Revizionisti zanemaruju izvore koji im ne idu u prilog i negiraju genocid nad Srbima i Romima tvrdeći da toga u NDH nije bilo. Ali ako u NDH nije bilo zločina, od koga je nadbiskup Stepinac spašavao Židove?, rekao je Goldstein na konferenciji “Manipulacija žrtvom”
S povijesnim revizionizmom ne treba debatirati nego se protiv njega boriti, rečeno je na Zoom konferenciji pod nazivom “Manipulacija žrtvom” održanoj 10. decembra u okviru EU projekta “Uloga i položaj žrtve” koji provode antifašističke organizacije Hrvatske, Slovenije i Italije – SABA RH, ZZB NOB Slovenije i ANPI Trieste te Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću.
Povijesni revizionizam je nužan kad se temelji na znanstvenim istraživanjima, a ne na unaprijed donesenim jednostranim i pristranim zaključcima koji su elaborirani na neprihvatljiv način i koji vode do teorija zavjere, rekao je historičar Ivo Goldstein.
– Značajniji povratak revizionizmu i neoustaštvu počeo je 2023. i sada je nemoguće procijeniti štetu koju revizionizam nanosi Hrvatskoj u što spada niz fenomena počevši od Thompsonovog koncerta na hipodromu. Revizionisti zanemaruju izvore koji im ne idu u prilog i negiraju genocid nad Srbima i Romima tvrdeći da toga u NDH nije bilo. Ali ako u NDH nije bilo zločina, od koga je nadbiskup Stepinac spašavao Židove? – zapisao se Goldstein.
Osvrnuo se i na mit srpskih nacionalista da Tito nije bio u Jasenovcu.
– Bio je nakon oslobođenja, ali treba znati da se počast žrtvama odaje tek od 70-ih godina. Do tada su na njih zaboravljali i davali počast samo palim borcima – rekao je i podsjetio na mantru o koncertima i operetama u Jasenovcu. Orkestri su svirali i u Aušvicu, a u Jasenovcu je koncerata bilo tek od kraja 1942. do kraja 1943. godine. Uostalom, od 20 članova orkestra i glumačke družine preživio je samo jedan koji je već 1945. dao izjavu kako su skončali njegovi kolege. Omiljena mantra revizionista je traženje da se otkopavaju gubilišta uz tvrdnju da leševa nema. Najveći dio leševa sahranjen je u Gradini koja je u BiH, odnosno RS-u, ali nitko ne traži otkopavanja grobnica u Uštici gdje je sahranjeno preko 16.000 Roma. Jedna ekshumacija u Staroj Gradiški rađena 1946. na zahtjev generala Franje Pirca, rezultirala je iskapanjem 439 ostataka, od toga 139 dječjih, 204 muška i 94 ženska od kojih je identificirano tek 107. Na području Uskočke šume nađeno je 1927 leševa, od kojih je identificiran 281 – rekao je Goldstein.
Osvrnuo se i na tzv. sonde.
– U jednoj je na 15 kvadratnih metara nađeno 197 leševa ili 13 po kvadratu, pri čemu su mnogi bili mlađi od 14 godina. Leševi su uništavani, jer je 6. i 7. travnja 1945. 500 do 600 logoraša pod komandom ustaških oficira koji su ranije bili u sastavu čuvara Jasenovca iskapalo i spaljivalo leševe. Neki od logoraša koji su na to bili prisiljeni, ubrzo po kraju rata davali su izjave o tome. Tu se vidi sličnost s nacističkim logorima na području današnje Poljske kao što je npr. Chelmno gdje nije bilo krematorija ali su se uništavale masovne grobnice. Problem je i što su leševi trulili, čemu su pomagale i podzemne vode i vlažno zemljište. Zato je najbolje pomagalo popis jasenovačkih žrtava – rekao je Goldstein, koji se založio za važnost konsenzusa oko zločinačkog karaktera NDH i zločina u Jasenovcu.
Svaka žrtva je nevina, a preoblikovanje narativa je manipulacija, kazala je historičarka Nataša Mataušić. Osvrnula se na službenu brojku od 1.706.000 žrtava koja je nastala 1946., ali svi poimenični popisi od 1946. do 1964. nisu došli do nje.
Na popisu žrtava Jasenovca koji ima JUSP Jasenovca nalazi se 83.145 imena, od toga su 47.627 Srbi. Iako su i oni i u Jasenovcu i u NDH najbrojnije žrtve, izbjegava se priznavanje genocida nad Srbima kojeg se odriče i državna vlast, kazala je i dodala da slične brojke na svojim popisima ima i Muzej žrtava genocida iz Beograda.
Osvrnula se i na osobe internirane u Norvešku, odnosno službenu brojku od 4.268 osoba, najviše Srba, što iz Srbije, što iz NDH, koje u Srbiji izostavljaju, kao i pripadnike drugih naroda koji su tamo bili internirani.
O broju žrtava na Bleiburgu mogu se dati samo procjene jer nije bilo poimeničnih popisa.
Vladimir Žerjavić je 1990. dao procjenu od oko 65-70.000 žrtava stradalih tih sedmica, od toga 45.000 do 55.000 Hrvata i Bošnjaka, 2.000 Srba i Crnogoraca te 8.000 do 10.000 Slovenaca. Pet godina kasnije specificirao je 45.000 Hrvata i 4.000 Bošnjaka. A postoje i
cifre do čak milijun žrtava i to samo Hrvata, koje služe za klevetanje NOB-a i Tita. Nema istraživanja i brojki o seksualnim zločinima nad djevojkama i ženama, iako se zna za tzv. javne kuće za ustaške čuvare Jasenovca. Nažalost, silovanja do 1990. nisu kažnjavana kao ratni zločini, kazala je.
Naglasila je brojne revizionističke emisije i filmove pune falsifikata, od Laudato TV i Bujice do Sedlarovog filma o Jasenovcu iz 2016. Mladi se danas usmjeravaju u pogrešnom smjeru, od dizanja ruku do napada na strance, zbog čega sam prilično skeptična oko budućnosti, rekla je, a sličan stav ima i Goldstein.
Zoom konferencija je osim u Hrvatskoj, Sloveniji i Italiji, praćena u još 17 zemalja, rekao je moderator Marin Korman. Osim toga, u nekim sredinama kao u ZVO-u u Vukovaru, antifašisti su organizirali kolektivno praćenje.
(N. Jovanović/Novosti)
Poveznica na članak: https://www.portalnovosti.com/s-povijesnim-revizionizmom-ne-treba-debatirati-nego-se-protiv-njega-boriti/
