Ne mora netko baš biti fan „vječnog“ vođe parlamentarne stranke Mosta nezavisnih lista i naslađivati se verbalnim egzibicijama njegovih jurišnika Nikole Grmoje, bračnog para Nine i Marije Selak-Raspudić te tvrdokorna Sinjanina Mire Bulja, ali Boži Petrovu valja priznati da je u povodu novog HDZ-ovog skandala u aferi software povijesno drugi put otkrio i Ameriku i toplu vodu: „Plenković je od cijele Hrvatske napravio  samoposlugu, a račune ispostavlja svim njezinim građanima. Sada imamo i dokaze za to. Samo me zanima do kada će ljudi trpjeti da ih se pravi budalama i da iz plaća i mirovina plaćaju sve što Plenković radi“. Metkovićki nesuđeni svećenik s psihijatrijskom diplomom Sveučilišta u Mostaru, doduše, nije kazao ništa novo i senzacionalno što publikum Bijedne Naše nije znao, jer vladajuće pravljenje budalama „Hrvatica i Hrvata i svih inih građanki i građana RH“ (sic transit), tretiranje kravama muzarama, bankomatima, samoposlugama, itsl. traje desetljećima. Neiskorjenjivo. Od preokretnih već 1990-ih godina i „samoposlužnih“ obiteljskih i osobnih apetita čak i tzv. prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana – koji se preko noći nekretninski/pokretninski potkožio da ti pamet stane, što su „zviždači“ krvavo platili – do današnje buljumente moralno i kešovinski koruptivnih „podobnika“ od vrha do dna piramide HDZ-ove uhljebničke kaste.

Je li sad teškom premijerovom mukom smijenjena s dužnosti ministrice regionalnog razvoja i fondova EU-a, ali ne i s visoke dužnosti u HDZ-u Gabrijela Žalac zapiknula svojim europski progonjenim ministrovanjem vrlo neugodan žalac u (samo?) moralni ego svoga (samo?) političkog  mecene Andreja Plenkovića ili je riječ o bezveznoj polit-medijskoj hajci sračunatoj na obilnu žetvu poena uoči parlamentarnih izbora? Ako već ne izvanrednih na proljeće – što je neki dan „provalio“ HDZ-ov koalicijski partner s čela već zaboravljenog/beznačajnog HSLS-a Dario Hrebak, pa ga je Plenković smjesta poklopio negacijom i same primisli o izborima prije roka – a ono redovnih sljedeće godine. „Ničija nije gorjela do zore“, nabacila se ironijom saborska zastupnica Zeleno-lijeve koalicije Sandra Benčić na softversku aferu s karakterističnim HDZ-ovim korupcijskim potpisom za čije prepoznavanje ne trebaju grafolozi. Još tvrdokornijom se ironijom s gričke visine oglasio vladin glasnogovornik i Plenkovićev trbuhozborac Marko Milić u RTL-ovom „Direktu“: „Imaju anketu po kojoj su Plenković i HDZ na 30 posto, iduća stranka je SDP i Grbin na 11,6 posto. Hrvatski građani vide tko projicira lažne teme, a tko radi na dobro zemlje“. Na to je replicirao bivši predsjednik SDP-a Davor Bernardić, član sada disidentske stranke Socijaldemokrati: „U Hrvatskoj je korupcija normalna pojava za velik dio građana“.

A taj „velik dio građana“ – odokativno svaki drugi birač, koji te presudne izborne nedjelje ne izlazi na birališta („ionako će odlučiti kako će odlučiti, glasao ja ili ne glasao“, sic transit) – apstinencijom preuzima najveći dio krivnje za kritično tzv. stanje političkog i ekonomskog zdravlja zemlje. Za masovno nezadovoljstvo ljudi (cca 70 posto) „smjerom“ kojim HDZ-ova vlada vodi tzv. Samostalnu, Neovisnu i Suverenu, beznađe. Za slobodni pad životnog standarda i kolonijalno-podanički položaj RH u tzv. obitelji kojoj oduvijek pripadamo (povijesno, kao izvor resursa i topovsko meso u tuđim ratovima, sic transit). Krivnjom kojekakvih plenkovića i hadezeova nikad uistinu – tko ono reče!? – „svoji na svomu, s hrvatskom lisnicom u hrvatskom džepu i hrvatskom puškom na hrvatskom ramenu“. Neki su se  mediji usudili već 1990-ih godina – u praskozorje ratnog profiterstva i još kobnije kriminalne pretvorbe, otvorene pljačke bivšeg socijalističkoga tzv. društvenog/“ničijeg“ vlasništva u privatno za samo jednu tada njemačku marku (DEM) ili tek policom životnog osiguranja – sjetiti (ne)izmišljene svojedobne izjave proustaškog emigranta Brune Bušića o budućnosti Hrvatske: „Kada se oslobodimo ropstva i stvorimo državu, vidjet ćemo kako naši kradu“.

Kakav Beč, Pešta, Venecija, Visoka Porta, Berlin, Beograd…, je li, kakvi lonci i bakrači, feudalizmi, fašizmi, nacizmi, kapitalizmi i komunizmi, ma kakve vjerske i ine diktature kada Hrvat zgrabi Hrvata za gušu i zarije mu grabežljivu šaku u džep do samog dna!? Hladno mu pilji u oči, križa se  samodeklarirani praktičan pripadnik „stada“ i „domoljubno“ izvlači zadnju muku iz džepa „braći i sestrama“ (sic transit), posljednju im mrvicu otima s tanjura… To je tragedija nad tragedijama, koja je prirodno i potencijalno Lijepu Našu srozala „domoljubnom“ politikom „u se, na se i poda se“ tzv. ljudi nahvao (dum Marin) na prosjački štap Bijedne Naše što čuči pred ulazom staklenjaka u Bruxellesu sa šeširom pred nogama i trčkara po hodnicima „europske vlasti“, vuče za rukav vidljivije Europejce i kumi –  milostinju. Koju pak siću, kada samilosno kapne u šešir ili na prosjački dlan, kod kuće ne znâ korisno potrošiti, nego ljutiti europski tužitelj mora lupiti šakom o stol i narediti Plenkoviću uhićenje Gabrijele Žalac.

Vjetar te afere, koji neće oslabiti/stati tek na protukoruptivnom progonu Žalčeve i stranačke prijateljice Josipe Rimac, smijenjene državne tajnice, ustitrao je Plenkovićevu vladajuću svijeću za koju on bahato vjeruje kako će ipak gorjeti do zore. Koruptivne nepodopštine, kažnjive po zakonu te politički suspektne do smjenjivosti s dužnosti u roku odmah, a moralno sablažnjive – provalili su mediji iz tajnih istraga – proširile su se poput korova pirike i na niz Plenkovićevih najbližih suradnika, donedavnih i aktualnih: predsjednika tzv. Visokog doma Gordana Jandrokovića, ministre Mariju Vučković i Branka „crna torba“ Bačića, bivše ministre Tomislava Tolušića i Darka Horvata (uhićen u krevetu u rano jutro), saborskog zastupnika Josipa Đakića, glasnogovornike vlade i HDZ-a Marka Milića i Zoltana Kaboka te na niz hijerarhijski nižih stranačkih uhljeba i šefova javnih poduzeća (npr. predsjednika Uprave Hrvatskih šuma Krunoslava Jakupčića), etc. Ta lista osumnjičenih za korupciju, trgovinu političkim utjecajem i zloporabu moći na javnoj dužnosti nije ni približno zaključena. Odreda se odnosi na članove HDZ-a, koji su došli na utjecajne dužnosti odobrenjem ili osobnim izborom šefa vlade i HDZ-a And reja Plenkovića, koji se ne jedanput hvalio svojim prvoklasnim, je li –  kadrovskim radarom. Sic transit. A dnevno iskrsavaju sve nova i nova imena dužnosnika, stranačkih uzdanica i šefova javnih poduzeća, koji tajno dogovaraju korupciju, zapošljavanje „naših“, izmišljaju nova i dobro plaćena radna mjesta, namještaju unosne poslove s državom, nepotizam i klijentelizam te izravno potkopavaju društveni sustav i pravnu državu.   

Plenkovićev kadrovski radar, primjerice, u prvomu mandatu njegove vlade nije zakazao samo u četiri ministrska slučaja, pa su se u sedlu održali tek Nina Obuljen-Koržinek, Oleg Butković, Davor Božinović i Vili Beroš. Svi ostali ministri su morali otići. Uglavnom pod pritskom javnosti i medija zbog korupcije i inih nezakonitosti, iako su mnogi bili notorno nesposobni za povjerene im ministarske dužnosti, ali nesposobnost nije smetala njihovom šefu dok god su mu bili bspogovorno poslušni. E sada se, primjerice, kad je stvar eskalirala – ako je vjerovati „dobro upućenima iz njezine blizine“ – Gabrjela Žalac lomi u sebi budući da ju je europski tužitelj uzeo na ciljnik, a sva politička oporba i mediji su zapeli otkriti tko je misteriozni AP iz njezine e-mail prepiske s optuženom Josipom Rimac. Treba li spašavati sebe od ozbiljnih sankcija, lomi se Žalac, te priznati istinu o Plenkovićevoj ulozi u afeti software ili pak po svaku (svoju) cijenu čuvati premijerovu kožu?

Indikativno je da premijer ni dan-danas ne želi reći ništa loše o bivšoj ministrici regionalnog razvoja i fondova EU-a, koja je njegov osobni izbor, iako u proljeće 2016. godine nije prošla ni kao kandidatkinja za članicu Gradskog odbora HDZ-a u Vinkovcima. Plenković još tvrdi da je „kvalitetno i uspješno obavljala svoj posao“. I dok je Rimac ekspresno izbacio iz HDZ-a po izbijanju afere vjetroelektrane, uhićenu po nalogu europskog javnom tužitelja zbog muljaže s europskim novcem Gabrijelu Žalac je ostavio članicom Predsjedništva HDZ-a. Sic transit. Zašto, gdje je tu logika? Ili neki zasad još nepoznati premijerov interes? No, kaže mudar pûk: zaklela se zemlja raju, da se sve tajne saznaju. Nitko ne znâ što mu donosi sutra? Politička oporba slijeva i zdesna već se iksti put, je li, ujedinila u nakani srušiti vladu i Andreja Plenkovića, pa s tim u vezi opet interpelacijom inicira saborsku raspravu koja će, kao i dosadašnje, jamačno završiti neuspjehom budući da ZNA SE opcija (zahvaljujući troje zastupnika koalicijskih Srba iz SDSS-a, koji promiskuitetno šest godina i kusur drže Plenkovićevoj/HDZ-ovoj vladi glavu iznd vode, sic transit) ima tzv.stabilnu saborsku većinu, pa…

Prokazani u medijima HDZ-ovi ministri, glasnogovornici, šefovi Hrvatskih šuma i ini u provaljenom koruptivnom lancu „samoposluge RH“ odreda se izjašnjavaju nedužnima, ne sjećaju se, ne poznaju ljude za koje su „navodno intervenirali“, tvrde da su njihove e-mail poruke „izvučene iz konteksta radi nanošenja štete i njima, i premijeru Plenkoviću i HDZ-u“, da im „korupcija ne pada na pamet“, itsl. Oporba i mediji pod njezinim utjecajem, je li, željni senzacija po svaku cijenu radi bildanja čitanosti, gledanosti i slušanosti izmišljaju afere i bezočno se nabacuju blatom na časne političare i moralne ljude!? Ni sâm se premijer Plenković, kaže, ne sjeća sastanka u vladi na kojemu su mu predstavili software zbog kojega je Žalac, kako tvrdi europski javni tužitelj, spiskala 12,9 milijuna tadašnjih kuna za software svog ministarstva, koji je zapravo koštao manje od tri milijuna. To će reći da je zamračila cca 10 milijuna kuna.

Zastupnica Karolina Vidović-Krišto poslala je pak pismo predsjedniku Hrvatskog sabora Gordanu Jandrokoviću u kojem tvrdi da je „optužnica Europskog tužilaštva protiv bivše ministrice Gabrijele Žalac utvrdila da je predsjednik vlade Andrej Plenković izravno uključen u korupcijski slučaj nabavke softvera za ministarstvo koje je vodila. U optužnici se opisuje da je sporni softver prezentiran osobno premijeru Plenkoviću u zgradi vlade RH. Činjenica da je predsjednik vlade sudjelovao u izboru tehničkog pomagala za jedno ministarstvo dokazuje njegovu upetljanost u slučaj“.  U e-mail prepisci Žalac-Rimac u slučaju software spominje se podatak da je „AP bio upoznat“ sa softverskim poslom. Rimac je i ohrabrivala Žalac: „Srećiceeee. Samo hrabro. Vidim da su i ovi u javnoj nabavi išli kontra. Ako ti tamo nešto trebasamo me zovi. Za tebe sve“. Par dana kasnije, Žalac javlja prijateljici: „Ali gle. Ovo će bit po mom. Što prije“, a Rimac odgovara: „Sutra ćemo dogovoriti s AP, i složimo mi kontru“. Što je tu sporno o akterima i sudbini zamračenih cca 10 milijuna bivših kuna iz europskog fonda? A tko je pak taj tajanstveni AP, bez čijeg toucha, je li, nitko od Plenkovićevih kadrovskih uzdanica s ko’ca i konopca ne smije pustiti glasniji vjetar?       

„Ne znam odnosi li se to na mene“, kazao je Plenković novinarima nakon sjednice šireg Predsjedništva HDZ-a, „ali mogao bih pretpostaviti iz onog što sam pročitao, kao i vi. I imam dojam da autorice tih poruka nisu baš zadovoljne tim dotičnim AP. Zanimljivo je da se više govori o tim inicijalima, nego u kojem se kontekstu spominju. S obzirom na brojne sastanke što se održavaju u vladi, ne vidim da je nešto neobično da, čim je afera izbila, nisam rekao kako je projekt prezentiran u vladi. To je bio jedan od sastanaka na zahtjev tadašnje ministrice. To je bilo vrijeme kad smo bili pet ili šest mjeseci na vlasti i kada je apsorpcija europskih fondova 2014.-2020. bila na devet posto. U tom kontekstu je nadležna resorna ministrica predložila susret o jednoj bazi podataka koja sadrži određene projekte, a koja bi mogla biti koristan alat za apsorpciju novca iz fondova. To je bilo prije puno godina i treba voditi računa da ja nemam uvid u nečija sjećanja i nečije poruke.

Europski tužitelj je sve sagledao. Da je imao što pitati, pitao bi. Jedini bitan događaj je 2017. godine kad su mi došli ministrica i taj gospodin (suoptuženi u aferi software Mladen Šimunac, op. a.) i predstavili su taj sustav. Ništa nakon toga nije bilo. Ne sjećam se tog sastanka. To je sve skupa nebitno. Nisam se više bavio tom temom.“ Nebitno je i ministru pravosuđa Ivanu Malenici je li tajanstveni AP zapravo Andrej Plenković ili tko drugi, ali itekako jest bitna činjenica da je Žalac izvijestila suradnike kako je ta softverska nabavka – „strateški vladin projekt“. Istražitelji su, međutim, otkrili da ju je više suradnika upozorilo da „PLUR uopće nije dobro rješenje“ te tražilo da se ide na „otvoreni postupak javne nabave kako bi se mogle javiti i druge tvrtke i dobiti najpovoljnija cijena“. No, nije ih poslušala („Ovo će bit po mom. Što prije“, javila je Josipi Rimac). Ni premijer niti DORH ne bi malim nožnim prstom mrdnuli da nije reagirao Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) u Zagrebu, koji će uskoro uzeti na zub još nekoliko korupcijskih zamračivanja europskog novca.

Tek kada se uzvitlala gusta lopovska prašina, a Antikorupcijsko vijeće što ga vodi Nikola Grmoja poziva na saborsko saslušanje/svjedočenje i političare i ine aktere koji mogu/imaju što reći o korupcijskim aferama, pa i šeficu DORH-a Zlatu Hrvoj-Šipek, pepeloposivačkim se priopćenjem oglasilo Državno odvjetništvo: „U odnosu na predmet Ureda europskog javnog tužitelja u Zagrebu i optužnicu koju je taj ured potigao protiv okrivljene G.Ž. i dr., a koji je aktualiziran objavom dijela komunikacije iz obrazloženja navedene optužnice, naglašavamo da ni DORH niti USKOK neće i ne mogu komentirati postupanje Ureda. Međutim, u mogućnosti smo odgovoriti da su rezultati pretraga pokretnih stvari u odnosu na komunikaciju okrivljene G.Ž. i drugih osoba, koje su izvršene povodom zahtjeva USKOK-a dostavljeni Uredu EPPO-a u Zagrebu. Odbacujemo sve neutemeljene zaključke i spekulacije izrečene u javnom prostoru posljednjih dana što ima za posljedicu stvaranje negativne percepcije o radu Državnog odvjetništva“.

I tako, pojeo vuk magarca!? Hoće li korupcijski rašomon u aferi software dobiti pravorijek uređene pravne države kako ubuduće više nikomu tko je, je li, preuzeo javnu odgovornost služiti svojim sugrađanima na opću dobrobit neće pasti na um krasti ne samo milijune nego ni cente? Neće. Ne zato što Bijedna Naša nije uređena država ni u jednomu ključnom segmentu već i zato što je utemeljena na krađi, otimačini, prijevari, laži i nemoralu, pa je – prema istraživanju instituta RAND Europe po narudžbi Europskog parlamenta – članice Unije „s najvećom razinom korupcije u javnoj nabavi te s Rumunjskom i Bugarskom spada u najkorumpiranije države EU-a“. Tko god dođe na vlast, a HDZ već 23 godine vedri i oblači nesretnim, samonedostatnim bantustanom na zapadnom Balkanu, drži da mu je to ćaćinstvo, pa smije nekažnjeno trpati u džepove koliko želi, zapošljavati koga i gdje želi. Tko ne vjeruje, neka pita Plenkovića kako se postaje direktor u Zračnoj luci Dubrovnik (šogor), veleposlanik u Velikoj Britaniji (kum) ili dospijeva na čelo Hrvatske turističke zajednice u Njemačkoj (sestrična)… Nepotizam!? Ni govora, sve je po zakonu. Hrvatskom… Zlo su samo novinari i oporba, jer mute inače bistru vodu, izmišljaju „ne-teme“, navijaju protiv HDZ-a, teroriziraju DORH i USKOK, lažu o AP-u „koji može biti Associated Press, Anthony Perkins, a mogao bih biti i ja“. Oporba dnevno kreira kaos? Na presici nakon zadnje vladine sjednice, Plenković se iksti put svom žestinom oborio na novinare i oporbu koji su jedini krivci za sve: „Bitan je tajmnig, kontekst, trenutak, način, okvir, oprema… Dakle, novine koje imaju u šest godina 1500 članaka u svakom broju direktno protiv mene, a politički su tjednik, koje vade ovoga iz Čistoće (gradonačelnika Tomislava Tomaševića, op. a.) da ga operu šmrkom, ovoga ne spominju, i imaju 150 stranica protiv HDZ-a. To je bít, jer to nije nikakvo nepristrano novinarstvo, to je politička agenda spašavanja jataka (predsjednika RH Zorana Milanovića, op. a.) koji je počinio ‘lapsuse’ u Petrinji i koji nas sramoti vanjskopolitički da nam se svi smiju“.

Tajming kao tajming, u političkoj je borbi svaki tajmnig dopušten – to HDZ jamačno bolje znâ od ijedne druge stranke u Bijednoj Našoj, pa zato i jest na vlasti gotovo četvrt stoljeća – nego je, ne samo sada u softverskoj aferi, jedino važno je li istina to o čemu mediji javljaju. To je bít, a ne kada se, tko i zašto napada Plenkovića i HDZ. Ako jest istina, a dosad ni DORH niti USKOK nisu službeno kazali da nije istina, onda premijer, ministri i njegovi bliski suradnici imaju krupan problem. I zakonski, i politički i moralni, a to podrazimijeva odgovarajuće sankcije. Uključivo ostavke iz tzv. moralnih razloga. A prozvanima u medijima to ne pada na pamet. Ili, štono reče predsjednik Republike Zoran Milanović o aferi software: „Tko je AP? Ako AP nije Ante Pavelić, onda je Andrej Plenković. Kninska Madame de Pompadour Žozefin Rimac (Josipa Rimac) i ova druga, Gabika (Gabrijela Žalac), to su cure kalibrirane za veliki domet, a uhvatili su ih kao zadnje opančarke. I sve to sad izlazi van, to su lopine. Vidimo sad iz njihove komunikacije“. A hoće li sav taj igrokaz za uveseljavanje očajne javnosti u živom blatu posljedica Plenkovićeva pristajanja uz tzv. sankcije SAD/EU/NATO-a Ruskoj Federaciji biti nekom nekakva pouka? Ma dajte – najte! Pa, povijest „Hrvatima od stoljeća sedmog“ (sic transit) nikad nije bila učiteljica života. Zašto bi političarima u „samoposluzi“!? I onda, hoće li se napokon ugasiti/dogorjeti ustitrala Plenkovićeva svijeća? Neće. Još nije na vidiku tog antikorupcijskog propuha, a politička oporba na opći podsmijeh izigrava Don Quijotea de la Mancha na sušičavom Rocinanteu. Tu nema nade.

Marijan Vogrinec