Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

Protiv demagogije, korupcije, lopovluka i nepravde

Ombudsmana Antu Klarića sam upoznao prije nešto više od dvadeset godina kada sam počeo pripremati predavanja za kolegij Liderstvo i etika.

Intenzivno sam i s posebnim zanimanjem proučavao živote onih izuzetnih ljudi kod kojih su ljubav prema istini, pravdi i čovjeku jače od svakog straha od prolaznih ovozemaljskih vladara i sustava, o ljudima koji iznad svega slušaju bogomdanu savjest kao moralni orijentir vlastita života i djelovanja.

Pri samom vrhu moje liste tih neustrašivih lidera je Martin Luther King, američki crnački duhovnik koji se istakao u nenasilnoj borbi protiv rasne segregacije, za koju je, pored mnogih drugih priznanja, dobio i Nobelovu nagradu za mir.

Kada sam počeo pratiti hrabre javne nastupe Ante Klarića, posebice njegova godišnja izvješća u Hrvatskom saboru, sjetio sam se genijalne kategorizacije M. L. Kinga:

”Kukavičluk pita je li sigurno, konsenzus pita je li popularno, savjest pita je li ispravno”.

Savjest kao vrhovni sud i presudni kriterij javnog djelovanja odgovornih lidera i zrele ljudskosti! To je najkraća i najpreciznija deskripcija Ante Klarića, bivšeg pučkog pravobranitelja Republike Hrvatske.

Zahvaljujući nakladniku Večernjem listu te detaljnom i upornom radu urednika Frane Piplovića pred nama je knjiga-zbornik Klarićevih javnih nastupa i razmišljanja, najvažnijih govora i mnogobrojnih medijskih (elektronskih i tiskanih) razgovora.

Poglavlja knjige se čitaju kao angažirana interakcija s različitim i raznorodnim fenomenima i izazovima tadašnje situacije u hrvatskom društvu. Ona je iznad svega slika vremena koje je autor ne samo komentirao nego u velikoj mjeri i suoblikovao.

Klarić je kontekstualni analitičar, društveni dijagnostičar koji nikako ne može prihvatiti društveni nered i nepravde, činjenicu da smo kao država dovedeni do ruba dužničkoga ropstva i sveprisutne socijalne nesigurnosti.

On poput društvenog etičara ukazuje na to da imamo pravu pomutnju u sustavu vrijednosti u našem društvu, koje bi se zapravo trebalo temeljiti na cjelovitom poštovanju ljudskoga dostojanstva i na tom dostojanstvu utemeljenih neotuđivih ljudskih prava.

Neki su njegovi nastupi krik i poziv kako bismo se kontinuirano zauzimali za jednu revoluciju u mentalnoj strukturi ličnosti te se vratili zdravom realizmu, rehabilitaciji zajedničarske dimenzije i transformativnom društvenom angažmanu.

Podsjeća nas da u svijetu u kojem demagogija, diskriminacija i prisila ponizuju čovjeka, trebamo neumornim moralnim pročišćavanjem stvarati duhovnu ekologiju u kojoj se mogu realizirati sloboda i dostojanstvo svake osobe individualno i društva kao cjeline.

Podsjetimo, kao što to Klarić čini na više mjesta u ovoj knjizi, na širi društveno-politički kontekst njegove pravobraniteljske misije. Hrvatsko postratno društvo je bilo ne samo traumatizirano teškim ratnim stradanjima, već je i etički i moralno bilo opustošeno pa su u njemu vladali strahovi i autocenzure.

Povrh toga i paralelno s time je u Hrvatskoj procvat divljeg kapitalizma nažalost nadjačao demokratske tendencije pa je došlo do naglog socijalnog raslojavanja, sumnjivog bogaćenja (preko noći) malog broja ljudi, dok je većina ostala prikraćena, a mnogi su se našli na rubu gladi.

Nezasitna pohlepa rađa korupciju, a ona predstavlja jednu od najpogubnijih pošasti hrvatskoga društva. Mi smo kao društvo sami sebe prevarili kada smo lažnim domoljubljem dopustili da se etničko stavi iznad etičkog.

Dodajmo tomu i širi kontekst razornih posljedica ekonomsko-tehničke i financijske globalizacije na osnovama dominantnih načela egoizma, koristi, interesa i dobiti, pa se to kombinirano očituje i grubo manifestira kroz sve opipljivije grabeži, obmane, ucjene i sam lopovluk.

U takvom kontekstu onda više nema ni motiva ni prostora za zdravu konkurenciju i fer natjecanje koji omogućuju razvoj društva. Stoga treba – Klarić rezolutno ponavlja – imperativno razvijati etiku odgovornosti te se ustrajno boriti protiv korupcije i mita. Uz profesionalnost mora ići i poštenje!

Reduciranje ljudske osobe na pukog proizvođača i potrošača te egoizam i koristoljublje kao vrhovno načelo vrednovanja ukorijenjeni su na krivim antropološkim pretpostavkama.

Posljedice u Hrvatskoj su lakomislene gospodarske i socijalne politike koje se, šire gledano, temelje na logici rasprodaje nacionalnoga bogatstva, inozemnoga zaduživanja i nekontrolirane potrošnje bez pokrića.

Ante Klarić je iskreni domoljub, istinoljubiv čovjek visoko razvijene savjesti i osobne hrabrosti. U svakom svom nastupu on nas poziva na poštenje, samokritičnost i odgovornost.

Nikada nije zavijao s vukovima jer nije htio biti član čopora, nego misleći i odgovorni individualist koji se činjenicama i istinom suprotstavlja lažima, nepravdi i licemjerju. Uvijek etički dosljedan, vjeran sebi i univerzalnim vrijednostima kojima je posvetio svoj život.

To je Klarićev putokaz za društvene promjene koje donose trajne plodove afirmacije ljudske slobode i dostojanstva, pravednosti, ljubavi i suživota u miru.

Vrijeme je već pokazalo i dokazalo, a knjiga će to naknadno potvrditi, kako su autorove analize precizne i provokativno-proročki smjerodavne.

Knjiga svojom kritičkom intonacijom upućuje i usmjerava na pravednost i odgovornu slobodu unutar jedne zrel(ij)e demokracije i društva neometanih prostora duhovne slobode u kojem su različitosti bogatstvo i u kojem se neslaganje ne može poistovjećivati s izdajom.

(autograf.hr/Peter Kuzmič)

***

Izvorni naslov ovog teksta je: ”Ante Klarić – neustrašiv promicatelj pravednosti i poštenja”. Objavljen je kao recenzija u knjizi ”Ante Klarić: endemska pojava hrvatske politike”Uz ovog autora objavljene su i recenzije biskupa Franje Komarice, akademika Davorina Rudolfa i bivšeg predsjednika RH Ive Josipovića.

Poveznica na članak: https://www.autograf.hr/protiv-demagogije-korupcije-lopovluka-i-nepravde/

Facebook
E-mail

Kategorije

Najave