Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

‘Spremajte zalihe, bit će rata, napast će nas Rusi!‘ Zašto europski političari već tjednima neprestano zveckaju oružjem?

Europa se sprema za novi suicid na Istočnom frontu

(Foto: Wikipedia) Ilustracija

Rat, rat, rat. Odjednom je ideja rata s Rusijom postala jako popularna. Širom Europe političari i generali nas uvjeravaju da smo slijepi kod zdravih očiju ako ne vidimo da nam je rat pred vratima: Crvena armija već je u niskom startu da zgazi i pokori čitavu Europu, sve do Irske i Portugala, i izbije na Atlantik, čim završi ovaj poslić u Ukrajini.

Berlin, Pariz, London, Madrid – nitko nije siguran od pomahnitalog novovjekog Hitlera koji želi teritorijalno proširiti Rusiju baš kako je njegov austrijski prethodnik htio proširiti Njemačku. I zato se moramo uozbiljiti i početi s pripremama za rat, povećati vojni budžet, uvesti obavezni vojni rok i kupiti gomilu oružja, po mogućnosti nuklearnog. Jer situacija je gora nego 1914. ili 1939. godine. Mi više nismo poslijeratna, već prijeratna generacija.

Tako otprilike – čak i doslovno – zvuči propagandni narativ koji se građanima Europe nameće zadnjih tjedana. To huškanje na rat, zamotano u celofan ugroženosti Europe od ruskog agresora, intenzivno traje zadnjih mjesec dana, ali politički okvir za taj proratni narativ dalo je prošle jeseni Njemačko vijeće za vanjske poslove (DGAP), koje je u svom vrlo citiranom i očito utjecajnom izvještaju ustvrdilo da će Rusija napasti Europu „za šest do deset godina”, a razlog će biti ruske „imperijalne ambicije”.

„Sa svojim imperijalnim ambicijama Rusija predstavlja najveću i najhitniju prijetnju zemljama NATO-a. Nakon što prestanu intenzivne borbe u Ukrajini, režimu u Moskvi će možda trebati samo šest do deset godina da obnovi svoje oružane snage. Unutar tog vremenskog okvira Njemačka i NATO moraju omogućiti svojim oružanim snagama odvraćanje i, ako je potrebno, borbu protiv Rusije”, stoji u tom prošlojesenskom izvještaju.

Nova doktrina

Ono po čemu taj dokument njemačkog think-tanka predstavlja kamen međaš naše epohe jest činjenica da se u njemu od njemačke države traži najradikalniji korak: promjena društvenog mentaliteta. Od pacificiranog Nijemca – koji je nakon WW2 s razlogom bio pacificiran – valja opet napraviti ratobornog Nijemca.

„Njemačka mora napraviti kvantni skok. U najkraćem mogućem roku mora ojačati Bundeswehr u smislu osoblja, proširiti proizvodnju oružja i poboljšati otpornost. To će biti moguće samo ako se promijeni mentalitet društva”, stoji u tom epohalnom izvještaju DGAP-a, koji će, čini se, odrediti budućnost Njemačke i Europe.

Jer krajem prošle godine Njemačka je doista revidirala svoju vojnu i stratešku doktrinu, prvi put od 2011. godine, s ciljem stvaranja „moćnog Bundeswehra”, kako se izrazio kancelar Olaf Scholz.

„Rat se vratio u Europu. Njemačka i saveznici ponovno se moraju suočiti s vojnom prijetnjom. Međunarodni poredak je napadnut u Europi i diljem svijeta. Živimo u trenucima prekretnice”, stoji u toj novoj militarističkoj doktrini Savezne Republike Njemačke.

Kao da su tu doktrinu preuzele i druge europske zemlje, jer smo već tjedanima gotovo svakodnevno bombardirani sličnim porukama iz raznih europskih centara. Led su 8. siječnja probili Šveđani, čiji je ministar civilne obrane Carl-Oskar Bohlin na konferenciji o sigurnosti i obrani u gradiću Sälenu pred zaprepaštenom publikom rekao da bi „rat mogao doći u Švedsku”, pozvavši građane da se prijave u dobrovoljne obrambene organizacije.

– Moglo bi doći do rata u Švedskoj… Svijet se suočava s najvećim sigurnosnim rizicima od kraja Drugog svjetskog rata – rekao je ministar Bohlin na skupu.

Još je veći šok publika doživjela kad je ministrove teze potvrdio i glavni zapovjednik švedske vojske, general Micael Bydén, koji je upozorio da je „ruski rat protiv Ukrajine samo korak, a ne kraj igre”, da bi potom u intervjuu za nacionalnu televiziju TV4 pozvao sve Šveđane da se mentalno pripreme za rat.

– Moramo shvatiti koliko je situacija ozbiljna i da se svatko pojedinačno treba psihički pripremiti – poručio je švedski general tog 8. siječnja.

‘Rusija prkosi logici’

Te su riječi šokirale švedsko društvo, koje nije ratovalo više od 200 godina. Telefonske linije za mentalno zdravlje učas su bile preplavljene paničnim pozivima djece i mladih. Organizacija za dječja prava Bris objavila je da su njeni telefonski operateri izloženi ogromnom porastu broja pozivatelja zabrinutih zbog rata koji dolazi u Švedsku, te je osudila vladin nedostatak pripreme ranjivih dijelova društva za tako alarmantnu objavu.

No lavina se zakotrljala i više nije bilo povratka: 15. siječnja estonska premijerka Kaja Kallas u intervjuu za The Times iznosi da Europa ima „između tri i pet godina da se pripremi” za rat, jer će Rusija postati vojna prijetnja na istočnom krilu NATO-a.

– Naša obavještajna procjena je između tri i pet godina, a to uvelike ovisi o tome kako ćemo održavati naše jedinstvo i naš stav prema Ukrajini – rekla je Kallas.

Isti dan njemački Bild objavljuje povjerljive dokumente njemačkog ministarstva obrane, iz kojih proizlazi da je estonska premijerka bila optimist: Bundeswehr predviđa da će do velikog rata s Rusijom doći već u ljeto 2025. godine.

Dan potom, 16. siječnja, u širenje ratnog narativa uključuje se i Britanija, čiji novi ministar obrane Grant Shapps u svom prvom govoru upozorava da se krećemo „iz poslijeratnog u predratni svijet”, te da bi u idućih pet godina mogli izbiti ratovi koji uključuju Rusiju, Kinu, Iran i Sjevernu Koreju, pa Britanija mora osigurati da je „cijeli obrambeni ekosustav spreman” za rat.

Istog tog 16. siječnja oglašava se i Poljska, čiji je ministar obrane Władysław Kosiniak-Kamysz naglasio „nepredvidivost Rusije”, zbog čega Poljska mora biti spremna i na ratnu varijantu:

– Rusija prkosi logici. Moramo biti spremni za svaki scenarij – rekao je Kosiniak-Kamyszu televizijskom intervjuu.

Novi dan, nova ugroza

Samo dan potom, 17. siječnja, predstojeći rat s Rusijom reklamirao je i nizozemski admiral Rob Bauer, šef Vojnog odbora NATO-a, koji je pozvao zemlje članice da se pripreme za sukob.

– Kako bismo bili potpuno efikasni, potrebna nam je ratna transformacija NATO-a. Moramo shvatiti kako nije zadano da smo u miru. I zato se mi, snage NATO-a, pripremamo za sukob s Rusijom – rekao je admiral Bauer, dodavši da NATO mora biti u stanju visoke pripravnosti za rat i „očekivati neočekivano”.

Novi dan, nova ugroza: već sutradan, 18. siječnja, na ruskog bauka ukazuje i litvanski šef diplomacije Gabrielius Landsbergis, koji je pozvao Europu da ubrza pripreme za rusku agresiju.

– Postoji šansa da Rusija neće biti obuzdana u Ukrajini. Ako Ukrajina ne pobijedi, nema dobrog scenarija za Europu – rekao je Landsbergis 18. siječnja za AFP.

Dan nakon litvanskog šefa diplomacije oglasio se njemački ministar obrane Boris Pistorius, ustvrdivši da bi „Putin mogao napasti NATO u idućih pet do osam godina”:

– Gotovo svakodnevno slušamo prijetnje iz Kremlja. Moramo računati s time da bi Putin mogao napasti i zemlje članice NATO-a – rekao je Pistorius tog 19. siječnja za dnevnik Tagesspiegel.

U tom razgovoru njemački ministar obrane iskazao je želju da svoju vojsku što prije pripremi na mogući vojni sukob.

– Želim prodrmati društvo i ukazati na to da Bundeswehr moramo učiniti spremnim. Mi moramo, s obzirom na trenutnu razinu opasnosti, žurno podići stupanj spremnosti naših vojnih snaga na obranu. Svima mora biti jasno da, ako Putin dobije ovaj rat, to povećava opasnosti i za Njemačku – rekao je Pistorius.

‘Baltičke zemlje su sljedeće’

Nakon Pistoriusa, novo upozorenje na rusku prijetnju trebalo je čekati čak dva dana: norveški ministar obrane Eirik Kristoffersen izjavio je 21. siječnja da Europa ima tek nekoliko godina – možda samo tri – da se pripremi za rat protiv Rusije.

– Norveško stanovništvo trebalo bi razmišljati o vlastitoj pripremljenosti. Preporučujemo svima da imaju kod kuće zalihe za tri dana, dok se ne snađu – rekao je Kristoffersen za norvešku novinsku agenciju NTB.

Dan potom opet se oglašava litvanski šef diplomacije Gabrielius Landsbergis, s novim pozivom da se Litva pripremi za samoobranu:

– Osjećamo da je rat blizu nas. Razumijemo da bi se mogao nastaviti ako se Rusija ne zaustavi u Ukrajini. A onda su baltičke zemlje sljedeće na redu – rekao je Landsbergis 22. siječnja, kako prenosi baltička novinska kuća Delfi.

Dva dana kasnije opet se oglašava Britanija, a ovaj put se javlja načelnik britanske vojske, general Patrick Sanders, koji poziva na masovnu mobilizaciju zbog mogućnosti prelijevanja ukrajinskog rata na druge zemlje. Opisujući današnje žitelje Britanije i Europe kao „predratnu generaciju”, general Sanders je 24. siječnja poručio da bi Britanija trebala „osposobiti i opremiti građansku vojsku”, kako bi pripremila zemlju za potencijalni kopneni rat.

„Nakon što je dugoočekivana ukrajinska protuofenziva podbacila, uz smanjenje zapadne vojne podrške, sada postoje realni strahovi da bi Vladimir Putin mogao pobijediti i uništiti Europu”, objavio je britanski Daily Mail 27. siječnja, citirajući američkog generala i bivšeg zapovjednika američke vojske u Europi Bena Hodgesa, koji drži kako bi bilo „glupo” pretpostaviti da Putin ne može „napasti neku baltičku zemlju i izazvati pustoš diljem Europe”.

‘Glavna meta bit će Moldavija’

Tri dana potom, 30. siječnja, autorskim tekstom u francuskom listu L’Obs oglasio se i šef europske diplomacije Josep Borrell, poručivši da je u slučaju Putinove pobjede u Ukrajini „sigurnost Europe u pitanju”:

„Opet čujemo da Ukrajina ne može pobijediti i da podrška Zapada neće izdržati. I još jednom, iskušenja pomirenja ponovno izlaze na površinu. Te su ideje bile pogrešne 2022. i ostale su pogrešne i danas. Ne smijemo dozvoliti da te ideje oblikuju našu politiku prema Ukrajini”, napisao je Borrell u tom tekstu.

Kad se bude radila autopsija europske lešine, nije isključeno da upravo ove Borrellove rečenice – odnosno politika koju one opisuju – budu proglašene za glavni uzrok smrti nekoć perspektivnog kontinenta. Jer ako šef europske diplomacije odbacuje mirovne napore kao „pogrešne”, to ne znači samo da je on pogrešna osoba na tom mjestu, već i mnogo više – to znači da se Europa već odlučila na rat s Rusijom.

Konačno, listu zemalja koje se javno spremaju za rat s Rusijom zasad zaključuje Rumunjska. Tamo se 1. veljače general Gheorghiță Vlad, načelnik stožera rumunjske vojske, u intervjuu za rumunjsko izdanje Radija Slobodna Europa pridružio raspirivanju straha od Rusije, s time da on smatra kako Putin nakon Ukrajine neće krenuti na baltičke zemlje, nego prema jugu.

– Ako pobijedi u Ukrajini, glavna meta će biti Moldavija. Bit ćemo svjedoci napetosti na Zapadnom Balkanu. Više sam nego uvjeren da će Putinova politika eskalirati u bliskoj budućnosti – kaže general Vlad.

Tako se narode Europe psihološki priprema i privikava na veliki rat. Teško je vjerovati da su ovi pusti ministri i generali do svojih umotvorina došli neovisno jedan od drugoga i da se sve to slučajno vremenski poklopilo u jedno neprekinuto ratno huškanje. Prije će biti da sve te instrukcije dolaze iz istog centra moći i onda se diseminiraju na niže razine, gdje se vazalski izvršavaju.

Glas razuma iz Litve

Ta ratna propaganda je toliko intenzivna da su joj mnogi europski građani već povjerovali. Kako je krajem prošlog mjeseca pokazala anketa agencije INSA, objavljena u Bildu, strahu od Rusa podlegao je već svaki drugi Nijemac: 46 posto ih je reklo da se boji ruskog napada, a 44 posto da se ne boji (ostali nisu odgovorili).

Štoviše, 39 posto Nijemaca se već pripremilo za rat u smislu stvaranja zaliha osnovnih namirnica.

U takvoj atmosferi, rijetki su glasovi razuma koji ukazuju da ruski napad na NATO nema nikakvog smisla ni logike, niti je uopće realan. Jedna od tih glasova je zapovjednik litvanske vojske, general Valdemaras Rupšys:

– Ove godine, sljedeće godine, mogućnost ili vjerojatnost rata između Rusije i NATO-a je vrlo mala, iznimno niska – rekao je general Rupšys 25. siječnja za litvanski radio Žinių Radijas, dodavši da bi se u budućnosti uvjeti možda „mogli promijeniti”, ali trenutno ruske snage „ne predstavljaju izravnu prijetnju”.

Suočen s pitanjem zašto litvanski političari misle drukčije od njega (već smo citirali litvanskog šefa diplomacije Landsbergisa, koji tvrdi da je „rat blizu nas”), general Rupšys je doveo u pitanje kvalifikacije političara za davanje vojnih ocjena:

– Kad moramo razgovarati o vojnim savjetima s onima koji nisu stvarno kvalificirani za davanje vojnih savjeta, postoji određena zbrka. Bilo bi dobro da svatko radi svoj posao – istaknuo je glavni litvanski general, usamljen u svijetu huškača.

Proamerička politika

Kreatori i izvršitelji ove ratne propagande ne zamaraju se previše temeljnom enigmom: zašto bi Rusija napala čitav Zapad i NATO? Zar zbog teritorija i resursa, kojih ima – i jednoga i drugoga – više nego itko na svijetu? Analogije s ruskom agresijom na Ukrajinu su neodržive, jer Ukrajina nije napadnuta ni zbog teritorija ni zbog resursa – takve teze su posljedica neznanja ili želje da se zamaskiraju pravi uzroci rata.

Stvarni razlog zapadnog huškanja na rat s Rusijom otkriva ukrajinski analitičar Oleksandr Daniljuk, suradnik britanskog instituta RUSI (Royal United Services Institute), koji je 27. siječnja za Daily Mail ustvrdio da bi ruska pobjeda u Ukrajini bila „katastrofalna” za Zapad i preokrenula bi globalni svjetski poredak „naglavačke”, jer bi Globalni jug tada potpuno stao uz Rusiju i Kinu, što bi Zapad bacilo u globalni zapećak.

– Srž ovoga je činjenica da bi Rusija i Globalni jug ukrajinski poraz vidjeli kao vojni poraz Zapada. To bi uništilo percepciju SAD-a kao svjetske vojne sile i ohrabrilo zemlje poput Kine, Irana i Sjeverne Koreje da nastave svoju vojnu ekspanziju. Ruska pobjeda također bi natjerala zemlje Globalnog juga da traže posebne odnose s tim zemljama, istiskujući SAD kao međunarodnog sigurnosnog posrednika – kaže Daniljuk.

Drugim riječima, ruska ratna pobjeda u Ukrajini ne bi fizički ugrozila Europu, nego bi ugrozila globalnu dominaciju SAD-a, a time i Zapada. Stoga je jasno da Amerika želi po svaku cijenu stvoriti snažnu europsku frontu protiv Rusije – kako bi se ona mogla posvetiti obračunu s Kinom – ali je nejasno zašto Europa pristaje na tu proameričku politiku koja može završiti slomom Europe. Jer sva je prilika da će lucidne europske vojske – opet predvođene Njemačkom – i po treći put u 100 godina suicidalno odmarširati na Istočni front. A kako stvari sada stoje, lucidni hrvatski narod i po treći put u tih sto godina bit će na „pravoj” strani povijesti. To je već za ozbiljne anale.

(slobodnadalmacija.hr/Damir Pilić)

Facebook
E-mail