Članovi Saveza društva „Josip Broz Tito“ Hrvatske i SABA RH (i ne samo oni) s oduševljenjem su pozdravili najavu o konačnoj obnovi broda Galeb. Nekadašnji školski brod JRM je 99% restauriran i nakon preuređenja bit će usidren u riječkoj luci kao muzej – svojevrsna atrakcija i turistički potencijal sa muzejskom postavom, javnim prostorima i komercijalnim sadržajima.
Brod Galeb je u vlasništvu Grada Rijeke još 2006., HDZ-ov ministar kulture BOŽO BIŠKUPIĆ proglasio kulturnim dobrom RH, zahvaljujući potpori iz europskih fondova, nakon skorog završetka radova na preuređenju, bit će kao muzej privezan za dok u riječkoj luci – svojevrsna atrakcija i turistički potencijal sa muzejskom postavom, javnim prostorima i komercijalnim sadržajima: restoran za 156 gostiju te hostel za 94 gosta. Oko 80% broda bit će kao nekad, a šetna paluba 100%, kaže MARKO FRANKOVIĆ, glavni inženjer koji vodi projekt restauracije Galeba
Gradnja broda započela je prije 85 godina u talijanskom brodogradilištu Ansaldo Genova – dobio je ima RAMB III. Brod je angažiran u ratu, osim uloge prateće krstarice dobio je zadatak prijevoza mesa za talijansku vojsku u Libiji. Po tom zadatku se 30. lipnja 1941. nalazio u luci Bengazi kada je u provu pogodio torpedo iz britanske podmornice HMS Trumph. Oštećenje se nije moglo popraviti – dovučen je tegljačima u brodogradilište San Marco u Trstu. Nakon kapitulacije Italije, brod su, tada još uvijek na popravku, zauzeli Nijemci, preuredili ga u minopolagač te mu daju ime KIEBITZ. Tijekom 1944. brod je postavio više od pet tisuća mina u Kvarneru i sjevernom Jadranu. U riječkoj luci kajem 1944., potopilo ga je savezničko ratno zrakoplovstvo. Godine 1947. otpočelo je vađenje Kiebitza koji se nalazio na dubini od 22 metra (odradio je splitski Brodospad). Početkom 1948. brod je izvađen i djelomično rastavljen i rekonstruiran u pulskom brodogradilištu. Ubrzo je potpuno i vrlo luksuzno moderno uređen i predan Jugoslavenskoj ratnoj mornarici kao školski brod Galeb.
Školski brod Galeb u povijest je prije svega ušao kao Titov brod mira. Gotovo tri desetljeća drugovao je ovaj brod i generacije njegovih posada s Titom. Tito je na njegovim palubama proveo skoro godinu dana – točnije 324 dana, za koje vrijeme je u misiji mira i prijateljstva obavio 30 državničkih posjeta zemljama Europe, Azije i Afrike. U brodskim dokumentima precizno je naznačeno kako je Galeb u Titovoj službi (u misijama mira i plovidbama Jadranom) prevalio 86.519 nautičkih milja.
Tito je prvi put došao na Galeb 10. rujna 1952., ubrzo nakon rekonstrukcije broda u pulskom „Uljaniku“. Ni Staljinova smrt, nije s prvih stranica svjetskog tiska potisnula vijest o prvom Titovom putovanju Galebom izvan zemlje. On je na put u Englesku, gdje ga je pozvao premijer WINSTON CHURCHILL, isplovio iz Zelenike 7. ožujka 1953. Sljedeći državnički posjet uslijedio je nakon godinu dana zaTursku. Bilo je to 8. travnja 1954. Nešto više od mjesec dana kasnije Galeb je ponovno na zadatku, ovaj put na plovidbi s Titom za Grčku. Na put se, ponovno iz splitske luke krenulo 31. svibnja. Četvrta plovidba u misiji mira počela je 30. studenoga iste godine iz Rijeke. Tadašnji Titov put za Indiju i Burmu izazvao je u svijetu veliku pozornost, posebno među grupom afričko-azijskih zemalja koje su se pripremale za konferenciju u Bandungu.
Tito je Galebom plovio na još jedan put mira i zbližavanja naroda 2. prosinca 1955. Posjetio je najstariju državu Afrike i prvu žrtvu fašističke agresije – Etiopiju i drevni Egipat, koji se budio iz stoljetne porobljenosti i pokornosti. Galeb će iduće godine (22. srpnja 1956.) još jednom u grčke vode, ovaj put do Krfa. Iako je to bio privatni posjet, on je već pri dočeku Tita poprimio sve odlike najvišeg državnog posjeta. Točno nakon tri godine od isplovljenja za Etiopiju i Egipat, Galeb s Titom isplovljava na svoje najduže putovanje u misiji mira. Na putu koji je trajao više od tri mjeseca Tito je šireći horizonte razumijevanja i prijateljstva, pripremajući temelje novog pokreta – pokreta nesvrstanosti, posjetio osam zemalja na tri kontinenta: Indoneziju, Burmu, Indiju, Cejlon (Šri Lanku), Etiopiju, Sudan, Ujedinjenu Arapsku Republiku i Grčku. Putovanje je završeno 8. ožujka 1959. uplovljavanjem u Split. Početkom 1961., kada je u Africi doslovno došlo do političkog ključanja (ubijen je Patris Lumumba, bjesni oslobodilački rat u Alžiru…), Tito Galebom plovi u Ganu, Toghu, Liberiju, Gvineju, Mali, Maroko, Tunis i Ujedinjenu Arapsku Republiku. Bilo je to putovanje uoči Prvoga summita nesvrstavanja u Beogradu. Četvrti put Galeb s Titom uplovljava u egipatske luke krajem siječnja 1962. Na tom putovanju Tito (naravno s Galebom) posjećuje i Sudan. Na Drugu konferenciju nesvrstanih u rujnu 1964. u Kairo, Tito je iz Dubrovnika putovao Galebom. U predvečerje 11. travnja iduće godine Galeb isplovljava na jedanaesto putovanje u misiji mira s Titom. Ovaj put plovi do Alžira i ponovno do Egipta. U Egipat će Galebom Tito doći i početkom svibnja 1966. godine.
S ugledom prvoga čovjeka nesvrstavanja i graditelja mira Tito se (ovaj put avionom) u Egipat uputio u kolovozu 1967. , kako bi obišao zgarište bliskoistočnog rata. Galeb će ga prihvatiti u Aleksandriji 17. kolovoza i vratiti u domovinu. U razvoju pokreta nesvrstanosti Galeb je najznačajniju misiju obavio u vrijeme održavanja Pete konferencije u Colombu 1967. Tito je tada bio odsjeo (po želji domaćina) u zasebnom apartmanu na kopnu Šri Lanke, ali je već drugog dana došao na Galeb i na njemju ostao sve do kraja summita, ostvarujući mnogobrojne državničke kontakte, primanja i razgovore. Na kraju je u jednoj zdravici u krugu našeg izaslanstva i posade istaknuo: „Naredio sam da dođe Galeb i ovdje se osjećamo kao kod svoje kuće. Galeb je do sada išao u mnoge misije. Ovaj put je izvršio najznačajniju…“
Posljednji put tito je na Galebu bio 15. i 16. kolovoza 1979., neposredno prije održavanja Sedme konferencije u Havani. Tijekom Titova putovanja Galebovom palubom prošli su mnogi državnici, od Winstona Churchilla, grčkog kralja Pavla i kraljice Frederike do etiopskog cara Haile Selasija i marokanskog kralja Hasana II., a posjetili su ga i predsjednici nesvrstanih zemalja Gamal Abdel, Naser, Hagib Burgiba, Sirimavio Bandaranaike, U Nu, Ne Vin, Modivo Keita, Seku Ture, arhiepiskop Makarios, ali i predsjednik SSSR-a Nikita Hruščov. Pored državnika na Galebu su boravili i mnogi svjetski poznati znanstvenici, umjetnici i visokopozicionirani vojni dužnosnici.
Bojan Mirosavljev
