelog razdoblja postojanja ustaške države, na čitavom teritoriju NDH. “Ono bi bilo mnogo uspješnije i masovnije da nije bilo otpora srpskog stanovništva i partizanskog pokreta”, veli Radanović.

Osim osnivanja koncentracijskih logora kao ključnog dokaza genocidne namjere, Radanović kaže da postoje i naredbe vrha represivnog aparata NDH o masovnim likvidacijama na terenu ili interniranju stanovništva brojnih naselja. Veli da se neki od tih dokaza čuvaju u HDA, instituciji koju vodi Čutura.

“Nedavno sam u HDA pronašao telegram Eugena Kvaternika, glavne ličnosti ustaškog represivnog aparata, upućen Vjekoslavu Luburiću, glavnom operativcu tog aparata, s naredbom za internaciju Srba iz Mlake, sela pokraj Jasenovca. U pitanju je bilo mirno stanovništvo, koje je nedugo prije toga kolektivno prihvatilo rimokatoličku vjeroispovijest. Dakle, internacija toga sela nije bila stvar samovolje ili osobne inicijative Maksa Luburića već stvar naređenja koje je došlo iz vrha ustaške vlasti”, kazao nam je Radanović, te dodao da se u istom državnom arhivu čuvaju i dokumenti NDH “koji potvrđuju da je internacija oko 3.000 Srba s područja Banije u Jasenovac u drugoj polovici svibnja 1942. posljedica odluke vrha vlasti NDH”. I ovdje je bila riječ o stanovništvu koje je prethodno prihvatilo rimokatoličku vjeroispovijest. Ističe da je odluka o hvatanju i interniranju podrazumijevala sve Srbe na Baniji, ali da zahvaljujući partizanima taj broj nije bio višestruko veći.

Podsjeća da je isti nemilosrdni postupak primjenjivan i prilikom brojnih masakra na terenu širom NDH. Ubijani su svi koji bi bili zatečeni u nekom naselju. “Najveći broj zločina u najmasovnijoj kampanji državnoga nasilja NDH koji se odvijao krajem srpnja i u prvoj polovici kolovoza 1941. počinjen je u selima u kojima nije bilo organiziranog otpora – nad ženama, djecom i starcima. Ta konkretna kampanja zločina je sprovedena na čitavoj teritoriji NDH između Kupe i Drine, odnosno između Save i Neretve. Takva vrsta sinkronizacije nije mogla biti slučajna već je posljedica odluke vrha vlasti”, zaključio je Radanović.

Većina ovih informacija se, dakle, nalazi u Čuturinom Hrvatskom državnom arhivu, instituciji u kojoj je 2019. godine održana promocija knjige spomenutog Stjepana Loze, prema kojoj su zapravo Srbi provodili genocid nad Hrvatima, a ne obratno.

“Ova knjiga neoborivo dokazuje da su Srbi formirali ideologiju genocida nad Hrvatima, te da su ga u znatnoj mjeri tijekom Drugog svjetskog rata i proveli, a problem je u tome što su ga nastavili provoditi i nakon Drugog svjetskog rata, dok su istovremeno oklevetali Hrvate za zločine koje nikada nisu počinili i to u dimenzijama koje su, mogao bih reći, patološke”, rekao je Lozo na predstavljanju knjige “Ideologija i propaganda velikosrpskoga genocida nad Hrvatima – projekt ‘Homogena Srbija’ 1941.” u HDA.

Premda u isto vrijeme skandalozne i redikulozne, njegove teze promovirane su u prisustvu ravnatelja Dinka Čuture. On je, štoviše, i osobno sudjelovao u predstavljanju knjige. Poručio je tom prilikom da se radi o “odličnoj knjizi”, odnosno “jednom izuzetnom historiografskom djelu, nečemu što je trebalo biti davno napisano”, i da je zapravo riječ o “oružju protiv laži prema hrvatskom narodu”.

“On (Lozo, op.a.) u ovoj knjizi zapravo raskrinkava zlo i govori o okretanju teza. Knjigu počinje analizom onog poznatog djela ‘Homogena Srbija’ Stevana Moljevića i ‘Valerijanovog memoranduma’ Srpske pravoslavne crkve. Ovo prvo mogli bi smo reći da je strategija, a ovo drugo taktika provođenja velikosrpske ideologije i zapravo genocida nad hrvatskim narodom, a onda se teza okreće i prikazuje se da su zapravo Hrvati izvršili genocid nad Srbima (…) Manirom vrsnog povjesničara, argumentirano je odgovorio i raskrinkao te velikosrpske laži. Zbog toga mu ja čestitam i preporučujem ovu knjigu”, rekao je Čutura, autor recentne rečenice o “tobožnjem” genocidu nad Srbima u NDH.

Prema Statutu Hrvatskog državnog arhiva, prava i dužnosti osnivača (Republike Hrvatske) u kontekstu HDA obavlja Ministarstvo kulture u okviru ovlasti Vlade Republike Hrvatske. Ministarstvo pod upravom Nine Obuljen Koržinek odgovorilo je Novostima da njihove ovlasti “ne uključuju izradu historiografskih analiza i donošenje povijesnih interpretacija”. “Upućujemo Vas da se obratite izravno ravnatelju dr.sc. Dinku Čuturi koji kao znanstvenik – povjesničar može nedvojbeno valjano obrazložiti svoju navodnu tvrdnju”, poručili su iz Ministarstva.

Kako rekosmo, Čutura nije odgovorio na naš upit.

(Novosti/Hrvoje Šimičević)

Facebook
E-mail