Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

Sa žrtvama nema nadmetanja

Uništen je spomenik u Jošanima gdje su ustaše ubile 338 mještana, dok se u obližnjoj Udbini komemoriraju pripadnici ustaškog pokreta koji su počinili taj i druge zločine, kazao je povjesničar Milan Radanović na raspravi “Komemoracija holokausta u Hrvatskoj”

(Foto: Goran Stanzl/Pixsell) Spomenik žrtvama Holokausta i ustaškog režima u Zagrebu

Sve žrtve genocida su ravnopravne i oni koji ih predstavljaju, moraju nastupati zajednički prema vlastima koje izbjegavaju njihovo komemoriranje, pa i spominjanje, zaključili su učesnici rasprave “Komemoracija holokausta u Hrvatskoj: između globalnih i lokalnih politika sjećanja” upriličene protekli tjedan u Novinarskom domu u Zagrebu.

S obzirom da je nedavno otkriveni spomenik žrtvama Holokausta i ustaškog režima na Glavnom kolodvoru u Zagrebu i sporove oko natpisa na njemu, moderatorica Sanja Horvatinčić iz Instituta za povijest umjetnosti, podsjetila je na kronologiju spomenika koji je po prvobitnoj zamisli trebao imati revizionističku ulogu, bez spomena da su ustaške vlasti počinile genocid i nad Srbima i Romima te dovođenja ustaša i partizana u istu ravan kao nosilaca, kako neki tvrde, dva totalitarizma.

– Židovska zajednica bila je protiv nedavnog postavljanja spomenika žrtvama Holokaustu u Zagrebu jer je neprihvatljiv konceptualno, izvedbeno i samim natpisom. Osim toga, za njegovo postavljanje nitko nas nije pitao – rekao je predsjednik Židovske općine Zagreb i Koordinacije židovskih općina u RH Ognjen Kraus. On se, kako je rekao, ipak odazvao pozivu aktualne vlasti na otvaranje spomenika, upućenog od nove gradske vlasti koja se još kao opozicija u Skupštini grada izrazila protiv protiv spornog natpisa na spomeniku.

– Ona je taj spomenik naslijedila i kako su postignuti određeni dogovori s predstavnicima naroda žrtava, njegovo je otvaranje ipak na nešto sličilo – rekao je i ocijenio da su na spomeniku, koji je trebao biti posvećen narodima žrtvama, trebali biti ugravirani i natpisi na srpskom, romskom i jidišu koji je govorila većina Židova u NDH. Podsjetio je da je na području NDH, u današnjoj Hrvatskoj i u BiH, živjelo oko 35.000 Židova, od toga 12.000 u Zagrebu gdje su činili sedam posto stanovništva. Najveći dio su pobile ustaše, od kompleksa logora Jadovno do logora Jasenovac, dio ih je završio u talijanskim logorima, a manji dio u njemačkim logorima smrti.

– Ne bih htio da spomenik u Zagrebu zamijeni Jasenovac, s obzirom na uložene napore da učeničke ekskurzije posjećuju to spomen područje. O odnosu prema komemoracijama žrtava Holokausta, najbolje govori činjenica da vlasti u Hrvatskoj nisu obilježile Dan pobjede, a veliki broj ljudi i dalje misli da je to bio dan poraza, što potvrđuje činjenica da lokalna vlast u Splitu sudjeluje u obilježavanju dana NDH – ocijenio je Kraus. Kako je rekao, dva puta se pokušalo obilježiti mjesto logora Slana na Pagu, ali su ploče vrlo brzo završile u moru, dok lokalno stanovništvo tvrdi da tamo nikad nije bilo logora. Vesna Teršelič također je izrazila nezadovoljstvo spomenikom.

– S druge strane, nizom dobrih uzora na mjestima stradanja, kao što to rade brojni nastavnici, udruge i umjetnici, moglo bi se održavati živo sjećanje, pogotovo na razini lokalnih zajednica – rekla je i ukazala na neprihvatljivu praksu u Glini, gdje su u pravoslavnoj crkvi ustaše pobile veliki broj srpskih civila. Na tom mjestu je nakon rata izgrađen spomen dom, koji je nakon 1995. preimenovan u Hrvatski dom.

– Više puta su Antifašistička liga Hrvatske, SNV i Documenta tražili promjenu imena i povratak ploča s imenima pobijenih, ali se ništa nije dogodilo; jedino zadnjih godina s druge strane ulice nema desničara u crnim košuljama – rekla je Teršelič. Po mišljenju historičara Milana Radanovića iz Arhiva Srba u Hrvatskoj, tekst zagrebačkog spomenika je nejasan i nedorečen, pa nehotice uvodi gradaciju žrtava.

– Zagreb apsolutno zaslužuje spomenik Holokaustu zbog likvidacija velikog broja zagrebačkih Židova, ali u NDH su počinjena tri genocida – nad Srbima, Židovima i Romima. SNV je više puta pokušavao ukazati na to, ali nas se nije slušalo – rekao je. Ukazao je na primjer razrušenog spomenika Dušana Džamonje u Jošanima u Lici gdje su ustaše 1942. ubile 338 mještana, mahom žena, djece i staraca.

– Spomenik je razbijen, a u obližnjoj Udbini se obilježava komemoracija pripadnicima ustaškog pokreta koji su počinili taj i druge zločine – naglasio je i istaknuo da je od velikog broja uništenih obilježja antifašističke borbe, obnovljen tek mali postotak, i to uglavnom zalaganjem lokalnih zajednica, boračke organizacije i SNV-a.

Danijel Vojak, historičar iz Instituta Ivo Pilar, podsjetio je da se dugo, čak i u socijalizmu, nije govorilo o genocidu nad Romima, ne samo u NDH, kao i da bi umjesto izraza za istrebljenje Roma “porajmos” trebalo koristiti izraz “samudaripen”. I on je ocijenio da je spomenik u Zagrebu trebao biti posvećen i Srbima i Romima, ističući da ni kod tog spomenika, kao ni u većini sličnih slučajeva, nisu konzultirani historičari. Tek na malom broju mnogih drugih spomenika nalaze se tekstovi da su na tim mjestima ubijani Romi. Kao pozitivne primjere naveo je spomenik u Gornjoj Trebinji na Kordunu, gdje je u ustaškom masakru početkom 1942., uz preko 150 Srba, stradalo i 77 Roma, te prvu komemoraciju grupi od 43 Roma i Sinta koje su krajem rata u selu Hrastina kod Zaprešića pobile ustaše, ali su dugo kao žrtve navođeni Židovi, a kao počinioci esesovci.

Kad se u raspravi povela riječ o “kamenju spoticanja” koji su zadnjih godina postavljani u Zagrebu, Vojak je ocijenio da bi njih, osim kao sjećanje na pojedince Židove i Rome, trebalo posvećivati i Srbima. Nema natjecanja među žrtvama, ocijenio je. Prisutnima se u ime gradskih vlasti obratio Gordan Bosanac, ističući napore da se žrtve ustaškog režima dostojno obilježe, pa će u Dotrščini na Dan antifašističke borbe biti vraćena spomen ploča u počast za 7.000 ustaških žrtava. U raspravi je naglašena i uloga antifašističkih udruga u suočavanju s prošlošću, uključujući održavanje spomeničke baštine te je rečeno da bi i Rakov Potok kao stratište trebao biti vidljiviji u javnosti jer se o njemu malo zna. Razgovor je u partnerstvu s Documentom organizirao zagrebački ured Zaklade Friedrich Ebert Stiftung čija je voditeljica Sonja Schirmbeck.

(Novosti/Nenad Jovanović)

Facebook
E-mail

Kategorije

Najave