Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

Stiže novi zakon o jeziku. “Ljudi će se bojati govoriti”

(Foto: Wikipedia) Ministar Radovan Fuchs

KONAČNO je iz Ministarstva znanosti i obrazovanja procurio nacrt prijedloga novog zakona o hrvatskom jeziku.

Ako ne bude većih izmjena, mogu se očekivati dvije ključne stvari:

1) da neće biti drakonskog kažnjavanja nepoštivanja njegovih odredbi koje se naveliko najavljivalo

2) da će biti sporenja oko pitanja ide li on protivno Ustavu u definiranje što je to hrvatski jezik.

Prijedlog, među ostalim, obavezuje vladu da u roku od dvije godine od njegova stupanja na snagu donese Nacionalni plan hrvatske jezične politike s popisom prioritetnih ciljeva i mjera te da u roku od šest mjeseci osnuje Vijeće za hrvatski jezik. Što bi točno radilo to Vijeće nije sasvim jasno.

Prijedlog je 2021. digao veliku uzbunu

Podsjetimo za početak ukratko na kronologiju rada na novom prijedlogu. Nedugo nakon što je književnik Miro Gavran u studenom 2021. izabran za predsjednika Matice hrvatske najavljeno je pisanje prijedloga zakona o hrvatskom jeziku. On je tada imenovao radnu skupinu koju je predvodio lingvist Mario Grčević s Hrvatskih studija.

Buka oko te najave digla se iz više razloga. Prije svega zbog toga što se radilo o nastavku rada na prijedlogu zakona Matice hrvatske iz 2013. koji je u dijelu stručne javnosti izazvao oštre kritike i podsmijehe te zbog toga što su se u njemu predlagale kazne za nepoštivanje zakona koje su se trebale kretati od 5000 do 100.000 kuna.

Doprinos uzbuni dala je jezikoslovka Sanda Ham, glavna urednica časopisa Jezik, koja je bila inicijatorica sličnog prijedloga iz 2017., kada je u intervjuu za televiziju Z1 u veljači 2022. rekla da bi zakon trebao kažnjavati neprevođenje i netitlovanje srpskog, bosanskog i crnogorskog na televiziji, u kazalištu i u drugim državnim institucijama, ali i neprevođenje stranih naziva kompanija.

“Svaki zakon, i naši zakonski prijedlozi i zakoni drugih država, imaju kaznene odredbe, dakle predviđaju kazne. Ali nijedan zakon ne predviđa kazne za privatne osobe, nego za pravne osobe, dakle za tvrtke, za kazališta, za državne institucije”, rekla je tada Ham.

Ublažavanje drakonskih stavova

Grčević je također u jednom tekstu u časopisu Filologija najavljivao da bi novi zakon mogao regulirati mnoge stvari u jeziku te da bi mogao biti prilično rigidan.

No, u razgovoru za Index, nakon intervjua s Ham i kritika u medijima, Grčević je bio suzdržaniji izjavivši da sam zakon o jeziku ne bi morao nužno podrazumijevati kažnjavanje. Ipak, istovremeno je nagovijestio da bi se ono moglo provoditi kroz druge zakone.

“Postoje zakoni koji nemaju vlastite odredbe o kaznama. Vi se, primjerice, možete pozvati na zakon o zaštiti potrošača ili na zakon o audiovizualnim djelatnostima. Ondje su navedeni određeni iznosi kazni, a moglo bi se na njih referirati. Bi li to bio problem?” pitao je Grčević.

Prema jezikoslovcima koji su imali uvid u rad skupine, slična ideja o kažnjavanju kroz druge zakone bila je sadržana u nekim inačicama Matičinog prijedloga zakona o jeziku. Brojni stručnjaci stoga su u više navrata u medijima upozoravali da je riječ o projektu konzervativnih jezičnih tvrdolinijaša koji zastupaju, blago rečeno, čudne stavove.

O Grčeviću i njegovim stavovima prema jeziku, ali i Thompsonu i pozdravu Za dom spremni na Indexu smo pisali u više navrata (poveznica dolje).

Borasov čovjek na Hrvatskim studijima brani Thompsona i zagovara pozdrav “Za dom spremni”

Našavši se na udaru kritika i ismijavanja, autori nacrta čuvali su njegov sadržaj od očiju stručnjaka, novinara i javnosti kao zmija noge – tek su se rijetki domogli nekih od inačica. Jedan od njih bio je HRT-ov novinar Branimir Bilić koji je krajem 2022., nedugo prije odlaska u mirovinu, mahao njime u intervjuu s Gavranom u emisiji Hrvatska za 5.

Jezikoslovci tvrde da ni dandanas ne znaju što je prijedlog Matice hrvatske izvorno sadržavao.

Zanimljivo je da je premijer Andrej Plenković, nakon najava i burnih rasprava, 21. travnja u jednom tweetu objavio da će prijedlog zakona ići u saborsku proceduru. Naime, tog istog dana u saboru je izglasan novi prekršajni zakon kojim se puno žešće sankcionira izvikivanje Za dom spremni u javnosti. Neki stoga smatraju da je Plenkovićeva objava imala za cilj umiriti desnu frakciju u stranci, ali i među jezikoslovcima.

Plenković podržao novi Zakon o jeziku, kazneni progon onome tko će ga kršiti

Izglasan zakon kojim se drastično povećavaju kazne za prekršaje

Dvojbena ustavna definicija hrvatskog jezika

Kako smo naveli u uvodu, jedna od ideja koje bi mogle biti dvojbene u novom prijedlogu resornog ministarstva jest definicija hrvatskog jezika. Naime, iako u tekstu nacrta stoji da hrvatski jezik, uz narječja sintetizirana formulom ča-kaj-što, obuhvaća i njihove idiome te idiome kojima se služi dio Hrvata u inozemstvu, poput bunjevačkih i bokeljskih govora, moliškohrvatskoga, gradišćanskohrvatskoga ili karaševskohrvatskoga, iz jedne druge definicije u prijedlogu proizlazi da se hrvatskim jezikom smatra standardni hrvatski jezik.

Naime, na samom početku stavke II. Nacrta stoji:

“Člankom 12. Ustava određeno je da je u Hrvatskoj u službenoj uporabi hrvatski standardni jezik pod nazivom ‘hrvatski jezik’ i latinično pismo te da se hrvatski građani imaju pravo služiti njime kao službenim jezikom Republike Hrvatske.”

Tu se stoga nameće pitanje hoće li se primjerice saborski zastupnici u raspravama moći koristiti narječjem i terminima kao što su plata, januar i sl. koji definitivno jesu sastavni dio hrvatskog jezika, ali ne i standardnog.

Mate Kapović, poznati profesor lingvistike s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, kaže da Ustav spominje samo termin hrvatski jezik.

“Termin hrvatski jezik trebao bi podrazumijevati razne dijalekte i idiome, uključujući govorni jezik”, kaže Kapović.

“No, oni koji bi htjeli propisivati jezik i ljudima diktirati kako bi trebali govoriti, često igraju upravo na tu kartu da se ne zna što se misli kada se govori o hrvatskom jeziku – je li to isključivo standardni hrvatski ili uključuje i dijalekte. Kada ih stisnete, oni se izvlače da nisu mislili isključivo na standardni, da misle i na dijalekte i na govorni jezik, no kada daju jezične savjete, vidite da to nije istina. Primjerice, savjetovat će vam da ne koristite termin upaliti televizor jer bi to značilo zapaliti ga”, tumači Kapović.

Zbog svega navedenog pitanje je hoće li Nacrt biti oboriv na Ustavnom sudu.

Jesu li jezikoslovni desničari zadovoljni?

Ovdje se nameće pitanje jesu li desni jezikoslovci zadovoljni prijedlogom koji je došao iz Ministarstva.

Naime, Grčević je nedavno u Hrvatskoj reviji Matice hrvatske izjavio kako se nada da konačan nacrt koji bi trebao ići u proceduru neće previše odstupati od prijedloga Matice hrvatske. Kako je taj prijedlog do danas pomno skrivan, teško je procijeniti o kolikim je odstupanjima riječ.

Index je pokušao doći u kontakt s Grčevićem preko SMS-a, e-maila i mobitela.

Pokušali smo doznati jesu li članovi radne skupine Matice hrvatske zadovoljni nacrtom te razlikuje li se on znatno od njihova prijedloga.

Također nas je zanimalo smatraju li da bi se kršenje tog zakona trebalo sankcionirati kroz druge zakone poput Zakona o zaštiti potrošača?

Konačno, zanimalo nas je i koja je točna definicija hrvatskog jezika – ona prema kojoj je to standardni hrvatski jezik ili ona prema kojoj podrazumijeva i sva narječja i idiome? Primjerice, mogu li se u tom kontekstu riječi vilica i viljuška ili siječanj i januar, tisuća i hiljada, peškir, šugaman i ručnik i sl. izgovorene na HRT-u smatrati jednako hrvatskima?

Nažalost, odgovore na naša pitanja nismo dobili do objavljivanja ovog teksta.

Ljudi će više paziti kako govore nego što govore

Liberali među jezikoslovcima protive se svim nastojanjima da se hrvatski jezik i njegova upotreba propišu zakonom.

Primjerice, Kapović kaže da je protiv takvih zakona generalno.

“Tu je riječ o autoritarnom stavu prema jeziku koji nije u doticaju s modernim spoznajama lingvistike kao znanosti”, kaže Kapović.

Smatra da bi on, čak i ako ne bi kažnjavao, ljudima mogao prenijeti lošu poruku i utjerati nepotreban strah od govora.

“Puno ljudi ima strah od jezika i boje se javno govoriti. Ljudi će stoga više biti koncentrirani na to kako govore, je li način na koji govore standardan, nego na to što govore”, tumači Kapović.

Ravnatelj Instituta za hrvatski jezik Željko Jozić nije želio komentirati prijedlog zakona dok ne bude službeno objavljen, ali je načelno izrazio zadovoljstvo što se zakonom ne propisuju nikakve kazne, jer smatra da se jezik ne štiti kaznama.

(Index.hr/Nenad Jarić Dauenhauer)

Facebook
E-mail