Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

Praštanje zločina

Ma zamislite, molim Vas, nakon 30 godina od zločina nad osječkim Srbima, zainteresirao se za njihovu sudbinu i predsjednik RH Zoran Milanović. Nakon 30 godina.

„Mene isto zanima gdje su nestali ljudi koji su bačeni u Dravu. Tu je bilo i nedužnih ljudi. Bilo je ljudi koji su sigurno bili umočeni do grla ali im je trebalo suditi“, tri su ključne rečenice koje razotkrivaju njegov prikriveni interes, a koje će izreći predsjednik RH odgovarajući na pitanja novinara koje je zanimalo čuti obrazloženje neočekivanog postupka vraćanja odličja osumljičeniku za najteže ratne zločine tijekom domovinskog rata  u Osijeku Branimiru Glavašu.

Na žalost Zoran Milanović nije pokazao nimalo sućuti za žrtve iz Osijeka koje vape za pravdom već 30 godina. U  svojim obračanjima pred novinarima nije nevinim žrtvama „krive nacionalnosti“ posvetio niti jednu rečenicu pažnje, sjećanja i razumijevanja njihove višegodišnje boli. No predsjednik je pun razumijevanja za optuženika iz Osijeka – „Tu je bilo i nedužnih ljudi“, reći će bez ikakvih ograda stavljajući sebe i svoje procjene iznad suda. Kada kažeš da u nekoj ekipi ima i dobrih igrača, to znači da su to izuzetci, večina je loših. Isto kaže i Milanović – „Tu je bilo i nedužnih ljudi“, znači nedužni su manjina a večina ih je imala krivnju i završila u Dravi, ali im je ipak trebalo suditi. Nije li ovo ublažavanje i umanjivanje počinjenog zločina? Očito je da ovakvim iskazom Milanović umanjuje krivicu optuženika Glavaša i pomaže mu, jer pobogu gospodo suci većina onih koji su završili u Dravi imali su krivice i „bili umočeni do grla“ prije nego li ih je Drava progutala. U kaznenoj prijavi navode se imena žrtava.

Branko Lovrić/ Milutin Kutlić/ Alija Šabanović/ Bogdan Počuća/ Jovica Grubić/ Petar Ladnjak/ Miljenko Stanar/ Svetislav Vukajlović, te dvije neidentificirane osobe. Svi su pronađeni zavezanih ruku na leđima sa selotejpom preko usta i „ovjerom“ pucnjevima u glavu. Možemo iskazati samo sućut nad ovim pravednicima i zavapiti za pravdom skupa sa njihovim obiteljima koje 30 godina u boli čekaju i nadaju se djeliću istine i pravde. Oni trebaju odgovor.

Kako su izgledali njihovi zadnji sati i trenutci života opisao je slučajno preživjeli Radoslav Ratković kojeg 7.12.1991. godine iz kruga obitelji odvode tri uniformirana lica.

„Odvezli su me u podrum i tukli nekoliko sati, tražeći da priznam s kojim četnicima surađujem. Nisam imao što priznati pa su me oko 20.00 sati odvezli do Drave. Jedan mi je pucao u lijevi obraz i nogom me gurnuo u rijeku. Metak je prošao kroz jezik i desnu čeljust ali me nije usmrtio. Izronio sam pa me osvijetlio baterijom i pucao još jednom pogodivši me u usta.“

Na taj su način okončali svoj život navedeni građani Osijeka koji nisu napustili svoj grad izražavajuči mu time vjernost u tim teškim trenutcima.

„Tu je bilo i nedužnih ljudi“, reći će predsjednik Zoran Milanović.

Apsolutno je neprihvatljivo da za vrijeme trajanja sudskog procesa predsjednik vraćanjem odličja Branimiru Glavašu, a što nije morao uraditi, se izravno miješa, zalazi i kontaminira sam sudski postupak. Povratkom odlikovanja i generalskog čina u tijeku sudskog postupka on izravno pokušava utjecati na sud sa pozicija moći predsjednika RH. Time se poručuje sucima koji će odlučivati u predmetu Glavaš kako je ta odlikovanja osumljičenik stekao za „doprinos neovisnosti i međunarodni ugled Hrvatske, te za osvjedočenu hrabrost i junaštvo u ratu“, što bi trebalo cijeniti.

Inače, u provedenom i okončanom sudskom postupku utvrđene su činjenice i izrečene pravomočne presude, koje su Ustavni i Vrhovni sud  poništili 2015. i 2016. godine. Predsjednik Milanović je morao imati na umu da Ustavni sud nije utvrdio nevinost osobe kojoj on vraća odličja, već je presuda ukinuta iz proceduralnih razloga. Njegovo pravdanje – „Ja izbora nisam imao“ budući su ukinute presude morao sam vratiti odličja, ne stoji, jer se odličja mogu oduzeti kako kaže čl. 36 Zakona „ako nositelj odlikovanja ili priznanja postupa protivno pravnom poretku ili moralnim zasadama RH“

Smiješno zvuče i Milanovićeve riječi kako je odličja vratio „budući je Glavaš već 5 godina formalno isti kao ja – neosuđena osoba“.  Koja obmana javnosti. Pobogu predsjedniče, pa niste isti, Glavaša čeka ponovno suđenje on je osumljičenik za najteža krivična djela ratnog zločina a za što je već bio pravomoćno osuđen. Očito je Milanovićevo nastojanje da u tijeku sudskog procesa vraćanjem odličja za „ratne zasluge, junaštvo i hrabrost“, pomogne Glavašu kako bi mu sud eventualno progledao kroz prste. Uostalom već je prošlo 5 godina od poništenja presude a ponovni proces je još uvijek na početku.

Želi li se uopće dati odgovor na vapaje za pravdom nevinih žrtava  Osijeka  ratne 1991. godine?

Hrvatska bi trebala imati na umu onu Voltaireovu

„Tko oprašta zločin postaje u njemu suučesnik“.

Ploče,3.6.2021.
VEDRAN SRŠEN

Share on facebook
Facebook
Share on email
E-mail